Strah od smrti

[Harmonije]

ramscrek kaže:

Ja sam agnostik. Teško mi je vjerovati u neviđeno. No, ipak mislim da postoji neka viša ili drukčija i neuhvatljiva svijest (ili kako god to već nazvali). Ako ništa drugo onda možda Shaldrakeovo morfogenetsko polje (iako ni njega nisam vidjela).

Eto. Već osjećaš da nije sve samo ono što primaš u svojih 5 čula. I osjećaj ti je dobar. Sad samo trebaš ustrajno htjeti otkriti, željeti žarko dakle, što je "to iza", i najbitnije - ne posustajati .. i budeš. Garantirano.

I sama sam si postavljala pitanja kao što su:
Tko nam to radi (bakterije, nepogode, bolesti, smrti nejakih i sl)?
Zar zato što nisam „usklađena“ , a nisam, jer sam „prirodna puka neznalica“ na mene napadaju glad, jad i tugu?
Kakav je to Bog ili viša svijest ili štogod to bilo, koja to dopušta?

"Viša svijest" to i radi, da nas potakne na upravo ovakva promišljanja kakva pokazuješ .. eh, kad smo debelo usnuli i valjamo se konstantno u svojim samozadovoljstvima, onda nas se mora batinom budit .. kao u Matrixu .. a Matrix su režirala dva brata židova .. i kabalista.

Poprilično mi je dojadilo biti pod stalnom optužbom da sam neadekvatna, nedostojna i štogod još!

Tko te to optužuje? Sama? Ili?
No, ukoliko se za "to" kačiš, onda se "to" ima i na što zakačit u tebi.

I onda mi dođe u ruke knjiga Harolda Kushnera „Kad se loše stvari događaju dobrim ljudima“.

On kaže:
„Svatko je od nas čitao o dobro čuvanoj maloj djeci koja bi za samo jedan trenutak nepažnje pala kroz prozor ili upala u bazen i umrla. Zašto Bog dopušta da se tako nešto dogodi nevinu djetetu? Sigurno ne zato kako bi dijete podučio kako ne treba istraživati nova područja. Kad pouka završi, dijete je mrtvo. Je li to poruka roditeljima i onima koji bdiju nad djecom da još bolje paze? To bi bila previše trivijalna pouka da bi se platila djetetovim životom. . .

A možda bi ih trebali manje "brižno" čuvati (kontrolirati) i pustiti ih da se igraju u blatu i omogućiti im da stiču vlastita iskustva u životu?
Šta su mislili? Da ih mogu "brižnošću" zaštiti od "zala" u životu?

Vrijeđaju me oni koji tvrde da Bog stvara zaostalu djecu da bi se oni koji ih okružuju naučili brižnosti i zahvalnosti Zašto bi Bog toliko unakazio nečiji život samo stoga da bi potaknuo moju osjećajnost? “

Njemu to izgleda nakazno .. Bogu ne. I taj Harold očigledno ne zna zašto, a buni se zbog toga. Time, zamjera stvarnosti što je takva kakva jest, a čim osudiš dio, osudio si cjelinu. No dobro, dobit će i Harold odgovore na svoja pitanja.

I dalje:
„. . . može biti da je Bog dovršio svoje djelo stvaranja prije mnogo eona, a ostalo ostavio nama. . . U tom slučaju morat ćemo jednostavno naučiti živjeti s time, tješeći se spoznajom da potres i nesreća, ubojstvo i pljačka, nisu volja Božja nego onaj oblik stvarnosti koji postoji neovisno o njegovoj volji i koji ljuti i žalosti Boga jednako koliko ljuti i žalosti nas.“

Ništa dalje od istine. Sve što se događa je Njegova volja i ima Njegov "potpis". A sva zla nisu tamo u nekim ubojicama i drugim "zlim" ljudima nego u nama samima. Kad nadvladaš i iščistiš vlastita zla, "tuđa zla" te se ne dotiču i ne upireš prstom u njih i ne vičeš drugima:"vi ste zli!"

I još:
„Bog je sebi postavio ograničenje da neće intervenirati i oduzeti nam slobodu, uključujući i slobodu da sami sebe povrijedimo ili one koji nas okružuju. On je već dopustio da se čovjek razvije u moralno slobodnog i nema više okretanja sata evolucije unatrag. Zašto se, onda, ružne stvari događaju dobrim ljudima? Jedan od razloga je što nas to što smo ljudi ostavlja slobodnima da jedan drugog povrijedimo, a Bog nam ne može pomoći ne oduzimajući nam slobodu koja nas čini ljudima.“

Ti "dobri ljudi", i nisu baš tako "dobri" i zato im se događaju "loše" stvari. Kao prvo, da se izbiju iz toga da su "dobri". Jer, to što sebe drže "dobrima" a druge "lošima", nije ništa drugo nego egoizam. "Dobri" hoće dobro za sebe! Pa ga ne dobiju, gle čuda, pa plaču .. umjesto da shvate da možda i nisu tako "dobri" kao što si vole misliti o sebi .. onda ih On potakne, patnjom ..

I postoje prirodni zakoni koji će se odvijati onako kako im je dano. Mi možda nećemo uvijek biti u stanju kontrolirati ono što nam se događa, ali imamo mogućnost izbora kako ćemo se prema tome odnositi.

Mi uopće nismo u stanju kontrolirati bilo što što se događa. Ta naša "kontrola" je puki privid. Ono što bi mi trebali kontrolirati i što jedino možemo kontrolirati je naše vlastito cjelokupno ponašanje. Dakle, naše misli, osjećaje i djela. Osjećaje ne možemo direktno, ali možemo indirektno preko misli i djela. Svaki pokušaj kontrole nečeg "vani" je iluzoran i osuđen, na kraju, na neuspjeh.

[Harmonije]

pećina kaže:

Ja nemam straha od smrti, ali imam straha od afterlife-a.
Kako to objasniti?

Čega te strah kod afterlifea? Konkretno? Opiši malo ..

[pećina]

Harmonije kaže:

Čega te strah kod afterlifea? Konkretno? Opiši malo ..

Ne baš jednostavno ali u mom filozofskom nazoru tijelo i um su jedna te ista stvar. Nakon smrti ovog tijela nestaje esencija mog uma jer 99% potreba mene su potrebe mojeg tijela. U Sljedećem životu se moj um(ono što je ostalo od njega) ponaša na nepredvidiv način. To mi je ovako malo, preblesavo, i strašno, kao da si van svog tijela.

[ramscrek]

enky kaže:

Bi li se složila da konstatno tražimo ugodu i potvrde za sliku koju imamo o sebi te na taj način često žrtvujemo dostojanstvo, a i samopoštovanje? Dajemo da bi dobili, što nas čini usamljenima te, kao posljedica, strah od smrti raste.

Slažem se, ali ne možeš kriviti čovjeka što ne teži patnji i poniženju. U trenutku kad dolazi na naplatu pokušaj da ih izbjegnemo pod svaku cijenu, često padamo na ispitu.
Ja ću, zasad, i dalje vjerovati da na mnoge okolnosti u svom životu imamo utjecaj, ali na neke nemamo. Ali možemo izabrati kako ćemo se odnositi prema onim okolnostima na koje nemamo. Dakle, može me zadesiti teška bolest i ja odlučujem hoću li se liječiti ili odustajem od liječenja pa onda, vrlo vjerojatno, i od života.
Može me zadesiti da me netko bolno povrijedi i ja mislim da je pravi gad. Odlučim mu ne uzvratiti, jer to nije moj način, a mogu mu i uzvratiti istom mjerom i uvjeravati se da biti gad u njegovom slučaju nije opravdao, ali u mom je.
Jasno da živjeti ispravnim (to bi sad zahtijevalo dodatno objašnjenje, ali odustajem) životom nije lako i jasno je da često skrenemo, ali mi smo još uvijek, dok smo živi, u školi, što znači i da imamo pravo na popravni ispit.

[ramscrek]

Harmonije kaže:

Mi uopće nismo u stanju kontrolirati bilo što što se događa. Ta naša "kontrola" je puki privid. Ono što bi mi trebali kontrolirati i što jedino možemo kontrolirati je naše vlastito cjelokupno ponašanje. Dakle, naše misli, osjećaje i djela. Osjećaje ne možemo direktno, ali možemo indirektno preko misli i djela. Svaki pokušaj kontrole nečeg "vani" je iluzoran i osuđen, na kraju, na neuspjeh.

Dobrim dijelom se ne slažem s onim što pišeš i mogla bih isto tako raskomadati tvoj tekst i pobijati ga do besvijesti. Neki mi dijelovi tvog teksta baš bodu oči nelogičnošću i kontradikcijom. No, pobijajući tebe samo bih hranila svoj ego, ali ne bih mnogo promijenila. Mislim da imaš pravo na svoje mišljenje i onda ako se ja s tim ne slažem.
Vrlo je vjerojatno da i ti ja imamo još puno posla na sebi iako ne vjerujem da mislimo na isto.
Imam samo jedno pitanje: govoriš li ti to o cjelokupnom ponašanju u kontekstu RT-a? Ako je tako, onda imaš mali odmak od originala, ali i to je tvoje pravo.

[enky]

ramscrek kaže:

Jasno da živjeti ispravnim (to bi sad zahtijevalo dodatno objašnjenje, ali odustajem) životom nije lako i jasno je da često skrenemo, ali mi smo još uvijek, dok smo živi, u školi, što znači i da imamo pravo na popravni ispit.

Popravni ispit, kažeš?
No dobro, šalu na stranu, gledam što si citirala od mojih riječi, a što od Harmonijevih i nije mi skroz jasno u čemu su odabrani citati dugačiji jedan od drugog (po sadržaju).
Jako me zanima kako ti doživljavaš razliku u tim citatima pa ako ti nije teško........

[ramscrek]

enky kaže:

No dobro, šalu na stranu, gledam što si citirala od mojih riječi, a što od Harmonijevih i nije mi skroz jasno u čemu su odabrani citati dugačiji jedan od drugog (po sadržaju).
Jako me zanima kako ti doživljavaš razliku u tim citatima pa ako ti nije teško........

Ma daj! Ti to ozbiljno? Misliš na citate? A da pročitaš ponovno?
Zapravo, ja molim tebe za pomoć da mi ukažeš na istovjetnost ovih citata. Možda sam zaista nešto previdjela, pobrkala ili zamijenila. Ovo mislim ozbiljno.

[enky]

Kad dajemo da bi dobili (a takvi smo po prirodi, na žalost ), mi zapravo manipulacijom želimo mijenjati tj. kontrolirati svijet oko nas, a sve u svrhu vlastitog boljitka.
Kako se ti osjećaš kad tebe netko manipulira?

[ramscrek]

Slažem se, enky. To uopće nije sporno. Povijest čovječanstva počiva na manipulaciji, uz malobrojne pojedince koji se trude nadrasti manipulaciju. Zato sam ranije i rekla da ja vidim svoj posao na ovom svijetu u nastojanju da uhvatim ravnotežu između duhovnog i materijalnog svijeta.
Ali još uvijek ne razumijem u čemu su citati koje spominješ istovjetni.

[..*Slatka mala*..]

gleme1 kaže:

strah od smrti... krivo shvacas to... ne boje se ljudi toga sta ce biti poslije. boje se toga da ce jednom morati umrijeti, i da nece vise biti zivi, da ostali ostaju na ovom svijetu a on ide ca i povratka mu nema. Na Zemlji ostavlja najmilije, one koji ce visiti po kaficima, koji ce doma gledati televiziju, jebavat se okolo a njega nema vise... toga se ljudi boje
naravno ovo bi bilo s stajalista ateista

tocno

[enky]

ramscrek kaže:

Povijest čovječanstva počiva na manipulaciji, uz malobrojne pojedince koji se trude nadrasti manipulaciju.

Ako ljudi (osim, kako ti lijepo reče, malobrojnih pojedinaca) kontroliraju stvari, prirodu i živa bića putem manipulacije, a svaka manipulacija vodi u propast, što onda ljudi uopće mogu kontrolirati, ako ne samo vlastito ponašanje?

[Harmonije]

ramscrek kaže:

Dobrim dijelom se ne slažem s onim što pišeš i mogla bih isto tako raskomadati tvoj tekst i pobijati ga do besvijesti. Neki mi dijelovi tvog teksta baš bodu oči nelogičnošću i kontradikcijom. No, pobijajući tebe samo bih hranila svoj ego, ali ne bih mnogo promijenila. Mislim da imaš pravo na svoje mišljenje i onda ako se ja s tim ne slažem.

Dobro.
Nitko nije ni rekao da se moraš slagati, of course.
Ipak, zar ne bih mogla izložiti moje navodne kontradiktornosti, jednostavno ukazati na njih, bez da si "hraniš ego"? Ne?

Vrlo je vjerojatno da i ti ja imamo još puno posla na sebi iako ne vjerujem da mislimo na isto.

Svakako. No, ja vjerujem da otprilike osjećamo isto, iako nam misli mogu biti sasvim drugačije ..

Imam samo jedno pitanje: govoriš li ti to o cjelokupnom ponašanju u kontekstu RT-a? Ako je tako, onda imaš mali odmak od originala, ali i to je tvoje pravo.

Vidiš, baš zanimljivo. Kako li sam samo našao za shodno ubaciti riječ "cjelokupno" ispred "ponašanje" i to naknadno. Nešto me potaklo da to učinim, i evo prvi put s tobom uopće koristim formulacije iz RT. Zanimljivo, kao da sam "predosjetio" da ćeš ih prepoznati.
Stoga, ukoliko možeš, bio bih ti zahvalan da mi pojasniš kakv odmak od orginala ti vidiš? To što nisam spomenuo fiziologiju?

Pozdrav.

[ramscrek]

Harmonije kaže:

Dobro.

Vidiš, baš zanimljivo. Kako li sam samo našao za shodno ubaciti riječ "cjelokupno" ispred "ponašanje" i to naknadno. Nešto me potaklo da to učinim, i evo prvi put s tobom uopće koristim formulacije iz RT. Zanimljivo, kao da sam "predosjetio" da ćeš ih prepoznati.
Stoga, ukoliko možeš, bio bih ti zahvalan da mi pojasniš kakv odmak od orginala ti vidiš? To što nisam spomenuo fiziologiju?

Pozdrav.

Da, to je zaista dio za diskusiju.:klap:

[Harmonije]

ramscrek kaže:

Da, to je zaista dio za diskusiju.:klap:

Nije bilo potrebe. Smisao je prenesen i bez fiziologije.
A opet, da sam ju naveo, bilo bi "preočito".

[Iron_Fist]

[QUOTE=ElessarOne;8249061]Što mislite da li je strah od smrti opravdan i da li se treba dopustiti ljudima da sami upravljaju s svojim životom do te mjere da im se dopusti samoubojstvo bez ikakvog predbacivanja???

Što se tiče straha od smrti, mislim da zapravo ako si čovijek dopusti da malo razmisli o tome da zaprqavo se nema čega bojati... mislim, ako nema ništa poslije onda se nem čega bojati jer poslije nema ništa nem te što boliti i nemaš za čim žaliti kad tvoje svijesti koja bi to mogla tako shvatiti, a kao ima onda nam se svima pruža novi život tako da stvarna smrt i ne postoji, u tom slučaju ako ima nečega može postojati strah u toliko ako se osoba boji neke osude zbog grijeha ili tako nešto ali i to mi nemako pada u vodu jer se taj svijet ili bi barem treba temeljiti na potpuno drukčijim vrijednostima i stvarima tako da zapravo taj strah je pomalo besmislen....

što se tiče da li bi samoubojstvo trebalo dopustiti... s moralne strane ima i za i protiv... za: ako je osoba u takvoj situaciji zbog bolesti pa da si skrati muke ili tako nešto... ne: kada bi se osoba našla u nekoj naizgled bezizlaznoj situaciji pa se objesila ili nešto na tu temu.... što vi mislite????
[/QUOTE]

zbog bolesti coek se moze ubiti. a ako ima "beziozleznu situaciju" neka se lijepo javi na humanitarni rad i tako ce zivot imati smisao... ali za ovo drugo bi trebala kompleksnija ustanova od nekih humanitarnih.

[Bić]

Smrti se bojim jedino. Smrti i ničega više. Ne znam u kakvu će kolektivu ući moja svijest nakon što napustim ovu ljušturu od tijela. Nisam baš dobar čovjek mada drugi pričaju da jesam

[implosive]

ElessarOne kaže:

Što mislite da li je strah od smrti opravdan i da li se treba dopustiti ljudima da sami upravljaju s svojim životom do te mjere da im se dopusti samoubojstvo bez ikakvog predbacivanja???

Možeš dopustiti samoubojstvo onda kada si vlasnik njegovog života.

[iormas]

Na dva nacina covek moze biti istinski srecan..

da je lud ili da je mrtav.

Zato bas uglavnom nema razloga bojati se smrti.

[implosive]

iormas kaže:

Na dva nacina covek moze biti istinski srecan..

da je lud ili da je mrtav.

Zato bas uglavnom nema razloga bojati se smrti.

Možeš li mi objasniti tu izjavu? Iskrano me zanima jer ju ne uspjevam razumijeti.

[iormas]

implosive kaže:

Možeš li mi objasniti tu izjavu? Iskrano me zanima jer ju ne uspjevam razumijeti.

Covek kad je svestan u kakvom univerzumu zivimo ne moze biti bas srecan ili mora da je malo lud.

Jedna knjiga koja je proizvod dugogodisnjeg druzenja Tesle sa Twainom mi je rasvetlila zaista tu cinjenicu.. "Tajanstveni stranac" .. cinjenicu da smo svi manje ili vise ludi kad smo se nasli u ovom materijalnom svetu pogotovo kad smo srecni jos zbog toga.

U ovom univerzumu je sve osudjeno na propast.. samo se budala tome moze radovati.

A covek kad umre kazu samo sve najlepse.. bar ovi sto su se vratili ili su bili hipnotisani.. nema tamo sta da nas stisce kao ovde.. ali zato i mora postojati ovaj haos..da bi sa druge strane bio mir i tamo se istinski moze biti srecan bez ludila.

Nadam se da je sad malo jasnije a ako nije preporuka za knjigu.