Daj prestani filozofirati!

[Apemant]

goranbo kaže:

A ja sam onda,u tom smislu, valjda rekao da je 1+1+1... x-puta = x, koji moze biti veci, jednak ili manji od 100.000. Al misim da nisam rekao samo to.

Mislim da sam shvatio što si rekao, no možda se varam. Nisam bez veze spomenuo Cesarića - ciljao sam na onu njegovu pjesmu '..teče jedan slap ... što u njemu znači moja mala kap?'.

Inače, vjerujem da većina ljudi ne razumije što je pjesnik htio reći. Druga je mogućnost da ja ne razumijem što je htio reći. Meni se oduvijek činilo da Cesarić u toj pjesmi veliča skromnost - a ljudi u toj pjesmi vide nekakvu fantomsku potvrdu ne-znam-kakve vrijednosti svakog pojedinca. Nije Cesarić htio reći da je svaka kap objektivno 'bitna', nego je htio reći da je njemu i takva mala, zanemariva uloga poput jedne kapi u slapu, dovoljna - jer je skroman. Napuhavati vrijednost te kapi (pogotovo ako je to baš tvoja vlastita kap) je upravo suprotno intenciji te pjesme, jer svjedoči o nečemu dijametralno suprotnom od skromnosti.

Što se mene osobno tiče, zaključio sam da jednostavno nisam skroman - za potvrdu svoje vrijednosti nije mi dovoljno biti 'jedna mala kap'. S druge strane, ne podnosim niti elitizam - ukratko, nisam se još našao.

goranbo kaže:

Ako mi svi iz HNS-a i dobar dio vas SDP-a, te jos neki neopredijeljeni, glasamo za Čačića (njega su dok je bio mali zvali "Dječačić"), Čačić će biti premijer, a ne Račan ili Sanader.

Hmm kako si zaključio da sam ja iz SDP-a?

Nego, ti dakle misliš da će Čačić biti bolji premijer od Sanadera ili Račana. Recimo da ta tvrdnja čak ni ne zvuči skroz pogrešno, jer je Čačić je bar nešto radio i prije nego se bacio u politiku. Za razliku od Račana, npr. Sanadera neću ni komentirati

Uza sve to, kad razmislim o Čačićevoj motivaciji zašto bi htio biti premijer... iskreno rečeno, uopće ne mogu zamisliti nikakav razlog zašto bi on htio biti premijer, osim osobne financijske koristi. Činjenica jest da je u Hrvatskoj korupcija nešto praktički 'normalno' - snalažljiv i sposoban čovjek poput Čačića sigurno tu vidi veliki poslovni potencijal...

[goranbo]

Apemant kaže:

Mislim da sam shvatio što si rekao, no možda se varam. Nisam bez veze spomenuo Cesarića - ciljao sam na onu njegovu pjesmu '..teče jedan slap ... što u njemu znači moja mala kap?'.

Ne kažem da ti to radiš, ali ja ne bih Ceasarića automatski uzimao kao nekog vrhovnog autoriteta za sve stvari.

Tko zna, možda nije mislio ni na koju određenu stvar dok je to napisao ili pomislio, ili je mislio na vi9še stvari. ja bi moro ponovno pročitat pjesmu tu, ne znam je napamet, da bi dao neki određeniji prijedlog. Možda nije baš ništa konkretno htio reći, nego se samo pita? Možda nije retoričko pitanje.

Inače, vjerujem da većina ljudi ne razumije što je pjesnik htio reći. Druga je mogućnost da ja ne razumijem što je htio reći. Meni se oduvijek činilo da Cesarić u toj pjesmi veliča skromnost - a ljudi u toj pjesmi vide nekakvu fantomsku potvrdu ne-znam-kakve vrijednosti svakog pojedinca. Nije Cesarić htio reći da je svaka kap objektivno 'bitna', nego je htio reći da je njemu i takva mala, zanemariva uloga poput jedne kapi u slapu, dovoljna - jer je skroman. Napuhavati vrijednost te kapi (pogotovo ako je to baš tvoja vlastita kap) je upravo suprotno intenciji te pjesme, jer svjedoči o nečemu dijametralno suprotnom od skromnosti.

Skromnost nema nikakve veze s vrijednošću. Skroman si ili nisi. Vrijedan si kao pojedinac ili nisi. Nisu u izravnoj vezi. (Dakako, ako mala kap uspije postici neki mali vihor ili sto ja znam, csto je sklona postati ponosna zbog svog postignuća, ali to je druga tema)

Što se mene osobno tiče, zaključio sam da jednostavno nisam skroman - za potvrdu svoje vrijednosti nije mi dovoljno biti 'jedna mala kap'. S druge strane, ne podnosim niti elitizam - ukratko, nisam se još našao.

Pa dobro je ako čovjek vidi da nije skroman, drukčije nikad neće ni postati neskroman. Ali, nema ni potrebe sa se čovjek nalazi, traži na jednoj ili drugoj strani.
Više nemam pojma kakve ovo ima veze s ovom temom.

Hmm kako si zaključio da sam ja iz SDP-a?

Nego, ti dakle misliš da će Čačić biti bolji premijer od Sanadera ili Račana. Recimo da ta tvrdnja čak ni ne zvuči skroz pogrešno, jer je Čačić je bar nešto radio i prije nego se bacio u politiku. Za razliku od Račana, npr. Sanadera neću ni komentirati

Uza sve to, kad razmislim o Čačićevoj motivaciji zašto bi htio biti premijer... iskreno rečeno, uopće ne mogu zamisliti nikakav razlog zašto bi on htio biti premijer, osim osobne financijske koristi. Činjenica jest da je u Hrvatskoj korupcija nešto praktički 'normalno' - snalažljiv i sposoban čovjek poput Čačića sigurno tu vidi veliki poslovni potencijal...

Ne znam. Bozanski uvid?
To sam se sve bio malo salio.
Ja nebi glasao za čačića jer... nije važno.

[Apemant]

goranbo kaže:

Ne kažem da ti to radiš, ali ja ne bih Ceasarića automatski uzimao kao nekog vrhovnog autoriteta za sve stvari.

Pa ne uzimam ga ni ja. Nekoliko puta su mi to citirali

I teče, teče, teče jedan slap
što u njemu znači moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.
Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.

Uz fusnotu - pametnome dosta. Kad netko kaže 'pametnome dosta' to je efektnije nego kad kažeš EOD. Jer, nakon EOD-a možeš i nastaviti, ali nakon 'pametnom dosta' nastaviti može samo budala, zar ne?

goranbo kaže:

Skromnost nema nikakve veze s vrijednošću. Skroman si ili nisi. Vrijedan si kao pojedinac ili nisi. Nisu u izravnoj vezi. (Dakako, ako mala kap uspije postici neki mali vihor ili sto ja znam, csto je sklona postati ponosna zbog svog postignuća, ali to je druga tema)

Kako bi ti definirao 'vrijednost' pojedinca? Vrijednost u odnosu na što? Na sebe samog? Na društvo, na univerzum, na Boga? Iz čega po tebi proizlazi vrijednost pojedinca? Što ona zapravo znači ili predstavlja?

goranbo kaže:

Više nemam pojma kakve ovo ima veze s ovom temom.

Tema je 'daj prestani filozofirati', a mi sada itekako filozofiramo, znači da smo vrlo on-topic.

[labellina]

nitko i ništa kaže:

Kako to da je u uobičajenom govoru filozofirati=mlatiti praznu slamu, filozof=mlatitelj prazne slame? Je li to osobitost brdovitog Balkana (čini mi se da u engleskom nema odgovarajuće sintagme za ovu iz naslova teme)? Ili je filozof nužno neshvaćen od blesavoga puka?

Da,to je osobitost "brđanina"
( ne samo balkanskih)
kad ostanu bez teksta..
kad nisu u pravu..
"Prestani filozofirati"
može se izraziti na mnogo načina,
(ta izjava je najuljuđenija)
Ima d začepi do šake u zube

[labellina]

nitko i ništa kaže:

Kako to da je u uobičajenom govoru filozofirati=mlatiti praznu slamu, filozof=mlatitelj prazne slame? Je li to osobitost brdovitog Balkana (čini mi se da u engleskom nema odgovarajuće sintagme za ovu iz naslova teme)? Ili je filozof nužno neshvaćen od blesavoga puka?

Da,to je osobitost "brđanina"
( ne samo balkanskih)
kad ostanu bez teksta..
kad nisu u pravu..
"Prestani filozofirati"
može se izraziti na mnogo načina,
(ta izjava je najuljuđenija)
Ima d začepi do šake u zube

[labellina]

nitko i ništa kaže:

Kako to da je u uobičajenom govoru filozofirati=mlatiti praznu slamu, filozof=mlatitelj prazne slame? Je li to osobitost brdovitog Balkana (čini mi se da u engleskom nema odgovarajuće sintagme za ovu iz naslova teme)? Ili je filozof nužno neshvaćen od blesavoga puka?

ode dvaput

[goranbo]

Apemant kaže:

Pa ne uzimam ga ni ja. Nekoliko puta su mi to citirali

I teče, teče, teče jedan slap
što u njemu znači moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.
Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.

Uz fusnotu - pametnome dosta. Kad netko kaže 'pametnome dosta' to je efektnije nego kad kažeš EOD. Jer, nakon EOD-a možeš i nastaviti, ali nakon 'pametnom dosta' nastaviti može samo budala, zar ne?

Kako bi ti definirao 'vrijednost' pojedinca? Vrijednost u odnosu na što? Na sebe samog? Na društvo, na univerzum, na Boga? Iz čega po tebi proizlazi vrijednost pojedinca? Što ona zapravo znači ili predstavlja?

Tema je 'daj prestani filozofirati', a mi sada itekako filozofiramo, znači da smo vrlo on-topic.

Počeo sam pisati pa mi je nestalo struje, i sad mi se ne da pisati isti početak topika, da se ne ponavljam.
Ja ne znam kako bi definirao vrijednost pojedinca, ali mislim da je ne bih definirao u odnosu na nešto, nego u smislu neke univerzalne vrijednosti.

I dakako da smo po mome otišli oftopik, jer mlatimo praznu slamu koja je upravo povod tom poviku "daj prestani filozofirati!".

Mislim da je korisna, prakticna upotreba nasih ljudskih kapaciteta prijeko i hitno potrebna, a mi raspravljamo o pojmovima. Ljudske vrednote se krše na sve strane, ali nama nije baš sve krisalano jasno na određenoj razini, pa raspravljamo o tome što točno označava pojam vrijednost. (Tako bi nas bio sklon promatrati kao debile) Dobro ajd, ako samo povremeno za razonodu raspravljamo, ali ako činimo samo to... Onda ja kazem zahebi i definiciju i pojam i prestani filozofirati, djelaj nešto. Pomozi

[goranbo]

Djelovanje u smislu društvene koristi. Razne akcije, odlazak na izbore, građanske fuckin' dužnosti, poštovanje zakona itd. To je sve precijenjeno. Pomoć Peri Periću iz Gundulićeve 14, e to nije precijenjeno; to se uopće ne cijeni. Osim ako slučajno o tome pišu novine - ali i tada se ne cijeni sama pomoć, nego činjenica dospijevanja u novine.

Pa to je samo jedna akcija, i to akcija pojedinca, stoga ograničenog učinka.

Akcije više ljudi su naravno daleko učinkovitije. Političko djelovanje takodjer, djelovanje da bi se utjecalo na političare takodjer, pa i odlazak na izbore, i tako dalje.

[Apemant]

goranbo kaže:

Mislim da je korisna, prakticna upotreba nasih ljudskih kapaciteta prijeko i hitno potrebna, a mi raspravljamo o pojmovima.

Možeš li precizirati na kakvu praktičnu upotrebu naših kapaciteta ciljaš, te kome ili čemu je ista hitno potrebna?

[goranbo]

Zaboravio sam napisati sapienti sat na kraju tog posta

Praktičnu upotrebu, kako sam se izrazio, vlasitih kapaciteta trebaš pronaći sam, a ovo drugo isto, mislim da je suvišno da ovdje govorim o tome. Osvrni se malo oko sebe, u doslovnom i prenesenom smislu.

[Apemant]

goranbo kaže:

Zaboravio sam napisati sapienti sat na kraju tog posta

Praktičnu upotrebu, kako sam se izrazio, vlasitih kapaciteta trebaš pronaći sam, a ovo drugo isto, mislim da je suvišno da ovdje govorim o tome. Osvrni se malo oko sebe, u doslovnom i prenesenom smislu.

Pa ja to radim non-stop. Moram priznati da mi je malo čudno da ti je teško navesti bar jedan primjer, kad se držiš kao da treba biti slijep pokraj zdravih očiju da ne bi vidio primjere svuda oko sebe.
Meni se doslovno čini da je to moguće uglavnom uz jednu od dvije pretpostavke: da pristaješ prema sebi imati elitistički stav po kojem upravo tvoje djelovanje ima veliku 'vrijednost' (kako god istu definirao) za razliku od većine običnih ljudi - ili da si istinski skroman čovjek i da si spreman uložiti napor za mikroskopski sitno poboljšanje svijeta oko sebe (jedan primjer sam ti naveo - glasanje na izborima). Meni nije teško priznati da toliko skroman nisam - a elitizam ne podnosim. Stoga, moje djelovanje je uglavnom potaknuto sebičnim interesima, poput zarađivanja za stan, hranu, grijanje i tako to. Pretpostavljam da pod 'djelovanjem' ipak nisi mislio na prozaično zarađivanje za život?

[goranbo]

Apemant kaže:

Pa ja to radim non-stop. Moram priznati da mi je malo čudno da ti je teško navesti bar jedan primjer, kad se držiš kao da treba biti slijep pokraj zdravih očiju da ne bi vidio primjere svuda oko sebe.

Ah, čudan je ovaj svijet.

Meni se doslovno čini da je to moguće uglavnom uz jednu od dvije pretpostavke: da pristaješ prema sebi imati elitistički stav po kojem upravo tvoje djelovanje ima veliku 'vrijednost' (kako god istu definirao) za razliku od većine običnih ljudi - ili da si istinski skroman čovjek i da si spreman uložiti napor za mikroskopski sitno poboljšanje svijeta oko sebe (jedan primjer sam ti naveo - glasanje na izborima).

Možda i čitav spektar nijansi između te dvije krajnosti?

Mislim da je tu negdje i jedna iluzija zbog koje se ljudi ne uključuju u neke aktivnosti koje bi ja nazvao recimo služenje. Gedaju na sebe i vide, ako bog da, koliko imaju mana, koliko su nesavršeni, koliko imaju osobnih problema, problema sa svojom osobnošću itd, i onda zakljucuju da trebaju prvo to riješiti, pa tek onda aktivirati se na način o kojem otprilike govorimo. I stoga uopće ne djeluju na način koji bi po meni bio poželjan i dobar, i potreban, možda kao prvo, nego se uzdržavaju od takvih aktivnosti.

Medjutim to je iluzija, te stvari se trebaju odvijati paralelno, osobni samorazvoj i služenje, a i kad bi svi čekali da postanu savršeni, nitko nikad ne bi ništa učinio za opće dobro. Uglavnom, ne znam jesam li je baš dobro objasnio, ali to je iluzija.

[Nadopuna prehrani]

Enchantress kaže:

Mislim da se kritičko razmišljanje i promišljanje o bilo čemu ne ceni baš previše u svetu u kojem živimo. No, pitanje je - je li to ikad i bilo tako...

slažem se, iako nerado
kao što je već napomenuto na temi - ako pojedinac ne osjeća opipljive (materijalne) rezultate, najčešće se (više) ni ne trudi analitički promišljati o filozofskim stavkama. pod uvjetom da zna što je to analitičko promišljanje
mislim da je tako bilo oduvijek (izev klasične Grčke naravno), nije se previše promijenilo po tom pitanju. možda je sad čak i bolje!
osobno, mislim da bi se svi trebali baviti proučavanjem filozofije jer shvaćanjem što su mu u životu pravi prioriteti (duhovni naspram materijalnih, na primjer!), čovjek može voditi iznimno bogat život. nije sve ni u dvorcu, Rolls-Royceu niti jahtama (iako se ne bunimo ako nas dopadne).

[goranbo]

osobno, mislim da bi se svi trebali baviti proučavanjem filozofije jer shvaćanjem što su mu u životu pravi prioriteti (duhovni naspram materijalnih, na primjer!), čovjek može voditi iznimno bogat život. nije sve ni u dvorcu, Rolls-Royceu niti jahtama (iako se ne bunimo ako nas dopadne).

Za to stvarno treba mnogo proučavati filozofiju...

[goranbo]

Moje su tvrdnje, nakon dubokog promišljanja, samo htjele ukazati na to da uzvik iz naslova teme ponekad može biti (manje-više) opravdan.

[Apemant]

goranbo kaže:

Možda i čitav spektar nijansi između te dvije krajnosti?

Može, ali cijeli spektar različitih varijanti između vješanja i strijeljanja jednako je nepoželjan.

goranbo kaže:

Mislim da je tu negdje i jedna iluzija zbog koje se ljudi ne uključuju u neke aktivnosti koje bi ja nazvao recimo služenje. Gedaju na sebe i vide, ako bog da, koliko imaju mana, koliko su nesavršeni, koliko imaju osobnih problema, problema sa svojom osobnošću itd, i onda zakljucuju da trebaju prvo to riješiti, pa tek onda aktivirati se na način o kojem otprilike govorimo. I stoga uopće ne djeluju na način koji bi po meni bio poželjan i dobar, i potreban, možda kao prvo, nego se uzdržavaju od takvih aktivnosti.

Može biti da u tome ima nešto. Međutim, vidiš da i sam kažeš 'po meni poželjan i dobar'. Ergo, radi se o tvojim dojmovima i stavovima, na temelju kojih prosuđuješ što bi drugi ljudi trebali raditi (osim ako zapravo govoriš o sebi, ako kritiziraš svoje vlastito ponašanje i manjak djelovanja. Kažem to jer ja često tako govorim u trećem licu o nečemu što zapravo vrijedi u prvom redu za mene samog). Osobno, nemam ništa apriori protiv takvog stava, no danas je takva, new-ageovska klima u kojoj će ti netko uglavnom na to reći 'mind your own business and leave me alone'.

goranbo kaže:

Medjutim to je iluzija, te stvari se trebaju odvijati paralelno, osobni samorazvoj i služenje, a i kad bi svi čekali da postanu savršeni, nitko nikad ne bi ništa učinio za opće dobro. Uglavnom, ne znam jesam li je baš dobro objasnio, ali to je iluzija.

Tj. tvoj dojam je da je to iluzija?

Čine li ljudi išta za opće dobro? Razmatrajući to pitanje došao sam do zaključka da je to iznimno rijetka pojava (ako uopće postoji). Ljudi čine nešto za svoje dobro, a to se samo ponekad manifestira tako da bude dobro i za nekog drugog, bez da je čovjek tome uistinu težio. Taj fenomen je zapravo jedan od najistaknutijih motiva u ekonomskim razmatranjima Adama Smitha. ('... By pursuing his own interest he frequently promotes that of the society, more effectually than when he really intends to promote it...')
Možeš li ti iskreno, iz srca, reći da si nešto učinio za opće dobro, a da nemaš dojam unutar sebe da zapravo lažeš ili da si na kakvom ego-tripu? Poznaješ li nekoga tko jest ili može? Moram priznati da se ja osobno ne mogu sjetiti ničega takvog. Tj. na prvi pogled bi se možda moglo tako i činiti, ali dubljom samoanalizom uvijek nađem neku osobnu korist (ili stvarnu ili fiktivnu) ispod nekoliko slojeva samozavaravanja.

[goranbo]

Apemant kaže:

Može, ali cijeli spektar različitih varijanti između vješanja i strijeljanja jednako je nepoželjan.

Možda ne govorimo o tom je li poželjan ili ne, nego je li istinit ili ne?

Može biti da u tome ima nešto.

Ma kažem ti da ima

Međutim, vidiš da i sam kažeš 'po meni poželjan i dobar'. Ergo, radi se o tvojim dojmovima i stavovima, na temelju kojih prosuđuješ što bi drugi ljudi trebali raditi (osim ako zapravo govoriš o sebi, ako kritiziraš svoje vlastito ponašanje i manjak djelovanja. Kažem to jer ja često tako govorim u trećem licu o nečemu što zapravo vrijedi u prvom redu za mene samog). Osobno, nemam ništa apriori protiv takvog stava, no danas je takva, new-ageovska klima u kojoj će ti netko uglavnom na to reći 'mind your own business and leave me alone'.

Uh uh, osjećam se kao da sam uskočio samom sebi u usta, ali nisam. Bio sam se krivo izrazio.

A kao drugi komentar, ja nisamimao dojam da nešto posebno diram ikoga, a kao treće, zašto bi me bilo briga što će netko reći na moj aktivnosti.

Tj. tvoj dojam je da je to iluzija?

Točnije rečeno glamur/sljepilo, iluuzija na emocionalnoj razini, a u osnovi je STRAH.

Čine li ljudi išta za opće dobro?

Ovisi s kojeg stajališta gledaš, s koje razine, kolio sveobuhvatno itd.
Meni je otprilike prvi na um pao odgovor : "Čine sve za opće dobro".
Na nekoj temeljnoj, fundamentalnoj razini koja sve prožima. Drugo i ne mogu činiti jer je to njihova/naša priroda.

No, je li čaša polupuna ili poluprazna? (dakle, često nalazim apsurdno raspravljati o nekim stvarima... iako to što je prisutan apsurd, raspravu ne čini amanje zanimljivom. Ali meni osobno zanimljivost obično nije cilj. Ili mi je zanimljivost uvijek cilj? Tko bi ga znao )

Razmatrajući to pitanje došao sam do zaključka da je to iznimno rijetka pojava (ako uopće postoji). Ljudi čine nešto za svoje dobro, a to se samo ponekad manifestira tako da bude dobro i za nekog drugog, bez da je čovjek tome uistinu težio.

Ako ljudi čine dobro za sebe, čine dobro i za sve druge. Uvijek, a ne ponekad. (Naravno potrebno je isporavno razumjeti i spoznati pojam Dobro) I mislim da je to jedno pravilo koje je kao u kamen uklesano, dakle nepobitno i praktički vječno.
(A temelji se , naravno, na nekim velikim duhovnim i fizikalnim istinama, duhovnim učenjiima i fizikanim teorijama pa i pokusima)

Taj fenomen je zapravo jedan od najistaknutijih motiva u ekonomskim razmatranjima Adama Smitha. ('... By pursuing his own interest he frequently promotes that of the society, more effectually than when he really intends to promote it...')

Hm hm.

Možeš li ti iskreno, iz srca, reći da si nešto učinio za opće dobro, a da nemaš dojam unutar sebe da zapravo lažeš ili da si na kakvom ego-tripu? Poznaješ li nekoga tko jest ili može? Moram priznati da se ja osobno ne mogu sjetiti ničega takvog. Tj. na prvi pogled bi se možda moglo tako i činiti, ali dubljom samoanalizom uvijek nađem neku osobnu korist (ili stvarnu ili fiktivnu) ispod nekoliko slojeva samozavaravanja

.

Prvo da kažem da sam ovo

Moram priznati da se ja osobno ne mogu sjetiti ničega takvog.

nekako naslućivao.

Trenutno ti ti ne mogu reći, jer su mi trenutno misli po tom pitanju podijeljene, a i nisam trenutno baš spreman za neko dublje propitivanje. (zapravo, trenutno sam sposoban samo za ekstra-plitko samopropitivanje)

Poznaješ li nekoga tko jest ili može? Moram priznati da se ja osobno ne mogu sjetiti ničega takvog.

Ja poznajem, iako je ponavati možda preambiciozna riječ, više "osoba" za koje sam, volim misliti, van svake sumnje uvjeren da su upravo takve. Medjutim, ako ih nisi upoznao, ako nisi uopće imao dodir s takvim svojstvom, da ga tako nazovem, dodir s potpuno nesebičnošću, teško da možeš, zar ne, imati bilo kakvu predodžbu o tom. Ne mogu ni ja imati bog zna kakvu predodžbu, jer ni sam nisam takav, ali ipak mogu, nekakvu mutnu, predodžbu imati.

Tj. na prvi pogled bi se možda moglo tako i činiti, ali dubljom samoanalizom uvijek nađem neku osobnu korist (ili stvarnu ili fiktivnu) ispod nekoliko slojeva samozavaravanja

Pa što?
Pa što onda ako to pronađeš? Možda bi bilo dobro da se malo decentraliziramo, da nismo sami sebi toliko u prvom planu, ne znam, da se tako izrazim. Pa ako ti se potrefi da nekom pomogneš, pa što i ako to radiš s nekom osobnom koristi na umu, negdje duboko. Tako ja rezoniram, i mislim da sam u pravu. Na kraju priče si mu ipak pomogao. A s takvim propitivanjima, i s takvim ustezanjima od akcije, samo sprečavaš samog sebe, ustežeš se od toga da pomogneš većem broju ljudi, za što si više nego sposoban.
Uostalom, pomogao ne pomogao, važna je namjera, da se tako prozaično izrazim - htio sam u stvari rećida ne treba biti vezan (Bhagavad Gita) za rezultate svojih djelovanja.

Motive je dobro propitivati, ali je glupo ako to propitivanje suspendira djelovanje.

Čovječe (neki apstraktni, svemirski čovječe), propituj usput.

[tabanšaban]

Pozdravljam vas i podižem iz pepela ovu temu, koju sam pak, jako dugo tražio..

Naime, danas mi je bliska osoba rekla nešto što me poprilično zamislilo, a takve mi je riječi upućuje jedino otac, kada bi htio prestati razgovarati o nečem:

"Previše filozofiraš" (iliti Daj prestani filozofirati!)

Na moje pitanje da mi pokuša objasniti što to uopće znači - nije znala.

Volio bih ako bi netko imao volje malo prodiskutirati o tome, jer nalazio sam se u situacijama kada bi drugi ljudi nekim trećim ljudima izgovorili takve riječi, stoga pretpostavljam da se većina ljudi našla u ovoj, ili onoj situaciji. Recimo, ja, nikada nikome nisam uputio takve riječi iz razloga što; ili sam slušao, ili sam odgovorio, ili sam vodio dijalog.

[anna94]

A nije ni "puk" tako blesav... realno. Filozofija nije nikome donijela hranu za stol. Filozofirati bi bilo - dangubiti, ljenčariti, voljeti puno pričati, blebetati bezveze ... Ili ono "Samo pričaš, ništ' ne radiš."

-" Umjesto da laprdaš toliko, bolje da nešto radiš."

Mada i jedno i drugo ima svoju korisnost. Treba se netko i propitivati.

[anna94]

tabanšaban kaže:

Recimo, ja, nikada nikome nisam uputio takve riječi iz razloga što; ili sam slušao, ili sam odgovorio, ili sam vodio dijalog.

Nemaju svi ljudi vremena za to... Druge im stvari budu na pameti. Ili ako razmišljaju o tome osjećaju se gore, a ne mogu si priuštiti da budu pesimistični jer znaju da pričanjem neće postići ništa. Ili ih jednostavno ne zanima što imaš za reći. Meni ljudi vole govoriti o svojim svjetonazorima, a ja onak...
... "Isuse e, ne da mi te se sada slušati, tebe i tvoje poglede na svijet, ali eto prokomentirati ću i reći da se ne slažem samo kako bi me ti nakon toga nastavio uvjeravati u nešto što me apsolutno trenutno ne zanima niti imam vremena." - Što ne dovodi do rasprave koliko do prepiranja... i onda pop**diš.
Ali to znači da si savjesna osoba i da ti nije problem slušati... što je jako lijepa osobina. Dokle god imaš strpljenja i dobru volju. Ja ponekad nemam... S nekima bude ugodno pričati, neki su samo napor za slušanje... ali to tako ide.