Svekrve vol. 3

[Ms_Manners]

dylan111 kaže:

Da sam ja na mjestu zaručnika, posjela bi svoje starce i lijepo im rekla da ako žele postavljat uvjete, nek to onda i plate.

Ne bih rekla da je ovo dobra ideja, jer znam par kojem se obilo o glavu.
Doduše, oni su iz drugih razloga prihvatili novac za svadbu od staraca, ali starci su si onda stvarno dali oduška, njihovi gosti, njihova glazba, hrana, sve po njihovom. Čak i kum i glavni svat (ili kako se već zove, čajo u nekim dijelovima, debeli kum, nisam upućena u te nazive baš) su bili više frendovi staraca nego njihovi.
Na kraju nekome izvana ne bi bilo jasno tko se tu ženi, njih dvoje su nosili odjeću mladenaca i stajali pred oltarom, ali po svemu ostalom to je bila zabava njihovih roditelja.

Može se dogoditi da se starci povuku, ali može se dogoditi i da stvarno izvuku lovu.

[dylan111]

Ms_Manners kaže:

Ne bih rekla da je ovo dobra ideja, jer znam par kojem se obilo o glavu.
Doduše, oni su iz drugih razloga prihvatili novac za svadbu od staraca, ali starci su si onda stvarno dali oduška, njihovi gosti, njihova glazba, hrana, sve po njihovom. Čak i kum i glavni svat (ili kako se već zove, čajo u nekim dijelovima, debeli kum, nisam upućena u te nazive baš) su bili više frendovi staraca nego njihovi.
Na kraju nekome izvana ne bi bilo jasno tko se tu ženi, njih dvoje su nosili odjeću mladenaca i stajali pred oltarom, ali po svemu ostalom to je bila zabava njihovih roditelja.

Može se dogoditi da se starci povuku, ali može se dogoditi i da stvarno izvuku lovu.

U ovom slučaju se pred oltarom ne bih ni pojavila pa nek starci obnavljaju svoje zavjete.
Bože svašta!

[Ms_Manners]

Ako im kažeš da mogu određivati ako plate, preuzimaš rizik da upravo to i učine.

[lee anabell]

Mi smo posjeli moje i njegove i reki
"zenimo se, o bitnim i nebitnim stvarima odlucujemo mi jer se mi zenimo, predloge iznesite al bice kako mi odlucimo" i to prije nego su uspjeli uopce pocet s mjesanjem..Dragi pozna svoju mater i zna da bi ona sve po svom al jbg. Svadba je nasa a ne njihova..
Zamoli smo ih da napisu ljude koje zele pozvat al nisu se ljutili kad smo taj popis skracivali..

mi se zenimo mi biramo. Oni ce bit gosti..
Financieamo sami svadbu.. I odlucili smo se zenit kad smo izracunali da mozemo pokrit svojim novcem..

moj tata je bratu svadbu platio al nije mu rici reka na njegove i nevistine planove.. to je bio njegov poklon njina.
Jer je on iz ljubavi prema njima platio svadbu a ne iz obicaja i zelje da se nametne..

moj stari ce platit za moju samo moju vjencanicu il(lokalni obicaj) i hranu za dolazak po mene.

[optimistična+]

sveki koja ucjenjuje sina kako neće doći na njegovu svadbu ako nebude ovak ili onak....a još je i jedinac....nije to njoj prvi takav ispad, a sigurno ni zadnji.... zato je potrebno postaviti granice nemiješanja ,radi budućeg mira.....to bi sin trebao znati, kakva mu je mama i pretpostaviti njezinu reakciju i riješiti stvar....

[perilica]

Ms_Manners kaže:

Ako im kažeš da mogu određivati ako plate, preuzimaš rizik da upravo to i učine.

Teško. Slabo se ljudi hvataju novčanika. Danas masa ljudi vadi kredite da bi djecu mogla oženiti. Mada, ja više znam onih koji si sami plaćaju/platili svadbu, a strašno jako malo ljudi gdje im roditelji financirali svadbu , jer najčešće roditelji žive od mirovina, gdje nemaju takve sume za finacirati svadbe od 200-300 uzvanika, pola sela i tako to.

[Ms_Manners]

Hm, kod nas svima bilo čudno što smo to htjeli sami. Dosta odraslih zaposlenih parova je očekivalo da starci to riješe.
Mi smo na kraju dobili velik dio te love kao poklon, ali nismo to očekivali ni tražili, nismo računali na to unaprijed, nismo ni znali do zadnjeg trena.

[nuklea500]

Što mi se sve jučer svekrva nagovorila
Da joj sina šaljem na posao u izgužvanim košuljama, da on više radi po kući od mene (imamo podjelu poslova i radimo fifty-fifty), da on uslužuje goste dok ja sjedim (i tu imamo dogovor tko priča s kojim gostima dok drugo uslužuje), da mi je kupatilo prljavo (pa i nisam neka pedanterija), da foliram kako se zdravo hranim, a jedem salame (otkako se mala rodila ne stignem paziti na ishranu kao prije), da maloj sve dopuštam zato što sam se lijena brinuti o njoj (puštam je da istražuje i natrčim se za njom k'o budala, ne želim koristiti ogradice i hodalice), da jedem prstima i da ću i njezinu unuku naučiti da bude divljakinja (radim uštogljeni posao, često sam na poslovnim ručkovima i merak mi je kad sam kući uzeti koricu kruha i umočiti je u nešto), da sam drska jer ne želim kuhati kavu (muž i ja ne pijemo kavu, štoviše, ne podnosimo je, kući imamo nesice, kapučino iz vrećice, čajeve, ali pravu kavu ne nudimo gostima), da ostavljam svog oca da bude kod nas u kući i po nekoliko sati sam, a da on nema što tražiti sam u kući, da nema pravo biti u kući ako moj muž i ja nismo tamo (moj otac živi 120 km od nas i kad dođe u posjet obično prenoći, a muž i ja iskoristimo taj posjet da negdje izađemo dok on čuva malu jer njega to veseli, a nama treba da se opustimo plus njezin muž je milijun puta bio kod nas cijele vikende kad nas nema kući). Kuća je mog muža i moja.


Činila se zaista dragom ženom...

Ne kužim kako netko uopće primjećuje takve stvari?

Kako ne može shvatiti da nismo svi isti?

Ponosna sam na sebe što joj nisam uzvratila, rekla sam joj samo da je jedna frustrirana, ogorčena žena i da je iskreno žalim.

Eh da, glavno zaboravih. Rekla je da je njezin sin izuzetno nesretan sa mnom (čovjek koji mi je 5 minuta prije njezinog monologa poslao poruku da smo mu mala i ja sve na svijetu i da ne može opisati riječima koliko nas voli), da bi bilo bolje za njega da se nikad nisam doselila u njihov grad i da me nikad nije upoznao (na to sam joj rekla da mi nije jasno kako voli svoju unučicu, a željela bi da se nije ni rodila).

[ivkica1984]

nuklea500 kaže:

Što mi se sve jučer svekrva nagovorila
Da joj sina šaljem na posao u izgužvanim košuljama, da on više radi po kući od mene (imamo podjelu poslova i radimo fifty-fifty), da on uslužuje goste dok ja sjedim (i tu imamo dogovor tko priča s kojim gostima dok drugo uslužuje), da mi je kupatilo prljavo (pa i nisam neka pedanterija), da foliram kako se zdravo hranim, a jedem salame (otkako se mala rodila ne stignem paziti na ishranu kao prije), da maloj sve dopuštam zato što sam se lijena brinuti o njoj (puštam je da istražuje i natrčim se za njom k'o budala, ne želi koristiti ogradice i hodalice), da jedem prstima i da ću i njezinu unuku naučiti da bude divljakinja (radim uštogljeni posao, često sam na poslovnim ručkovima i merak mi je kad sam kući uzeti koricu kruha i umočiti je u nešto), da sam drska jer ne želim kuhati kavu (muž i ja ne pijemo kavu, štoviše, ne podnosimo je, kući imamo nesice, kapučino iz vrećice, čajeve, ali pravu kavu ne nudimo gostima), da ostavljam svog oca da bude kod nas u kući i po nekoliko sati sam, a da on nema što tražiti sam u kući, da nema pravo biti u kući ako moj muž i ja nismo tamo (moj otac živi 120 km od nas i kad dođe u posjet obično prenoći, a muž i ja iskoristimo taj posjet da negdje izađemo dok on čuva malu jer njega to veseli, a nama treba da se opustimo plus njezin muž je milijun puta bio kod nas cijele vikende kad nas nema kući). Kuća je mog muža i moja.


Činila se zaista dragom ženom...

Ne kužim kako netko uopće primjećuje takve stvari?

Kako ne može shvatiti da nismo svi isti?

Ponosna sam na sebe što joj nisam uzvratila, rekla sam joj samo da je jedna frustrirana, ogorčena žena i da je iskreno žalim.

A radi čega ti je sve to rekla? Koji je bil okidač?
Očito žena nema pametnijeg posla kad je sve to uspjela vidjeti. Užas.

[nuklea500]

ivkica1984 kaže:

A radi čega ti je sve to rekla? Koji je bil okidač?
Očito žena nema pametnijeg posla kad je sve to uspjela vidjeti. Užas.

Muž mi je stradao u prometnoj. Leži u bolnici. Kupila sam mu žilete za brijanje. Zapakirani u onoj kutijici i najlonu. Nosila sam malu, a ona je držala tu kutijicu u rukama. Svekar je poludio kad je to vidio i počeo se derati na mene da nisam normalna. Rekla sam mu da mi je dijete u rukama, nisam je ostavila bez nadzora pa da postoji mogućnost da otpakira kutijicu. Ali on je jednostavno pukao i počeo vrištati. Onda sam mu drsko rekla da me nema pravo učiti kako ću se brinuti za svoje dijete. I tad je svekrva krenula s paljbom...

Btw, uhvatila ju je panika da ću prenijeti sve što mi je rekla mužu pa mi je zaprijetila da će ona sutra otići k njemu i sve mu ispričati. Ne znam št, ali eto...
Na to sam joj ispričala priču o dvjema ženama od kojih je svaka tvrdila da je dijete njezino. Sudac je onda rekao da prepolove dijete. Ona koja nije bila majka, rekla je može. Majka je rekla, ne činite to, dajte ga drugoj ženi.
Rekla sam joj da nije normalno da ga opterećuje svojim glupostima kad leži u bolovima i mora se koncentrirati na oporavak i da mu ja ništa neću reći jer ga previše volim i želim samo da ozdravi.

[Retra]

Nuklea

Koliko si pisala o njima, nisu mi se činili loši, samo malo naporni. Tenzije su visoko jer im je sin u bolnici, a da nisu u panici možda nikada ne bi čula ovo što si čula. Dobra strana svega je to da sada znaš na čemu si s njima.

Sve što je izgovorila, više govori o njoj nego o tebi. Govori da je obična zločesta i ogorčena babetina koja ide sjebavati i vrijeđati ženu dok joj muž leži u bolnici. Meni osobno se takvi ljudi gade, kada vide da je netko jadan, pa ga idu dodatno gaziti. Fuj.

Odlično si reagirala. Drži se.

p.s. kako ti je muž?

[nuklea500]

Sav polomljen, ali bitno je da je stabilno i da će se oporaviti. Bit će dug oporavak, ali ako se bude pridržavao svih pravila, oporavit će se u potpunosti.

Ma svi smo popucali po šavovima, u šoku smo, on je njima jedino dijete i sve ih ovo nevjerojatno boli. Meni je muž kojeg obožavam i otac mog djeteta. Razumjela bih da u takvoj situaciji puknemo i posvađamo se oko gluposti i kažemo si ružne riječi, sve je to normalno u takvim nenormalnim situacijama. Ali ovo se očito dugo vuče... Najgore je što je ona cijelo vrijeme jedno pričala, a dugo mislila. Npr. ako bi vidjela mog muža kako kuha ili posprema, uvijek bi mi rekla, "tako treba, muško je, neka radi".
Kad god bi vidjela mene kako radim, rekla bi da ne smijem toliko raditi i da mi muž treba više pomagati.

Tako da mi je ovo totalno neočekivano.

Kad sam rodila, njezin muž je bio nezaposlen i dva tjedna mi je dolazio pomagati. Rekla mi je kako ga je ne bih ni pozdravila kad uđe u kuću niti ga ponudila pićem. Možda se i dogodilo nekoliko puta. Ne znam. Mala mi je vrištala od grčeva i refluksa od jutra do mraka, bonton mi nije bio prvi na pameti.
Inače, ta dva tjedna sam mu svaki dan kuhala ručak (a on je dolazio da mi pomogne, eh), svom ocu nisam ni kruha ponudila kad bi mi dolazio pomoći u tom najgorem razdoblju.

[Retra]

Nemoj se sada klati s tim što je bilo i kako je bilo - bilo pa prošlo.
Sada znaš da je dvolična i znaš kako ćeš se ubuduće ponašati prema njoj.

Imaš prečih situacija na repertoaru.

[Anđa Đoli]

Pozdrav! Moj problem sa svekrvom je malo drugaciji od dosad navedenih. Naime,ona nije neka azdaja,dobra je i sve bi napravila za mog muza i mene. Ali je,brate mili, naporna. Bila bih zbilja snaha zmija kad bih rekla nesto lose o njoj, puno su nam ona i svekar pomogli i vidim da joj je stalo do mene.

E pa u cemu je onda problem? U tome sto sve mora znati,u sve biti upucena.
Zivimo kat iznad njih. Odvojeni ulaz,odvojene rezije,kuca etazirana i pola glasi na mm. Ja ne radim trenutno,na komplikacijama sam,ulazim u 7 mj trudnoce. Ja u svom stanu nemam mira. Svaki dan dolazi k meni na kat po vise puta. Ajde jednom,al ponekad je to tri cetiri puta. Cim dodje s posla evo nje gore. Ako sam zakljucana zvoni. Ako ne otvaram zove na mobitel. Kad nekud idem mora znati kud idem. Ako nisam doma,zove di si. Ne zelim joj polagati racune o svom kretanju,al bome ne mogu svaki put niti ignorirati da me zove.

Nije meni problem popit s njom kavu i popricat. Ali neda mi se svaki dan. Muz radi po cijele dane i kad dodje kuci zelim da smo sami. Lezimo pred tv-om i ona upada i sjeda kraj nas. Ako smo zakljucani zvoni,ako nismo uletava bez kucanja. Ako joj ne otvorimo,zove na mob mene ili njega dok se netko ne javi. Bojim se sto ce biti kad rodim. Vec je rekla da ce cijelo vrijeme biti s nama gore!

Kako se postavit u ovoj situaciji? Vec joj je muz rekao ali ona i dalje po starom.

[MonotypeCorsiva]

Nuklea, svaka čast na tome što se nisi dala isprovocirati u tolikoj mjeri da si izgovorila bilo što na razini onoga što je svekrva tebi izgovorila. Također je jako lijepo od tebe što si odlučila muža ne opterećivati ovime u situaciji u kojoj mu nije dobro, mislim da je zaista sretan što te ima. Naime, imam osjećaj da bi mnogi automatizmom zbog povrijeđene sujete mislili na sebe - ti nisi i zato respect.

Svekrva ti je izgovorila zbilja odurne stvari. Teško je sada u ovoj situaciji odrediti smjer u kojem će ići vaši odnosi i hoćeli uopće ikako ići, ali samo se ti nastavi držati ovako kao i do sad, što dostojanstvenije i uz što manje riječi.

Jebote, ti ljudi fakat nisu normalni.

Anđa Đoli kaže:

Kako se postavit u ovoj situaciji? Vec joj je muz rekao ali ona i dalje po starom.

Očito joj nije rekao dovoljno.

Gle, ti se kao prvo moraš riješiti osjećaja grižnje savjesti jer ti je sveki, kakti, dobra pa to nužno znači da si ti zločesta i prezahtjevna kad bi joj eventualno kontrirala ili je upozoravala da je nešto što radi pogrešno. Postoje ljudi koji nisu otvoreno loši i šupci nego su cici micasti, ali će uredno uvijek napraviti po svome, čak i kada ih se dobronamjernom kritikom upozori da je nešto što rade krivo. Da ti je sveki doista toliko dobra kakvom se prikazuje, dobroćudno bi vam se skinula s vrata onda kada ste je to (pretpostavljam lijepo) zamolili.

Rješenje problema je jednostavno onoliko koliko je tvom mužu jednostavno jasno, odlučno i principijelno reć majci da poslije posla želi popričat/pomazit/pojebnut svoju ženu i zamolit je da mu u tome ne smeta.

[nuklea500]

Sad se ponašamo kao da se ništa nije dogodilo, osim što svekrva stalno nešto trči oko mene i pokušava mi biti na usluzi.

Zapravo, OK mi je ovo. Bitno mi je imati korektan odnos s njom jer je to ipak žena koja je rodila mog muža, koja ga voli i koju on voli i koja je baka mojoj kćerkici.
To što ne voli mene, ne znači da nije dobra mama ili baka (super je mama, ali baš super, i solidna baka; nije previše angažirana, ali nije ni loša), a ako bi naš odnos bio prekinut, bojim se da bi to utjecalo i na odnos nje i njezinog sina, odnosno unuke.
Mama mi je uvijek punila glavu pričama protiv bake i ne planiram tako nešto priuštiti svom djetetu.

Sad znam kako stvari stoje, neće me peci savjest kad mi se učini da se ponaša kučkasto (dosad bih svaki put preispitivala sebe), već cu znati da to doista jest tako, neću je grliti, ljubiiti, niti vjerovati da možemo biti prijateljice. I definitivno ću joj do kraja života govoriti Vi, a taman sam mislila polako preći na TI (jer je to svekrova i njezina želja).

Ali ću biti ljubazna, nasmijana, neću izbjegavati zajednička druženja koja moj muž ili kćerka iniciraju, ono, bit ću tu, fizički, nasmijana i ljubazna, a u glavi negdje sasvim drugo, osmišljavati nove projekte za posao i sl.

To mi je plan. Vidjet ću koliko je ostvariv.

[Ms_Manners]

nuklea500 kaže:

Sad se ponašamo kao da se ništa nije dogodilo, osim što svekrva stalno nešto trči oko mene i pokušava mi biti na usluzi.

Pomalo je smiješno kad znaju da su pretjerali pa se ponašaju kao djeca koja nisu rekla za jedinicu.

[Martian7]

Ms_Manners kaže:

Pomalo je smiješno kad znaju da su pretjerali pa se ponašaju kao djeca koja nisu rekla za jedinicu.

Na ovom smajliću se vidi da mu fale jedinice, ne mora ništa ni govoriti.

[Ms_Manners]

Srećom kod mene nije bila svekrva u pitanju, ali drugi penzić koji je svašta izvodio pa onda tek kasnije shvatio da ne može baš uvijek tako.

[leana28]

Anđa Đoli kaže:

Pozdrav! Moj problem sa svekrvom je malo drugaciji od dosad navedenih. Naime,ona nije neka azdaja,dobra je i sve bi napravila za mog muza i mene. Ali je,brate mili, naporna. Bila bih zbilja snaha zmija kad bih rekla nesto lose o njoj, puno su nam ona i svekar pomogli i vidim da joj je stalo do mene.

E pa u cemu je onda problem? U tome sto sve mora znati,u sve biti upucena.
Zivimo kat iznad njih. Odvojeni ulaz,odvojene rezije,kuca etazirana i pola glasi na mm. Ja ne radim trenutno,na komplikacijama sam,ulazim u 7 mj trudnoce. Ja u svom stanu nemam mira. Svaki dan dolazi k meni na kat po vise puta. Ajde jednom,al ponekad je to tri cetiri puta. Cim dodje s posla evo nje gore. Ako sam zakljucana zvoni. Ako ne otvaram zove na mobitel. Kad nekud idem mora znati kud idem. Ako nisam doma,zove di si. Ne zelim joj polagati racune o svom kretanju,al bome ne mogu svaki put niti ignorirati da me zove.

Nije meni problem popit s njom kavu i popricat. Ali neda mi se svaki dan. Muz radi po cijele dane i kad dodje kuci zelim da smo sami. Lezimo pred tv-om i ona upada i sjeda kraj nas. Ako smo zakljucani zvoni,ako nismo uletava bez kucanja. Ako joj ne otvorimo,zove na mob mene ili njega dok se netko ne javi. Bojim se sto ce biti kad rodim. Vec je rekla da ce cijelo vrijeme biti s nama gore!

Kako se postavit u ovoj situaciji? Vec joj je muz rekao ali ona i dalje po starom.

ovo nije dobro, trebali bi joj rec zajedno...ali ne izgleda mi kao tip koji ce to dobro primit...