Quote:
Apemant kaže:
Ja u to ne vjerujem. Dobar glas nastane tako što činiš nešto dobro... ili preciznije, nešto što javnost percipira kao dobro. Po defaultu nemaš 'nikakav' glas - nitko za tebe ne zna, dok ne gurneš glavu u javnost.
Moglo bi se međutim razmatrat pravo na privatnost, recimo. U svakom slučaju, loš glas možeš dobiti i bez ikakvih dokaza - putem tračeva, recimo. I nema tog zakona koji će ti osigurati dobar glas u takvoj situaciji. Stoga ne vjerujem da imaš 'pravo' na dobar glas. Imaš 'pravo' se potruditi da zadobiješ dobar glas - ali nema garancije da ćeš u tome uspjeti.
|
Mislim da krivo interpretiraš moj i uobičajeni DUHOVNI termin- svako ima pravo na dobar glas.
Zašto ne gledaš to kao na pravni aksiom- svatko je nedužan dok mu se ne dokaže krivica.
Tu ne bi imala smisla tvoja primjedba da se presumpcija nevinosti ''mora zaslužiti'' kao što kažeš da se dobar glas postiže čineći neko dobro pa se dobar glas mora 'ZASLUŽITI '' inače je čovjek ''neutralan'' kako ti kažeš.
Ja nisam imao intenciju da termin'' dobar glas'' implicira da je netko NEŠTO ZASLUŽIO, a da nije po tebi to dokazao (dobrim djelima).
Ja sam to koristio analogno tome kao što se koristi
''presumpciju nevinosti.''
Osim toga , ti potpuno (kao i zapadno društvo explicitno i implicitno) izbacuješ iz jednadžbe duhovne (numinozne) principe koji kažu
-kako svako od nas ima pravo na dobar glas i svatko od nas je dostojan
divljenja po onom što on doista jest u svojoj srži.
(duhovno biće koje se materijaliziralo ,e da bi imalo iskustvo ovoga svijeta).
(Molim uoči da ono što mi doista jesmo nije ono što mi mislimo ili ''smo postigli'' ili koju diplomu imamo
Dakle po duhovnim principima svejedno je puca li Tomić pištoljem po Hasanebgovićem tijelu ili puca riječima po Hasanbegovićevom duhu.
OBOJE je isti zločin !! (jedan na materijalnoj ravni drugi na spiritualnoj )
===================
No meni važnije je ovo sada.
odjednom sam sa čudom uočio kako je ljudima važniji apstraktni princip ''SLOBODE GOVORA I MIŠLJENJA''
od toga da doista postoji DOSTOJANSTVO ČOVJEKA i DOISTA POSTOJI PRAVO NA DOBAR GLAS KAO ŠTO POSTOJI PRESUMPCIJA NEVINOSTI.
Dakle, razmišljam naglas , zašto je ljudima postalo toliko važna ta sloboda izražavanja mišljenja (kao da im je tobože uskraćena) , A NIJE IM VAŽNO DOSTOJANSTVO ČOVJEKA.
I sine mi . Ako upotrebim moj čuveni metod razrješavanja dilema i izbora:
Ako je nešto lako -malo je vrijedno
Ako je nešto teško- vrijedno je
slijedi ---->
Ljudima je lakše da imaju ''slobodu mišljenja '' e da bi kao u linku gore mogli biti cinični i vrijeđati tobože slobodno.
JER VRIJEĐATI I KRITIZIRATI I POTCJENJIVATI JE LAKO I UGODNO (daje osjećaj moći ).
A ako vam još netko plaća 30 tisuća kuna da vrijeđate druge (tobože izražavajući vaše mišljenje) onda je to ne samo lako nego i privlačno!
A biti obziran prema drugom, poštovati ga, hvaliti ga, štititi ga
JE TEŠKO