Kako izdržati bez podrške bližnjih?

[Andie]

Kao što sam već pisala, odlučila sam se rastati. Nisam zaposlena tako da ništa ne mogu napraviti odmah. Za nekoliko mjeseci bi mi se trebao otvoriti neki posao, i to isčekujem. Najgore od svega mi je to što nemam podršku. Upravo sam razgovarala sa mamom i s obzirom da mi je teško praviti se pred ljudima da je sve u redu i da sam happy, htjela sam joj reći kako se osjećam.
No ona me je samo napravila ludom, govorila mi da trebam ići s nekim razgovarati i da pretjerujem. Mislim, poznavajući svoje roditelje nije da sam očekivala podršku. Osjećam se za poluditi. Sad ne mogu ništa napraviti, ali niti mogu izdržati psihički da sam potpuno sama u svemu. Pa ne tražim od nekoga da živi moj život, samo malo razumijevanja. Ionako mi je dovoljno teško svaki dan nositi se sa svojim suprugom, a preseljenje kod roditelja ne dolazi u obzir.
Nemam osjećaj da se mogu ikome izjadati oko sebe, svi su nekako zaokupljeni sa svojim životima, i to je ok. Kako bi mi sad dobro došao netko tko je prošao kroz slično. Ne možeš se žaliti ljudima čiji su brakovi ionako klimavi, pa čim spomeneš riječ razvod fino se povuku da se slučajno ne bi zarazili.
Ništa, morat ću otpisati podršku svojih bližnjih i još jednom duboko udahnuti i nekako izaći iz svega ovog jača. Negdje sto tisuća puta jača i realnija.

[zarazna]

Nista, andie drz se. Sorri, ne znam cijelu pricu, ali kako ti je s muzem? Podnosljivo? Mislim, ne maltretira te u smislu da bi te tvoje ostajanje s njim jos neko vrijeme kostalo previse zivaca, zdravlja itd? Jesi se vec odselila, on otisao? Djeca?
Znam da je tesko biti sam u takvim situacijama, ali, vjeruj mi covjek moze izdrzati puuuno vise nego sto misli. I napraviti puno vise nego sto misli da moze. Za godinu dana ces se okrenuti i reci "vidi, kako mi se cinilo strasno, a sad...". Prezivis, i ako imas malo vjere u sebe i zelje za promjenom na bolje, i bit ce ti bolje.

[Čeličana]

Bok.
Znam da ti je teško. Također niti ja nemam neke podrške. U svojoj obitelji ni malo osim brata, tu i tamo. Da bude ironija veća, više su mi na usluzi bivši svekar i svekrva, zbog djeteta...grozan je osjećaj-sam ko luster-ali, nisi jedina...prošaraj malo po postovima i pročitat ćeš sličnih priča koliko hoćeš.
Ja sam tražila po gradu, po ustanovama, koje bi eventualno mogle imati informaciju-za grupu potpore rastavljenim ženama i nisam je našla! Ili nisam došla na pravu adresu ili živimo u hebeno primitivnoj zemlji. Grupe potpore su vrlo efikasne. Po mogućnosti vode ih psiholozi, žene se sastaju jednom tjedno minimalno...Lakše je prolaziti kroz ovakvu krizu...Također dala sam prijedlog i na forumu i nitko mi se nije javio...

[Andie]

Živimo zajedno, bez djece. On ima vrlo jaku ovisnost o svojoj mami i pravilima koja je ona postavila, iako se trudi da to nije tako. Ne maltretira me fizički, niti je agresivan. Nije u tome problem.
Ja više ne mogu ovako. Dala sam sve od sebe i sad uviđam da još uvijek nisam dovoljno dobra, niti ću ikada biti. Nije bitno što neću njegovima ikada biti dobra, nego sve to utječe na njega i ponaša se isto kao i njegova obitelj, iako se pravi da nije tako.A biti u odnosu u kojem se uopće ne možeš izraziti, ni verbalno, emocionalno pa ni u bilo kojem segmentu je vrlo frustrirajuće. Pokušala sam to promijeniti, i dati vremena njemu da svojim tempom uvede neke pozitivne promjene, no njemu se to ne da. Puno je lakše sve pustiti da sve ide svojim tokom, a kome ne paše njegov problem.
U biti ja sam ta koja donosi odluke, a on je taj koji ih odbija donijeti što opet znači da ih donese samo na negativan način. Ili jednostavnije pušta stvari da se nastavljaju i dalje bile one dobre za nekoga ili ne. I takvim načinom smo sad dogurali do toga da svojim ponašanje ponajviše govori da mu nije stalo iako je ono što govori čista suprotnost. U biti ja sam mu izvor sigurnosti i najveći strah mu je da će ga netko ostaviti. A sa svojim ponašanjem je baš naš odnos i doveo do toga. Ako sam ja njemu izvor sigurnosti, tko je meni? Jel ja trebam sigurnost naći u sebi ili je crpiti iz nekog drugog? Retoričko pitanje. U biti imam osjećaj da ja cijeli ovaj brak nosim na svojim leđima i nisam ga više spremna nositi.
Znam da kukam, jedino to sad mogu. Hvala vam cure.
Pokušala sam sa onim postom Nova snaga pokrenuti nešto kao grupu za potporu, bez osuđivanja. Samo dijeljenje iskustava onih koji su se odlučili na razvod. Iako toga ima pod cijelom temom Rastava.
Malo ću još pogledati po postovima.

[Čeličana]

Da...i ja kukam i fala Bogu-mogu to na forumu. Bez srama.Moja priča segmentarno je slična tvojoj. I moj bivši također je izuzetno privržen svojima-konačno, otišao je živjeti k njima, dok smo dijete i ja ostale same. prije nešto manje od godinu dana, otkrila sam da ima ljubavnicu. Svojki sam dala sve od sebe, kako bi se ponovno vratio meni i dijetetu, no pošto sam doznala o kome se radi i zahtijevala da prekine taj trio-rio,rekao mi je da me ne voli i da me nikada nije volio, nakon 9 godina zajedničkog života i 6 i pol godina braka.
Također se nikada nije potrudio išta napraviti za nas i ja isto osjećam da sam bila jedina koja je obitelj i naš brak gurala...na kraju mi je bilo dosta.
Nakon što sam uvidjela da i dalje održava odnose-rekla sam mu nek ode, što je i učinio.
Bilo je to prije dva mjeseca i bila sam slomljena...pomogle su mi Limba, Ančica, ona koja više ne želi biti remorker(ne znam joj nadimak) i druge žene i hvala im...
Sad je malo bolje...imam faze...ali je lakše-i nosim se s novonastalom situacijom i vjeruj mi i ti ćeš...
Piši, čitam te, razumijem tvoje probleme..

[Andie]

Mi smo u unajmljenom stanu tako da kad prekinem, idem van. Danas sam razgovarala sa prijateljicom, malo mi je pomogla da izguram do kraja. Sutra ću razgovarati s njim. I onda je gotovo, najvjerojatnije se vraćam kod svojih dok ne budem imala posao pa ću unajmiti stan. Još imam diplomski rad za napraviti, to me je zeznulo do kraja. Trebalo bi po zakonu biti neovisan kad napuniš 18.god. A ja sam sa 18 započela taj odnos. Čujemo se. Hvala Čeličana. Jedva čekam da prođem ovu buru pa da imam nešto pozitivno za napisati. I ja tebe razumijem. Idem sad razbistriti glavu.