Strah od smrti

[HAL_9000]

činovnik kaže:

Ova Epikurova misao je kao neka mudrost iz Alana Forda. Kada stavimo na stranu sofizam ostaje problem da smrt znači da nas više nema.

Tu nema sofizma, samo realnost činjenica.

Iako sad kad razmislim stvarno malo vuče na grunfove parole

[medonaodmoru]

Nea-- kaže:

Točno tako.
Epikur je znao da ono vječno u nama ostaje i ne umire, a ono što umire to je tijelo i sve vezano uz njega (ego, uspomene, stavovi i emocije itd) odnosno sve ono što, kad bolje promisliš, u stvari kvari život.

Spinoza je rekao nešto slično:

Vječno i ne umire.

Nije ego, uspomene, stavovi, emocije itd. Pa koji je to onda vrag? Izgleda mi kao ništa.

[Nea--]

Ha... ?

[La Baba yaga]

mravac8 kaže:

Gle, dođeš u doba kada život više uzima nego daje. Umru osobe koje voliš, život ti postane dosadan, zavidš djetetu u trgovačkom centru koje moli oca da mu nešto kupi riječima: * ali tata to nisam nikad probao ...* jer ti si sve probao a i ako nisi neće biti neke važne razlike ..... i odjednom ti se završetak ne čini više strašnim gubitkom nečeg vrijednog već ti postane svejedno.

Jučer, ili prekjučer u onoj seriji Ben Hur, rob na galiji kaže: ..... ne bojim se smrti, ako postoji nešto to je sigurno bolje od ovog a ako ne postoji ništa i to je bolje od ovog.

Nisam rob ali potpisujem njegove riječi.

Time mi argument da su ljudi izmislili Boga jer se boje smrti postaje neuvjerljiv.

Znaci glediste o ljudskoj ne/potrebi za vjerom u spasistvoritelja temeljis na citatu iz jednog filma. E ako to nije uvjerljivo neznam sto jest.
A sad to da se pojedincu smrt cini prihvatljivo i neminovno izbavljenje od patnje je moguce samo na temelju cega si zakljucila da se pri tom radi o vecini ljudi to mi nije jasno

[mravac8]

La Baba yaga kaže:

Znaci glediste o ljudskoj ne/potrebi za vjerom u spasistvoritelja temeljis na citatu iz jednog filma. E ako to nije uvjerljivo neznam sto jest.
A sad to da se pojedincu smrt cini prihvatljivo i neminovno izbavljenje od patnje je moguce samo na temelju cega si zakljucila da se pri tom radi o vecini ljudi to mi nije jasno

Ma naravno da ne. Zar zaista misliš da se stavovi stiču temeljem jedne rečenice iz jednog filma? Stavovi, ni oni vrlo labavi, ne stiču se tako. Tu rečenicu koju sam nedavno čula iskoristila sam samo da izrazim svoje stavove. Izašla je iz usta filmskog junaka ali govorila je točno ono što ja mislim.

Uostalom ta rečenica ne izražava gledište o ljudskoj potrebi za vjerom već o ljudskom strahu od smrti. To su dvije različite stvari. Ili ti misliš da vjerovati mogu samo oni koji se -boje?

Ne znam radi li se o većini ljudi, ljudi je 8 milijardi, životne dobi od tek rođenih do onih starijih od stotinu godina.

Dozvoliti ćeš da 18-godišnjak, 25-godišnjak ...... 45-godišnjak, 65-godišnjak imaju drugačije poglede na život i na smrt. I to ovisno samo o životnoj dobi, da ne spominjem druge razlike.

Primjetila sam, kroz izjave ljudi, da se ljudi u starijoj životnoj dobi prestaju bojati smrti. To isto se i meni dogodilo.

Nemam mogućnost znanstvenog istraživanja koje bi provela da bi ustanovila koliki postotak se boji smrti, koliki se ne boji.

Zaključila sam, moguće potpuno pogrešno da strah od smrti nije razlog zašto ljudi vjeruju u Boga.

Jer oni koji su se prestali bojati smrti nisu postali ateisti.

[Nea--]

mravac8 kaže:

Zaključila sam, moguće potpuno pogrešno da strah od smrti nije razlog zašto ljudi vjeruju u Boga

Meni se čini da si dobro zaključila

Ljudi vjeruju u Boga jer im logika tako nalaže.
Nitko živ sa zrncem mašte i/ili duha ne može prihvatiti naizgled nepobitnu činjenicu da se rađamo, živimo i umiremo tek tako, bez ikakvog razloga - to proturječi zdravom razumu i sve u nama se buni i urla na takvu "krutu istinu".
Čovjek je jedino biće koje je u stanju poimati prošlost i budućnost, i njegova potreba za SMISLOM je ta koja mu nalaže postojanje Boga tj opravdanja za njegovim postojanjem.

Život i njegov smisao; njegovo prije i poslije, i njegovo zašto i čemu - to je uzrok vjerovanju u Boga, a ne nikakva smrt.
Strah od smrti je strah od nepoznatog, i puko vjerovanje u Boga ne može odagnati taj strah.
Naivno je misliti da se vjernici ne plaše smrti jer "vjeruju u Boga"
Čovjeku je potrebna izvjesnost, i da zna što ga točno čeka, i da to sigurno zna a ne samo da "vjeruje".
Vjera je dovoljna za zadovoljiti potrebu za smislom, ali ne i za odagnati strah od nepoznate, nezamislive i strašne smrti.

[La Baba yaga]

mravac8 kaže:

Ma naravno da ne. Zar zaista misliš da se stavovi stiču temeljem jedne rečenice iz jednog filma? Stavovi, ni oni vrlo labavi, ne stiču se tako. Tu rečenicu koju sam nedavno čula iskoristila sam samo da izrazim svoje stavove. Izašla je iz usta filmskog junaka ali govorila je točno ono što ja mislim.

Ok ali si ju prezentirala kao razlog zašto ti vjeruješ u što vjeruješ.

Uostalom ta rečenica ne izražava gledište o ljudskoj potrebi za vjerom već o ljudskom strahu od smrti. To su dvije različite stvari. Ili ti misliš da vjerovati mogu samo oni koji se -boje?

Ne izrazito je povezana sa potrebom za vjerom...uostalom to je iz filma kršćansketematike ili ...

Primjetila sam, kroz izjave ljudi, da se ljudi u starijoj životnoj dobi prestaju bojati smrti. To isto se i meni dogodilo.

Ni ja se ne bojim smrti. Samo što npr pazim kako prelazim cestu.

Nemam mogućnost znanstvenog istraživanja koje bi provela da bi ustanovila koliki postotak se boji smrti, koliki se ne boji.

Zašto onda tvrdiš "Činjenica je da se većina ljudi uspije pomiriti s tim da ih jednog dana neće više biti"?

Zaključila sam, moguće potpuno pogrešno da strah od smrti nije razlog zašto ljudi vjeruju u Boga.

Sigurno da je pogrešno.... za navedeno pitanje je potrebno malo više neforumskog znanja iz npr psihologije a ne samo tako arbitrirano zaključivati.

Jer oni koji su se prestali bojati smrti nisu postali ateisti.

Logika ti je isključiva.

[TheGreatestWall]

strah od smrti je potpuno prirodna

[Apemant]

činovnik kaže:

Ova Epikurova misao je kao neka mudrost iz Alana Forda. Kada stavimo na stranu sofizam ostaje problem da smrt znači da nas više nema.

Tko vrijedi, leti
Tko leti, vrijedi
tko ne leti, ne vrijedi

[Bijeli-Druid]

Šta je pičke, šta se bojite?

[Leteća]

Apemant kaže:

Tko vrijedi, leti
Tko leti, vrijedi
tko ne leti, ne vrijedi

Nije smiješno.

[judolino]

Nea-- kaže:

Točno tako.
Epikur je znao da ono vječno u nama ostaje i ne umire, a ono što umire to je tijelo i sve vezano uz njega (ego, uspomene, stavovi i emocije itd) odnosno sve ono što, kad bolje promisliš, u stvari kvari život.

Spinoza je rekao nešto slično:

Ti sada tvrdiš da je Epikur bio religiozni idiot. A sasvim očito to nije bio i nije rekao to što mu ti pripisuješ.
Čini li te to većom u vlastitim očima?

[Nea--]

Da.

Ali ti nemoj probavati isto, pošto sumnjam da bi kod tebe funkcioniralo ....

[judolino]

Pa naravno da neću probavati isto, nisam besramni glupan.

[Nea--]

... good for you

[TC_TerrorCore]

Nisam prošao cijelu temu, ali evo mog osobnog stajališta (kao da je drugo uopće moguće heh);

Smrt (prolaznost) je ono zbog čega mi se gadi život. I ujedno glavni razlog zašto imam problem prihvatiti ideju Boga/Stvoritelja/Energije/Čegagod kao dobronamjernog bića.
Meni je jednostavno neprihvatljivo postojanje smrti. Znači ja sam rođen bez svoje volje, smatram da to nije moj izbor, već ili slučajnost, ili izbor mojih roditelja, ili Boga, ili biločega drugog.
Kroz život naravno upoznajem mnoge ljude s kojima se jako emocionalno i na druge načine povezujem i do kojih mi je stalo. Također, nailazim na stvari/događaje/trenutke koji mi donose sreću i zadovoljstvo. E sad, to bi sve bilo odlično da ne postoji prolaznost, jer ovako mi se to čini kao samo još veća patnja. Kad tome dodam još i "prirodni" strah od smrti, praktički nagon koji te sprječava da se ubiješ pri prvoj neugodnoj situaciji u životu, imam osjećaj da je postojanje samo po sebi puno više patnja nego sreća.

Meni se cijelo to postojanje čini kao neka morbidna ideja... Znači stavljen sam tu na Zemlju bez izbora, ništa mi nije jasno, znam da ću prije ili kasnije umrijeti, povezujem se s drugim prolaznim živim bićima/stvarima/trenutcima/osjećajima, ne želim umrijeti zbog tih povremenih sretnih trenutaka (koji su u manjini u mom slučaju, ili bar mojoj percepciji) i tih prolaznih ljudi koje sam zavolio, imam usađen prirodni strah od boli, strah od smrti (i nepoznatog općenito) i nagone koji me sprječavaju da se ubijem, ideju da je samoubojstvo nemoralno/sebično/kukavičko, ne želim nanijeti bliskim ljudima bol svoga odlaska, itd itd itd.

Očito je da sam depresivan i sve to stoji, ali evo iskreno, nekakva hijerarhija mojih želja bi bila: ne biti rođen > živjeti sretan život > samoubojstvo > živjeti nesretan život.

Kakva god da me sudbina čeka, više od ičega bi htio da nakon smrti postanem nekakva primordijalna sila koja će poništiti postojanje kao takvo (pa time i prolaznost/smrt).


PS: sad sam pročitao što sam sve napisao, ovo zvuči užasno depresivno Istovremeno mi je i smiješno, jer bar na temelju mog najosnovnijeg poznavanja budizma (glavni cilj napustiti krug reinkarniranja itd), nije previše daleko od njihove ideje.

[F.A.Q]

bolje strah od smrti nego od zivota

Bob Marley > Quotes
“beginnings are usually scary, and endings are usually sad, but its everything in between that makes it all worth living.”

HAL_9000 kaže:

Tu nema sofizma, samo realnost činjenica.

Iako sad kad razmislim stvarno malo vuče na grunfove parole

Kubrick, Bukowski i onda jos Spock

[louiskrstic]

F.A.Q kaže:

bolje strah od smrti nego od zivota

Sokrat je rekao upravo nešto suprotno; parafraziram; "Strah od smrti je maskirani strah od života..."

[činovnik]

mravac8 kaže:

Činjenica je da se većina ljudi uspije pomiriti s tim da ih jednog dana neće više biti. I, budući da ama baš sve, pa i smrt, odnosno činjenica da nas jednog dana neće biti, ima i svoje dobre strane, počnu pronalaziti upravo te dobre strane u činjenici smrti.

Prije bih rekao "manje loše strane". Oni koji su toliko stari, nemoćni, bolesni, istraumatizirani... mogu dospjeti u stanje koje im se čini gorim od smrti. To ne znači da je smrt prestala biti problemom već su im se dogodile stvari koje oni osjećaju kao još veći problem (vidim da slično i pišeš u sljedećim postovima).

[pronađena]

Strah od smrti se može nadići vjerom.