Zapošljavanje Hrvata u EU

[little gypsy]

Pozdrav svima.

Čisto teoretski, zanima me vi koji ste odlučili otići van raditi, ili tek planirate otići, jel vam bilo teško ostaviti starije roditelje ovdje, da krpaju kraj s krajem?
A i nije samo stvar u novcu, to bi već riješili tako da bi im slala novce, nego moji su takvi da su baš jako emotivno vezani za svoju djecu i valjda bi umrli od tuge da odemo ja i sestra negdje van.

Još ako i sestra ode, a otići će kroz koju godinu sasvim sigurno. Ja ću morati ostati s njima, jer netko se mora brinuti o njima. To mi je baš ono opterećujuće, jer da recimo sam sama bez ikoga i da gledam samo ono što trebam i želim, otišla bi van kroz koju godinu i tamo se potrudila za neku karijeru, posao. Ovako moram misliti na njih jer bi imala groznu grižnju savjesti da ih ostavim tu, još kad i sestra ode van..

Ajde sestra je i starija od mene, ima i dečka par godina pa ima ajmo reći svoju neku obitelj, zajednicu, odselila se nedavno od nas. Ali onda su tu vezanost prebacili skroz na mene, i sigurna sam da ne bi dobro podnijeli da i ja odem.

Meni je to jedini razlog zbog kojeg sam se već dobrim dijelom pomirila s tim da ću vjerojatno ostati i crkavati tu cijeli život. Ili bar do kraja života mojih roditelja. Ružno zvuči, ali eto, ne znam kako bi drugačije ovo rekla.

Uglavnom, pišem ovo sve jer me zanimaju vaša iskustva i neka mišljenja u vezi ove situacije ako ju imate ili ste imali?

[MaliZeleni10]

Pa i tvoji roditelji su napustili svoje roditelje, u cemu je sad problem da ti odes svojim putem kad za to dođe vrijeme, pa to je sasvim normalno, sta bi trebala ostati s njima i zapostavit svoj zivot jer ce "njima puknut srce ako odete"??

Reci ti njima lijepo da ne smiju bit sebicni, vas dvije imate pravo na svoje zivotne odluke bez obzira sta oni o tome mislili.

[little gypsy]

MaliZeleni10 kaže:

Pa i tvoji roditelji su napustili svoje roditelje, u cemu je sad problem da ti odes svojim putem kad za to dođe vrijeme, pa to je sasvim normalno, sta bi trebala ostati s njima i zapostavit svoj zivot jer ce "njima puknut srce ako odete"??

Reci ti njima lijepo da ne smiju bit sebicni, vas dvije imate pravo na svoje zivotne odluke bez obzira sta oni o tome mislili.

Moji roditelji su se maknuli od svojih tako da su otišli u svoj stan, ali u istom gradu. Ovo bi bila puno veća udaljenost, druga država, možda čak i drugi kontinent.


Ma nemam im šta to govoriti, nisu oni nikad nama išta takvo rekli, ali znam ih jako dobro i znam da to misle, ne moraju reći.

Osjećam veliku dužnost prema njima da ih ne napustim, jer kako su oni bili uz mene cijelo moje djetinjstvo, pa i kasnije, tako i ja trebam biti uz njih. Ovo je još veća obveza, jer su oni već na kraju života, i kakva bi ja to bila kćer da ih ostavim, i ne budem uz njih u zadnjim danima, tjednima, godinama njihovog života??

[LeLeona]

little gypsy kaže:

Pozdrav svima.

Čisto teoretski, zanima me vi koji ste odlučili otići van raditi, ili tek planirate otići, jel vam bilo teško ostaviti starije roditelje ovdje, da krpaju kraj s krajem?
A i nije samo stvar u novcu, to bi već riješili tako da bi im slala novce, nego moji su takvi da su baš jako emotivno vezani za svoju djecu i valjda bi umrli od tuge da odemo ja i sestra negdje van.

Još ako i sestra ode, a otići će kroz koju godinu sasvim sigurno. Ja ću morati ostati s njima, jer netko se mora brinuti o njima. To mi je baš ono opterećujuće, jer da recimo sam sama bez ikoga i da gledam samo ono što trebam i želim, otišla bi van kroz koju godinu i tamo se potrudila za neku karijeru, posao. Ovako moram misliti na njih jer bi imala groznu grižnju savjesti da ih ostavim tu, još kad i sestra ode van..

Ajde sestra je i starija od mene, ima i dečka par godina pa ima ajmo reći svoju neku obitelj, zajednicu, odselila se nedavno od nas. Ali onda su tu vezanost prebacili skroz na mene, i sigurna sam da ne bi dobro podnijeli da i ja odem.

Meni je to jedini razlog zbog kojeg sam se već dobrim dijelom pomirila s tim da ću vjerojatno ostati i crkavati tu cijeli život. Ili bar do kraja života mojih roditelja. Ružno zvuči, ali eto, ne znam kako bi drugačije ovo rekla.

Uglavnom, pišem ovo sve jer me zanimaju vaša iskustva i neka mišljenja u vezi ove situacije ako ju imate ili ste imali?

Prema ovome kako pišeš ispada kao da živiš u Etiopiji a ne u 33. zemlji na listi najbogatijih zemalja svijeta

[little gypsy]

LeLeona kaže:

Prema ovome kako pišeš ispada kao da živiš u Etiopiji a ne u 33. zemlji na listi najbogatijih zemalja svijeta

Uff, kaj smo bogati i dobrostojeći onda zamisli, 33. na listi.

Ne znam jel živiš u Hr, ali ako ne vidiš kako većina ljudi ovdje živi, onda stvarno. A bit će još i gore.

[Padrone]

little gypsy kaže:

Pozdrav svima.

Čisto teoretski, zanima me vi koji ste odlučili otići van raditi, ili tek planirate otići, jel vam bilo teško ostaviti starije roditelje ovdje, da krpaju kraj s krajem?
... nego moji su takvi da su baš jako emotivno vezani za svoju djecu...

supruga je jedinica i imamo dvoje djece, mladi nije imao ni godinu dana kad smo otisli iz RH
sto se tice novca, to ti je uvijek najmanji problem, dapace meni je veci problem njih prisilit da uzmu (a oboje u mizernim mirovinama) jer oni nece, kazu bolje da unuci imaju, iako unucima ama bas nista ne fali

a emocije su vec zeznutije - punici tesko pada odvojenost od djece, posebno starijeg koji je znao vikende provodit s njima i puno su se druzili
otegnuta okolonost je sto zbog zdravlja nije preporucljivo da lete avionom pa ne zelimo riskirati
pa je onda i supruga zalosna jer vidi kako razdvojenost utjece na njih

vjerujem da im je jako tesko, al uz odabir koji smo napravili, i sad a posebno djeca u buducnosti ce imati puno kvalitetniji zivot

a i sad kad je stariji navrsio dvoznamenkasti rockas, pocet ce ici po 2-3 tjedna sam u HR pa ce se vise vidat

tesko je otici, vjerujem ti, al na kraju krajeva - razmisli sta je najbolje za tebe

[Night Creature]

little gypsy kaže:

Pozdrav svima.

Čisto teoretski, zanima me vi koji ste odlučili otići van raditi, ili tek planirate otići, jel vam bilo teško ostaviti starije roditelje ovdje, da krpaju kraj s krajem?
A i nije samo stvar u novcu, to bi već riješili tako da bi im slala novce, nego moji su takvi da su baš jako emotivno vezani za svoju djecu i valjda bi umrli od tuge da odemo ja i sestra negdje van.

...

Meni je to jedini razlog zbog kojeg sam se već dobrim dijelom pomirila s tim da ću vjerojatno ostati i crkavati tu cijeli život. Ili bar do kraja života mojih roditelja. Ružno zvuči, ali eto, ne znam kako bi drugačije ovo rekla.

Uglavnom, pišem ovo sve jer me zanimaju vaša iskustva i neka mišljenja u vezi ove situacije ako ju imate ili ste imali?

Bez šale, a da svatko od vas krene na psihoterapiju? Ono, rješavanje separacije djece, ne guilt tripanje istih da moraju biti vezani na maminu sisu for ever i to.
Jer ono, gle, nije tebi iz vedra neba taj tako veliki osjećaj odgovornosti. Kupimo stvari od roditelja, a izjave 'oni bi umrli od tuge' ti nisi izmislila, čula si ih.
Roditelji bi trebali pripremiti djecu na samostalan život, a ne ih raditi zato da im ima tko pelene mijenjati.

A dalje, nije više doba kad par generacija živi u kući i radi se u polju i to je to.

Drugo, neka razmisle o domu, dok su još vitalni i mogu se družiti.

U HR se stalno gleda da se u dom ide kad si za krepat, a u stvari, ako odeš ranije, itekako imaš život s vršnjacima (koji su inače zatvoreni po kućama tko zna gdje), ima i žendbi i svađa i aktivnosti i druženja. Doma zatvoren u 4 zida to nemaš, ako si u gradu. Na selu, ako selo nije već umrlo, možda ima i neko bablje sijelo još....


No svakako, odi na terapiju zbog sebe, jest uobičajeno, ali nije zdravo po mentalno zdravlje da ti svoj život podrediš 'biti nekome na raspolaganju dok ne umre pa ćeš ti onda eto nešto malo živjeti' i ono gore - ako u međuvremenu napraviš djecu, i njima ćeš prenijeti taj obrazac.

Povezanost obitelji ne ovisi o tome koliko često nekoga vidiš, nego o tome s čim gradite taj odnos, od toga o čemu se priča, pa slaganje u stavovima pa zajedničko pregrmljivanje problema.
U doba video calla, jedino kako možeš ne sudjelovati u nečijem životu je da - ne nazoveš.

A pretpostavljam da nisi školovana njegovateljica starih i nemoćnih, stoga možda ima smisla da sebi ne stavljaš tu odgovornost, nego da skupa sjednete i pričate o organizaciji 'pod stare dane', i outsourceate takve usluge, a vi kao obitelj se posvetite dijeljenju drugih trenutaka, kupovinu i brisanje podova i guza, platite nekom drugom.


To je ono, teorija i logika.

Praksa - moji starci su odlučili nabaviti smartphone, proveli smo sate učeći kako se to koristi, imaju me na google maps trackano pa znaju gdje sam (i ja njih), pošaljemo si kojekakve poručice, čujemo se video callom svakih par dana.
U principu imamo bolji i kvalitetniji odnos sad nego dok sam bial u susjednom kvartu. Naime, sad stvarno svako malo imamo nešto za pričati jer se nešto i dešava

A moj odlazak je bio malo i zajeban, jer sam imala operaciju zbog stvari koja je prije operacije izgledala dosta fatalno, no ispala je ipak bolje - tako da su tu već pretrpili strah od gubitka, dođu dobre vijesti i za mjesec dana ja kažem da odlazim (jer dragi je dobio super ponudu), i ženimo se i sve u 2-3 tjedna.
Jesu nešto posijedili dodatno, i nit je meni bio lak odlazak u zemlju gdje jezik ni beknuti ne znam, niti imam pojma što sve treba napraviti, niti je njima bilo lako proći još jednom šok separacije.
No sad, par mjeseci kasnije, i oni su rekli da nemaju osjećaj da sam nestala, kao što su se bojali. Sad svjesno nađemo vremena jedni za druge, a po meni to više vrijedi nego da živite u istom stanu i ne kažete si ni dobar dan jer si već idete na živce...

Isto tako, na odluku za odlaskom def je utjecala činjenica financijske slobode - ako poželim, mogu doletiti, treba mi od stana, s kontrolama na aerodromu i ranijeg dolaska do njihovog stana - 4 sata (let je oko sat i 15, treba mi pola sata do stanova i dođem oko sat vremena prije leta). To je manje nego autom do mora starom cestom, a ovisi o destinaciji - i autoputom. Da ok, netko će reći 'ali ne možeš bilo kad'. Ne možeš ni kad si u Hr baš uvijek 'doletiti' a niti su situacije takve da to ima potrebe.

Mislim, grozno je reći, no realno je - ako je nekome pozlilo, treba i tako zvati hitnu, a ne kćer. A ako umire u roku pola sata, osim ako mu sjediš uz glavu i tako nećeš stići kroz gradski promet da uhvatiš zadnje sekunde. A i mislim da treba vrijeme dok je čovjek živ iskoristiti da uživate u odnosu, a ne da iz guilt tripa moraš bdijeti nad zadnjim sekundama. Ono, naći mir u nečijem kraju. A umiranje nije romantično kao u filmovima, i onaj koji to gleda, imat će više posla s terapijama nego da nije gledao. Tako da iskreno ne kapiram te velike potrebe za 'biti do kraja'.

No mislim da je to generalni problem, hrpa toga se temelji na guilt tripu i prožima razne dijelove života i djelovanja. :/


Razmisli što želiš za sebe od svog života, i živi ga za sebe. Uz druge. Ne ZA druge.

[Richie]

little gypsy kaže:

Uff, kaj smo bogati i dobrostojeći onda zamisli, 33. na listi.



Ne znam jel živiš u Hr, ali ako ne vidiš kako većina ljudi ovdje živi, onda stvarno. A bit će još i gore.

Lik ocito nasjeo na teoriju hr najbogatije zemlje na svijetu Jos cekamo predsjednicu da ispuni to izborno obecanje

[Splićankaa]

little gypsy kaže:

Moji roditelji su se maknuli od svojih tako da su otišli u svoj stan, ali u istom gradu. Ovo bi bila puno veća udaljenost, druga država, možda čak i drugi kontinent.


Ma nemam im šta to govoriti, nisu oni nikad nama išta takvo rekli, ali znam ih jako dobro i znam da to misle, ne moraju reći.

Osjećam veliku dužnost prema njima da ih ne napustim, jer kako su oni bili uz mene cijelo moje djetinjstvo, pa i kasnije, tako i ja trebam biti uz njih. Ovo je još veća obveza, jer su oni već na kraju života, i kakva bi ja to bila kćer da ih ostavim, i ne budem uz njih u zadnjim danima, tjednima, godinama njihovog života??

Koliko godina njih dvoje imaju?

Umire li tko od raka trenutno?

Moja je meni nametnula istu tu krivnju bila, dok nisam ispricala zeni njene dobi, da se bojim otici i ostavit nju samu.
Zena me pogledala i rekla mi "IDI I NE OKRECI SE"
Ja sam u dobi tvoje mame i TEK SADA brinem oko moje nemocne majke, ispred tebe je curo zivot, idi, ne okrici se, DOCI CE VRIJEME KAD CES SE BRINUTI, SAD JOS NIJE VRIJEME ZA TO.

Dobro ti je gore u ovom velikom komentaru cura napisala, kad budu nemocni i nepokretni iovako ionako ces morat platit njegovateljicu da brine, pa kako ces isfinancirati da si u kuci 0-24 i da radis.
Tvoj odlazak u inozemtvo nemoj odgadjati ZA PAR GODINA, idi vec sada, lovi poslove na sezoni, odradi, bjezi koliko te noge nose, ne okreci se....

CURO BIT CES STARA USIDJELICA I NIKO TE NECE ZALIT, svojim izborom biras bit nevidljiva osoba i potrcko roditeljima, TRGNI SE, ti zasluzujes isto sto i ljudi tvoje dobi, isto sto i tvoja sestra, razlog za odlazak NE mora bit udaja, moze bit samo "OSAMOSTALJENJE" ilitiga "ZELIM ZIVOT" ...
Mozes ti to, neces bit ni prva ni zadnja koja je sama otisla, prikupljaj informacije i otidji, to ti je ko i prvi seks, nikad neces bit dovoljno spremna, cut ces razlicite price, ali kad obavis taj odlazak u jednu stranu zemlju, probit ces led, i moc ces svugdi nakon toga ici, nema ti smisla u hrv se osamostaljivati, idi odma u inozemstvo i oni ce kukat, prijetit, govorit da ce se ubit, plakat, NISI TI KRIVA STO ONI NEMAJU ZIVOT, nek nabave psa.
IDI.

[ninđa0201]

little gypsy kaže:

Pozdrav svima.

Čisto teoretski, zanima me vi koji ste odlučili otići van raditi, ili tek planirate otići, jel vam bilo teško ostaviti starije roditelje ovdje, da krpaju kraj s krajem?
A i nije samo stvar u novcu, to bi već riješili tako da bi im slala novce, nego moji su takvi da su baš jako emotivno vezani za svoju djecu i valjda bi umrli od tuge da odemo ja i sestra negdje van.

Još ako i sestra ode, a otići će kroz koju godinu sasvim sigurno. Ja ću morati ostati s njima, jer netko se mora brinuti o njima. To mi je baš ono opterećujuće, jer da recimo sam sama bez ikoga i da gledam samo ono što trebam i želim, otišla bi van kroz koju godinu i tamo se potrudila za neku karijeru, posao. Ovako moram misliti na njih jer bi imala groznu grižnju savjesti da ih ostavim tu, još kad i sestra ode van..

Ajde sestra je i starija od mene, ima i dečka par godina pa ima ajmo reći svoju neku obitelj, zajednicu, odselila se nedavno od nas. Ali onda su tu vezanost prebacili skroz na mene, i sigurna sam da ne bi dobro podnijeli da i ja odem.

Meni je to jedini razlog zbog kojeg sam se već dobrim dijelom pomirila s tim da ću vjerojatno ostati i crkavati tu cijeli život. Ili bar do kraja života mojih roditelja. Ružno zvuči, ali eto, ne znam kako bi drugačije ovo rekla.

Uglavnom, pišem ovo sve jer me zanimaju vaša iskustva i neka mišljenja u vezi ove situacije ako ju imate ili ste imali?

Gle, ako već sad tak razmišljaš onda nikud ni ne pomišljaj krenuti jer če te grizodušje pojesti iznutra. Meni žao što nisam prije otišel, a imam tek 31g. Jest da je teško svaki mjesec ostavit ženu, klince i starce i otić po taj kruh sa sedam kora, ali vjeruj mi da je puno lakše disati i živjeti svima nama sa 15-17000kn mjesečno nego sa 4000.Moj pajdo bi rekel; Nekad treba i gov.. pojesti!

Poslano sa mog Lenovo K10a40 koristeći Tapatalk

[Splićankaa]

ninđa0201 kaže:

Gle, ako već sad tak razmišljaš onda nikud ni ne pomišljaj krenuti jer če te grizodušje pojesti iznutra. Meni žao što nisam prije otišel, a imam tek 31g. Jest da je teško svaki mjesec ostavit ženu, klince i starce i otić po taj kruh sa sedam kora, ali vjeruj mi da je puno lakše disati i živjeti svima nama sa 15-17000kn mjesečno nego sa 4000.Moj pajdo bi rekel; Nekad treba i gov.. pojesti!

Poslano sa mog Lenovo K10a40 koristeći Tapatalk

Ti radis za te pare, a njoj bi preporučavaš da stoji u Hrv na crkavici i zivi sa roditeljima???

Ti imas zenu kojoj ces uvalit da njeguje tvoje roditelje ili ces s lakoćom platit njegovateljicu ili staracki dom, pri tom imas vec zenu, djecu, novaca.

Ova djevojka je patološki vezana za roditelje i njihove potribe stavlja na prvo mjesto cak i kad je u pitanju njena buducnost.
Tko ce za nju pobrinut se?

[salvador]

@Night Creature bravo!Svaka čast na postu! Ljudi stalno nekoga ili nešto drugo kotiste kao izgovore za vlastitu nesposobnost. Ne preuzimaju odgovornost za vlastiti život, misle da nešto moraju, jer im je netko rekao da moraju. Stalno kao nekog drugog moraju ispoštovat.. Jer se to od njih očekuje.Ako nije tako šta će oni misliti.

Rađaju si djecu i misle da su ih svekrve i punice dužne čuvati i uskakati, useljavaju na tudji grunt i onda kukaju kak im je loše jer nije po njihovom,ulaze u brakove i odnose u kojima kukaju ko da su ih pištoljem tjerali u njih, za neimanje svega što požele krive politiku, ekonomiju, svekrvu koja joj non stop radi probleme na njezinom gruntu, na drugom katu njezine kuće i sl..

[salvador]

Lijepo se spakiraj i kreni.. Sestra će živjeti svoj život, ti svoj. Roditelji neće umrijeti od tuge budi bez brige. Trajat će malo halabuka i proći. Sve prodje pa i to. Tvoj ostanak snjima ih neće poživjeti još 100 godina. Svi jednom odu, tako će i oni. Obzirom da i sama kažeš da bi im dobrodošla financijska inekcija, šta ljepše možeš napraviti za njih nego da im kako sama kažeš pošalješ nešto love i da im bude lakše. Bude im se svidjelo,budi bez brige. Ideš da sebi i njima osiguraš nekaj ljepše. Vjeruj, lakše je nego zvuči.

[ninđa0201]

Splićankaa kaže:

Ti radis za te pare, a njoj bi preporučavaš da stoji u Hrv na crkavici i zivi sa roditeljima???

Ti imas zenu kojoj ces uvalit da njeguje tvoje roditelje ili ces s lakoćom platit njegovateljicu ili staracki dom, pri tom imas vec zenu, djecu, novaca.

Ova djevojka je patološki vezana za roditelje i njihove potribe stavlja na prvo mjesto cak i kad je u pitanju njena buducnost.
Tko ce za nju pobrinut se?

Nismo se mi razumjeli. Ja sam joj samo napomenuo da ako več sad tak lomi glavu, prije nego je otišla, tad bolje da niti neide. Po drugoj strani joj savjetujem, idi i ne okreči glavu. Bdw, meni su svi u mirovini i supruga radi tak da još s mojom plačom živimo onako kako bi sav normalan radni narod morao. Nema se za luksuz, ali niti ne razbijam svaki mjesec glavu, ko prije, bude love za kredu, za školu, za vrtič, za klopu, tank, režije i slično! Pušing je što ma nema doma po mj dana nekad i duže, ali jbga, nemreš ovce i novce.

Poslano sa mog Lenovo K10a40 koristeći Tapatalk

[Mortiis]

ninđa0201 kaže:

Meni žao što nisam prije otišel, a imam tek 31g. Jest da je teško svaki mjesec ostavit ženu, klince i starce i otić po taj kruh sa sedam kora, ali vjeruj mi da je puno lakše disati i živjeti svima nama sa 15-17000kn mjesečno nego sa 4000.Moj pajdo bi rekel; Nekad treba i gov.. pojesti!

a da kao i svi ostali povedes zenu i djecu sa sobom? nekuzim zasto si ih i ostavio u hrv....nije ovo vise doba juge kad je obitelj ostajala kod kuce,a glava kuce isla zaradit malo maraka u njemacku

[ninđa0201]

Mortiis kaže:

a da kao i svi ostali povedes zenu i djecu sa sobom? nekuzim zasto si ih i ostavio u hrv....nije ovo vise doba juge kad je obitelj ostajala kod kuce,a glava kuce isla zaradit malo maraka u njemacku

Zato jer ne radim na jednome mjestu nego sam leteči po cijelom svijetu, tak da mi firma plača sve osim klope a opet sam min 5 dana na mjesec doma tak da se gura nekak.

Poslano sa mog Lenovo K10a40 koristeći Tapatalk

[Mortiis]

a dobro to je onda drugo,onda bolje receno ni ne radis u njemackoj (ako si stalno negdje drugdje)

[ninđa0201]

Mortiis kaže:

a dobro to je onda drugo,onda bolje receno ni ne radis u njemackoj (ako si stalno negdje drugdje)

Pa prolazim kroz nju. Šalu na stranu, radim i u DE u manjem obimu, ali je 99% firmi švabskih za koje se radi tak da si konstantno sa njemcima okružen. Trenutno je tak kak jest, još godinu dvije po svijetu dok ne sredim kuću i sve ostalo u nulu, a onda imam namjeru se usidrit negdje u Austriji kakvih 100-200 km od kuće.

Poslano sa mog Lenovo K10a40 koristeći Tapatalk

[MaliZeleni10]

UK 01.07. ukida ogranicenje.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/b...a/1033189.aspx

Znaci, cekaju se konacne obavijesti iz Nizozemske, Austije i slovenije, ali vjerujem da ni oni vise nece produzivati jer nemaju realne osnove za to.

[Mortiis]

austrija je vec sluzbeno objavila da produzuje do 2020god.