Razvodi Brakova

Najbolji izum poslije kotača i daljinskog.

Winona kaže:
to se i meni cini. Sorry sto cu uvesti seks u raspravu, vjerujem da si navecer preumorna i preiscrpljena za jednu seksi vecer. I skroz te kuzim.

S njegove strane ( ima stres na poslu, ne moze se uzivjeti u tvoju ulogu) a ako nema seksa - zbunjen je i nesretan dodatno.

Oboje se vrtite onda u krug. probaj naci mirnih sat vremena za razgovor, ako ti ima tko pricuvati dijete jos bolje, neka bude neka ugodna atmosfera ( ne onako s vrata "moramo razgovarati") i vise kreci sa "JA porukama" tj. JA se osjecam tako i tako, MENI bi mnogo znacilo to i to.

TI poruke izazivaju obranu kao reakciju i sugovornik je cijelo vrijeme spreman na skok.

da istina je...probala sam i sa JA i sa TI. On je uvijek spreman na skok. Probat ću još jednom. Sex je za sada dobar nekad dobar, nekad super.

vidjet ću što donosi ovaj dan.

[Barbabianca]

grandpa the du du monkey kaže:
Najbolji izum poslije kotača i daljinskog.

Pa jasno, čemu služi brak ako ne razvodu?

Uostalom uzrok razvoda je uvijek isti: sklopljeni brak.
Dvoje se, iz kojekavih razloga, odluče za mrak pa se brzo zažele svijetlosti i to je to.

Brak služi samo zbog jednog razloga: da bi Meg Ryan mogla dobivati uloge.

mislim da se nicim nemre opravdati nezainteresiranost za vlastito dijete

[walter]

anonimna, nemoj bit naivna. Ja radim da mojem djetetu bude bolje. I eto ti zanemarivanja. Nesvjesnog, naravno. To je i najčešći razlog za zapostavljanje djece. Nesvjestan.

amigos kaže:
mislim da se nicim nemre opravdati nezainteresiranost za vlastito dijete

malo je pregrub izraz nezainteresiranost. Voli on maloga daleko od toga da ga nevoli, ali neangažiranost bi bila dobar izraz. Prije svega tu podrazumijevam da ne pomaže - meni, kao svojoj ženi, jer izrazitoje teško čekati u čekaoni s djetetom od godinu dana, nositi ruksak, medicinske dokument (kao primjer zadnji put mi je mali u tren oka istrgnuo papire i sve ih izgužvao.)

da,ali u slobodno vrijeme se moze malo posvetiti djetetu. ne mozes mi reci da nema niti malo slobodnog vremena. pa i majka radi i ima jos vise obaveza kad dodje doma,kaj bi ona trebala reci onda?

čekaj malo, ti misliš da sam ja sljepa i blesava??? Pa o čemu ja pričam gore? Ne - ja se želim razvesti jer eto tako pa došlo mi.

Polako, stani na kočnicu pomogni meni ako možeš savjetom, crno bijelog kritiziranja mi je pun kufer.... jer mi je sad jebeno sivo u glavi.

Oprosti ako sam bila malo grublja, ali....imam takvu frendicu doma pa eto malo mi živac skočio

send you

[walter]

Ti si negdje spomenula to njegovo društvo, pufer. Postoji li neki sretni tata u tom društvu? Ili barem poznanik. Bilo tko s kim bi mogao popričati. Znaš kak je u tim situacijama, na žalost, puno više ponekad vrijede riječi slučajnog prolaznika, nego vlastite žene.

[Parasociolog]

Mislim da bi brak trebala biti jedna prijateljsko-ekonomska zajednica koja služi tome da djeca normalno rastu, a pomalo i tome da imaš neko društvo. Ljudi kad se vjenčaju odjednom (napokon) prestaju imati one stare mentalne tramvajske stanice tipa voli me-ne voli me, tko će koga prvi nazvati i slično, nego se odjednom nađu u sasvim drugoj priči, rješavaju bitnije probleme i razmišljaju u mnogo drugih stvari a ne samo o brijanju, i to je svakako napredak.

Problem je kad se ljudi vjenčaju radi seksa i zaljubljenosti, to nije isto što i prijateljstvo i poštovanje. U stvari mislim da bez obzira koliko možeš biti zaljubljen u nekoga, trebaš razmisliti o tome hoćeš li moći s njim biti prijatelj kad ta zaljubljenost prođe, hoćete li se moći dogovarati, komunicirati i poštovati bez obzira na svađe.

A sad, svađe, bez toga ne ide, uostalom bilo bi jako dosadno bez svađanja. Poznam jako puno parova koji su se toliko uhodali da se razvedu u drugoj rečenici svađe, a pomire u desetoj, i mislim da je to normalno, bez obzira što te svađe svaki put uzdrmaju oboje. Još inteligentniji parovi, kad su jako posvađani, pozovu na večeru neke prijatelje za koje znaju da se isto puno svađaju, pa se onda lijepo svađaju u četvero...

Uostalom, da bi mogao biti u suvislom braku, po mom mišljenju, prvo trebaš znati biti sam i cijeniti svoje vrijeme.

A kad ne ide, onda se razvedeš, naravno, pa nije ni to kraj svijeta. Ali mislim da je dobra ideja prije razvoda otići na dva mjeseca, s djecom ili bez, ili djecu napola. Kod staraca, na more, na službeni put, u vikendicu, svejedno. Da se vidi kako bi to bilo. I to da se najavi, ta dva mjeseca. I naravno, uz slobodno telefoniranje po potrebi, ali također uz slobodu da ne razgovaraš ako ti se ne da. U tome je korisno imati podršku staraca, da ih šlag ne strefi, jer to je isto faktor kod razvođenja.

Barem bi ja to tako izvela kad bih izvodila, no mislim da neću, iako se to pitanje često poteže, onako u drugoj rečenici histerične svađe .

[tonka]

pufer kaže:
čekaj malo, ti misliš da sam ja sljepa i blesava??? Pa o čemu ja pričam gore? Ne - ja se želim razvesti jer eto tako pa došlo mi.

Polako, stani na kočnicu pomogni meni ako možeš savjetom, crno bijelog kritiziranja mi je pun kufer.... jer mi je sad jebeno sivo u glavi.

Oprosti ako sam bila malo grublja, ali....imam takvu frendicu doma pa eto malo mi živac skočio

send you

Puf, mi smo bili u istoj situaciji samo bez djeteta i oboje radili do kasno navecer. nismo uspjeli razgovorima jer smo otisli predaleko. da li cete vi, ovisi. ali duboku depru moze prekinuti samo impuls izvana. razici se na neko vrijeme, fizicki ili psihicki, ne znam. i moj muz je meni predbacivao da od mene nema nista, radila sam cijele dane i nisam mogla iz toga. sad je skuzio da je izgubio zenu koja je jako puno truda ulagala u nas. i kad je ostao sam je puko. a ja nisam vise ulagala u nas, nisam kuhala, peglala...nista, samo se o sebi brinula.

a pisanja tipa brak je zadan od ljubavi, propadaju oni koji nisu bazirani na postovanju, itd pisani su od onih koji nisu iskusili onaj jebeno jak RL koji nosi brdo zivotnih problema u kojim se, dokazano, ljudi gube. i to nema veze sa ljubavlju ili postovanjem, jer u puficinom slucaju ja vjerujem da ima i ljubavi i postovanja ali je to potisnuto!!!! i treba se znati nositi sa time!!!

Puf, treba ti puno snage da izadjete iz krize, nemoj jos o rastavi jer nije propalo. Pazi, mi se rastali zakonski i opet planiramo zajednicki zivot. a koliko je to zivaca i truda i novaca pojelo??!!!svako zlo za neko dobro.

[lucija]

Život nakon studiranja je fakat pakleno iskustvo, osobito u kombinaciji s cro-ekonomskom situacijom.

Ustaneš na zvuk proklete budilice, spremiš se, pičiš na posao, tamo trilijuni glupih i iritirajućih događaja, sjebani šefovi sa psihičkim poremećajima, ljubomorne tajnice... rokovi, klijenti koji pizde, kompjutori crkavaju u presudnom trenu, treba skočit na banku - redovi odavde do vječnosti... a treba i neš pojest, obuć, oprat...

Tu su i naši vrli rođaci, sestre, roditelji koji rjeđe pomažu nego što odmažu (ispričavam se iznimkama ) - sestra se seli, rođakinja treba prespavat kod vas (a riječ je o razmaženom derištu, npr. vegetarijanki za koju morate posebno kuhat), cijev pukne u kupaonici, a vas baš tada počne boljet koljeno i treba ga ić slikat. Prijateljica je baš prohodala s novim tipom pa cca tri tjedna uzastopno provodiš telefonske razgovore s njom slušajući hvalospjeve o dotičnom.

Divota.

I na sve to - faktor d (djeca), faktor pp (prolupao partner)...

Al jebemu mater - što si veći, valjda i više možeš, znaš... Sa ovom pameću i snagom ću upropastiti svaku vezu u kojoj se zateknem, ergo treba mi novo znanje i nova pamet, pa onda čitam forum, neke knjigice, malo se smirujem na jozi... etc.

Sve će bit ok dok ne zaboravim koristit sex kao sredstvo za opuštanje.....

[Issa]

Kad sam se ja udavala, svecenik nas nije htio vjencati u crkvi na brzinu, jer kao ako nejdes na predbracni tecaj onda nisi spreman za brak pa kad trazis rastavu braka sklopljenog u crkvi moras dobiti odobrenje od Vatikana, i bla bla i truc truc.
Situacija je bila takva da smo samo 4 mjeseca bili zajedno u Hr i htjeli smo se vjencati u crkvi, ali nis od toga na kraju.
Sad vidim da se tu netko spominje da se svejedno na predbracni tecaj ljudi razilaze. Zakaj se ja onda nisam mogla vjencati u crkvi, buuuuuuuu. A htjela sam to obaviti pred bogom, smrch. Sad zivimo u grijehu.

Nego, salu na stranu, provedeno sociolosko istrazivanje o zivotu parova na podrucju Lijepe Nam Nase pocetkom onog nam stoljeca ukazuje na to da su se i onda ljudi svadili i da su i onda zene isle po muzeve u birtiju da ih vrate pod kucni krov, pa ih onda muzevi mlatili jer su ispali papci. Cak stovise bilo je popularno imati seksualno iskustvo prije braka jer onda je bilo manje sramte po muskarca koji nije znao kamo kaj treba gurnuti. Velika je sramota bilo kad se nije moglo imati dijete, ali je puno zena ostavljalo djecu ispred crkve pa su parovi koji nisu mogli imati djecu obilazili zorom crkvi i uzimali si djecu.
Takodjer, zene su puno vise trpile muskarce, ne samo zbog financijske ovisnosti o njima, nego i zato sto je muskarac imao pravo tako se ponasati, on je bio glava obitelji.
Ako netko od vas jos ima prabaku ili pradjeda, ili moza znaju i baka i dida, kako su se onda oslovljavali i kako se djelila hrana.
Starijim ukucanima se uvijek obracalo sa VI, cak i kcer majci. A muskima se uvijek prvima stavljalo na tanjur i oni su jeli meso. Ako nije bilo dosta mesa, zene su jele sto god se naslo.
Ima jos cijelo brdo podataka o tome, ja sam sad zaboravila sto se sve tocno spominjalo u tom istrazivanju.

Danas su zene ipak manje spremne trpiti nesuglasice u braku i puno lakse dizu sidro, ili obratno

[march equinox]

[QUOTE]pufer kaže:
[B]malo je pregrub izraz nezainteresiranost. Voli on maloga daleko od toga da ga nevoli, ali neangažiranost bi bila dobar izraz.



hello pufer,
kao prvo drži se!

ima nas puno koje smo tako nešto prošle ili prolazimo, na žalost...

muzevi su tako razliciti, neki vole klince i to pokazuju, brinu se, participiraju u odgoju truc bla (znam ih nekoliko, i stvarno postoje!), neki ih vole, no nemaju taj unutrasnji "trigger" da se bave s njima - da li je to lijenost ili jednostavno neki zez u genima, hormonima, ne znam, neki ih vole no toliko su sjebani da ne znaju to pokazati niti misle nauciti kako se to radi, neki klince jednostavno ne vole, ne kuze, nemaju suosjecanja ni za vlastite roditelje, bracu, sestre, ženu, pa tako ni za klince... hocu reci, NEMA PRAVILA.... doduse, postotci su očiti - najveći je broj onih koji klince vole, no koji se izvlače na tradiciju, ustaljene norme, idiotski kućni odgoj, a ponekad i na debilne muške spike o poslu, i jednostavno eskviraju obaveze u vezi djece (a to se proširuje i na kuću i kućne poslove, nabavku i slicno).


moj bivsi muz je duša od čovjeka. svakom sve pomogne, kome god što treba. dići će se u 6 ujutro da ide frendu odšlepati auto. tri sata će nekom pomagati instalirati kaj god taj hoće. ako susjed dođe usred noći da mu curi mašina, nitko sretniji od njega da uskoči. nije bio lijen, uvijek je puno radio, i bio vrlo aktivan... kao i ja uostalom, nikad mira...
ali je totalni kreten za obiteljski život, preuzimanje odgovornosti i obaveza, brigu o djeci...šteta...

dakle, rastala sam se kad je malička imala 2 godine. na njegovo inzistiranje. bila sam u komi, no nakon par mjeseci sam shvatila da mi je spasio život - ja sam totalno venula, i ja bih propala u tom braku, kad je to puklo, preporodila sam se!

naravno, nakon nekog vremena, njemu je bilo jako krivo...no nije bilo šanse da svoju teško plaćenu slobodu sama sebi dokinem...

bilo je jako teško. raditi do navečer, konstantna organizacija čuvanja djeteta, stalno su se razne cure motale po kući. uskladiti sve aktivnosti, iznajmljivati stan, organizirati za dijete sve što misliš da dijete treba u svom životu - praznike, ljetovanja, skijanja, engleski u vrtiću, balet, plivanje, čudesa... uz sve to nabavka, spremanje, kuhanje, pranje veša (peglanje je rezervirano samo za moju odjecu za vazne sastanke:-)))eventualno za pokoji izlazak), razvoženje i dovoženje s aktivnosti...jesam spomenula završavanje fakulteta, i to da sam rodila na faksu? ahm, dijete se diže u 6...onda cijeli dan radiš... baviš se navečer djetetom... kad dijete ode u 9 u krevet, fino učiš do 3 ujutro....dakle, stvarno, da sam imala gun u jednom periodu...:-))))

nevjerojatno da o svemu tome pričam u past tensu, i još se smijem, a čitava priča traje i dalje...prošlo je već dosta vremena, i dobra je stvar što imam izvrstan odnos s bivšim mužem, nakon puuuuno truda, energije, vremena i gnjavljenja - hoće reći edukacije - mislim da nešto malo sazrio, skužio da mu je kćer ipak važna ( malim curicama su tate uvijek idoli, to dodatno otežava situaciju...)
a mislim da sam mu jedina i glavna prijateljica...

mislim da sam preskočila jedan dio - gorčinu, ljutnju i praštanje, no to je sve dio te priče oko odnosa... bez opraštanja ništa nije moguće...i važno je da bude obostrano...zato ne treba slušati idiotske savjete koji kažu drugačije...tvoje dobre prijateljice su one koje će te saslušati, zagrliti i kimati glavom - kritiku, cinizam, sarkazam i ironiju odbij od sebe... kontraproduktivno je...vuče u depru... bolje je da sakupiš oko sebe cure koje te mogu nasmijati i saslušati bez dijeljenja savjeta....


naravno, u cijeloj toj priči je važno to da odnos čine dvije osobe, i svaka je odgovorna za svojih 50%. ti možeš 100% -tno ispuniti svojih 50%, no ako on neće, možeš se frigati.
dakle - daj sve od sebe, ako on neće - ODI, RASTAVI SE, NASTAVI ŽIVJETI.
nije to tako strašno... u krajnjoj liniji, možes se ponovo udati heheheh


bolje je da si sama, nego sama s nekim. manje boli, vjeruj.

ma meni je diiiiivno. sve je, ama baš sve, kako ja hoću. nitko me ne prca radi bilo čega... onako mi je kako si ja organiziram, i makar zna biti teško, to je tako veliko olakšanje....

ima 1000 stvari koje radim, a koje ne bih radila u braku.(hehe, sad si vi mislite - to bi trebao biti topic:-))))...dakle, nije da te nagovaram - samo hoću reći - pokušaj - no ne daj se mučiti - život je tako fucking kratak a da bi provela dan rintajući kao konj pa da ti netko još govori da nisi ok...


ajoj, ja sam nova na forumu, a već pišem romane...što ćeš, osjetljiva sam na teme poput djece u razvodima, single-moms ili single-moms-to-be...

sretno...

[ADEX]

pufer kaže:
hvala vam svima na zapravo jako dobrim savjetima, ali htjela bih čuti jedan muški odgovor.

Zapravo interesira me, s obzirom, da moj suprug ima stvarno napet i vrlo odgovoran posao, te velike obaveze izvan kuće (roditelji koji ma doista treba pomoć) u kojoj mjeri to može utjecati na bračni život...

Nekako mi je poznat tvoj slucaj. Imamo jedan bracni par za prijatelje. Koji su u slicnim go....

Da li je tvoj muz sin jedinac?

Opet razumijem i tvog muza. Vjerovatno mu je posla preko glave i nevoli ga nesto pretjerano. Ili mu je na poslu takvo sranje da stalno razmislja o tome. Nemoze to rijesiti i onda se malo sere po kuci.
I isto tako vjerovatno nije se pomirio sa tim da kada dodje dijete da nema vise onoliko seksa koliko je bilo prije djeteta. Ono, nema u trudnoci, pa onda poslije trudnoce nema, a poslije zena bude toliko umorna da joj i nije bas do toga. Treba joj mnogo vise vremena da se opusti.
Joj, kako sam ja pjenio zbog toga. Ja bi malo da se khm khm ona jednostavno nije za to.


Ja sam jedno vrijeme imao velikih problema na poslu gdje mi je jedan tip sjeo za vrat i konstantno me zajebavao. To je doslo dotle da sam bio totalno zaokupljen time. Problem koji nisam znao rijesiti. Dolazio sam kuci totalno sjeban. A kuci naravno me moje djevojcice cekaju sa svojim potrebama. I to mi je naravno islo na zivce jer sam ja imao kao vecih problema od toga sto je mala povratila u parku. I odrazilo na nas zivot. Problem sam rijesio onako po bosanski ali potrajalo je dok sam se usudio to uraditi ovom australcu. I u kuci je bilo odmah lakse.

A to da ocekuje da mu je sve ispeglano za slijedeci dan neka si objesi macku o rep najmanje dok djetetu ne bude nekih tri godine nisi mu mama. Ja se divim onima koji to mogu sve drzati pod konac ali malo je takvih. Da. I trebalo mi je dugo da shvatim kako radni dan ne zavrsava sa radnim vremenom. Nego malo se ispusem (odvrnem muziku do daske dok vozim doma) i onda kada dodjem njih tri me cekaju sa svojim....

Nemoze drugacije inace ode sve u PM.
Izgleda da mnoge treba da spuca po glavi dok im ne udje iz guzice u glavu.

[ADEX]

mudrica kaže:
o samoći i usamljenosti si dobio već odgovor od drugih.

ja sam u braku i ne pada mi na pamet razvod, ali samo zato što jesmo ili barem mislimo oboje da zadovoljni (walter, please ). ukoliko bih smatrala da sam nesretna u braku, pokušala bih naći neko rješenje - jedno od njih je razvod. isto vrijedi i za njega. više volim kvalitetnu samoću, nego nekvalitetno društvo.

da, u slučaju negativne ocjene mislim na sebe i svoju sreću. ne vidim razloga da biram nesreću.

kaj se tiče dvojkaša i trojkaša - osim malo zdrave pameti treba i dosta truda. i najpametniji dvojkaš je samo dvojkaš dok "ne zagrije stolac".

ono što meni nije jasno je tvoje inzistiranje na braku kao braku, bez obzira na njegovu kvalitetu.
iz ranijih postova si mogao uvidjeti da muž i žena nisu više nužda iz ekonomskih razloga. ljubav, prijateljstvo, povjerenje i osjećaj zajedništva postaju ključni. ako toga nema, nema ni braka pa makar on i dalje postojao na papiru.

iz puferičinog posta vidiš da danas zaposlenoj ženi nije jednostavno biti dobra majka, domaćica i ljubavnica i da je 24 sata jednostavno prekratak dan.
uoliko nema podršku ili barem priznanje muža - zašto bi mu se dalje trudila peglati i kuhati? kaj ima od njega osim zanovijetanja? ako je on već invalid bez ruku i nogu pa nemre sam raditi, bez mozga ako to nije u stanju niti cijeniti. tipičan primjer odlikašice udane za nategnutog dvojkaša. on će pasti kad-tad ako se ne potrudi.

Ma bio sam u vezi od dvije godine. Zivjeli skupa onda dosao rat pa smo rastali (Kao:"Ovo ce potrajati koji mjesec, pa cemo se opet naci i nastaviti gdje smo stali). I ispalo bili razdvojeni cetiri godine.
Godinu sam patio, pa sam onda zivio kao Charles Bukowski jedno godinu dana. San svakog muskarca, imao svoj stan, pio stalno i mijenjao zenske. I na kraju i to dosadi. Poslije je doslo izbjeglistvo po Europi i na kraju se nasli opet poslije 4 godine u Australiji.
Oboje radimo i nemamo nikoga svoga ovdje. Sve sami. I opet dvoje djece. I voljeli bi da dan ima 36 sati umjesto 24.

Ne insistiram na braku po svakoj cijeni. Samo ne vidim da je "kvalitetna" samoca rjesenje. Postoji nesto sto se zove Bioloski sat i onaj gotovo fizicki bol kada ti neko nedostaje pored tebe u krevetu(kako to zene vole opisati).

Sjecam se jedne epizode kao dijete.
Jedna od mojih tetaka, tek se nedavno udala. I valjda je doslo do nekih svadja i moj je tetak udario. Ova pobjegla. Bla bla....
I sjeli kod nas moj ujak, moja mama, i jos jedna tetka sa njene strane, njegov brat i sestra sa druge.
Vijecali, dogovarali oni iznosili svoje razloge:"On meni ovo...." "Ona meni ono...."

Na kraju njegovi odredili da se on mora ponasati ovako a da ona mora onako.
Moj ujak rekao ako je jos jednom pipne da ce ga ubiti (bio vojno lice)na licu mjesta a ona posto je to sebi izabrala da joj je to sto jeste.
I imali su nesto kao reviziju poslije par mjeseci.
Sada su dvadeset godina u braku i dvojicu klipana koji studiraju. Zive sa nedostacima i dobrim stranama jednog i drugog.

Naravno ovo nije sada univerzalno rijesenje za bracne probleme.

Ali mislim da svi nesto previse ocekuju od braka. Mislim i na zene i muske.
Ko je rekao da brak mora biti stalno uzbudljiv i interesantan.
Nije ni zivot stalno uzbudljiv i interesantan.

[lucija]

[QUOTE]march equinox kaže:
[B]

pufer kaže:
malo je pregrub izraz nezainteresiranost. Voli on maloga daleko od toga da ga nevoli, ali neangažiranost bi bila dobar izraz.



hello pufer,
kao prvo drži se!

ima nas puno koje smo tako nešto prošle ili prolazimo, na žalost...

muzevi su tako razliciti, neki vole klince i to pokazuju, brinu se, participiraju u odgoju truc bla (znam ih nekoliko, i stvarno postoje!), neki ih vole, no nemaju taj unutrasnji "trigger" da se bave s njima - da li je to lijenost ili jednostavno neki zez u genima, hormonima, ne znam, neki ih vole no toliko su sjebani da ne znaju to pokazati niti misle nauciti kako se to radi, neki klince jednostavno ne vole, ne kuze, nemaju suosjecanja ni za vlastite roditelje, bracu, sestre, ženu, pa tako ni za klince... hocu reci, NEMA PRAVILA.... doduse, postotci su očiti - najveći je broj onih koji klince vole, no koji se izvlače na tradiciju, ustaljene norme, idiotski kućni odgoj, a ponekad i na debilne muške spike o poslu, i jednostavno eskviraju obaveze u vezi djece (a to se proširuje i na kuću i kućne poslove, nabavku i slicno).


moj bivsi muz je duša od čovjeka. svakom sve pomogne, kome god što treba. dići će se u 6 ujutro da ide frendu odšlepati auto. tri sata će nekom pomagati instalirati kaj god taj hoće. ako susjed dođe usred noći da mu curi mašina, nitko sretniji od njega da uskoči. nije bio lijen, uvijek je puno radio, i bio vrlo aktivan... kao i ja uostalom, nikad mira...
ali je totalni kreten za obiteljski život, preuzimanje odgovornosti i obaveza, brigu o djeci...šteta...

dakle, rastala sam se kad je malička imala 2 godine. na njegovo inzistiranje. bila sam u komi, no nakon par mjeseci sam shvatila da mi je spasio život - ja sam totalno venula, i ja bih propala u tom braku, kad je to puklo, preporodila sam se!

naravno, nakon nekog vremena, njemu je bilo jako krivo...no nije bilo šanse da svoju teško plaćenu slobodu sama sebi dokinem...

bilo je jako teško. raditi do navečer, konstantna organizacija čuvanja djeteta, stalno su se razne cure motale po kući. uskladiti sve aktivnosti, iznajmljivati stan, organizirati za dijete sve što misliš da dijete treba u svom životu - praznike, ljetovanja, skijanja, engleski u vrtiću, balet, plivanje, čudesa... uz sve to nabavka, spremanje, kuhanje, pranje veša (peglanje je rezervirano samo za moju odjecu za vazne sastanke:-)))eventualno za pokoji izlazak), razvoženje i dovoženje s aktivnosti...jesam spomenula završavanje fakulteta, i to da sam rodila na faksu? ahm, dijete se diže u 6...onda cijeli dan radiš... baviš se navečer djetetom... kad dijete ode u 9 u krevet, fino učiš do 3 ujutro....dakle, stvarno, da sam imala gun u jednom periodu...:-))))

nevjerojatno da o svemu tome pričam u past tensu, i još se smijem, a čitava priča traje i dalje...prošlo je već dosta vremena, i dobra je stvar što imam izvrstan odnos s bivšim mužem, nakon puuuuno truda, energije, vremena i gnjavljenja - hoće reći edukacije - mislim da nešto malo sazrio, skužio da mu je kćer ipak važna ( malim curicama su tate uvijek idoli, to dodatno otežava situaciju...)
a mislim da sam mu jedina i glavna prijateljica...

mislim da sam preskočila jedan dio - gorčinu, ljutnju i praštanje, no to je sve dio te priče oko odnosa... bez opraštanja ništa nije moguće...i važno je da bude obostrano...zato ne treba slušati idiotske savjete koji kažu drugačije...tvoje dobre prijateljice su one koje će te saslušati, zagrliti i kimati glavom - kritiku, cinizam, sarkazam i ironiju odbij od sebe... kontraproduktivno je...vuče u depru... bolje je da sakupiš oko sebe cure koje te mogu nasmijati i saslušati bez dijeljenja savjeta....


naravno, u cijeloj toj priči je važno to da odnos čine dvije osobe, i svaka je odgovorna za svojih 50%. ti možeš 100% -tno ispuniti svojih 50%, no ako on neće, možeš se frigati.
dakle - daj sve od sebe, ako on neće - ODI, RASTAVI SE, NASTAVI ŽIVJETI.
nije to tako strašno... u krajnjoj liniji, možes se ponovo udati heheheh


bolje je da si sama, nego sama s nekim. manje boli, vjeruj.

ma meni je diiiiivno. sve je, ama baš sve, kako ja hoću. nitko me ne prca radi bilo čega... onako mi je kako si ja organiziram, i makar zna biti teško, to je tako veliko olakšanje....

ima 1000 stvari koje radim, a koje ne bih radila u braku.(hehe, sad si vi mislite - to bi trebao biti topic:-))))...dakle, nije da te nagovaram - samo hoću reći - pokušaj - no ne daj se mučiti - život je tako fucking kratak a da bi provela dan rintajući kao konj pa da ti netko još govori da nisi ok...


ajoj, ja sam nova na forumu, a već pišem romane...što ćeš, osjetljiva sam na teme poput djece u razvodima, single-moms ili single-moms-to-be...

sretno...

Svaka cast, nova forumašice

Pufer, par komentara...

Ne uvodi "prijateljice" u svoj brak. Rijetko je koja razumna pa da ti preporuči neki pomirljiv pristup. Najčešće te navode na konfrontaciju s mužem, a neće one patiti nego ti. Moguće je kao što je bilo prije rečeno da liječe frustracije na tebi.

Ako tako puno utječu na tebe to je indikator da si dosta nesigurna u sebe. Još je gore ako muž primjeti da mu dolaziš s tuđim idejama. Također je vjerojatno pošto si nesigurna da nadomjestak sigurnosti tražiš u mužu a on ti ne daje to što tražiš.

Kažes da te muž ignorira. Ovo meni moja isto zna kazati. Evo žene naučite kako funkcionira muški um:

Žene vole raspraviti problem kad se pojavi. Ili ga rasprava riješi ili sam proces rasprave pomogne u rješavanju. Muški tako ne funkcioniraju. Oni se vole zavući u svoju puževu kućicu i na miru razmisliti o problemu. Problem nastaje kad se sastanu muški i ženski način rješavanja problema. Muškarac bi htio na miru razmisliti a žena mu ne da. Ženi se čini da je muškarac ignorira i to je frustrira. Muškarcu se čini da mu žena ne da mira i da ronda i zvoca a on bi htio vrijeme za sebe da o svemu promisli i to ga sve skupa frustrira. Ovo je put u dodatni problem.

Daklem pufer, evo moje preporuke:
1. Ne slušaj prije...
2. Budi sigurnija u sebe i svoje želje i mogućnosti. Ti to možeš!
3. Daj na znanje mužu koje su granice preko kojih ne smije prijeći.
4. Traži i zahtjevaj od njega što smatraš da bi trebao raditi. Ne osjećaj krivnju zbog ovog, to je tvoje pravo, on je TVOJ muž prije svega, a to je važnije od posla, od rodbine, prijatelja... da, ČAK i od djeteta...
5. Ako osjetiš da te u raspravi ignorira pitaj ga npr.: "Bi li želio na miru razmisliti o svemu? Ako želiš neću više inzistirati, ali ćemo sutradan (prekosutra) nastaviti raspravu."

Eto tol'ko od mene...

[cvjetaca]

march equinox kaže:

ajoj, ja sam nova na forumu, a već pišem romane...što ćeš, osjetljiva sam na teme poput djece u razvodima, single-moms ili single-moms-to-be...

sretno... [/B]

dobrodosla! uz to, cestitke tebi i svim samostalnim mamama!