Razvod u početku...

[xedos]

Hvala bogu da nisam jedini otac sa djetetom na ovom forumu. Ovo što pišete mi je sve poznato i nemam što za komentirati.
Sretno svima !!!!

[agramer]

Eyecandy kaže:

Well, da ima i ovakvih očeva.
Siguran si da nisi klon, a u stvari- žensko?

Super mi je kako jednakom retorikom tata komentira ( idiotsko) ponašanje bivše glede djece ( kao što bi većina mama komentirala bivše muževe, jel'te). Mislim na onaj dio s ljetovanjem. Otac moga sina nije NIKADA bio s djetetom na moru, a jedno ljeto smo mu mi ( sinko i ja) trčali ocu ( dedi) u bolnicu, jer je slatkić bio na Visu pa nije mogao tek tako prekinut' paket aranžman.

Na nekon topicu se muški čude da samohrana majka nema želje za sexom, niti novim dečkom, a evo, može se to desit' i muškićima.

Drago mi je da ima ovakvih primjera, treba te reklamirat', u novine i na TV s tobom.

Sretno ti bilo! Pardon, vama!

Ma,svi smo mi ljudi,i crveni ispod kože,ne?
Hvala,ni novine ni TV mi nisu interesantni

[agramer]

choupette kaže:

Cime ti je curica pokazala nelagodu? I sto ti to znaci da si vratia vezu na polaznu tocku?
Nemoj si to raditi.
Uskracivati si odnos sa potencijalnom buducom partnericom zato jer ti dica pokazuju nelagodu.
Nemoj se previse uljuljavati u roditeljstvo i navikavati se na to da ti zivot bude iskljucivo koncentriran na dicu....jer nije to navika dobra za tebe, a moguce ni za dicu.
Ja sam dite rastavljenih roditelja.
Majka mi se preudala kad sam imala devet god.
I nije proslo bez trzavica...ali sada sam zahvalna majci na njenoj zelji da se izbori ne samo za mene, nego za nas.
Sa svojim cinom mi je dala priliku da naucim kako se triba biti odgovoran sam prema sebi, a ne samo prema drugima...da ne pricam da sam dobila preslatkog bracu i dobrog prijatelja u ocuhu.
Naravno sa devet godina nisam tako divanila...
Uglavnom pazi se i podsjeti se na to da sritan i ispunjen roditeljac, cini sritno i ispunjeno dite.
I siti se kad naletis na negodovanje, da nisi iskljucivo otac, nego i muskarac, osoba kojoj takoder moras iskazati adekvatnu brigu...

Malena mi je direktno to rekla,zato sam reagirao,no sreća što je i ta osoba normalna,a i sama je rastavljena,i ima dvoje svoje djece,pa me razumije.
Ide sve OK polako....ne žuri nam se nikamo,mladi smo

[agramer]

choupette kaže:

Cime ti je curica pokazala nelagodu? I sto ti to znaci da si vratia vezu na polaznu tocku?
Nemoj si to raditi.
Uskracivati si odnos sa potencijalnom buducom partnericom zato jer ti dica pokazuju nelagodu.
Nemoj se previse uljuljavati u roditeljstvo i navikavati se na to da ti zivot bude iskljucivo koncentriran na dicu....jer nije to navika dobra za tebe, a moguce ni za dicu.
Ja sam dite rastavljenih roditelja.
Majka mi se preudala kad sam imala devet god.
I nije proslo bez trzavica...ali sada sam zahvalna majci na njenoj zelji da se izbori ne samo za mene, nego za nas.
Sa svojim cinom mi je dala priliku da naucim kako se triba biti odgovoran sam prema sebi, a ne samo prema drugima...da ne pricam da sam dobila preslatkog bracu i dobrog prijatelja u ocuhu.
Naravno sa devet godina nisam tako divanila...
Uglavnom pazi se i podsjeti se na to da sritan i ispunjen roditeljac, cini sritno i ispunjeno dite.
I siti se kad naletis na negodovanje, da nisi iskljucivo otac, nego i muskarac, osoba kojoj takoder moras iskazati adekvatnu brigu...

Malena mi je direktno to rekla,zato sam reagirao,no sreća što je i ta osoba normalna,a i sama je rastavljena,i ima dvoje svoje djece,pa me razumije.
Ide sve OK polako....ne žuri nam se nikamo,mladi smo

[choupette]

agramer kaže:

Malena mi je direktno to rekla,zato sam reagirao,no sreća što je i ta osoba normalna,a i sama je rastavljena,i ima dvoje svoje djece,pa me razumije.
Ide sve OK polako....ne žuri nam se nikamo,mladi smo

A sto ti je tocno rekla, ako nije tajna?
I ne zaboravi da reakcija dice u takvoj situaciji (posebice ako je od rastave proslo dosta vrimena) zna biti manje vezana uz emocije, a vise uz dobru staru posesivnost...ono, naviknu se imati te samo za sebe...i jednostavno ne zele nikakve promjene.
Uglavnom ok, ako si odlucia usporiti sve, ti najbolje znas svoju situaciju i svoje malisane.
Samo nemoj misliti da ces dici slomiti srce, ako i kada se odlucis za novu partnericu.

[agramer]

choupette kaže:

A sto ti je tocno rekla, ako nije tajna?
I ne zaboravi da reakcija dice u takvoj situaciji (posebice ako je od rastave proslo dosta vrimena) zna biti manje vezana uz emocije, a vise uz dobru staru posesivnost...ono, naviknu se imati te samo za sebe...i jednostavno ne zele nikakve promjene.
Uglavnom ok, ako si odlucia usporiti sve, ti najbolje znas svoju situaciju i svoje malisane.
Samo nemoj misliti da ces dici slomiti srce, ako i kada se odlucis za novu partnericu.

Rekla je da joj je ta osoba ,u principu, ok, ali da joj se ne sviđa dinamika viđanja s njom.A dinamika je bila u mjesec dana 6-7 puta

[arbiano]

Evo i moje priče: Zašao sam duboko u tridesete, imam dvoje djece, oženjen, posao, može se reći materijalno i financijski situiran. Oženio sam se u tridesetoj (nakon dugog zajedničkog života), dobio dvoje prekrasne djece, koje smo oboje željeli. Ali... sve je to ispalo krivo.
Mislio sam da to tako mora biti, da će nedostatak ljubavi koji sam počeo osjećati, popraviti djeca, obitelj. Stvarno sam mislio da će me to "izliječiti". Ali... uz sav trud oko djece, oko obitelji... svakim danom sam se osjećao sve prazniji. Divno je biti otac, prekrasan osjećaj, kad podižeš djecu, učiš ih govoriti, hodati, što je dobro, što nije... Ali, djeca nisu izliječila moje osjećaje. Naravno, kao "pravi muškarac" nisam sebi htio priznati da je to tako, a kamoli to priznati nekom drugom.

I onda se prije nekoliko godina dogodila i druga žena. I opet sam zabremzao, zakočio, jer, imam djecu. I pokušao, trudio se pronaći druge interese, koji bi pokrili tu rupu. Ali... ne ide.

Sad sam na "izlazu". I svaki dan me ždere, doslovno proganja trenutak, kad svojoj djeci moram pogledati u oči i reći: Tata vas puno voli, ali su se mama i tata dogovorili da više ne će živjeti skupa. Ali tata vas isto puno voli.

Pročitao sam ovdje, različite priče i različita iskustva, pa vas molim ( i žene i muškarce) da napišete, kako se preživjeli taj trenutak. Ja imam osjećaj da će mi srce puknuti.
Teško je prenijeti sve osjećaje na papir, ali oni koji su imali slične priče sigurn znaju o čemu pišem.

Unaprijed se zahvaljujem, na komentarima.

[xedos]

arbiano kaže:

Evo i moje priče: Zašao sam duboko u tridesete, imam dvoje djece, oženjen, posao, može se reći materijalno i financijski situiran. Oženio sam se u tridesetoj (nakon dugog zajedničkog života), dobio dvoje prekrasne djece, koje smo oboje željeli. Ali... sve je to ispalo krivo.
Mislio sam da to tako mora biti, da će nedostatak ljubavi koji sam počeo osjećati, popraviti djeca, obitelj. Stvarno sam mislio da će me to "izliječiti". Ali... uz sav trud oko djece, oko obitelji... svakim danom sam se osjećao sve prazniji. Divno je biti otac, prekrasan osjećaj, kad podižeš djecu, učiš ih govoriti, hodati, što je dobro, što nije... Ali, djeca nisu izliječila moje osjećaje. Naravno, kao "pravi muškarac" nisam sebi htio priznati da je to tako, a kamoli to priznati nekom drugom.

I onda se prije nekoliko godina dogodila i druga žena. I opet sam zabremzao, zakočio, jer, imam djecu. I pokušao, trudio se pronaći druge interese, koji bi pokrili tu rupu. Ali... ne ide.

Sad sam na "izlazu". I svaki dan me ždere, doslovno proganja trenutak, kad svojoj djeci moram pogledati u oči i reći: Tata vas puno voli, ali su se mama i tata dogovorili da više ne će živjeti skupa. Ali tata vas isto puno voli.

Pročitao sam ovdje, različite priče i različita iskustva, pa vas molim ( i žene i muškarce) da napišete, kako se preživjeli taj trenutak. Ja imam osjećaj da će mi srce puknuti.
Teško je prenijeti sve osjećaje na papir, ali oni koji su imali slične priče sigurn znaju o čemu pišem.

Unaprijed se zahvaljujem, na komentarima.

Koliko su ti stara djeca?

[arbiano]

4 i 5

[xedos]

arbiano kaže:

4 i 5

To ćeš teško objasniti djeci, i prvo kaj prihvate je da ih tata napušta. Nemoj ni očekivati da mogu nešto shvatiti i neće ti biti lako. Ja godinama nakon odlaska nisam mogao djeci pogledati u oči, sve dok nisu odrasli. Lako je moguće da ti druga veza propadne jer ćeš dugo biti u komi, očekuj dugotrajnu depresiju.
Ja si ni danas ne mogu oprostiti jer sam otišao, a razlozi su bili da sam morao.
Ne mogu ti ništa utješno reći, sorry.

[lara32]

Pozdrav!
Ja sam imala vezu od 7 godina, koja je završila s dvije godine kakvo-takvog uspješnog zajedničkog braka, rodila sam dijete i otac na djetetov 1 rođendan nakon manje svađe odlazi. Da mi je bilo umrijeti u tom trenu, spasila bi se. Nakon toga smo se pomirili i 2 i pol godine pokušavamo održati brak, na način da on živi na jednu stranu a ja na drugu. U te dvije i pol godine moj život se iz dana u dan rušio, bila sam tužna, razočarana, bojala se svega što će se desiti. Onda sam se razvela i moj život je lijep. Da mi je netko rekao da ću moć živjet bez njega, nebi mu vjerovala, da mi je netko rekao da će me on napustiti nebi vjerovala. Znači volila sam ludo i bila uvjerena da me voli, s tim je bol bila još veća.
Danas ga više ne volim (nemam drugog pa da je on izlječio rane), vrijeme je učinilo svoje. Čovjek jednostavno treba izvući najbolje iz situacije u kojoj se nalazi, i ne žalit sebe i ne dopustit da te drugi žale. E da mi je i ovo netko rekao prije 4 godine rekla bi da je lud i da mu je lako govorit, ali danas mislim skroz drukčije.

[arbiano]

lara32 kaže:

Pozdrav!
Ja sam imala vezu od 7 godina, koja je završila s dvije godine kakvo-takvog uspješnog zajedničkog braka, rodila sam dijete i otac na djetetov 1 rođendan nakon manje svađe odlazi. Da mi je bilo umrijeti u tom trenu, spasila bi se. Nakon toga smo se pomirili i 2 i pol godine pokušavamo održati brak, na način da on živi na jednu stranu a ja na drugu. U te dvije i pol godine moj život se iz dana u dan rušio, bila sam tužna, razočarana, bojala se svega što će se desiti. Onda sam se razvela i moj život je lijep. Da mi je netko rekao da ću moć živjet bez njega, nebi mu vjerovala, da mi je netko rekao da će me on napustiti nebi vjerovala. Znači volila sam ludo i bila uvjerena da me voli, s tim je bol bila još veća.
Danas ga više ne volim (nemam drugog pa da je on izlječio rane), vrijeme je učinilo svoje. Čovjek jednostavno treba izvući najbolje iz situacije u kojoj se nalazi, i ne žalit sebe i ne dopustit da te drugi žale. E da mi je i ovo netko rekao prije 4 godine rekla bi da je lud i da mu je lako govorit, ali danas mislim skroz drukčije.

Mogu razumijeti. I nije mi žao, zato što sam dobio predivnu djecu. Ali sada, kad ih trebam pogledati u oči i reći idem... A voliš ih, do svemira. Sve bi im dao, a ideš od njih.

[lara32]

Razumijem, ja sam majka i dijete je dodjeljeno meni, a da nije vjerujem da bi još bila u braku i podnosila sve da budem s djetetom.

[Coldplay25]

arbiano kaže:

Mogu razumijeti. I nije mi žao, zato što sam dobio predivnu djecu. Ali sada, kad ih trebam pogledati u oči i reći idem... A voliš ih, do svemira. Sve bi im dao, a ideš od njih.

prvo trebaš ti shvatiti da ti ne ideš od njih, a to onda i njima objasniti...

poznam ljude koji su rastavljeni a svaki dan viđaju svoju djecu...

[xedos]

lara32 kaže:

Razumijem, ja sam majka i dijete je dodjeljeno meni, a da nije vjerujem da bi još bila u braku i podnosila sve da budem s djetetom.

E to je ono što puno majki ne razumije, drugoj strani je puno gore (ako su imalo normalni) i da bi se shvatilo treba se staviti na tu drugu stranu. Nisu financijski problemi najgori, ima i gorih. Onda je čudno ponašanje tih roditelja, čudne su njihove reakcije isl. Oni su pukli, sve ovisi kako tko to podnosi.

[xedos]

Coldplay25 kaže:

prvo trebaš ti shvatiti da ti ne ideš od njih, a to onda i njima objasniti...

poznam ljude koji su rastavljeni a svaki dan viđaju svoju djecu...

To je samo teorija, u praksi je sve drugačije. Ne mogu odvojeni ljudi odgajati djete svako po svome ili onda puca djete.

[arbiano]

lara32 kaže:

Razumijem, ja sam majka i dijete je dodjeljeno meni, a da nije vjerujem da bi još bila u braku i podnosila sve da budem s djetetom.

Najradije bi zauvijek bio s njima. Ali vidim kako se protekom vremena stvari pogoršavanju. Djeca vide da stvari ne štimaju. I vrijeme koje s njima provodiš sve je manje kvalitetno, jer si zaokupljen vlastitim problemima. Vjerojatno standardna priča.

Poštujem njihovu mamu, ona je najbolja mama na svijetu (za njih), i znam da nikad ne bi tražio djecu za sebe (čak niti pokušao), jer bi sam postupak bio prestrašan za svih. Da pojasnim, nisam ni ja tata od 5 min. na dan, bavimo se djecom ravnopravno.

Kad bi bar sve prošlo ok.

[arbiano]

xedos kaže:

E to je ono što puno majki ne razumije, drugoj strani je puno gore (ako su imalo normalni) i da bi se shvatilo treba se staviti na tu drugu stranu. Nisu financijski problemi najgori, ima i gorih. Onda je čudno ponašanje tih roditelja, čudne su njihove reakcije isl. Oni su pukli, sve ovisi kako tko to podnosi.

Upravo tako. Znam da ću za svih biti još samo jedan brakolomac, ostavio je djecu... i sl. A s druge strane, ja se već godinama osjećam kao 1/2.

[Coldplay25]

xedos kaže:

To je samo teorija, u praksi je sve drugačije. Ne mogu odvojeni ljudi odgajati djete svako po svome ili onda puca djete.

ja znam da moj kolega s posla, svaki dan viđa svoga sina, odlazi po njega u vrtić i vodi ga kod sebe doma, spava kod mame..skoro svaki vikend je s njim a preko ljeta i zime cijeli godišnji je s njim... dakle nije ostavio svoje dijete već njegovu mamu, a koliko znam u dobrim su odnosima pijateljskim..dakle moguće je

[Coldplay25]

arbiano kaže:

Upravo tako. Znam da ću za svih biti još samo jedan brakolomac, ostavio je djecu... i sl. A s druge strane, ja se već godinama osjećam kao 1/2.

jel ti se žena slaže s razvodom?