Rat u Bosanskoj Posavini 1992.!?

[goldietrickz]

Zgembo Admislic kaže:

Mi obični smrtnici smo gajili podjednake simpatije prema HVO I ABIH u to vrijeme tako da bi teško dobrovaljno pristali na to svrstavanje na jednu stranu.

Za par njemačkih maraka, svi ti vaši animoziteti i simpatije, padali su u vodu.

[Zgembo Admislic]

goldietrickz kaže:

Za par njemačkih maraka, svi ti vaši animoziteti i simpatije, padali su u vodu.

To meni persiraš ili?
Nisam bio od tih iznajmljenih sretnika, a ti koji su I bili nisu se nešto ovajdili. Da su imali mogućnost izbora teško da bi išli čak I za malo vise dojč maraka. Vjerovatno su u pitanju bile malo veće cifre za malo veće glave. A veće glave su više manje iste po pitanju sklonosti prema dojčmarkama na svim stranama.
Ps
ovo tvoje "vaši..." je klasični fašizam niskog intenziteta, ne poznam te takvoga.

[Zgembo Admislic]

sb323ar kaže:

Vidis, kazes, proveo si na tom dijelu to vremensko razdoblje. U tom vremenskom razdoblju sam izmedju ostalog bio i tu. Ali smo bili i 2 puta na Modrici, jednom ispred Garevca na onu stranu prema Crkvini, prije toga na Novom Gradu, takodjer na Brusnici s nase strane (tu mi je jedan suborac ostao bez potkoljenice, a drugi bez dijela stopala.) Znaci,"sutali" su nas tamo gdje su smatrali da mozemo pomoci. Sad, da li smo pomogli ili ne, mogu procijeniti svjedoci, a neki su se javili i ovdje.

Kazes "pravi rat". Nas su svakodnevno tukli avioni, lune, granate itd... najmanje smo se plasili puskaranja jer tu smo bili barem ravnopravni, nebitno.

Nemam namjeru prepucavati se "moj je veci" ili "moj tata je jaci od tvog tate", ali uletio si ovdje i bahato poceo nekog omalovazavati. Opisao sam konkretne dogadjaje i ljude, te mjesta na kojima se to dogadjalo. Znaci, samo u onom dijelu gdje sam se osobno nalazio, nista drugo.
U postu koji si prenio ovdje, gdje si me pitao o kojim zasjedama je rijec, mogao si procitati da je Gnionica preuzeta takoreci bez borbe. Ne izmisljam bitke koje nisu postojale.

Kad si vec spomenuo svakodnevnu kisu, sjecas se da je Josavica skoro popaljena pri preuzimanju. Ostalo je citavih par kuca. E, u tim kucama sam bio sa svojim vodom i svojim suborcima nisam dozvoljavao da pale i pljackaju.

Oni koji su palili iz nekih drugih postrojbi, kasnije su dolazili da se sklone od te kise pa i njima nisam dozvolio da budu tu. Rekao sam im da se sklone tamo gdje u palili.

Bilo je svega, nisam sve rekao, neke stvari i necu nikada. Bio sam vojnik, i drago mi je da danas mogu pogledati u oci cak i tadasnjim neprijateljima.

Pogrešna ti je procjena da sam došao da provociram, čitam što me zanima, odgovaram gdje mislim da je potrebno. Većina uisa ovdje nije vrijedna odgovora, I mrzim izgubljeni svaki sekund koji mi je trebao da preletim napisano ne bih li video šta zanimljivo. Uglavnom ćorci. Cijenim u dobrom dijelu tvoje postove, upoređujem ih sa svojim saznanjima, tražim gdje se podudaraju a gdje ne, analiziram I trudim se koliko mogu da razmišljam svojom glavom I da ne gutam šta mi se servira, sa bilo koje strane.
Izuzetno cijenim tvoj stav da nije bilo nekakvih dogovorenih predaja/prodaja, malo je suviše krvi palo da bi te priče prolazile. Te priče plasiraju oni nespremni da preuzmu svoj dio odgovornosti, ti si jedan od rijetkih koji se ne uklapaš u to. Znači hiljade navoda izdao Stipetić-izdao Praljak, povukli se domaći-povukle se jedinice iz HV, bla-bla, istina samo jedna, gorka jbg al istina, Srba bilo više, sa više oklopa, sa "biti il ne biti" I to je to. Ista priča sa olujom, pobjedili brojniji, opremljeniji, spremniji, nema tu puno pameti.
Ni meni ovi događaji iz prošlog posta, tu oko Botajice-Pećnika nisu bili prva iskustva, bili smo blizu prvih dana marta 1992., nisam nešto puno letao koliko ti, jbg statičnija jedinica, al eto bio sam tu I tamo ponegdje. Nekadašnje protivnike cijenim, jer sam bio prilično brz u bježanju pred njima kad je situacija nalagala, a bilo je I suprotnih situacija. Omalovažavanje protivnika može si priuštiti samo onaj koji nikad nije bježao pred njim, a takvih sumnjam da ima. Ovi što buncaju ovdje o vlastitoj nepobjedivosti I hrabrosti su oni koji nisu bili ni rođeni tad, ili neki koji nisu bili tu pa ratuju sad na tastaturi.
Joj jesam se sad raskuco, najbolje nemoj ni čitat.
Haj uzdravlje

[goldietrickz]

Zgembo Admislic kaže:

To meni persiraš ili?
Nisam bio od tih iznajmljenih sretnika, a ti koji su I bili nisu se nešto ovajdili. Da su imali mogućnost izbora teško da bi išli čak I za malo vise dojč maraka. Vjerovatno su u pitanju bile malo veće cifre za malo veće glave. A veće glave su više manje iste po pitanju sklonosti prema dojčmarkama na svim stranama.
Ps
ovo tvoje "vaši..." je klasični fašizam niskog intenziteta, ne poznam te takvoga.

Kad kažem "vaši", mislim na naoružane bandite koji su se predstavljali kao vojska. Bilo ih je na svim stranama, na vašoj ponajviše. Jebiga, kad je. Ne vidim kakav je to fašizam.

Šta ja znam, kod nas je bilo svega, ali se ne sjećam tih ludosti. Ne kažem da ih nije bilo.

[sb323ar]

Zgembo Admislic kaže:

Ni meni ovi događaji iz prošlog posta, tu oko Botajice-Pećnika nisu bili prva iskustva, bili smo blizu prvih dana marta 1992.

U navedeno vrijeme sam bio na pravcu Fric-Pavlik pa valjda se to zove Brodsko Polje. Ako si bio na tom pravcu, mozemo razgovarati i razmijeniti iskustva. Na tom pravcu smo bili blize nego u sumama oko Dobre vode, Đukinog vrela itd... jer nas je dijelilo po dvije-tri kuce izmedju.

[goldietrickz]

sb323ar kaže:

U navedeno vrijeme sam bio na pravcu Fric-Pavlik pa valjda se to zove Brodsko Polje. Ako si bio na tom pravcu, mozemo razgovarati i razmijeniti iskustva. Na tom pravcu smo bili blize nego u sumama oko Dobre vode, Đukinog vrela itd... jer nas je dijelilo po dvije-tri kuce izmedju.

Sve iza semafora mi smo zvali Brodsko polje, ali u biti je granica grada i prigradskih naselja, Liješća i sl bila kod SC.

[Zgembo Admislic]

sb323ar kaže:

U navedeno vrijeme sam bio na pravcu Fric-Pavlik pa valjda se to zove Brodsko Polje. Ako si bio na tom pravcu, mozemo razgovarati i razmijeniti iskustva. Na tom pravcu smo bili blize nego u sumama oko Dobre vode, Đukinog vrela itd... jer nas je dijelilo po dvije-tri kuce izmedju.

Tih dana, kao I 20 godina prije toga sam bio tačno tu, dvije tri kuće od tebe. Ne po zadatku, nego po prijavljenom boravištu. Posmatrao, lutao I čudio se. Vjerovao da će uletit redari I rastjerat sve. prolazio punktove kod stadiona I na semaforu u oba pravca, nisam ih doživljavao kao granice ičeg. Manje sudionik događaja, vise svjedok.
Pred kraj marta odlazim u tvoj kraj, u uzvratnu posjetu .
Tu su u moju memoriju urezani već neki posve drugi toponimi, Rudina, Dobor, Pećnik, I Maksin Skok I Kaldrma I Šokačka Botajica I Dobra Voda, Lipa I crvena zemlja. One šume od izvora Babe đuke, raskrsinca gdje izlazi put od 7 vukova u Jošavu, dole prema dobroj void, tu se ne sječam toponima. Kraj juna-početak Jula opet novi toponimi, Gnionica - Jošava - Kočijaš- Rječani I stara dobra Sava. Prošetali, jbg, kroz prazan prostor. Ona dva mjeseca na Vučijaku, do dolaska Krajišnika, o tome mogu već pričati, onda dolazak krajišnika na taj proctor I proboj na najviši vrh Pećnika, I o tome mogu pričati, dešavanja u dva-tri dana prije proboja kod Jakeša znam štošta. E onda odlazim jedan dan na odmor (kupanje posle mjesec dana ), drugi dan se vraćam I nema mi čete, pao Jakeš, palo sve, nalazim ih pod Lipom onom iznad Potočana. Tu pod Lipom, sat možda prije mog dolaska, neko je se prošetao sa Lipe do puta za Jošavu (znaš I sam koliko je blizu to), ubio jednog našeg u improvizovanom rovu (kanal pored puta), naočigled svih ostalih I pobjegao nazad. Znaš li šta o tome?

[sb323ar]

Zgembo Admislic kaže:

Znaš li šta o tome?

Znam koji su ljudi tu bili, necu spominjati imena i postrojbu jer u svim upisima izbjegavam to. Nisam bio tada tu, bio sam u bolnici, ranjen. Krili su desavanja od mene, kad sam saznao - napustio sam lijecenje i nastavio igru na BB bojistu.

[kartagina 3]

goldietrickz kaže:

Meni je ova činjenica o suradnji sa "VRS" jednostavno prestrašna.

Pa htjeo ili ne htjeo tako je bilo. A imas i odredjenu saradnju u okolini Mostara izmedju ABIH i VRS. A sto se tice prostora Zepca i Tesnja i Usore neki pripadnice ABIH tvrde da im je artiljerijsku podrsku u tom sukobu protiv VRS i HVO pruzala HVO iz Usore pa sad sta je tu sve bilo Bog ce ga sami znati

[goldietrickz]

kartagina 3 kaže:

Pa htjeo ili ne htjeo tako je bilo. A imas i I saradnju u okolini Mostara izmedju ABIH i VRS. A sto se tice prostora Zepca i Tesnja i Usore neki pripadnice ABIH tvrde da im je artiljerijsku podrsku u tom sukobu protiv VRS i HVO pruzala HVO iz Usore pa sad sta je tu sve bilo Bog ce ga sami znati

Znam ja dobro šta je bilo, ali bilo kakva suradnja sa "VRS" u to doba, nebitno koja strana, meni je prestrašna. Koliko je samo dobrih ljudi poginulo, izluđeno i osakaćeno, uzalud.

Sve te epizode su meni su odvratne, u ionako besmislenom ratu.

Jedna od najodvratnijih epizoda je ona prodaja nafte za tenkove "VRS".

[Svicar]

goldietrickz kaže:

Znam ja dobro šta je bilo, ali bilo kakva suradnja sa "VRS" u to doba, nebitno koja strana, meni je prestrašna. Koliko je samo dobrih ljudi poginulo, izluđeno i osakaćeno, uzalud.

Sve te epizode su meni su odvratne, u ionako besmislenom ratu.

Jedna od najodvratnijih epizoda je ona prodaja nafte za tenkove "VRS".

Da si naprimjer u Zepcu imao setru koja umire na porodu, a jedini nacin da se spasi da ode u Doboj u bolnicu, kako bi ti postupio?

Nisu te saradnje bile zbog ljubavi, nego zbog nuzde.

[goldietrickz]

Svicar kaže:

Da si naprimjer u Zepcu imao setru koja umire na porodu, a jedini nacin da se spasi da ode u Doboj u bolnicu, kako bi ti postupio?

Nisu te saradnje bile zbog ljubavi, nego zbog nuzde.

To je drugo, te stvari nemaju veze s onim o čemu ja govorim.

[z00]

Pozdrav svima na temi kao i svim učesnicima obrane Posavine. Svim palima neka je laka posavska zemlja, i ne ponovilo se nikada.

Pročitao sam temu od početka, vrlo je opširna pogotovo dio središnjeg i istočnog bojišta (od Odžaka/Modriče do Orašja). Naravno, tome zahvaljujem učesnicima koji su pisali o svojim osobnim iskustvima, posebno kobrin sinu, sb323aru, Josicu, Dobor kuli i ostalima. Šteta što nema više napisa o Plehanu, Derventi itd. no evo moj mali doprinos samom kraju zapadnog džepa, tj. padu Bosanskog Broda. Neke stvari su meni bile indikativne, prvenstveno razina informiranosti tima i uopće misije EU naspram informacijama koje smo dobivali direktno na terenu (mnogo prešućivanja podataka pa i direktnih dezinformacija).

Pišem iz osobnog iskustva, proveo sam 10 dana u listopadu u Slavonskom Brodu kao prevoditelj za misiju Europske zajednice (popularni "slastičari", makar svak tko ih tako zove griješi dušu). Prije toga sam bio prevoditelj na 4 misije, sve po istočnoj Slavoniji, bio sam student prve godine i tražio od voditelja prevoditeljske službe da me zovu samo ondje gdje se drugi ne usude. Kad nisam stizao doprinijeti kvantitetom bar da služim kad zbilja zatreba. Tako me dopadne i pad Bosanskog Broda. Glavna misija EU je bila izvješćena o situaciji te je moj tim dobio zadatak uz formalnu zabranu prelaska granice (po PSu nisu smjeli u Bosnu, tamo nije bilo timova ikad).

Već na putu mi je vođa rekao da po dobivenim informacijama Posavina pada u najskorijem roku, a datum puta je bio 3.10, subota. Imao sam striktnu zabranu tu informaciju prenijeti bilo kome, što je uključivalo moje najbliže (s kojima sam se stizao čuti obično kasno navečer). Naime javnost nije uopće bila upoznata sa situacijom, i sam pad je bio veliko iznenađenje za Hrvatsku.

Stigli smo navečer, smjestili se u Kenguru, u sobama uz cestu u Brodskom Vinogorju, i ujutro u nedjelju 4.10. preuzeli misiju od prethodne ekipe. To se sastojalo od preuzimanja kontakt liste te svih najnovijih podataka o kojima naš tim nije bio izvješten, pošto smo subotu proveli na putu (ostale podatke su primili još u ZG). Tu nedjelju pamtim kao sunčani lijepi dan, s konstantnim nadlijetanjem avijacije no relativno malo djelovanja po slavonskoj strani. Bili smo do mosta, vidjeli kolonu ljudi koja prelazi iz Bosne, osobnim autima, traktorima, pješke, bez vojske. Nakon toga smo otišli do Županje jer smo od kriznog štaba dobili (namjernu?) krivu informaciju o jakim djelovanjima na Oraškom području. Tamo tišina, povrat natrag na most navečer i u Kengura.

Ponedjeljak 5.10. smo išli ujutro na razgovore u štab (ili 108. brigada ili OG Istočna Posavina, ne sjećam se više) negdje kod Vinogorja/Marinaca, uglavnom taj je štab bio dosta blizu nama. Svako jutro nam je štab bio prvo mjesto posjeta, tamo bi i najavili gdje ćemo se kretati kako bi oni javili postrojbama da nas očekuju. Od svih u štabu smo 5. pa i 6.10. dobivali podatke da se linija drži čvrsto, a opet moj tim je bio uvjeren da je samo pitanje sata. Pokušavaju nas opet poslati u Županju ali mi odlučujemo ostati u Brodu. Krećemo do bolnice, a poslije namjeravamo do policije i Metera.

U bolnici je bilo teško stanje. Podrum je služio kao operativni i intenzivni centar, spustili smo se dolje i razgovarali s liječnikom za vrijeme operacije na jednom našem vojniku, a liječnik je tu pauzu iskoristio za jednu cigaretu. Toliko nam je i dao vremena, više nije imao. Bio je 36ti sat za operacijama u konstanti bez prekida osim tu i tamo cigarete i nešto za pojesti, pa si vi zamislite njegovo psihofizičko stanje. Podrum je bio prepun ljudi, krevet do kreveta uz svaki zid. Veći dio je bila vojska ali je bilo i dosta civila te mnogo starijih ljudi u vrlo teškom stanju na intenzivnoj skrbi i nevezano za ratne operacije.

Moj vođa misije je bio Francuz, bojnik (commandant), a još jedan je član bio Belgijanac Valonac, što je bio dodatni razlog za baš moj angažman u toj misiji jer osim engleskog jezika odlično baratam francuskim (a fluentan sam i u drugim jezicima). Commandant je inače bio profesionalni artiljerac u 50tim godinama, a ekspert na teškim minobacačima. U svojoj karijeri je bio i instruktor lokalnih postrojbi po Africi. Njemu su teško padale te silne civilne žrtve jer je dobro znao da pravi obučeni artiljerac ne pogađa slučajno civilne ciljeve, dapače mi je izjavio da bi on mogao tući po vojnim ciljevima s pogreškom od 150 metara na 10 i više km prvim upucavanjem, a onda smanjiti grešku i na 50tak metara. Smatrao je da je direktno topništvo s Motajice moglo pogađati ciljeve i sa slavonske strane s minimalnim greškama po civile, a to se nije ni blizu događalo.

Stoga je svaka civilna žrtva po njemu ili produkt nesposobnosti druge strane (u što nije previše vjerovao, jer teže oruđe ne daješ nesposobnima na upravljanje) ili namjerno djelovanje tj. ratni zločin. I takve je izvještaje slao iz Broda.

Sjećam se kiše koja je padala 5.10. kad smo na mostu gledali kolonu vojske i zadnje civile koja je prelazila mostom. Vojna policija je bila na HR strani i na sredini (otok) dokud smo i mi došli, a jedan VP mi je rekao da se nada da neće djelovati avijacija jer sad znaju da nema zarobljenika na mostu. Kad sam ga pitao kakvih zarobljenika, rekao mi je da su u ljeto držali na mostu vezane JNA zaroblljenike kako bi prestali raketirati most. Taj sam dio odlučio prešutiti ekipi u misiji, ako je istina bilo je nedopustivo, a ako je laž samo ekstremno glupo za izjaviti mirovnim promatračima.

Navečer smo natrag u Kenguru kao i večer prije gledali naš VBR na kamionu (pod ceradom) koji se vozao po Vinogorskoj cesti amo tamo istok-zapad. Svakih tričetrvt sata bi prošao cestom, pola sata poslije bi uslijedilo ispaljivanje cjelokupnog ili polovičnog punjenja, pa 15 minuta poslije evo ga opet i na drugu stranu. Ekipa je razmišljala da upalimo blidiranog Pucha pa za njim, da vidimo otkud ispaljuje, no pregledali su kartu i zaključili da sigurno ispaljuje iz stambene zone na obje strane i da će samo morati evidentirati očigledno kršenje pravila o nepostavljanju teške artiljerije u civilna područja, pa su odustali.

Slijedeći dan (6.10.) je bilo most skoro prazan, tuitamo bi prešli vojnici i iz Bosne ali i u Bosnu, pokoje osobno vozilo, najčešće s vojnim licima, no VP nam je rekla da je noću s 5. na 6. iz BB prešlo više tisuća ljudi. Nisu nam rekli kud su upućeni, a podatak nismo uspjeli dobiti ni od službi u SB kriznom stožeru. Krenuli smo prema stadionu jer smo pretpostavljali da bi tamo mogli biti skupljane osobe koje su prešle s ciljem dobivanja informacija o civilnom stanju, ali je netko nazvao iz ZG EU centra i okrenuli smo se natrag. Dan smo na kraju proveli većinom uz most, te smo išli i do naftovodnog mosta uz rafineriju pa natrag. Bilo je puno granata po oba Broda, a nadlijetali su i avioni bez djelovanja po slavonskoj strani.

Predvečer su nam saopćili da je Bosanski Brod ispražnjen od HVO, te da se smatra pod kontrolom neprijatelja. HV nisu spominjali, makar smo još dan prije na mostu opazili oznake i 108-e, i 111a, i 3a brigade. Oko 21 sat smo vidjeli naše postrojbe koje su zauzimale položaje na bentu s obje strane mosta (sb323ar, vjerojatno tvoja ekipa) te smo krenuli natrag za Kengur. Commandant mi je rekao da spavam obučen i da ostavim otvoren prozor makar je bilo već prilično hladno, jer će negdje u noći naši dignuti most u zrak most pa da me ne posiječe staklo ako implodira. Tako smo svi i napravili.

Sitno poslije 3 ujutro 7.10. je jako grunulo i mi smo se potrpali u Pucha i pravac na most.

[sb323ar]

z00 kaže:

Pišem iz osobnog iskustva, proveo sam 10 dana u listopadu u Slavonskom Brodu kao prevoditelj za misiju Europske zajednice (popularni "slastičari", makar svak tko ih tako zove griješi dušu). Prije toga sam bio prevoditelj na 4 misije, sve po istočnoj Slavoniji, bio sam student prve godine i tražio od voditelja prevoditeljske službe da me zovu samo ondje gdje se drugi ne usude. Kad nisam stizao doprinijeti kvantitetom bar da služim kad zbilja zatreba. Tako me dopadne i pad Bosanskog Broda. Glavna misija EU je bila izvješćena o situaciji te je moj tim dobio zadatak uz formalnu zabranu prelaska granice (po PSu nisu smjeli u Bosnu, tamo nije bilo timova ikad).

Editirao sam svoj post da bih ubacio ovih par rijeci:

Naime, ti "slasticari" su nam napravili ogromnu stetu, nama - iz BP. To je moje osobno misljenje. Probati cu pojasniti. I par postova ranije sam naveo da sam bio na lijecenju od posljedica ranjavanja. Moji suborci su mi krili pravo stanje na terenu, a zvao sam svaki dan prijatelje iz SB. Nisu mi htjeli reci jer su znali da cu napustiti lijecenje - kao sto sam i ucinio.

Dakle, saznajem stanje na terenu, napustam lijecenje i dolazim u SB. Trazim prijatelje iz ZNG, trazim bracu i svoje suborce, dolazim do mosta. Tu srecem pojedine dojucerasnje suborce (imena osobno poznata) kazu da nece vise da se bore, ok njihov izbor. Saznajem da VP je smjestila (citaj zatvorila) ogroman broj ljudi na stadion.

U medjuvremenu, pronasao sam prijatelje i bracu. Odlazimo na taj isti stadion, medju ljude. Pozivamo ih da nastavimo borbu. Izvadili smo sa stadiona 30-40 ljudi, ostali su pljuvali po nama. Neki (mnogi) koje sam poznavao, govorili su da ih je popisala EZ (slasticari) te ce im u EZ dozvoliti boravak, posao, azil. Nisu htjeli nazad u borbu. Dva puta sam bio na tom stadionu, molio ljude koji hoce u borbu da nastavimo. Ja jesam zajedno sa svojim suborcima, ogroman broj nije. I @Dobor Kula je bio na stadionu, vjerujem da i on zna za to djelovanje EZ.

z00 kaže:

Svakih tričetrvt sata bi prošao cestom, pola sata poslije bi uslijedilo ispaljivanje cjelokupnog ili polovičnog punjenja, pa 15 minuta poslije evo ga opet i na drugu stranu. Ekipa je razmišljala da upalimo blidiranog Pucha pa za njim, da vidimo otkud ispaljuje, no pregledali su kartu i zaključili da sigurno ispaljuje iz stambene zone na obje strane i da će samo morati evidentirati očigledno kršenje pravila o nepostavljanju teške artiljerije u civilna područja, pa su odustali.

Glupo mi je odgovarati na boldano, ali da je bilo tako - taj bi VBR napravio veliku stetu domacim ljudima, njihovim objektima a oni su ipak bili na HR strani.

z00 kaže:

Oko 21 sat smo vidjeli naše postrojbe koje su zauzimale položaje na bentu s obje strane mosta (sb323ar, vjerojatno tvoja ekipa) te smo krenuli natrag za Kengur. Commandant mi je rekao da spavam obučen i da ostavim otvoren prozor makar je bilo već prilično hladno, jer će negdje u noći naši dignuti most u zrak most pa da me ne posiječe staklo ako implodira. Tako smo svi i napravili.

Sitno poslije 3 ujutro 7.10. je jako grunulo i mi smo se potrpali u Pucha i pravac na most.

Vrijeme (boldano) si pogrijesio, jer znam da je bilo 22 sata kad smo se poceli izvlaciti preko mosta. Moja ekipa se razmjestala od mosta prema gradu - tocnije do onog napustenog restorana (Brodjanka), a Djogaseva ekipa od mosta do viseceg mosta.

Most kad je grunuo, bio sam u prvoj zgradi (sada IBM) cca 150m do mosta. Nisam niti znao da je miniran.

[z00]

sb323ar kaže:

Neki (mnogi) koje sam poznavao, govorili su da ih je popisala EZ (slasticari) te ce im u EZ dozvoliti boravak, posao, azil. Nisu htjeli nazad u borbu. Dva puta sam bio na tom stadionu, molio ljude koji hoce u borbu da nastavimo. Ja jesam zajedno sa svojim suborcima, ogroman broj nije. I @Dobor Kula je bio na stadionu, vjerujem da i on zna za to djelovanje EZ.

Ovo vjerujem da govoriš o srpnju '92? Tada nije bilo stacioniranih EU promatrača u Brodu, već je posjetu odradila ili misija pri Gradišci ili ona iz Vinkovaca. Svakako nitko od popisanih nije dobio ni posao ni azil niti su bili popisivani s tom namjerom, ali se među ljudima širi takva glasina vrlo brzo. Može biti i da si je i njihov prevodioc olašao rad na popisu time što je na svoju ruku izjavio svrhu popisa. Svakakvih je dezinformacija bilo i od svih strana.

sb323ar kaže:

Glupo mi je odgovarati na boldano, ali da je bilo tako - taj bi VBR napravio veliku stetu domacim ljudima, njihovim objektima a oni su ipak bili na HR strani.

VBR je sigurno "šetao", po vremenu između ispaljenja su pretpostavili udaljenost na kojoj je mogao biti, ne mislim da je tukao pozicioniran između kuća već da nije bio van prigradskog područja. Pošto je sve bilo noću, da su Srbi uzvratili na zadnju lokaciju VBR-a tko zna gdje bi sve padalo.

sb323ar kaže:

Vrijeme (boldano) si pogrijesio, jer znam da je bilo 22 sata kad smo se poceli izvlaciti preko mosta. Moja ekipa se razmjestala od mosta prema gradu - tocnije do onog napustenog restorana (Brodjanka), a Djogaseva ekipa od mosta do viseceg mosta.

Može biti da sam pogriješio, dug je bio dan a noć je već rano pala.

Evo i nastavak, samo rušenje mosta i kontakti s vojnicima.

Policija koja nam je bila u pratnji je nevoljko javila da stižemo te nas je dopratila do centra no cestom istočno od Đure Đakovića a ne direktno na most. Ispred mosta su nas zaustavili na punktu VP-a te nas preusmjerili na policijski stožer u gradu. Nisu nam dali do mosta jer se (tvrdili su) puca s druge strane pješačkim naoružanjem, a što mi zasigurno nismo ni čuli ni vidjeli.

Kod policijskog stožera smo vidjeli na cesti komad mosta veličine velikog cestovnog motora, bar pola tone željeza! A to je bilo par stotina metara zračne udaljenosti!!! Ispred stanice su bili policajci s dva vojnika, koje su nam predstavili kao inženjerce koji su srušili most. Porazgovarali smo s njima, tj jedan od njih je govorio a drugi je šutke odobravao. Nisu nam rekli svoja imena već su tvrdili da su stigli iz Osijeka kako bi srušili most, te su doveli kamion s 800kg vitezita kojeg su cjelokupnog upotrijebili u rušenju. Commandant nije ni pitao po čijem nalogu je rušeno jer je znao da neće dobiti odgovor, podatak koji mu je tada bio dostatan je bio da su mineri stigli iz Osijeka. Naravno, nismo mogli biti sigurni da li je to bila istina ili namjerna dezinformacija, no meni osobno je naglasak onog koji je pričao s nama bio osječki a ne brodski.

Nakon toga smo praćeni do blizine mosta tj vrha utvrde ali nam nije odobren prilaz samom mostu. Za cca pola sata smo se odlučili vratiti u Kengur te ujutro opet krenuti u ophod, nakon dobivene situacije. Svakako se sa bosanske strane nije ništa čulo, gorjelo je u daljini nad refinerijom i nešto bliže u području grada Bosanskog Broda, ali ni metka ni drugog zvuka nije bilo.

Ujutro smo bili najranije što smo mogli natrag na mostu i okolici, uz šetalište prema stadionu te natrag pa prema nekoj industriji na zapad. Tu je Belgijanac ustvrdio tragove protuavionske baterije koja se valjda izmakla prije dolaska VRS na bent sa južne strane. Pričali smo s vojnicima, pitali ih da li šta čuju, da li se puca, te kad su izašli iz Bosne. Neki su govorili jedno drugi drugo, no većinom su se slagali da sa južne obale nema provokacija niti se ne puca. Također su rekli da imaju naredbu da ne otvaraju vatru niti ako vide neprijatelja.

Uskoro smo dobili poziv iz ZG EU misije da su im javili iz Kengura da nas tamo čeka veća grupa vojnika, pa smo napustili Savu i krenuli natrag. Tamo smo dočekani od mokre i promrzle grupice cca 8-10 HVO vojnika, 101. brigada, koji su nam rekli da su to jutro rano zorom preplivali Savu uzvodno od rafinerije. Dosta su bili konfuzni što nije uopće bilo čudno, tvrdili su da im nitko nije javio da se glavnina snaga povukla a oni su bili minobacači HVO koje su zaboravili na položaju na bentu (na koji su pomaknuti 4.10.). Pojma nisu imali gdje da idu, šta da rade, javili su se u EU jer su očekivali da će ih primiti u azil kako ih ne bi HV poslao gdjegod drugdje. Naravno tako što im tim nije mogao nikako obećati i oni su se razočarano smirili i rezignirano otišli svojim putem.

Popodne 7.10. smo bili opet na Savi i čuli Srbe s druge strane kako na megafon viču: "Ustaše, nemojte pucati, nećemo ni mi! Mi smo svoje ostvarili, dosta je!", a VP nam je potvrdio da se slično ponavljalo više puta tijekom dana. Ostatak vremena u misiji smo uglavnom išli prema Županji, u Babinu Gredu, pa kod Cerne ali više nije bilo nikakvih vojnih događanja.

Da se vratim na minobacačliije HVO - u njihovoj konfuziji su izrekli neke podatke koje sam kasnije pokušao potvrditi ali nisam nikada uspio. Danas vjerujem da su jednostavno bili krivo informirani no svejedno ću vam prenijeti: izjavili su da je glavnina pješačkog HVO dva tjedna prije prebačena u RH radi "odmora" nakon 5 mjeseci neprekidnog djelovanja, te da su zamijenjeni HV postrojbama (naveli su 109, 2a i 111a brigadu). Artiljerija tj. minobacači nisu bili zamijenjeni pa ih je to dodatno tištilo, jer da ih sigurno "njihovi" tj. HVO ne bi bio zaboravio. Natuknuli su da HVO pješačke postrojbe ne bi uzmaknule po naredbi iz Zagreba, a da su prirodno HV postrojbe to učinile. Također su smatrali da taj HVO nije ni blizu Broda (što nije bila istina) jer da bi se bili vratili 6.10, te da je u svrhu sprječavanja njihovog povratka srušen most.

Sad znam da to nije tako, iako mi ni danas nije jasno kako su EU promatrači bili toliko uvjereni da Bosanski Brod pada tj. da je to gotova stvar, a svi podaci koje su im davali naši obavještajci i časnici za vezu su bili da se sve linije čvrsto drže? Također, znali su da rušimo most, čak su i rekli da će na vijestima biti da su Srbi srušili most (što je i bilo točno). Pazite, na drugim bojištima (po RH) su promatrači bili s obje strane pa su komunicirali (indirektno), te ni naša ni srpske strana nije mogla previše utjecati na njihov sud. Ovdje je bilo drugačije, od Srba nisu imali nikavih podataka uopće niti su bili u Bosni, a poznavali su opću sliku i bolje nego na "kontroliranim" ratištima.

[sb323ar]

z00 kaže:

Sad znam da to nije tako, iako mi ni danas nije jasno kako su EU promatrači bili toliko uvjereni da Bosanski Brod pada tj. da je to gotova stvar, a svi podaci koje su im davali naši obavještajci i časnici za vezu su bili da se sve linije čvrsto drže? Također, znali su da rušimo most, čak su i rekli da će na vijestima biti da su Srbi srušili most (što je i bilo točno). Pazite, na drugim bojištima (po RH) su promatrači bili s obje strane pa su komunicirali (indirektno), te ni naša ni srpske strana nije mogla previše utjecati na njihov sud. Ovdje je bilo drugačije, od Srba nisu imali nikavih podataka uopće niti su bili u Bosni, a poznavali su opću sliku i bolje nego na "kontroliranim" ratištima.

Bilo je ono sto je bilo. Sa "vremenske distance" danas mogu shvatiti sta se desavalo. Taj nas "zadnji teren" je od pocetka bio osudjen na propast. Crte su pucale, nije bilo uvezanosti, nije bilo niti prave podrske, nije bilo niti dovoljno vojnika za pokriti crtu. Ljudi su ginuli mjesecima, sam si rekao sta si vidio u podrumu bolnice.

Mnoge postrojbe koje su dolazile u ispomoc, nisu uopce htjele preci preko rijeke (primjer cu dati svoju satniju, trecina vojnika nije htjela ici preko). Znaci, ne stoji tvrdnja pojedinaca da se moralo ici tamo. Onaj tko je isao tamo, mogao je birati, nitko nije bio prisiljen. Jednostavno smo pucali po savovima.

Mogu shvatiti i vojnike iz RH, jer se jako puno domacih ljudi izvlacilo od ratnih dejstava i nisam uopce bio ljut na ljude koji su odbili ici preko (HV), puno sam vise bio razocaran u ljude s podrucja BiH (izmedju ostalih i na "svoje").

Totalni kaos je vladao tih dana, tako da mi sa danasnje tocke gledista nije cudno sto je bojnik EZ kojeg spominjes imao tu procjenu, pogotovu sto on nije imao sta izgubiti. On je razmisljao razumom, dok su moje zelje bile samo zelje.

Tu vece, ako se sjecas da je kisa padala iz neba i zemlje, nas 100-150 (dvije nepotpune satnije, moja (nisam ja bio zapovjednik iste) i Djogaseva, tukli smo se u gradu protiv neprijatelja. Imali smo zolje od protuoklopa, a kisa je padala kao iz kabla. Zolje su osjetljive na vlagu (elektronika), tako da i na njih nismo mogli racunati. Videci jos nekakve cudne stvari od pojedinih domacih HVO vojnika, na "semaforu", jednostavno vidis da je gotovo i sve ti se ogadi. Naime, ti vojnici, ispucaju okvir iz kalasnjikova i bace ga. Nije mi namjera nekog omalovazavati, ali tako je bilo. Moj zakljucak je bio da se ti pojedinci ne namjeravaju duze boriti.

U 22.00 poceli smo se izvlaciti.

SB je bio prazan. Nigdje zive duse da vidis. Niti vojske a niti policije nismo vidjeli. Onako u hodu smo se rasporedjivali ne znajuci namjere druge strane. Provalili smo u podrum danasnje zgrade IBM, odmah preko puta vojarne. Sjecam se da nas je tu posjetila ekipa mislim Sky News, te pocela snimati. Izbjegavao sam kameru, nisam htio da vide svo razocaranje vojnika koji je bio porazen samo pola sata ranije.

Most mi je ubio i ono malo nade sto je preostalo. Ujutro na optici imam metu i iza ledja mi tadasnji zap. bojne kaze "ne pucaj", radi civila na HR strani. Nisam opalio niti metka, poslusao sam iako mi nije bilo svejedno.

Ogromne greske su napravljene ranije, prvo od mojih "Odzacana" a kasnije i od BB. Ma raspisao sam se, bolje da sutim.

Pozdrav svim ucesnicima.

[dobrinja 92]

Pozdrav svim ucesnicima!
Vrlo interesantni postovi,procitao sam sve stranice,ali mi neke stvari nisu jasne u vezi Modrice.
Negdje se spominju akcije oslobadjanja Modrice 2 ili 3 puta,neznam.meni je samo poznato oslobadjanje 30.05.
Ili su to bile akcije uvezivanja sa Tarevcima?
I taj koridor po mom misljenju je bio presjecen vec u samom pocetku rata na modrickoj opcini 03.05.ili je postojala veza samo preko doboj-duga njiva-skugric-kornica i dalje za brcko.Ali to je brdsko sumski put tesko prohodan za bilo koje "normalno"vozilo.

Cetnici su u pocetku drzali vecinu grada nakon 2-3 dana borbi zauzeli Dobrinju,Otezu,G.Kladare i D.Rijecane i toga 29-30.05 nasi uspijevaju cetnike protjerati iz grada i osloboditi ta hrvatska sela.

[sb323ar]

dobrinja 92 kaže:

Negdje se spominju akcije oslobadjanja Modrice 2 ili 3 puta,neznam.meni je samo poznato oslobadjanje 30.05.

Mnoge stvari niti meni kao ucesniku nisu jasne. Mi nismo imali cilj, druga strana jeste. Govorim iz osobnog iskustva, dva puta sam sudjelovao na Modrici. Nisam znao sta je cilj, osim sto sam se borio protiv neprijatelja.

Nas jednostavno podignu i kazu nam idite na to mjesto i tamo cete saznati sta treba raditi. Dodjemo tamo, a nitko nas ne doceka i kaze nam sta da radimo i koja je svrha. U medjuvremenu, druga strana dolazi u nasu blizinu i ostvarujemo kontakt. Tada se osjecamo ugrozeni i uzvracamo, borba za goli zivot, nikakvi ideali ili strategija. Radili smo prilicno dobro, mozda sreca, mozda ranije iskustvo, mozda strah... tko zna.

Vise puta sam pisao da nisam vodio dnevnik, smatram da sam pogrijesio radi danasnjih narastaja. Godine su prosle, pokusavao sam zaboraviti i sutjeti o tome, sve dok nisam bio isprovociran trenutnom situacijom. Datume ne pamtim, moguce je da sam pogrijesio u nekim dogadjajima vezanim uz mene i moje suborce i desavanja, ali nisam pogrijesio u opisu istih.

Recimo, spomenuo sam par postova ranije, da sam jednom sa suborcima sudjelovao negdje ispred Garevca prema Crkvini. Nemam pojma koji je datum bio, znam da smo trebali vratiti nekakve polozaje, i vratili smo ih.

U rovovima koje smo vratili nasli smo tri mrtva civila, koji su valjda iste kopali. Pored njih smo nasli i stihace/asove, krvave. Civili su ubijeni istima, imali su ozljede po vratu nanesene tim orudjem. Ne znam niti tko su bili ti civili, Srbi, Hrvati ili tadasnji Muslimani. Znam sta sam vidio.

Mogao bih pisati o mnogim stvarima i ljudima "visokopozicionarim", o njihovom razmisljanju i djelovanju. Gdje su ti ljudi zavrsili poslije katarze? Za "svoje" znam, mogu i napisati, iako nisu zasluzili da ih i spomenem, makar i u negativnom smislu. Utjeha mi je da nisu sudjelovali u "Latinici".

Ponovo editiram post.

Govorim za "svoje", krecemo redom, civilne strukture, policija (civilna), nacelnik M.K. pripadnik KOS-a u Djakovu na sluzbi - poslije katarze, zavrsio u Svicarskoj, i danas je tamo.

I.M. KIKL (kapetan prve klase bivse vojske), zapovjednik brigade, dobar covjek, nije imao dobre suradnike, zavrsio u Pozegi, (tamo je bio ranije u sluzbi), pokojni.

M.S, Doktor veterine, visokopozicioniran u brigadi, zavrsio negdje oko Zeline.

I.M. potporucnik bivse vojske, prolupao poslije pada, zavrsio na lijecenju.

I.L. stariji vodnik I klase, zapovjednik moje satnije tada, zavrsio u Jastrebarskom.

Mogao bih spomenuti jos imena, nabrojao sam vrh, one koji su poslije katarze ostavili vojsku i civile da se snalaze. Isto tako su i ucesnici latinice napravili. Gospodo, karijeru ste mogli nastaviti da ste htjeli.

Mislim da bi bilo posteno da se iskljucim sa teme, za dobro svih nas.

Lijep pozdrav.

[Grugru]

@z00

Malo mi je nejasna tvoja prica?

Nisam siguran je li se vise ECMM timova nalazilo u SB?

Ali zar nije izmjena prevoditelja bila dan nakon pada BB?
Zar nije neka cura zamijenila tipa?

[z00]

@Grugru

U SB se nalazio samo jedan tim EZ. Na dane primopredaje (meni 4.-5.10) bi bilo dva tima, znači jedan tim bi stigao tijekom popodneva/večeri, imali bi zajednički sastanak ili navečer ili ujutro (briefing) i drugi bi tim odlazio natrag za ZG (naime išlo se okolo naokolo preko Podravine, pa se računalo na cijeli dan puta).

Za bliže gradove bi se briefing održao isti dan, pa ne bi bilo 2 tima skupa preko noći uopće. Najbliža područja Zagrebu su bila pokrivena direktno iz Zagreba, išlo se na cjelodnevne ophodnje. Ja sam sve misije imao u istočnoj Slavoniji, tako da sam uvijek bio pod prvim režimom rada.

Koliko se sjećam, u SB nije niti bilo timova do cca sredine rujna '92. Jer, jel'te, kao nije bilo rata u SB, niti je bila blizina UNPA zone. U biti je cijeli SB bio loše pokriven do pred kraj BP, dolazile bi misije ili iz VK ili iz NG u posjete jednom do dvaput tjedno.

Prevoditelji nisu mijenjani unutar misije (možda se dogodilo koji put zbog ali nikako nije bilo pravilo). Misija se integralno sastojala od vođe + 1-2 suradnika (časnici EU vojski), 1 vozača (vojnici, ponekad dočasnici) i 1 prevoditelja (civil RH). Sve misije u kojima sam sudjelovao su bile tako posložene i nikad nisam zamijenjen ranije. Možda ti misliš na UN misiju? Ali mislim da ni njih nije bilo u SB... Bar ih mi nismo vidjeli niti nas je itko upozorio na njih.

Misija je bila od subote 4.10. i trajala do 11. ili 12.10, iskreno ne sjećam se da li je u slijedećoj misiji bila prevoditeljica ili prevoditelj. Uglavnom su većinom bili dečki a ne cure, i cure nisu općenito slali tamo gdje je bilo većih mogućnosti za eventualne pregovore in situ. Stoga sam uvjeren da su i za SB slali muškog prevoditelja.