Strahovi

[ljubav-je-bol]

Pero Perić kaže:

Evo ja imam jedan vrlo egoistični strah: sad sam si posložio život točno kako želim, imam svoj ritam i raspored, svoju koncepciju i sad me strah da ću se zbog nekoga morat ponovo privikavat na život u dvoje. A to nekak sad ne želim.

Kako ono kaže Bora Čorba: Imam svoj mali svet i oko njega kineski zid.

Baš sam neki dan razmišljala o tome.
Lijepo sam si namjestila stan, posložila stvari, upotpunila dane.
Ne mogu zamisliti da mi netko to sada, a ni u bližoj budućnosti, poremeti.

[daru]

suncemojemalo kaže:

2. upoznavanje novog muškarca... to bi bilo vjerojatno povjerenje... ali malo specifično... mene strah da ću zavolit nekoga, i da će mi se ponovno desiti da se on kompletno promijeni nakon 3, 4 godine....

Spada pod povjerenje, da. I pod "svrstavanje u isti koš". Koliko sam se bojala iste te činjenice da se može on promijeniti i da sam u istoj priči, toliko sam se bojala i toga da nekoga nezasluženo ne svrstam pod etiketu "svi su oni isti" i time ne nanosim daljnju nepravdu zbog vlastitih strahova i sumnji.

[daru]

ljubav-je-bol kaže:

papirnato je riješeno prije pola godine.
Rastava je bila mirna pa sam još bila kod njega dok nisam našla stan.
Evo, nema ni mjesec dana od preseljenja.
Tek je sada počela borba s osjećajima.

I mislila sam da je friško... I to je relativan pojam, koliko je tko u stanju brže ili sporije riješiti te dileme i strahove...
Možda ti pomognemo u tome?! Meni je osobno drago kad vidim da je netko bio u istom sosu, a sada da je to prevaziđeno... Daje mi osjećaj da nisam jedina i da se sve može prevladati... Vrijeme dosta toga liječi, ali dobar dio "posla" je i u našim rukama: da li biramo da nas ti strahovi savladaju i upravljaju nama, ili da mi njih savladamo i upravljamo njima.

[brezovka]

ljubav-je-bol kaže:

Ne mogu zamisliti da mi netko to sada, a ni u bližoj budućnosti, poremeti.

U pravu si. Ne mogu ni zamisliti muškarca u kući.
Na cesti mi već nisu problem.

[ljubav-je-bol]

brezovka kaže:

U pravu si. Ne mogu ni zamisliti muškarca u kući.

ma ja ga mogu zamisliti u kući... kada treba nešto popraviti.
U ostalim situacijama ne.

[ljubav-je-bol]

daru kaže:

Možda ti pomognemo u tome?! Meni je o mislila sam da je friško... I to je relativan pojam, koliko je tko u stanju brže ili sporije riješiti te dileme sobno drago kad vidim da je netko bio u istom sosu, a sada da je to prevaziđeno... Daje mi osjećaj da nisam jedina i da se sve može prevladati... Vrijeme dosta toga liječi, ali dobar dio "posla" je i u našim rukama: da li biramo da nas ti strahovi savladaju i upravljaju nama, ili da mi njih savladamo i upravljamo njima.

haha, pa čemu služi ovaj podforum nego da se jadamo i stanemo ponovno na svoje noge. Uostalom i oni koji se još nisu opekli mogu pročitati što ih sve može snaći.
Slažem se da je sve u našim rukama. Ja sam svjesna svih tih emocija, bilo one dobre ili loše, i trudim ih se prihvatiti, jer sam shvatila da od bježanja nema ništa.
I živim dan za danom, pa se nadam da će s vremenom sva gorčina proći.
Sigurno mi je lakše nego mnogima od vas koje ste se javile, jer nemam djecu, imam posao koji je ajmo reći siguran, solidnu plaću s kojom mogu otplaćivati stambeni kredit i nekoliko hobija koji mi troše slobodne vrijeme.

Mislim da je najgore poslije rastave povući se u sebe i okrivljavati cijeli svijet za ono što se dogodilo. Život ide dalje.

[daru]

ljubav-je-bol kaže:

Mislim da je najgore poslije rastave povući se u sebe i okrivljavati cijeli svijet za ono što se dogodilo. Život ide dalje.

Mislim da između redaka ovdje mogu pročitati puno više samookrivljavanja nego - krivljenja svijeta...
Jesam li u pravu?

[VeronikaN]

Jedini strah koji me istinski mučio:hoću li imati dovoljno vremena(životnog),
da podignem djecu na noge.
Sve ostalo bile su bitke u koje sam ulazila s više ili manje uspjeha,ali nisu me plašile.
Osječaj bijesa prema društvu koje očekuje da same žene cendraju,ovise o pomoći muškaraca bio mi je pokretačka snaga.

[brezovka]

ljubav-je-bol kaže:

ma ja ga mogu zamisliti u kući... kada treba nešto popraviti.
U ostalim situacijama ne.

Točno. Nek popravljaju. Još ako ne ogule. Ma sam Bog ih je stvorio pametne.
Ali dva metra udaljenosti od njih je sasvim pristojno.

[Kent]

Ja uopće nisam digla kineski zid, a to baš nije dobro, što ja znam. Trebala sam jedno vrijeme bit 'u izolaciji', so to say.

[j.a.]

strah me je da glupi ljudi upravljaju svijetom.

[ljubav-je-bol]

daru kaže:

Mislim da između redaka ovdje mogu pročitati puno više samookrivljavanja nego - krivljenja svijeta...
Jesam li u pravu?

Nisi.
Nimalo ne krivim sebe, jer sam stvarno pokušala sve da se brak spasi.
Možda čak i više od toga, jer je i sam rekao da sam imala previše strpljenja.
Ustvari ljuta sam na njega što je bio inertan, što nije htio komunicirati i što je mislio da će se stvari popraviti same od sebe.

[Kent]

j.a. kaže:

strah me je da glupi ljudi upravljaju svijetom.

a kaj si i ti razveden?

[daru]

ljubav-je-bol kaže:

Nisi.
Nimalo ne krivim sebe, jer sam stvarno pokušala sve da se brak spasi.
Možda čak i više od toga, jer je i sam rekao da sam imala previše strpljenja.
Ustvari ljuta sam na njega što je bio inertan, što nije htio komunicirati i što je mislio da će se stvari popraviti same od sebe.

Ne mislim na okrivljavanje za propali brak... Više na ono "kriva što nisam prije vidjela" "kriva što sam si dozvolila da..." i slično... a ta vrsta "krivnje" stvara strahove - da se ne dogodi ponovno... itd itd

[ljubav-je-bol]

daru kaže:

Ne mislim na okrivljavanje za propali brak... Više na ono "kriva što nisam prije vidjela" "kriva što sam si dozvolila da..." i slično... a ta vrsta "krivnje" stvara strahove - da se ne dogodi ponovno... itd itd

Da, ponekad si predbacujem da nisam prije progledala i vidjela kakav je... ili bolje rečeno da si nisam toliko zamazivala oči i tješila se da to ipak nije tako strašno... nisam imala hrabrosti, a uštedila bi si godinu-dvije... a s njima i nekoliko tisuća eura za koliko je skočila cijena kvadrata stana.
Možda me od svega najviše muči što nisam imala hrabrosti...
strah od samotnjačkog života
strah od osude okoline
strah od budućnosti...
možda me je previše strah.

[Mariette]

ljubav-je-bol kaže:

Da, ponekad si predbacujem da nisam prije progledala i vidjela kakav je... ili bolje rečeno da si nisam toliko zamazivala oči i tješila se da to ipak nije tako strašno... nisam imala hrabrosti, a uštedila bi si godinu-dvije... a s njima i nekoliko tisuća eura za koliko je skočila cijena kvadrata stana.
Možda me od svega najviše muči što nisam imala hrabrosti...
strah od samotnjačkog života
strah od osude okoline
strah od budućnosti...
možda me je previše strah.

Nemoj gledati unatrag , sto je bilo, bilo je.
Najcesce se bojimo nepoznatog, nekad vise ostajemo u losemu, ali znamo kako je, nego da idemo u nepoznato.
S vremenom ce stvari doci na svoje mjesto.

Mene je strah bivseg muza da mi ne ucini neku smicalicu, ne mislim da je prihvatio tek tako da sam otisla.
Bojim se da ne okrene djecu protiv mene.
Bojala sam se hocu li moci sama s djecom, sad vidim da mogu i da je bolje.
Neko vrijeme sam mislila sto ce okolina reci i onda sam sama sebi rekla da kad mi je bilo najteze, malo njih je htjelo pomoci i da nitko ne zivi moj zivot sem mene i da trebam zivjeti ga onako kako zelim.
Ne bojim se nove veze, jer mi je stara odavno umrla, moji osjecaji su odavno bili nestali, otplakala sam svoje jos u braku, i na kraju sebi rekla da zasluzujem imati pravu ljubav i srecu.
Opet sve je individualno, i zavisi iz kojih razloga se covjek i rastao.

[Den1s]

Mene osobno svi ti strahovi nisu toliko "mucili". Da, razmisljao sam o njima, o posljedicama, o tome da ne ponovim iste greske, da ne zadobijem iste rane. Ali, postati zatvorenik strahova znacilo bi postati zatvorenik samog sebe. Vrlo lako je postaviti oklop na sebe, jos i stit postaviti i tako ici kroz zivot. Nikome ne dozvolis da ti se priblizi pa te nitko ne moze povrijediti, od osjecaja te stiti taj oklop i sve je to lakse, osim jedne "sitne" sitnice. Isto onako kako osjecaji ne mogu proci kroz oklop van, tako ni ne mogu uci.
Nekome je to dobar odabir i tako ide kroz zivot. Zadovoljan/na tim izborom.
Ja sam to pokusao i uvidio sam da me je taj oklop samo vukao prema dnu. Sada je oklop pored mene, a ne na meni.
Strahovi su i dalje tu, ali me oni pokrecu naprijed, a ne koce me.
Ja znam da moja slijedeca veza nece biti ista prvenstveno jer ja nisam isti. Da li ce zavrsiti dobro ili lose? Ne znam, ali znam da ne mogu traziti ljubav, ako ju sam nisam spreman dati, ma koliko mozda boljelo na kraju.
Strahovi? Imam ih svaki dan. Bojim se da li ce me kcer jednog dana osudivati, da cu ostati sam, da cu napraviti greske u slijedecoj vezi (mozda ne iste, ali ipak greske)...
Bojim se i mraka, ali upravo zato sto se bojim mraka usao sam u mracnu sobu. Zasto? Jer je negdje u njoj prekidac za svijetlo.

[ljubav-je-bol]

Mariette kaže:

Nemoj gledati unatrag , sto je bilo, bilo je.
Najcesce se bojimo nepoznatog, nekad vise ostajemo u losemu, ali znamo kako je, nego da idemo u nepoznato.
S vremenom ce stvari doci na svoje mjesto.

Trudim se ne gledati unatrag, znam i sama da od toga nema ništa.
Nepoznato plaši, ali kod mene me brine što u bilo kojim drugim situacijama ja se bez problema suočavam sa strahom, čak više, to mi je taktika kako me poslije ne bi kopkalo da ništa nisam poduzela i pokušala.
U vezama se ponašam drugačije. Izbjegavam suočavanje...možda zbog straha od samoće.
Mislim da nema goreg osjećaja od usamljenosti... iako čovjek i u vezi može biti usamljen.

[niska]

ne bojim se niceg, osim da mi se ne "dogodi" isto sranje sa drugim

[daru]

ljubav-je-bol kaže:

Mislim da nema goreg osjećaja od usamljenosti... iako čovjek i u vezi može biti usamljen.

S ovim se slažem. Dapače, ja puno gore doživljavam osjećaj usamljenosti u vezi (braku) nego kad sam zaista - sama. Mislim da mi nema gore stvari nego biti s nekim, a osjećati se usamljeno. Kad se osjećaš usamljeno van braka ili veze, barem znaš - zašto.