Strah od odvajanja

[Monstera]

Death-of-Art kaže:

ok. hvala ti na ovom postu.
sad mi je sve jasno.

očito je što stoji iza tvoje silne pretencioznosti i pretjeranog samopouzdanja bez pokrića.

zaključak-ne puštajte male bebe da plaču i urlaju bez razloga.




I?
di je grč?


stavi ga u bračni krevet i nek spava s tobom i mužem.

problem riješen.

naspavat će se on. naspavat ćeš se ti.
ako se kojim slučajem probudi...vidjet će da si s njim u krevetu i nastavit će spavat a ti nećeš ni skužit da se probudio.

potpis

[Jelica Izjelica]

moja mala spava s nama od rođenja i nema nikakav strah od odvajanja. dapače, vjerujem da je radi toga lakše podnijela moj povratak na posao u dobi od njenih 7.5mj.
nekoliko noći se budila svakih dva sata da provjeri jesam li zbrisala, a sada više ni to.

[ančica2]

Jelica Izjelica kaže:

moja mala spava s nama od rođenja i nema nikakav strah od odvajanja. dapače, vjerujem da je radi toga lakše podnijela moj povratak na posao u dobi od njenih 7.5mj.
nekoliko noći se budila svakih dva sata da provjeri jesam li zbrisala, a sada više ni to.

jelice, ne mora biti, i moja šefica spava sa mnom već 9 i pol mjeseci i neeemaa te sile da ju netko primi ili joj samo priđe od nepoznatih ljudi
i to već traje i traje i traje

može ostati samo sa mm i starijom sestrom
a deda joj dolazi već mjesecima svaki vikend ili smo mi kod njega, i ona je tak ozbiljna, nema šanse da se nasmije i ne smijem ju pustiti iz ruku, odmah plač, prestrašno
a sad smo bili kod bake i uje u Austriji, ujo ju je mogao malo primiti (podrazumjeva se da nije sama ruke pružila), ali nije smjela mene vidjeti, odmah takav urlik kao da je svijet ruši

ja uopće ne znam kako će to izgledati kad krenemo u vrtić, sve me strah

[Lepa26]

kikica02 kaže:

.. jer sam primjetila strah koji se kod nas manifestira tokom noći. Naime, L već par noći spava po sat vremena i onda me zove. čim dođem rukice su već u zraku da ga primim (ako ga ne primim odmah počne jako plakati). kada ga primim odmah klone i zaspi na mom ramenu. Spustim ga u kimbač i nakon sat vremena opet. Prvo sam mislila da je žedan pa sam mu nudila čaja. Popije malo ali opet traži da ga dignem (odnosno zagrlim jer čim ga primim grli me sa obje rukice ). Nakon toga sam misila da su zubići jer su išle gornje jedinice ali sad su zubići već izašli. Preko dana nemamo nekih većih odvajanja, odnosno sa poznatim ljudima (mm-om, šogicom, svekrvom, mojima) i može biti neko vrijeme bez mene. Ne znam što da napravim jer, naravno, od toliko buđenja se uopće ne naspava i nervozan je cijeli dan

Draga, to je nas snašlo prije 2 tjedna i trajalo sve do sinoć...napokon je spavao kao i inače......znači da te utješim, 2 puna tjedna, s tim da ja radim od ovog tjedna....

kikica02 kaže:

L nikada nije spava s nama u krevetu i ne bi ga htjela na to navikavati. kimbač mu je uz moju stranu kreveta i može do mene u bilo kojem trenutku jer ja spavam uz sam rub kreveta. što se uspavljivanja tiče mm ga je uspavao već par puta. ne znam ima li veze to što sam bila u blizini ali nije bilo nikakvih problema.

Ni A do tih 2 tjedna nikad nije spavao s nama, ali brate mili kad sam počela radit, sve je bolje od nespavanja, a izmedju nas je "spavao ko beba".
Da napomenem, imamo krevet 140*200, a mm i ja nismo baš laka kategorija...a A spava širom raširenih ruku....

[Death-of-Art]

Jelica Izjelica kaže:

moja mala spava s nama od rođenja i nema nikakav strah od odvajanja. dapače, vjerujem da je radi toga lakše podnijela moj povratak na posao u dobi od njenih 7.5mj.
nekoliko noći se budila svakih dva sata da provjeri jesam li zbrisala, a sada više ni to.

još je prerano govoriti o separacijskom strahu u punom smislu...

hoće li tvoja ići u jaslice nakon što napuni godinu dana?...

[ane_007]

ja se osjećam kao da sam kopala cijelu noć kad je ona s nama u krevetu, imamo krevet 160+2 m i ja se probudim sva slomljena kad je ona s nama
prvo se bojim da je muž ne poklopi jer se on vrti cijelu noć, pa i ona se zna uvući njemu ispod leđa, pa se ona stalno okreće, moram ju pokrivati, i ja spavam na samom kantunu tako da mi leđa otpadaju, cijelu noć na istoj strani

ne kažem da ne spava s nama, često se to zna događati zadnje vrijeme otkako se ovako po noći budi u snu i plače, al mi je puno lakše kad je u svom krevetiću

[Marlea]

Da li bi naša situacija išla pod strah od odvajanja. Pitam jer više ne nalazim neko drugo logičko objašnjenje.

Malena će uskoro 2 godine. Preko dana sve Ok. Popodnevno spavanje sve OK. Ali kod večernjeg spavanja, zadnjih 2 tjedna sam poluluda. Sve je Ok do trenutka kada ona osjeti da je zaista vrijeme da zaspi i onda počinje drama koja je danas trajala sat i pol. Prvo traži sisati jedno 5-10 puta, pa pije vode, pa traži tatu, pa onda traži mene, pa opet tatu i tako nekoliko puta. Kad skuži da to više ne funkcionira kako si je ona zamislila počela je govoriti da je boli/peče piša. Pa onda se dižemo, idemo prati pišu. Na piši nema ništa niti je crvena niti ništa. Onda tako nekoliko puta. Pa traži da je se nosi (nikada to nije tražila, dapače uvijek je zaspala na krevetu bez nošanja). Pa traži deku pa traži poplun pa jednog medeka, pa bebu pa tako svašta. Sve to prati plač, suze, urlikanje koje se pojačava ako joj to ne dozvoliš dok se totalno sa svime time ne iscrpi, ali još uvijek pokušava ostati budna. I danas nakon sat i pol (oko pola 12) je zaspala.

[kikica02]

L po novom ne želi spavati ako ne spava NA meni ili mm-u. ne znam da li je to povezano s tim što je zadnja 2 dana imao temp. pa mu je trebalo ekstra pažnje. mm i ja smo sve probali,čekali da skroz zaspi pa da ga prebacimo u kimbač-ma nema šanse, čim ga spustimo on je budan i počne plakati. čak ni stavljanje u naš krevet ne pomaže...

[stihaa]

Moj malac će u veljači napuniti dvije godine i tek sada, točnije unazad dva mjeseca primjećujem separacijski strah. Doma je većinu vremena zaljepljen za mene, kada dođemo negdje uopće se ne želi igrati nego sjedi meni u krilu ili moramo negdje okolo hodati zajedno, samo ja mu smijem dati jesti/napraviti sok/pustiti crtić. Više ne želi niti da ga tata vozi u vrtić jer čim vidi da ja idem u drugi auto tuli. Možda zakašnjela reakcija na jaslice? A bila sam 4 dana u bolnici pa je on bio kod bake - možda ga je to istraumatiziralo. Inače je bio dosta opušten što se tiče ostajanja kod baka ili s tatom, a u goste je volio ići - čim dođe počne se igrati.

[Jules76]

klinka mi je pocela plakat kad ju netko od mojih primi u ruke i okrene tako da me ne vidi. inace je uvijek bila ok kod drugih na rukama a sad ovo. i bas me to zalosti, al valjda ce proc brzo (nadam se ja). nadam se da ce i kod sveki tako a ne samo kod mojih

[Zaraa]

Jules76 kaže:

klinka mi je pocela plakat kad ju netko od mojih primi u ruke i okrene tako da me ne vidi. inace je uvijek bila ok kod drugih na rukama a sad ovo. i bas me to zalosti, al valjda ce proc brzo (nadam se ja). nadam se da ce i kod sveki tako a ne samo kod mojih

je proći će, moja je imala fazu unatrag mjesec ipo dana gdje je nitko nije smio pogledati, a kamoli joj se nasmiješiti i uzeti je.
Sada se već stabiliziralo. Ali i dalje je nitko izvna kruga uže familije ne smije uzeti.

[Jelica Izjelica]

Death-of-Art kaže:

još je prerano govoriti o separacijskom strahu u punom smislu...

hoće li tvoja ići u jaslice nakon što napuni godinu dana?...

napuniti će godinu dana u travnju a onda ćemo kombinirati čuvanje do rujna, a ako je ikako moguće i do njene treće godine.
to još moram vidjeti, jer ako mm dobije posao u smjenama, onda ne bi bilo potrebe za jaslicama. bila bih najsretnija da prije treće godine ni ne ide.

ona zbilja je još mala i ima vremena da se svi ti strahovi još razviju, ali se nadam da neće.
uvijek je uz mene i spava sa mnom, a opet, od djeteta od kojeg se nisam mogla maknuti do wc-a, ona se razvila u bebicu koja se može i sama bez problema igrati sa svojim igračkama i dovoljno je da sam joj ja samo u vidnom polju i da joj se nasmijem, da bi bila sretna. svima pruža ruke bez straha i zadrške i jako je vesela i otvorena (drugi par postola je što ja ne volim da bude sama pa ju vucaram svuda sa sobom).
znam da se separacijski počinje javljati oko 6 mj, a da je na vrhuncu oko godine dana.
moja N ima 9 mjeseci.

nadam se da za koji mjesec neću kukati ovdje

[kikica02]

ja se javljam da smo noćas spavali svatko u svom krevetu i imali smo samo jedno buđenje oko 4h za klopu

[argentina]

da se pozalim... nama je postalo tesko u zadnje vrijeme.
maleni ce sad 14 mj, a od nedavno se drzi mene ko pijan plota.
samo mama mama mama.
ne daj boze da nisam s njim dok ide spavati ili ako je umoran, samo se po meni vjesa.
cim se izgubim iz vidika, trazi me.
malo je naporno, ali od prije par dana se poceo buditi non stop nocu i place
nekad ga smirim, nekad ne mogu, otima mi se u narucju, divlja utd.
ne mogu ga umiriti, tada naravno uskace mm, palimo svjetla i grijanje jer vise ne znamo kaj bi...
ako ga tavimo s nama u krevet, onda slijedi cupanje za kosu, nos, igra skirvaca i slicno.

majke mi vise ne znam kaj bi, jedva cekam da ga prodje.
nisam ovoliko ne-spavala od kad je bio maja beba

[Jules76]

Zaraa kaže:

je proći će, moja je imala fazu unatrag mjesec ipo dana gdje je nitko nije smio pogledati, a kamoli joj se nasmiješiti i uzeti je.
Sada se već stabiliziralo. Ali i dalje je nitko izvna kruga uže familije ne smije uzeti.

ma eto, kod sveki sve ok. okej spavala je kad smo je donijeli, kad se probudila bila sva zbunjena, al onda iz tatinog narucja se igrala s njom i na kraju bila kod nje u rukama, jes okej gledala je prema meni ali nije se bojala nimalo. samo mojih se boji...
dobro mozda i zato jer je mojih vise, a ona je samo jedna.

[Cattleya]

argentina kaže:

da se pozalim... nama je postalo tesko u zadnje vrijeme.
maleni ce sad 14 mj, a od nedavno se drzi mene ko pijan plota.
samo mama mama mama.
ne daj boze da nisam s njim dok ide spavati ili ako je umoran, samo se po meni vjesa.
cim se izgubim iz vidika, trazi me.
malo je naporno, ali od prije par dana se poceo buditi non stop nocu i place
nekad ga smirim, nekad ne mogu, otima mi se u narucju, divlja utd.
ne mogu ga umiriti, tada naravno uskace mm, palimo svjetla i grijanje jer vise ne znamo kaj bi...
ako ga tavimo s nama u krevet, onda slijedi cupanje za kosu, nos, igra skirvaca i slicno.

majke mi vise ne znam kaj bi, jedva cekam da ga prodje.
nisam ovoliko ne-spavala od kad je bio maja beba

Da li si krenula nedavno na posao? Da li je on od nedavno u vrtiću? Drži se jer takve faze potraju. Za ovo po noći možeš pokušati da ne reagiraš na njegove pokušaje igre. Treba malo vremena da shvati da ne dobija pažnju na taj način. Moja je imala takve vriskove samo kad bi prethodni dan imala nešto- doktor, pred bolest, ili ako je bolesna pa je trauma bila vađenje šmrkjli, mjerenje temperature, sve čega se jako uplašila.
A bez mene nemre još ni sad, kako koji dan.

[argentina]

nisam krenula raditi, ali prije jedno mjesec dana (kada mu je poceo strah) sam ga vodila tjedan dana kod bake na cuvanje (dobro ju poznaje vec ga je cuvala, hranila itd) po cijeli dan, jer sam imala nesto za obavljati.

kaj je najbolje, i ja i mm smo skupa non stop doma, on radi od doma, ali ja sam vise oko maloga... valjda se zato za mene i zakeljio.
ha, mora za nekoga ocito.

skuzila sam da mu idu zubeki, kutnjaci i ocnajci i to jedno 4-5 komada odjednom koliko mogu napipati, a mogu tesko jer mi ne da.
jednu noc su mu desni bile natecene, pa smo to sanirali, dobio je cepic, nije nis manje vristao... ali je za tipa 2 sata zaspao.

zapravo, nas je najveci problem povracanje. on od straha i placa povraca. ako se najede za veceru, za cca sat vremena ode spavati i place se i vecera je vani

a nis, odlucila sam se cvrsto drzati rutine ko pijan plota. nema s nama u krevet, nema paljenja svjetla, nema igre, samo utjeha i van iz sobe pa nek place dalje.
pa mu opet dodjem i opet tjesim (masiram desni po potrebi - to mogu dok urla i ima otvorena usta) pa opet van i stalno ponavljam.
i nocas je bilo bolje.
vidjet cemo ovu noc....

[Cattleya]

Moguće da je reakcija malog na to kaj si ga ostavljala kod bake.
No, ako ga ostavljaš da plače kod uspavljivanja, možeš samo očekivati još veću potrebu da se lijepi na tebe. Takvo je moje iskustvo. Moju nisam ostavljala da plače u sobi kod uspavljivanja. Polazila sam od sebe- meni bi bilo grozno da me netko ostavi u mraku samu u krevetu iz kojeg ne mogu izaći. Ako tome još pribrojiš nelagodu ili bol, sigurno mu je teško i strašno.
Ne želim te kritizirati, daleko od tog, ali pokušaj sagledati stvari iz prespektive malog djeteta.
Osobno, pokušavam činiti maloj kako bih htjela da i meni čine da sam na njenom mjestu ili ako budem stara i nemoćna.
I moja se znala ispovraćati kod plakanja ( i još uvjek to povremeno napravi) i to naročito kod velikog straha.

[eberlin]

argentina kaže:

nisam krenula raditi, ali prije jedno mjesec dana (kada mu je poceo strah) sam ga vodila tjedan dana kod bake na cuvanje (dobro ju poznaje vec ga je cuvala, hranila itd) po cijeli dan, jer sam imala nesto za obavljati.

kaj je najbolje, i ja i mm smo skupa non stop doma, on radi od doma, ali ja sam vise oko maloga... valjda se zato za mene i zakeljio.
ha, mora za nekoga ocito.

skuzila sam da mu idu zubeki, kutnjaci i ocnajci i to jedno 4-5 komada odjednom koliko mogu napipati, a mogu tesko jer mi ne da.
jednu noc su mu desni bile natecene, pa smo to sanirali, dobio je cepic, nije nis manje vristao... ali je za tipa 2 sata zaspao.

zapravo, nas je najveci problem povracanje. on od straha i placa povraca. ako se najede za veceru, za cca sat vremena ode spavati i place se i vecera je vani

a nis, odlucila sam se cvrsto drzati rutine ko pijan plota. nema s nama u krevet, nema paljenja svjetla, nema igre, samo utjeha i van iz sobe pa nek place dalje.
pa mu opet dodjem i opet tjesim (masiram desni po potrebi - to mogu dok urla i ima otvorena usta) pa opet van i stalno ponavljam.
i nocas je bilo bolje.
vidjet cemo ovu noc....

sorry nismo svi isti, ali moram napisati da je meni prestrasno to sto si napisala... ostaviti dijete da place samo u sobi dok se ne ispovraca..uzas... djete koje place (vec je tisucu puta receno) je dijete koje treba svoje roditelje, uglavnom mamu..sta mu je nije ni bitno, biti samo u mraku, boli, strahu i osjecati se jos napusteno od vlastite majke koja mu mora biti zastita i utjeha u svakom trenutku....
nikada ne mozes znati zasto ono place, to su samo nagadanja...mene bi srce bolilo i nikada si ne bi oprostila da moje dijete place i boli ju nesto, a ja mirno sjedim u dnevnom i dodem je malo podragati i opet odem....

[argentina]

dakle, da malo pojasnim.

kao prvo, moje se dijete ne boji mraka.
kada se danju igra, najnormalnije ulazi u mracne prostorije (kupaonica i spavaca) i trazi stvari kojima bi se igrao, istrazuje itd. u potpunom mraku.
uglavnom ja trcim za njim i upalim mu svjetlo.
do nedavno je i sam zaspivao u polumracnoj sobi, bez protesta. mjesecima je to bila rutina, od kad ne dojimo.

kao drugo, povracanje kod njega nazalost ide kao inat, tj nauceno ponasanje.
prstici u usta i sve je vani. s povracanjem je poceo na baby gimnastici jer nije zelio vjezbati pa nam je i teta rekla da vise ne dolazimo a eto, isti model ponasanja je poceo i doma primjenjivati.
treca stvar je da ga zubeki muce, ali ga ne boli nista jer cim ga dignemo iz kreveta, upalimo svjetlo, stavimo u nas krevet, damo mu igracku pocinje zabava.
usred noci. i traje satima. danju takodjer ne pokazuje znakove bolova radi zuba.

neku noc je mm bio s njim od 00.30 do 5.30. legao s njim u krevet, nunao ga, igrao se. maleni ni glasa nije ispustio. brbljao je i smijao se. a cim bi ga stavio u kinderbet - urlici i plac najgori, i opet prstici u ustima.

dakle - nije sam, nije prestrasen, ne boli ga. zajebava a vi si mislite kaj god hocete. svoje dijete najbolje poznajem.
naravno da mene zove i trazi me nocu, jer sam danju non stop s njim, igramo se, setamo, pricamo, svuda ga vodim sa sobom, ako se nalazim s frendicama, ide i on samnom, obavezno popodne idemo u igraonicu. vezan je za mene jako.
danju sam 100% tu za njega.
ali nocu - ako ga nista ne boli, ako je sit, pospan i imao ispunjen dan aktivnostima s mamom, mogu mu samo pouzeljeti laku noc, i ako bude plakao doci mu opet i reci mu da ga volim itd.

rekla sam mm da nema vise smisla da mu budemo publika po noci jer ce traziti samo sve vise, i evo vec druga noc da spava normalno od kako smo ga poceli ignorirati. ujutro se i jucer i danas probudio veseo i super raspolozen, a kad je nocu bio budan - ujutro smo svi bili lose volje i umorni ko psi.
kako ce biti dalje, vidjet cemo.
ja se nadam da sto ce biti odmorniji ce biti i manje vezan za mene i htjeti zaspati i s bakom i tatom i ostati se igrati bez mame negdje.

uostalom, cvrsto vjerujem da paznja i ljubav koju dobiva dajem tijekom dana grade njegovu sposobnost da nauci nocu biti sam i spavati bez potrebe za igrama, citanjem slikovnica i druzenjem
tim vise kaj nikad nije hito spavati s nama (uvijek je zavrsilo na cupanju za kosu i slicnom).