Natrag   Forum.hr > Društvo > Prirodne znanosti > Astronomija i astrofizika

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 11.10.2017., 17:34   #401
Mesto gde je Cassini uronio u Saturn

Ova slika je napravljena od Cassinijevih podataka sa vizuelnog i infracrvenog kartografskog spektrometra i pokazuje mesto gde je Cassini usao u Saturnovu atmosferu 15. septembra 2017. godine. Pogled pokazuje termicko mesto Saturna na talasnoj duzini od 5 mikrona. Unutrasnjost Saturna se vidi u crvenoj boji, a oblaci u atmosferi se vide kao siluete nasuprot unutrasnjeg sjaja. Mesto Cassinijevog poniranja je u to vreme bilo na nocnoj strani planete, ali se ona rotirala prema dnevnom svetlu do trenutka kada je Cassini sasvim nestao u oblacima.

AlessandraB is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.10.2017., 14:23   #402
Patuljasta planeta ima prsten!

Na ivici Suncevog sistema, u Kuiperovom pojasu je oko patuljaste planete Haumea otkriven prsten! Do sada se pretpostavljalo, da pre svega, gasovite planete, kao sto su Jupiter, Saturn, Uran i Neptun imaju prstenove. Doduse i oko asteroida su poznati prstenovi, ali ovo je prva patuljasta planeta koja takodje poseduje prsten, koji se nalazi na udaljenosti od 1.000 kilometara.

Haumea je cetvrta patuljasta planeta po velicini, njen oblik izgleda kao duguljasto jaje velicine 2.300 kilometara. Ona veoma brzo rotira oko svoje ose i poseduje dva satelita (Hijaka i Namaka). Kako je nastao prsten oko patuljaste planete, jos uvek nije jasno. Naucnici pretpostavljaju da se ne radi o izuzetku i da i ostala nebeska tela na ivici Suncevog sistema mozda poseduju prsten od ledenih komadica stena.

AlessandraB is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.10.2017., 19:00   #403
Hariken "Ofelija" je na putu prema Evropi

Na nasoj strani Atlantika, Hurikani se veomaretko pojavljuju pred obalom Evrope.Na prmer, „Gordon“ je 2006. godine u oslabljenom obliku doneo teske padavine u Spaniji. „Vince“je 2005. godine dosao do Iberijskog poluostrva kao tropski orkan, a 2016. godine je “Alex” krenuo u pravcu Azora.Ove godine je ponovo jedan hariken sa istocnog Atlantika na putu prema Evropi. „Ofelija“ se trenutno krece prema severoistoku, u ponedeljak bi trebao da stigne do obale Irske.

Deseti hariken ove godine je nastao severnije od svojih prethodnika, ispred zapadne Afrike, zbog toga nije sa pasat-vetrovima krenuo na zapad prema Amerike. Umesto toga ga put dovodi do obale Portugala. Temperature su izmedjuu 26 i 27 stepeni Celzijusa. Zajedno sa neobicno hladnim vazduhom na visin je iznad kondenzacije bilo dovoljno energije, da bi “Ofelija” moga da se razvije u hariken.

„Ofelija“ ce da udari u Irsku obalu brzinom od 170 kilometara na sat. Ko se nalazi na brodu, imace susret sa talasima visokim 15 metara, a ni pojava jos vecih talasi nije iskljucena. Na Evropu “Ofelija” ima sporedan efekat, jer ce preko Spanije i Francuske sve do Nemacke da donese suncano vreme i vise temperature, do 25° C. U Spaniji i Portugalu se ocekuju jake kise na jugu zemlje, sto ce da obraduje stanovnike, jer je ove godine vladala jaka suša.


AlessandraB is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.10.2017., 14:17   #404
Quote:
AlessandraB kaže: Pogledaj post
Na ivici Suncevog sistema, u Kuiperovom pojasu je oko patuljaste planete Haumea otkriven prsten!
U timu koji su otkrili prsten su i naši Stefan i Aleksandar Cikota.
Astrobobo is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.10.2017., 14:37   #405
Pogled na Mlecni put od gore, da bi se videla njegova druga strana

Odredjivanje udaljenosti u svemiru su od odlucujuce vaznosti za razumevanje strukturelne gradje Mlecnog puta. Materijal u nasoj galaksiji se principijelno sastoji od zvezda, gasa i prasine i nalazi se na ravnom disku u kome je ususkan nas Suncev sistem. Posto nas Mlecni put ne mozemo da posmatramo sa strane, njena struktura, ukljucujuci tok spiralnih krakova, moze da se izmeri samo odredjivanjem rastojanja odredjenih objekata na razlicitim pozicijama u galaksiji.

Astronomi koriste tehniku merenja putem trigonometrijske paralakse, koju je 1838. godine prvi put koristio Fridrih Vilhelm Besel. Merenje ugla prividnog pomeranja pozicije jednog nebeskog tela omogucava naucnicima primenu jednostavne trigonometrije, kako bi iz toga direktno izracunali udaljenost tog objekta. Sto je manji izmeren ugao, to je veca udaljenost.

Cilj astronoma je da pokazu kako bi tacno izgledao nas Mlecni put, kada bismo ga gledali “od gore” sa udaljenosti od oko milion svetlosnih godina. Ovaj zadatak ce da iziskuje jos citav niz drugih posmatranja, kao i veliku kolicinu mukotrplnog rada u oblasti analize podataka. Ali, astronomi imaju potrebne alate i u roku od sledecih deset godina bi trebali da dobiju prilicno kompletnu sliku.


Zadnje uređivanje AlessandraB : 17.10.2017. at 15:55.
AlessandraB is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.10.2017., 12:49   #406
Nevreme na Titanu

Sa svojim precnikomod 5.150 kilometara je Titan najveci Saturnov mesec i veci je od Merkura. Naucnici su iz vise razloga fasinirani ovim ledenim nebeskim telom: On poseduje gustu azotsku atmosferu i kruzn tok tecnosti sa oblacima, kisom, rekama i stajacim tecnostima, gde umesto vode cirkuliraju tecni ugljenovodonici metan i etan. (slika 1) Temperatura povrsine na Titanu je prosecno -180°C.

Sada naucnici izvestavaju o iznenadjujuce intenzivnim i cestim kisnim nevremenima na Titanu. Pri tome na Saturnovom satelitu padne toliko kise, koliko padne za vreme tropskih kisa, kao sto je bio kada je hariken Harvi u avgustu harao Zemljom. Na Titanu su poplavljne povrsine i nastale su reke i jezera. Dva puta godisnje dodje do poplave na Titanu, a njegova godina traje 29 Zemaljskih godina. Naucnici su ocekivali da se ovakve poplave dogadjaju mozda jednom u hiljadu godina ili nikada, pa su neverovatno iznenadjeni ovim otkricem.

Masivne padavine su ostavile tragove na Titanovoj povrsini: Tako je NASINA sonda Kasini dokumentovala formacije sedimenata koje pokazuju tragove poplava i koji nastaju kada tecnost odjednom naraste ili se povuce. (slika 2) Pokazalo se, da se ove formacije nalaze pre svega na geografskim sirinama izmedju 50. i 80. stepena, gde su siroke lepeze „urezane“ u suve pustinjske predele. Obicna kisa ne moze da bude odgovorna za to, kako su pokazali hidroklimatski modeli. Upadljive formacije su mogle da se obrazuju samo poplavama. Kako su pokazali proracuni naucnika, normalna kisa se skuplja najcesce na poovima, gde se i nalaze velika Titanova jezera.

Najjace kise se pojavljuju iznad 60. stepena geografske sirine, dakle tacno tamo gde su otkrivene takozvane lepeze na tlu. Rezultati dovode do toga, da se na osnovu jakih razlika izmedju vlaznog, hladnog vremena na severnijim sirinama i suvih, toplijih uslova na juznijim sirinama, stvaraju intenzivne oluje. To je slicno uslovima na Zemlji, koji dovode do nastanka ciklona, koji su u severnoj Americi veoma cesti u zmskim mesecima.



AlessandraB is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.10.2017., 17:23   #407
Tragovi koje ostavlja zivot na Marsovom tlu

Na institutu za biofizikalnu hemiju univerziteta u Becu, su naucnici pokrenuli minijaturizovanu „Mars-Farmu“, koja treba da simulira mikrobielni zivot koji se zasniva na gasovima i sinteticki napravljenom Mars-Regolitu najrazlicitijeg sastava.

Tim se specijalizovao na interakcije izmedju Metalosfera sedula, jedne ekstremno prilagodljive vrste mikroba i razlicitih minerala, koji sadrze odgovarajuce metale. Metalosfera sedula je hemolitotrofna, to znaci da je sposobna da koristi anorganske supstance kao sto su gvozdje, sumpor ili uran, za dobijanje energije.

Metabolicna aktivnost od Metalosfere sedule je povezana sa oslobadjanjem rastvorivih metala i mogla bi da poravna put za buduce ekstraterestrijalno vadjenje teskih metala iz ruda na asteroidima, meteoritima i drugim nebeskim telima.

Uz pomoc elektronske mikroskopije i analitickih spektroskopskh metoda, tim naucnika je mogao da tacnije istrazi ovu povrsinu. Rezultati su pomogli razumevanju biogeohemijskih procesa moguceg zivota izvan Zemlje i time pruzaju podatke za detekciju bio signatura na ekstraterestricnom materijalu, sto je jos jedan korak prema dokazivanju vanzemaljskog zivota.

Na slici se vidi biotransformiran sinteticki Mars-Regolit posle kultiviranja sa Metalosferom sedulom.

AlessandraB is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.10.2017., 13:57   #408
Aurora na Saturnu

Dana 14. septembra 2017. godine, jedan dan pre nego sto se Kasini obrusio u Saturnovu atmosferu, sonda je upotrebila Ultraviolet Imaging Spectrograph, ili UVIS, instrument za snimanje ovih ultravioletnih emisija u severnoj polarnoj oblasti planete.

AlessandraB is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.10.2017., 18:56   #409
Crveno Sunce iznad Evrope

Iznad delova Evrope je Sunce zadnjih dana svetlelo kao crvena, vatrena lopta, a nebo je na nekim mestima bilo narandzaste boje. Efekat je najbolje mogao da se vidi iz severozapadne Evrope. Intenzivna crvena boja je posledica harikena Ofelija, koja je uzvitlala prasinu severoafricke Sahare i pomesala sa cadji sumskih pozara u Portugalu. Tako su kratki, plavicasti delovi Sunceve svetlosti prelomljeni, a ostali su dugotalasni, crvenkasti delovi svetla. Posebno jasno se ovaj efekat video pre podne i uvece. Ovaj fenomen se pojavljuje vise puta godisnje, ali nije tako jasno izrazen, kao sto je bio ovih dana, jer je kombinacija prasine iz Sahare i cadji, prilicno retka.

AlessandraB is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.10.2017., 14:55   #410
Otkrivena kilometarska pecina na Mesecu

Uz pomoc podataka japanske sonde na Mesecu, naucnici su pronasli 50 kilometara dugacak i 100 metara sirok tunel. Njena starost je oko 3,5 milijardi godina.

Vise o tome mozete da procitate u novom broju AAO-biltena koji izlazi sutra posle ponoci na ovom mestu: https://www.facebook.com/Aktuelna-As...2138369483507/

U ponedeljak ce besplatan download biti postavljen na forumu ovde: https://www.forum.hr/showthread.php?t=1031375

AlessandraB is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.10.2017., 15:38   #411
Potvrdjen gravitacioni "procep" na jugu Indije

Brodovi na obali juzne Indije, ne primecuju udubljenje kroz koje plove, pri tome se u toj oblasti more nalazi 120 nize od normale. Gravitacija uzrokuje siroko udubljenje u vodi (tamno plava oblast na slici). Izvan te oblasti je gravitacija veca i tamo se gomilaju mase vode. To sa golim okom ne moze da se vidi. Neravnine u moru se prostiru preko kao velike oblasti, da samo satelitom mogu da se kartiraju.

U plavo markiranim oblastima na karti je gravitacija 100 miligala manja od normalne. Jedan miligal odgovara mlionitom delu prosecne gravitacije, koja vlada na nadmorskoj visini. U severnom Atlantiku i severozapadno od Astralije, vlada najjaca gravitacija, tamo deluje 60 miligala vise od normale (crvena zona).

U svakodnevnici ovakve stvari ne igraju nikakvu ulogu, ali su vazne za naucna saznanja. U svakodnevnici ovakve stvari ne igraju nikakvu ulogu, ali su vazne za naucna saznanja. Tako je covek koji je u Evropi tezak 70 kilograma, u juznoj Indiji 21 gram laksi.


AlessandraB is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.10.2017., 14:55   #412
Dobiti posao u SpaceX ili NASI

Sta pita Elon Musk sve one koji zele da se zaposle u jednoj od njegovih Firmi? Koje slobodno mesto je raspisala NASA u vezi sa vanzemaljcima? Odgovor na ova pitanja, mozete da pronadjete u sledecem broju AAO-biltena, koji izlazi sutra posle ponoci na ovom mestu: https://www.facebook.com/Aktuelna-As...2138369483507/

Na forum.hr ce biti poslavljen u ponedeljak na ovom mestu: https://www.forum.hr/showthread.php?t=1031375

AlessandraB is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.10.2017., 19:38   #413
Pocetak zimskog vremena

Kraj letnjeg vremena stupa na snagu nocas u tri sata, kada se sat vraca za 60 minuta na 2 sata. Sa time imamo ponovo normalno srednjoevropsko vreme.

Pokusaji promene vremena su u Evropi vrseni jos na pocetku proslog veka, kada je monarhija 1916. godine uvela letnje vreme od 1. maja do 30. septembra. To nije trajalo dugo, pa je opet ukinuto. Od 1940. do 1948. godine je usledio sledeci, neuspeo pokusaj. Tako je posle saobracajnog harmonizovanja sa Svajcarskom i Nemackom, tek 1980. godine u Evropi uvedena stalna promena vremena, a u Hrvatskoj 1983. godine.

AlessandraB is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.11.2017., 14:55   #414
60 godina Lajke

Na danasnji dan, pre 60 godina, je pas Lajka, na brodu Sputnika 2 poslat u svemir. Iako njen povratak na Zemlju nije bio predvidjen, njena rana smrt je iznenadila mnoge. O tome kada i kako je uginula, Sovjetski Savez dugo nije hteo da objavi informacije. Tek 2002. godine je javnost saznala sta je bio uzrok Lajkine smrti. Uprkos tome, misija se smatra uspesnom, a saznanja koja su dobijena tom prilikom, su omogucila prvi let sa astronautom Jurijem Gagarinom. Vise o misiji "Lajka", mozete da procitate u sledecem broju biltena "Aktuelna Astronomija Online", koji izlazi u nedelju posle ponoci na ovom mestu: https://www.facebook.com/Aktuelna-As...2138369483507/
Ili u ponedeljak na forumu: https://www.forum.hr/showthread.php?t=1031375

AlessandraB is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.11.2017., 14:23   #415
Dva pojasa prasine oko Proksime Kentauri

Zvezda Proksima Kentauri je najbliza zvezda Suncu i vec zbog toga je posebno interesantna za astronome. Crvena zvezda patuljak ima znacajno manju masu i jacinu sjaja od Sunca. Od nas je udaljena 4,2 svetlosne godine. Prosle godine je u ovom sistemu otkrivena planeta velicine Zemlje. Od tada, astronomi pokusavaju da saznaju, da li se oko ove zvezde nalazi nesto vise od te planete.

U Atakama pustinji u Cileu je posmatranje sa ALMA teleskopom, donelo prve rezultate, jer izgleda kao da se u orbiti proksime Kentauri ne nalazi samo jedna planeta, nego ceo planetarni sistem! Uzrok ovoj pretpostavki je otkrice pojasa prasine oko ove zvezde. Pojas se nalazi na udaljenosti od nekoliko stotina miliona kilometara od zvezde i slican je Kuiperovom pojasu na ivici naseg Suncevog sistema. Temperatura koja vlada u pojasu oko Proksime Kentauri je -230°C, sto otprilike odgovara temperaturi u Kuiperovom pojasu.

Osim toga, astronomi su pronasli naznake jos jednog pojasa prasine na jos vecoj udaljenosti od Proksime kentauri. Vec otkrivena planeta Proksima Kentauri b, se nalazi na udaljenosti od oko 4 miliona kilometara od zvezde, pa se tako nalazi unutar ova dva pojasa prasine. Naucnici smatraju da je veoma moguce, da se u pojasu nalaze i druge planete, koje su medjusobnim dejstvom izazvale pojave prasnjavih pojasa. Istrazivanja se nastavljaju i veoma smo radoznali da saznamo, da li tako blizu u komsiluku imamo jos jedan planetarni sistem, koji kruzi oko sasvim drugacije zvezde, nego sto je nase Sunce.

AlessandraB is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2017., 19:39   #416
NASA trazi nadimak za cilj prema kome leti "New Horizons"

Pre vise od dve godine sonda New Horizons je proletela pored Plutona i poslala nam je senzaconalne slike. Sada leti prema svom sledecem cilju u Kuiperovom pojasu. Njen cilj nosi oznaku (486958) 2014 MU69. Za ovo nebesko telo NASA sada trazi nadimak koji bi bio jednostavniji za pamcenje. Svako moze da posalje svoj glas, kao i da predlozi neki naziv.

Do sada je (486958) 2014 MU69 posmatran samo sa teleskopima. O ovom objektu se ne zna puno, pretpostavlja se da se radi o dva ili tri komada, koji ili kruze jedan oko drugog ili se dodiruju, slicno kao kod komete Curjumov-Gerasimenko.

(486958) 2014 MU69 se nalazi na udaljenost od 6,5 milijardi kilometara od Zemlje i potrebno mu je 300 godina, da bi jednom obisao oko Sunca. Mozda zbog ove ogromne distance jedan od predloga za naziv objekta glasi "Z'ha'dum", prema fiktivnoj planeti iz serije „Babylon 5“, samo sto je planeta u seiji bila na ivici univerzuma, dok je objekat (486958) 2014 MU69 „samo“ na ivici Suncevog sistema.

Ko zeli da glasa, moze to da uradi ovde: http://www.frontierworlds.org/

AlessandraB is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.11.2017., 16:46   #417
Neobicna supernova dugog perioda sjaja

U septembru 2014. godine, astronomi su otkrili eksploziju zvezde u galaksiji udaljenoj 500 miliona svetlosnih godina. Isprva su mislili da se radi o supernovoj tipa II-P, kod koje zvezda kolabrira u neutronsku zvezdu, pri cemu odbacuje svoje omotace. Oni se posle eksplozije sire velikom brzinom i pri tome isijavaju velike kolicine zracenja.

Obicno ovakav spektakl traje oko 100 dana, onda se mehur vrelog gasa naglo ohladi. Medjutim, kada su posmatrali supernovu sa oznakom "iPTF14hls", zvezda je i posle 100 dana zracila istim sjajem. Par puta se jacina sjaja menjala, ali tek posle 600 dana je izbledela na nocnom nebu. Takodje je velika zagonetka, da se sirenje gasovitih omotaca nije usporilo, kao kod ostalih supernova, a temperatura u mehuru gasa je ostala konstantno 5.000 stepeni. Do sada astronomi nikada nisu videli nesto slicno.

AlessandraB is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.11.2017., 17:41   #418
Otkrivene radioaktivne kontaminacije u Zemljinoj atmosferi

Pocetkom oktobra su meteoroloske sluzbe u Evropi izvestavale o neobicnim rezultatima u vazduhu, naime o povisenim kolicinama radioaktivnog rutenijuma. Sada je Francuski institut za nuklearnu sigurnost - IRSN, potvrdio da je izvor supstance najverovatnije medicinska laboratorija ili lager nuklearnog goriva koji se nalazi na jugu Rusije ili u Kazahstanu. Vreme kontaminacije vazduha je bio u septembru. Ne postoji opasnost za zdravlje stanovnistva, kako je potvrdio IRSN.

Kolicina Rutenijuma-106 izmerena u Evropi je bila ekstremno mala, oko 5 milibekerela na kubik vazduha. Cak i da se ta kolicina konstantno udisala u vremenu od jedne nedelje, doza bi bila niza, od one koju ispusta zracenje okoline za jedan sat.

AlessandraB is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.11.2017., 15:00   #419
Pogled ispod povrsine Ceresa

Povrsinske strukture na Ceresu pokazuju puno toga o razvoju u unutrasnjosti patuljaste planete. Pretpostavlja se da je pre stotina miliona godina materijal iz dubine izbio na povrsinu Ceresa, delovi povrsine su razvuceni i nastale su pukotine u njegovoj kori. Za ovu studiju su naucnici napravili kartu sa preko 2.000 linearnih struktura, koje imaju duzine od preko jednog kilometra.

AlessandraB is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.11.2017., 14:21   #420
Mesec u boji

Mesec se obicno vidi u sivim satiranim bojama, ali na ovom mozaiku od slika visoke rezolucije, koje su nastale za vreme faze punog Meseca, su razlike u bojama snazno pojacane, kako bi se videlo sarenilo centralnog Mesecevog pejsaza. Razlicite boje poticu od raznih minerala u Mesecevom tlu. Plava boja pokazuje oblasti bogate titanom, narandzasta i ljubicasta boja pokazuju relativno malo titana i gvozdja. Mare vaporum se nalazi na slici dole u sredini, a iznad je luk sa Montes Apenninus. Tamno dno kratera Arhimed, velicine 83 kilometra se nalazi u moru kise ili Mare Imbrium, gore levo.

AlessandraB is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 13:18.