Uzorna filozofija (moje zabilješke, sustavno-povijesno-fenomenološki)

[Zoran Oštrić]

Zabilješke koje objavljujem na blogu nazvanom Mudroljublje (zato jer mi "akademnska filozofija" uglavnom ide na živce). Vrlo saženo, nadam se precizno (a fusnote, koje ću jednom možda srediti i objaviti, us daleko obimnije).

Možda vam, ako imate ljubav prema mudrosti, bar poneka rečenica može biti zanimljiva. Ako nije - nema štete!

Ovdje je jedna rekapitulacija prethodnih poglavlja (koja su ovdje: "Uzorna filozofija", poglavlja 1-18), te najava nekih slijedećih. Prema nacrtu, bit će 50-60 poglavlja.

Uzorna filozofija 19: Rekapitulacija; sapiens i homo sapiens

9.1.
Ova smo razmatranja započeli uvidom da je sapiens sposoban dovesti u pitanje ono što "svi znaju" (4.1). Time iskoračuje (2.8.) iz prirodnoga stava (2.4.) i izlazi iz svijeta (3.5.). To je "višak sposobnosti" (5.4.) da mašta (6.3.) i simbolizira (6.7.). Po prirodi je ne-prirodan (5.4), više-nego-prirodan.

19.2.
Ovdje je "sposobnost" sama po sebi "višak sposobnosti". To je ono što ga/ju čini uspješnim. Može doći do novih spoznaja o svijetu (4.9.), proširiti svijet (4.8.), stvoriti nove realnosti (5.2), gospodariti Zemljom (6.7). Taj "višak" stoji u osnovi kulturne evolucije/transformacije, koja se nastavlja na biološku.

19.3.
Isti taj višak donosi smrtnu opasnost. Sapiens ima maštu da zamisli nešto čega nema, tako da ono što nije, ipak nekako već jest (7.6.-7.8). Iskoračuje u Ništavilo. (7.10.) Nije samo svjestan, nego i samosvjestan.

19.4.
Ima nepotrebne sposobnosti za tjeskobu i drzovitost (5.9), što može ugroziti sposobnost prirodnoga opstanka (6.4.). Opasnost od zarobljenosti u beskonačnoj iteraciji (1.5.), od rasipanja u praznini (7.11.). Zato mu/joj je potrebna religija (13.2).

19.5.
Ta se sposobnost/višak javlja kao svojstvo velikog i kompleksnog mozga u tijeku evolucije, u kombinaciji sa spretnim rukama (9.8.). To je proizvod biološke evolucije. Rezultat čini homo sapiensa radikalno drugačim, ali proces je trajao dugo.

19.6.
Samosvijest ne izniče u ništavilu. Sapiens je homo: jedna životinjska vrsta. Sve svoje i dalje sobom nosi. Neki drugi sapiens mogao bi biti drugačiji.

19.7.
U prethodnim poglavljima razmatrali smo opća svojstva "prirodne religije", koja se javljala, barem rudimentarno, već kod ranog homo sapiensa (možda i njegovih bioloških preteča), lovca i sakupljača, prije tisuća naraštaja. Snovi, simboli, manipulacija, tehnika,jezik, naracija, bajka, mit, sveto, kleto, magija, obred, odgoj, kultura, ćudoređe, animizam, totemizam, kult predaka, fetišizam, vrač, mag, šaman.

19.8.
Sve su to tvorbe poietičke kreativnosti, koja izvire iz potreba duše (16.4). To bi mogla biti opća svojstva sapiensa. Sigurni ne možemo biti, jer iskustva nemamo.

19.9.
Razmotrit ćemo neka svojstva sapiensa iz roda homo, koja su dio njegove biološke prtljage. U dvije riječi: seks i ubijanje.

[lavore]

Današnjoj filozofiji treba nova metafizika a ne ovo, da je filozofija opet sluškinja znanosti.

[Zoran Oštrić]

lavore kaže:

Današnjoj filozofiji treba nova metafizika a ne ovo, da je filozofija opet sluškinja znanosti.

Na stranu pojam "metafizika", to da je "filozofija sluškinja znanosti" nije moj stav, čak štoviše i dapače. Možeš to vidjeti npr. iz korištenja pojma "samosvijest", koji je tipično filozofski (klasični njemački idealizam).

Iako se u samom početku, kad govorim o "virtualnoj sjeni zapitanosti" (1.2.) mogu pozvati i na B. Russella (vidi ovdje topic "što je Russel htio reći?").

2.1.
U filozofiju se dopire čuđenjem i sumnjom. Težnjom da se sve obuhvati. I težnjom da se sve negira. (...)
2.4.
Filozof napušta prirodni stav (zdravi razum, common sense). Odbacuje s-misao (okvir mogućih misli), koji "svi znaju". Govori bes-mislice.
2.5.
Prirodni stav poznaje (priznaje) ograničen broj pitanja, koja su smislena ili (iole) važna. Kao i ograničen (možda bes-konačan, ali konvergentan: spirala unutar kruga) niz odgovora.
2.6.
Odgovore daju mito-poetika, onto-teo-logija ili prirodna znanost (postavljena kao Znanost).
2.7.
Znalac (kazivač, teolog, znanstvenik) ide od pitanja k odgovoru. Filozof od odgovora k pitanju. (Odgovor se daje. Pitanje se postavlja.)
2.8.
Znalac korača. Filozof iskoračuje. I samo u tom trenutku on jest filozof. ("Trenutak" iskače iz vremenskoga tijeka, "iskorak" iz prostornoga: divergencija.)
3.1.
Znalac zna. Filozof zna samo, da ništa ne zna.

Neki moji tekstovi gdje se bavim odnosom filozofije i prirodnh znanosti:


Što bi to bilo “čista” filozofija?

Mislim da napredak u znanosti, pa tako i fizici, ponajviše donose oni, koji imaju u sebi taj ne-utilitarni, filo-sofski, mudroljubni žar, da stvari razumiju, da im prodru u smisao, da budu mudri, a ne samo da dođu do nekog “korisnog izuma”, da “doprinesu dobrobiti ljudi”, da zarade novac, steknu ugled naprave karijeru itsl..
Mislim da je taj izvorni poriv jednak kod fizičara, teologa, umjetnika ili šahista. Prvi poriv je spoznati ono što Aristotel kaže: stvari kojima se bavimo zbog njih samih, ne zbog neke vanjske svrhe.

Kako obrana znanosti zapada u pseudoznanstvenu ideologiju

S tugom se sjećam, kako su moji junaci u doba kad sam studirao fiziku bili velikani uma, koji su itekako bili svjesni važnosti etike, i njene očite samostalnosti u odnosu na fiziku, tehniku i ekonomiju (Einstein, Heissenberg, Oppenheimer… Ivan Supek, Vladimir Knapp…).

Danas okolo bjesne kapriciozni Sheldoni Cooperi, koji ogromna područja ljudskoga iskustva jednostavno ne razumiju i ne žele razumjeti – i taj svoj nedostatak proglašavaju vrlinom.

[Zoran Oštrić]

Nastavci idu. Nastavak na 19.9. o posebnim karakteritiskam homo sapiensa.

20. Preobilnost spolnosti

21. Ljubavna i misaona ekstaza

[Zoran Oštrić]

Malo čiste filozofije (mudroljublja).

"Filozofirati" znači uporno uvijek postavljati pitanje "A što to zapravo znači?"

Primjenjeno na nas same, pitamo: "Što to zapravo znači, biti biće koje je sposobno pitati 'Što to zapravo znači?'"

Razmatrati sve prinose raznih znanosti. Uočiti oni bitno i ne izgubiti se u detaljima.

Razmišljajući o tome, prvo sam razmatrao pretpostavljena svojstva svakog SAPIENS-a (rekapitulacija u 19. poglavlju), a sad promišljam posebna svojstva sapiensa iz roda homo.

Prva očitost je preobilnost spolnog nagona (poglavlja 20. i 21.).

U nastavku, u poglavlju 22, sumiram o značenju juvenilizma (neotenije).

Slijedit će razmatranje o razlikama spolnih uloga (rod). Zatim, nakon ljubavi, drugo jednako važno: ubijanje.

https://mudroljublje.wordpress.com/2...2-juvenilizam/

[Sigmund]

Dakle, ukratko - seks i nasilje.

[Zoran Oštrić]

Sigmund kaže:

Dakle, ukratko - seks i nasilje.

Pa da. Onaj sapiens, koji je homo (a druge ne znamo), ima kao izrazitu osobinu vrlo jak seksualni nagon (sličan mu je samo bonobo). Možda bi nam bilo bolje bez toga. Iako, možda, bez toga ne bismo razvili snažnu koheziju malih grupa, koja je izvanredno korisna za zajednički lov, sakupljanje, brigu o mladima, brigu o logoru, pa postavlja preduvjete za dalju biološku i kulturnu evoluciju.

Druga je osobina da je nekadašnji biljojed postao lovac, dakle ubojica ("homo necans"). Možda bi nam bilo bolje bez toga - iako izgleda, da je lov povezan n aviše od jedan način s rastom mozga. Australopiteci su počeli loviti, i onda, s obzirom na način lova dvonošca, koji koristi spretnost ruku da barata oružjima, prednost postaje inteligencija, koja omogućava da se potencijal ruku maksimalno oristi. Tako nastaje rod homo, prvo homo habilis, pa erectus, pa sapins, sukcesivno se ppjavljuju i potiskuju stariju varijantu, jer su bolji lovci zahvaljujući prvenstveno većem mozgu.

Kako međutim ranije nismo bili ubice, to još uvijek stvara probleme i unutrašnju neravnotežu, proturječne tendencije.

Mogućnosti za čistu filozofiju o tome "što to znači biti biće koje je sposobno pitati se što to znači?" ograničene su ovdje, jer nemamo drugih slučajeva sapiensa za usporedbu.