kretanje u svemiru...

[davorcek]

..nest me muci...kak se iz mirnog polozaja pokrene npr. raketa u svemiru?
kad krece sa Zemlje, ima potisak, dakle gura se od Zemlje i zraka...
...ali od cega se gurne u svemiru?

Hvala na odgovoru

[Daniels]

davorcek kaže:

..nest me muci...kak se iz mirnog polozaja pokrene npr. raketa u svemiru?
kad krece sa Zemlje, ima potisak, dakle gura se od Zemlje i zraka...
...ali od cega se gurne u svemiru?

Hvala na odgovoru

To je common misconcepcion. Naime, raketa se ne odgurava od zemlje ili zraka, nego od onih plinova koje ispušta van (to ti je ona veeeelika vatra iz motora ). Raketa pušta te plinove i dok se nalazi izvan atmosfere, pa zato i tamo ima potisak.

Za razliku od rakete, avion se odgurava od zraka i zato ne može letjeti izvan atmosfere.

Inače raketa koja ide izvan atmosfere sa sobom nosi spremnik kisika, tako da može izgarati gorivo izvan atmosfere, dok avioni to većinom, a možda i uvjek, nemaju.

[justapixel]

Daniels kaže:

To je common misconcepcion. Naime, raketa se ne odgurava od zemlje ili zraka, nego od onih plinova koje ispušta van (to ti je ona veeeelika vatra iz motora ). Raketa pušta te plinove i dok se nalazi izvan atmosfere, pa zato i tamo ima potisak.

Za razliku od rakete, avion se odgurava od zraka i zato ne može letjeti izvan atmosfere.

Inače raketa koja ide izvan atmosfere sa sobom nosi spremnik kisika, tako da može izgarati gorivo izvan atmosfere, dok avioni to većinom, a možda i uvjek, nemaju.

Mlazni avion se isto ne "odgurava od zraka", ali ne može funkcionirati u vakuumu jer koristi kisik iz atmosfere za izgaranje, za razliku od raketnog motora koji nosi svoje zalihe.

.

[Daniels]

Mislio sam na najobičniji aviončić koji nije mlazni.
Mlazni avion je na neki način mješanac običnog aviona i rakete.

[sali]

justapixel kaže:

Mlazni avion se isto ne "odgurava od zraka", ali ne može funkcionirati u vakuumu jer koristi kisik iz atmosfere za izgaranje

samo malo pojašnjenje.
mlazni avion potisnu energiju dobija od mlaza *ugrijanog* zraka koji izalzi natrag.
tačno je da mu treba kisik za izgaranje, ali gorivo ne stvara potisnu energiju, ima ga relativno jako malo, i služi samo da zagrije zrak, a koji onda šiba van iz turbine.
tačno je da se gorivo pretvara u ispušne plinove koji takođe izlaze van, ali njihov efekt je zanemarljiv spram izlazne energije ugrijanog zraka.

[Emericzy]

sali kaže:

samo malo pojašnjenje.
mlazni avion potisnu energiju dobija od mlaza *ugrijanog* zraka koji izalzi natrag.
tačno je da mu treba kisik za izgaranje, ali gorivo ne stvara potisnu energiju, ima ga relativno jako malo, i služi samo da zagrije zrak, a koji onda šiba van iz turbine.
tačno je da se gorivo pretvara u ispušne plinove koji takođe izlaze van, ali njihov efekt je zanemarljiv spram izlazne energije ugrijanog zraka.

Točno! Zato rakete nose sa sobom ENORMNU količinu goriva, a mlazni avioni relativno malo. Kad pogledate Space Shuttle pri lansiranju, 90 posto onoga što se vidi je gorivo.

[Emericzy]

davorcek kaže:

..nest me muci...kak se iz mirnog polozaja pokrene npr. raketa u svemiru?
kad krece sa Zemlje, ima potisak, dakle gura se od Zemlje i zraka...
...ali od cega se gurne u svemiru?

Hvala na odgovoru

Trebaš malo pogledati Newtonove zakone.

Treba znati da silu ne možeš primijeniti u jednom smjeru. Svaka sila je dvosmjerna. Na primjer, ako pritisneš dlanom zid, ti istovremeno i sebe odguravaš od tog zida.

Ako sjediš na kolicima i nešto što držiš u rukama baciš unatrag, ti si primijenio silu na to što si bacio, ali istovremeno i na kolica, pa će kolica krenuti prema naprijed.

Mlazni i raketni motori 'bacaju' vruće plinove unatrag i ta akcija ih gura prema naprijed. To funkcionira i u zraku i u svemiru.

Budući da plinovi imaju vrlo malu masu, nekome se može učiniti čudnim da nešto tako lagano može pokrenuti vrlo teške avione i rakete, ali treba uzeti u obzir da se u ovom procesu ne radi samo o masi nego o umnošku mase i brzine. Taj umnožak je sila koju zovemo 'potisak'.

Dakle, ako imaš malu masu koju izbacuješ, onda potisak možeš povećati tako da ju izbacuješ velikom brzinom. Zato mlazni i raketni motori vruće plinove i ugrijani zrak ubrzavaju do nadzvučnih brzina prije ispuštanja.

(Ovo sam malo pojednostavio, ali je dovoljino točno za potrebe ove diskusije.)

[justapixel]

Emericzy kaže:

Točno! Zato rakete nose sa sobom ENORMNU količinu goriva, a mlazni avioni relativno malo. Kad pogledate Space Shuttle pri lansiranju, 90 posto onoga što se vidi je gorivo.

E onda je po tom principu Bussard ramjet približni ekvivalent mlaznog aviona.

.

[Emericzy]

justapixel kaže:

E onda je po tom principu Bussard ramjet približni ekvivalent mlaznog aviona.

.

Da, upravo tako.

Međutim, striktno govoreći, to je ekvivalent avionu s ramjet motorom (npr. SR-71 Blackbird) a ne s turbomlaznim ili turbofan motorom, kakvi su danas uobičajeni.

Ramjet motor je vrlo, vrlo ezoterična naprava, dozlaboga nespretna za praktičnu upotrebu, jer radi kako treba tek pri vrlo velikim brzinama. U praksi ih do sada baš nije bilo puno. Ja znam samo za dva-tri.

[bonecrusher]

Raketni motor koji tradi u vakuumu znači troši enormne količine goriva i mora imati jači potisak nego onaj atmosferski i plus toga mora nositi vlastiti spremnik kisika koji znači isto treba biti enormni - recimo na putu za Mjesec - od rakete visoke 110m na samo 67 km visine otpadne nekih 105m- - tj. 2 spremnika goriva, jer je potrošnja bila 13.000 litara goriva u sekundi. Znači na svega 67 km visine onaj vrh rakete ode dalje zapravo bez goriva, a pred njim je još 384.000 km do Mjeseca i još toliko natrag, što je 768.000 km, plus svi oni manevri presjedanja oko Mjeseca, obilaženje oko Mjeseca, spuštanje LM-a na Mjesec, dok se ostatak vozi oko Mjeseca nekih 22 sata čekajući, pa kad napokon LM poleti sa Mjeseca i nađe ostatak u kojem ih čeka treći astronaut i pripoji se, pa se onda odbaci taj LM - tu se moraju trošiti strahovite količine kisika iz spremnika i goriva. A gdje ti svi spremnici stanu u onoj maloj kapsuli, zajedno sa ostalim spremnicima za vodu, energiju i sve ostalo, a treba se vratiti na Zemlju... Koliki je samo potisni retro-mlaz kod spuštanja 18 tonskog LM-a isko je to tamo 3 tone, ali gravitacija postoji i te 3 tone padaju dolje prema Mjesecu, a to je težina 3 prosječna automobila, a pad se zaustavlja kontra mlazom i to u vakuumu gdje je to jako teško i enormno se troši gorivo....ne znam, ali pitao bih samo da li je to sve "na granici mogućeg" ili ipak prelazi tu "granicu mogućeg??? Bi li to netko mogao meni suvislo odgovoriti, jer ovako sve to izgleda nemoguće. A nije bilo dopumpavanja goriva niti punjenja akumulatora u svemiru. A vakuum je to, nema trenja niti otpora zraka, tako da je kod Lema stalno kod puštanja bio uključen mlaz iz sapnice koji je morao usporavati padanje LM-a. To bi me samo interesiralo, jer mi nije baš jasno.

[sali]

bonecrusher kaže:

To bi me samo interesiralo, jer mi nije baš jasno.

pa baš zato i postoje ŠKOLOVANI raketni inženjeri, koji znaju tačno izračunat koliko treba ponijeti goriva, a da bi se svi mogli vratiti kako treba
ne može to neki 'rođo' ili 'uhljeb' raditi ...

[buber]

Normalno da raketa daleko najviše energije troši na savladavanje Zemljine gravitacije, a sve ostalo obavi inercija i gravitacijska "praćka" Zemlje i Mjeseca, ako se dobro proračuna putanja i orbite, pa raketni motor Lunarnog modula treba tek toliko goriva za max. pola sata rada što je lako stalo u kuglaste spremnike koje je imao. Pogledaj onaj video što sam ga tamo stavio.

[C. F. Gauss]

davorcek kaže:

..nest me muci...kak se iz mirnog polozaja pokrene npr. raketa u svemiru?
kad krece sa Zemlje, ima potisak, dakle gura se od Zemlje i zraka...
...ali od cega se gurne u svemiru?

Sjedis na sanjkama sto stoje na ledu, drzis ciglu u rukama. Bacis ciglu od sebe, sto ce se dogoditi?

[antet]

bonecrusher kaže:

Raketni motor koji tradi u vakuumu znači troši enormne količine goriva i mora imati jači potisak nego onaj atmosferski i plus toga mora nositi vlastiti spremnik kisika koji znači isto treba biti enormni - recimo na putu za Mjesec - od rakete visoke 110m na samo 67 km visine otpadne nekih 105m- - tj. 2 spremnika goriva, jer je potrošnja bila 13.000 litara goriva u sekundi. Znači na svega 67 km visine onaj vrh rakete ode dalje zapravo bez goriva, a pred njim je još 384.000 km do Mjeseca i još toliko natrag, što je 768.000 km, plus svi oni manevri presjedanja oko Mjeseca, obilaženje oko Mjeseca, spuštanje LM-a na Mjesec, dok se ostatak vozi oko Mjeseca nekih 22 sata čekajući, pa kad napokon LM poleti sa Mjeseca i nađe ostatak u kojem ih čeka treći astronaut i pripoji se, pa se onda odbaci taj LM - tu se moraju trošiti strahovite količine kisika iz spremnika i goriva. A gdje ti svi spremnici stanu u onoj maloj kapsuli, zajedno sa ostalim spremnicima za vodu, energiju i sve ostalo, a treba se vratiti na Zemlju... Koliki je samo potisni retro-mlaz kod spuštanja 18 tonskog LM-a isko je to tamo 3 tone, ali gravitacija postoji i te 3 tone padaju dolje prema Mjesecu, a to je težina 3 prosječna automobila, a pad se zaustavlja kontra mlazom i to u vakuumu gdje je to jako teško i enormno se troši gorivo....ne znam, ali pitao bih samo da li je to sve "na granici mogućeg" ili ipak prelazi tu "granicu mogućeg??? Bi li to netko mogao meni suvislo odgovoriti, jer ovako sve to izgleda nemoguće. A nije bilo dopumpavanja goriva niti punjenja akumulatora u svemiru. A vakuum je to, nema trenja niti otpora zraka, tako da je kod Lema stalno kod puštanja bio uključen mlaz iz sapnice koji je morao usporavati padanje LM-a. To bi me samo interesiralo, jer mi nije baš jasno.

Saturn V je raketa visoka 110 metara, skoro 3000 tona teska.
Sastojala se od tri stupnja, od dna prema vrhu, S-IC, S-II, S-IVB, instrumentalnog dijela, zastitnog konusa za LM, servisnog modula, komandnog modula (u kojem je posada) te sustava za spasavanje prilikom lansiranja.

Prvi stupanj (S-IC) ima 2280 tona, 10 metara promjera te 42 metra visok.
Motori rade 2,5 minute i tom vremenu dignu raketu na 66 kilometar visine, 90 km od lansirne rampe, te je ubrzaju do 2,75 km/s.

Nakon odbacivanja prvog stupnja ostaje 700-njak tona teska i 68 metara visoka raketa.

Tada u akciju stupa drugi stupanj (S-II), 480 tona tezak, 10 metar promjera te 25 metara visok.
Radi malo duze od 6 minuta, podizu ostatak rakete na 173 kilometra, 1660 km od lansirne rampe te ubrzavaju do 7 km/s.
Nakon 30 sekundi od paljenja drugo stupnja odbacuje se sustav za spasavanje (10 metara visok i 4 tone tezak).

Nakon odbacivanja drugog stupnja ostaje treci stupanj (S-IVB) od 123 tone, 7 metara promjera te 18 metara visok.
Njegov motor ima mogucnost ponovnog paljenja.
Prvo paljenje traje 2,5 min te dovodi ostatak rakete u parking orbitu oko Zemlje, na 171 km visine te ubrazava do 7,8 km/s.
Drugo paljenje, nakon 1,5 orbita oko Zemlje je TLI (trans lunar injection), traje oko 6 minuta i ubrzava raketu na otprilike 10,9 km/s.

Ta brzina osigurava da se otici do Mjeseca te se vratiti nazad do Zemlje.
No nedovoljna brzina da pobjegnu utjecaju zemljine gravitacije.
Putem usporavaju do kojih 1 km/s, kada pocinje djelovati mjeseceva gravitacija koja ih ubrzava do 2,5 km/s.

Nemaju nikakvi pogon, krecu se prema prvom Newtonom zakonu.
Nema otpora zraka koji bi ih usporavao.

Nakon 30-ak minuta od zavrsetka rada treceg stupnja odbacuje se zastitni konus oko LM, CSM se odvaja i okrece za 180 stupnjeva te se spaja sa LM.
Treci stupanj se odbacuje te zavisno od misije odlazi u orbitu oko Sunca ili se rusi na Mjesec.

Prema Mjesecu, udaljenom 300+ tisuca kilometara, na trodnevno putovanje, nastavljaju CSM i LM, s tim da je CSM motor okrenut u smjeru prema Mjesecu.
CSM ima 29 tona, 4 metra promjera, te 11 metara visok.
LM ima 16 tona, 9 metara promjera sa stajnim trapom, te je 7 metara visok.
Prema Mjesecu ide samo 45 tona, ili 1,5 % pocetne tezine.
U CSM, pored ostalog, ima 11 tona oksidatora te 7 tona goriva.

Ukupan zbroj visina je veci od 110 metara, neki dijelovi idu jedan u drugoga, te su se brzine i visne malo razlikovale od misije do misije, ali uglavnom su tocne za Apollo program.
Za Skylab, koji je isto koristio Saturn V drukcije je.

Prema potrebi korekcije kursa se rade s motorima na CSM.

Dolaskom iza Mjeseca, pali se motor na CSM, radi 6 minuta, te ih dovoljno usporava da ih uhvati mjeseceva gravitacija te ulaze u orbitu oko Mjeseca na kojih 110 km.

Ulaskom u orbitu pocinju pripreme za sletanje na Mjesec.
Dva clana posade ulaze u LM koji se odvaja od CSM.

LM ima prazan 4,2 tone, pun 15,2 tona.
Paljenjem motora za spustanje krecu prema Mjesecu.
Imaju 8 tona goriva i oksidatora.
Nakon sletanja obavljaju misiju.

Za poletanje koriste drugi motor na LM na gornjem dijelu LM.
Imaju 2,3 tone goriva i oksidatora.
Najkriticniji dio misije, nisu imali nikakvi back-up.

LM ima 18 motora, motor za sletanje, motor za poletanje te 4*4 mlaznice za manevriranje.
CSM ima 29 motora, glavni motor, 4*4 mlaznice za manevriranje te 12 motora za manevriranje.
Ukupno Saturn V/Apollo ima 88 raketnih motora.

Nakon spajanja sa CSM u mjesecevoj orbiti, odbacuje se gornji dio LM koji se vremenom rusi na Mjesec.
Ostaje samo CSM za povratak na Zemlju.
Paljenjem motora u trajanju od 2,5 minuta izlaze iz mjeseceve orbite te krecu prema Zemlji.
Sam put je bez pogona.
Rade potrebne korekcije putanje.

U zemljinoj orbiti odbacuju servisni modul, te ostaje samo komandni modul, promjera 4 metra te 3 metra visok.
Okrece se tako da tupim dijelom, koji ima zastitu, pada prema Zemlji.
Na koja 3 kilometra visine otvaraju se padobrani i spustaju se u Pacifik.

Odakle im el. energija?
Imali su tri gorive celije koje su kisik i vodik pretvarale u pitku vodu te el. energiju.
U rezervarima su imali 26 kg tekuceg vodika te 298 kg tekuceg kisika.

Inace, Voyager 1 nema pogona vec 40+ godina, trenutno je na 22 miliona kilometara udaljenosti od Zemlje....

[buber]

antet kaže:

Inace, Voyager 1 nema pogona vec 40+ godina, trenutno je na 22 miliona kilometara udaljenosti od Zemlje....

... a ima masu od 800 kg i sa Zemlje je poletio na mrcini od 630 tona.

[Garofeeder]

antet kaže:

Inace, Voyager 1 nema pogona vec 40+ godina, trenutno je na 22 miliona kilometara udaljenosti od Zemlje....

Milijarde

[bonecrusher]

Ovdje je tema kretanje kroz svemir. Forumaši su stavili postove u vezi kretanja letjelica kroz taj zrakoprazni prostor. Ali ima i ljudi "spacewalkera" a jedan od njih je i M.Collins koji nije hodao po Mjesecu, ali je navodno hodao po svemiru i u svojoj knjizi stavio i sliku. Do neki dan nisam niti imao pojma da je i on jedan od hodača po svemiru. Kakva je to naprava koju ima u ruci? Jel to ima neke mlaznice za vožnju i upravljanje ili šta?

[antet]

Michael Collins je osim Apolla 11, bio i u Gemini 10 misiji.
U toj misiji je imao dva EVA, ukupno 88 minuta.

Ovo je ista slika, samo okrenuta.
Slikano u KC-135, prilikom treninga.
U svojoj knjizi, Collins je kao jedno od svojih najvecih razocarenja naveo da nema slike svog EVA.

U ruci mu je HHMU.

[sali]

antet kaže:

U svojoj knjizi, Collins je kao jedno od svojih najvecih razocarenja naveo da nema slike svog EVA.

to je bilo nekad … danas ljudi prije svega naprave selfie

[bonecrusher]

antet kaže:

Michael Collins je osim Apolla 11, bio i u Gemini 10 misiji.
U toj misiji je imao dva EVA, ukupno 88 minuta.
Ovo je ista slika, samo okrenuta..

Da mi ti nisi rekao da je to ista slika, samo okrenuta, ja to nikad ne bih primjetio.
Jadan čovjek, em nije bio na Mjesecu, em nema slike od svojeg hodanja od 88 minuta po bespućima svemirske zbiljnosti jer nije bilo fotoaparata, a takav događaj se ne propušta, pa je u svoju knjigu morao staviti obrađenu sliku sa simulacije. A prvi čovjek koji je hodao svemirom, prije njega, Ed White ima jako lijepe fotke svojega hodanja i to u boji. Ed je kasnije izgorio u Apollu 1 prilikom simulacije. On je pravi nesretnik...
ED WHITE U SVEMIRU: