Otac i majka su sagradili kuću. Kao i svi u to vrijeme napravljeno je nešto više nego što je u nacrtima. Kako kuća ima veću okućnicu ja i sestra smo na mjestu gdje je u nacrtima trebala biti garaža sagradili stanove uz njihovu suglasnost.
Nakon smrti oca odrekli smo se svojih udjela u kući kako bi legalizacija bila jednostavnija.
Dogovorili smo se s majkom da će se nakon legalizacije kuća etažirati i podijeliti (svakom svoj stan).
Nakon što je stiglo rješenje majka izjavljuje:"Neka cijela kuća glasi na mene dok sam ja živa, a nakon moje smrti etažirajte i radite što hoćete!"
Dakle, nakon što smo sagradili gotovo polovicu kuće, godinama ulagali i plaćali kredite sad trebamo čekati "do daljnjeg".
Naravno, ovaj scenario nikada nije ni spominjan za očeva života, a i sam još uvijek ne mogu vjerovati da ne samo što nemam očeve trećine koja mi je pripadala (otac je umro naglo) nego nemam ni stana koji sam sam sagradio.
Međuljudski odnosi trenutno u kući i nisu idilični.
Kakva su moja prava u slučaju eventualnog sudskog spora - vrlo je jednostavno dokazati koliko sam uložio u kuću - postoje brojni računi, kredit koji sam otplaćivao, a imao sam i znatno veća primanja od majke (koja je godinama umirovljenik).
Imam i ostavinsku gdje je vidljivo da se odričem svojeg djela u nasljedstvu kuće u korist majke (ali prije legalizacije objekta).
Mogu li barem pokrenuti onaj beskrajan sudski spor ako se i dalje bude odbijalo razumno rješenje?
Razgranati mod