Inteligencija vs unutarnji razgovori

[bozoou]

Ima već dosta vremena da sam stekao neko vlastito mišljenje o inteligenciji i volio bih podjeliti zapažanja te poslušat kritike..

Nemam baš ništa protiv definicija poput: "Sposobnost snalaženja u nepoznatom prostoru", ali takve definicije iako opisuju inteligenciju zapravo nimalo ne zadiru ispod površine što ona uistinu jeste, kako nastaje..itd.

Vjerovatno ćete se svi složiti da za inteligentno rješavanje problema je potrebno razmišljati..stoga prebacujem se na razmišljanje.

Čujete li vi svoje misli? Postavite si bilo koje pitanje i promatrajte tu misao...zatim uočite kako se pojavljuje odgovor također u misaonom obliku.
Možda sam propustio, ali stvarno kao da nigdje nije navedeno da misli možemo podijeliti (po meni) u dvije bitne kategorije. Upitna misao i misao koja odgovara... ja ih nazivam odlaznim i dolaznim.

Inteligenciju bih sada sveo na unutarnji razgovor. Mi postavljamo pitanja i netko odgovara. Nekako mi je sumnjivo da mi odgovaramo sami sebi..ali nebitno, već je zanimljivije kad se uoči da je to pravi unutarnji razgovor koji teče pitanje->odgovor , gotovo bez iznimke.

Opps, postoji iznimka! Ustvrđeno je da se mi možemo fokusirati samo na jednu misao, čak i ako mislimo o više stvari, to je zato jer brzo prebacujemo fokus s jedne misli na drugu...stoga odgovor zaista može izostati. Recimo ako imamo uzorak misli: pitanje, pitanje, pitanje, pitanje.... u tom slučaju odgovori ne stižu jer čekaju slobodan "kanal".

Mnogi ljudi zaglave u tom stanju, njima se čini baš kao da nema rješenja..težina postaje veća, a pitanja i briga sve više. Odgovori u toj sitauciji skoro da nikako dođu na red. Tu se sad da lijepo objasniti što bi predstavljala meditacija za takve osobe.
Meditacija je tehnika umirivanja tijela i misli, ali nijedna tehnika meditiranja ne traži da se ne misli o ničemu, jer je to nemoguće. Meditacija je umirivanje misli u smislu da se ne forsira niti jedna svjesna misao i da se promatraju misli koje same teku...
Osobe nakon meditacije su često olakšane, ali i inspirirane raznim idejama. Ja bi to povezao s gornjim navodima i rekao da se prilikom meditacije zapravo prestanu postavljati pitanja i onda konačno stižu odgovori koji slobodno teku mislima.

To je srž. Inteligencija je unutarnji usmjereni razgovor...no opažanja imam još jako puno, i nastavio bi u sljedećim postovima.

[bozoou]

Sljedeće opažanje ide ovako:
Kad razmišljamo o kompliciranom problemu i trebamo veliku koncentraciju smetaju nam nepoznati zvukovi, iznenadni upadi različitih osoba...pažnju nam može ometati i ako problem moramo rješavati u novom i nepoznatom prostoru. Pa što bi to točno značilo da nam nešto uzima pažnju?

Prvo da dodatno objasnim što bi sve značilo da odašiljemo upitnu misao. Mi ne moramo nužno tragati za rješenjem nekog problema da bi slali upitne misli, dovoljan je naš svjestan fokus i to je isto što i upitna misao.
Recimo, sjedite u sobi i odjednom u blizini neko dijete plače. Vama se u glavi rađa misao tipa: "To dijete plače..pogledaj jeli dobro".
Vi zapravo prvi mah niti neznate kakav je to zvuk. Vaša svjesnost tog zvuka je kao pitanje:"Što je to?" Zatim tek stiže odgovor: "To dijete plače..pogledaj jeli dobro".

Drugi primjer:
Netko je na vašem radnom stolu ostavio usb stick. Vi sjedate za stol i uočavate taj usb i uskoro znate da je to usb. Samo uočavanje je postavljanje pitanja: "Kakav je to mali vrag na mom stolu?"

Naravno, na tom stolu je i milijon drugih stvari na koje ste navikli i koji nisu oduzeli vašu pažnju, nije vam trebao fokus u službi pitanja da bi saznali kakve su te stvari. Također, nije dijete koje plače jedini zvuk u vašoj blizini. Gradska buka je ogromna pa nam svejedno ne krade pažnju...no o tome malo kasnije, sad se fokusiramo na stvari koje nam kradu pažnju.
Vraćamo se na primjer kad nam je bitno koncentrirati se na problem. Koncentracija je super riječ, ali koncentracija na problem je koncentracija čega na problem?? Ja bih rekao, koncentracija upitnih misli vezanih uz problem! Rekao sam već što nam sve može ukrast pažnju, a naknadno sam objasnio da su to situacije koje iziskuju da naš mozak postavlja pitanja tipa: "A što je to? " , "A kakav je to sad zvuk?" , "A kakav je ovo čudan predmet u ovom novom prostoru?" , "A kakva mi to sad osoba prešetava iza leđa?", "A kakav ovo miris stiže iz kuhinje?" Sva ta suvišna pitanja se pojavljuju kao "šumovi" na (jedinom) kanalu gdje rješavamo problem i smanjuju tako koncentraciju pravih pitanja a onda tako i pravih odgovora koji nas vode konačnom rješenju našeg problema.


Nadam se da postaje jasno što je koncentracija...ali sad se nameće pravo pitanje: "Kako se možemo uopće koncentrirati na išta pored milijon različitih zvukova i mirisa koji ispunjavaju svaki prostor, milijon različitih stvari u kojem god smjeru pogledamo i različitih radnji koje zapravo moramo paralelno radit."
Kako bi se bilo koncentrirati na problem da nas neko iznenada počne dirati po leđima? Ali odjeća nas dira cijelo vrijeme pa nikom ništa...
Problem je očigledan i mozak je to morao nekako rješiti. Ako se nešto konstantno ponavlja, to bi značilo da uzrokuje uvijek ista pitanja i zahtjeva iste odgovore. Da se kanal komunikacije nebi zagušio sa hrpom istih pitanja i odgovora, "odlučeno" je da se već poznati odgovori (koji su također dokazali svoju vjerodostojnost)..pohrane u "mozak". Tako ti odgovori postaju dio nas. Kad trebamo neke od tih odgovora, mi ih jednostavno imamo pa nije potrebno nikoga pitati. Stoga tako stečeno znanje uspješno koristimo bez mogućnosti da čujemo unutarnji dijalog. Očito nužna stvar za život, ali dosta često i dvosjekli mač. (o tome kasnije)
Uglavnom, to pohranjeno znanje su ljudi nazvali "navikom". Navikli smo da nas odjeća dira, navikli smo na gradsku buku, navikli smo na predmete u nama poznatom prostoru..ALI navikli smo i raditi mnoge radnje....koje ćemo obavljati savršeno spretno bez odaslanog iti jednog pitanja.


Primjer:
Krenemo učiti svirati gitaru. Užasno je teško i trebamo veliku koncentraciju da bi prve naučene poteze uspješno ponavljali. Zato jer su ti potezi vođeni unutarnjim dijalogom: Pitanje->odgovor! Svaka pogreška također generira novo pitanje, na koje se stvara odgovor koji nas vodi u daljnjem učenju. Ako nema pogreške, naš osjećaj sreće i zahvalnosti daje dobivenima odgovorima na vjerodostojnosti. Nakon dovoljnog puta uspješnog ponavljanja, sistem shvaća da na ista pitanja daje zadovoljavajuće odgovore i sve više nas oslanja na te odgovore. tj. sve više nam ih ugrađuje u naviku da bi u konačnici mogli svirati gitaru bez ijedne odaslane (upitne) misli.
Primjer2:
Nije nam oduvijek bilo lagano hodati, sad to naravno radimo bez potrebe razmišljanja.

Za takve radnje se inače kaže da se odvijaju podsvjesno...a nadam se da je vidljiv i razlog zašto su te radnje premještene u podsvijest!

Pitanja koja se nameću....ako je mozak sposoban toliko toga odrađivati podsvjesno, kako to da je u svjesnom razmišljanju ograničen samo na jednu jedinu radnju? Zašto smo u svjesnom razmišljanju mi prisutni kao osoba koja razgovara s kojom svi poistovjećujemo naše "ja"? I zašto bi razgovarali sami sa sobom? Ako bi sve odgovore zaista znali sami sebi ponuditi, zašto se to nebi odvijalo nečujno isto kao što se odvija nečujno kad zaista imamo spremne odgovore u podsvjesti (hodanje, gitara...).

Razmislite o tim pitanjima, odgovori se ionako formuliraju sami po sebi onog trenutka kad počnete postavljati pitanja!
Ovo sve što sam napisao, saznao sam isključivo postavljajući pitanja (samom sebi). Kad sam naišao na mnoge slične djelove u raznim knjigama...ostao sam zatečen i ohrabren. Više ohrabren, jer je stigao još jedan logičan odgovor: "Nijedna knjiga nije mogla biti napisana, a da odgovori nisu stizali isključivo ovakvim putem"
"Znanje nikom nije uskraćeno, samo treba postavljat pitanja...."

Imam toga još...al zanima me stvarno jeli ovo po vama izmišljanje tople vode, ili možda pak sasvim ne utemeljena razmišljanja ??

[planinar]

bozoou kaže:

Imam toga još...al zanima me stvarno jeli ovo po vama izmišljanje tople vode, ili možda pak sasvim ne utemeljena razmišljanja ??

Prvo, i podsvijest je inteligencija. Znači, kad govorimo o inteligenciji, onda govorimo i o racionalnom i iracionalnom "području".
Kad si postavljaš baš pitanje unutarnjim dijalogom, više zalaziš u racionalno područje, a većina misli operira u iracionalnom području.

Zapravo, unutarnji dijalog uobičajeno pretpostavlja neko ispitivanje i odgovaranje, no u biti to je odnos problem-rješenje, zapetljenje-otpetljanje, nezadovoljstvo-zadovoljstvo, nemir-mir, itd.

[Sigmund]

Zapravo, prije unutarnjeg dijaloga se odvija višestruko filtriranje. Mnogo rečenica i misli koje proizvode razni "specijalisti" se natječu za ulazak u polje svijesti. Pri tome su u stalnoj podsvjesnoj interakciji i međusobnom prilagođavanju. To je ustvati bit Dennettove "multiple drafts hypothesis".

[bozoou]

planinar kaže:

...

Pa podsvjest nam sigurno daje sposobnost da rješavamo zadatke. Ali ti hoćeš reći da podsvjesno rješavamo nepoznate probleme s kojima se nismo sreli, tj. čije rješenje nam nije unaprijed poznato??

Ako je to tako, volio bih čuti neki primjer?

Inače pogledaj si potpis... to je predivan primjer za nastavak onoga što imam reći

[alim]

bozoou kaže:

Imam toga još...al zanima me stvarno jeli ovo po vama izmišljanje tople vode, ili možda pak sasvim ne utemeljena razmišljanja ??

.. izgleda kao izmišljanje tople vode .. ali nije ..

.. izgleda kao nutemeljeno razmišljanje .. ali nije .. .. veoma je utemeljeno ..

.. ali mislim ..
.. da kod naroda nećeš naći ono što tražiš .. (.. jer ti tražiš potvrdu ..)
.. i ..
.. da .. kod tog razmišljanja .. trebaš uvidjeti .. važnosti .. .. imaš neki model .. stvara ti se u glavi .. model našeg razmišljanja .. djelovanja .. svijesti .. .. u njemu treba naći važnosti .. .. recimo .. pitanje navike .. ili pitanje toga koliko navika energije oduzima .. ili .. pitanje stresa .. ali i .. recimo .. pitanje koncentracije .. ali i .. kanaliziranosti koncentracije .. životinja je prilično koncentrirana .. i zato što nema pristup .. onoj širini kao čovjek ..
.. razumiješ .. ?

[Sigmund]

bozoou kaže:

Pa podsvjest nam sigurno daje sposobnost da rješavamo zadatke. Ali ti hoćeš reći da podsvjesno rješavamo nepoznate probleme s kojima se nismo sreli, tj. čije rješenje nam nije unaprijed poznato??

Ne želim to reći, iako je i to moguće (poznate su anegdote o znanstvenicima kojima su se u snu ukazala rješenja problema kojima su se bavili). Želim reći da je ono što se pojavljuje u svijesti finalni proizvod komplicirane borbe različitih sadržaja da uđu u svijest. Otprilike kao što se masa spermija bori da uđe u jajašce, a to uspije samo jednom od njih.

[bozoou]

alim kaže:

.. da kod naroda nećeš naći ono što tražiš .. (.. jer ti tražiš potvrdu ..)

Krivo, ja potvrdu tražim jedino u vlastitom iskustvu. ..i nakon više godina istraživanja i propitkivanja o ovim stvarima imam više nego črvsta stajališta. Ono što mene zanima je dali su ta stajališta već utemeljena i kod drugih osoba i dali je netko drugi sposoban prihvatiti ovakvo razmišljanje. Ako nije, što ima za reći protiv...

Druga bitna stvar, pisanje rečenica je veoma svjesna radnja... često nakon napisane rečenice ili posta znam više nego što sam znao prije.
Jednom sam pisao jednu temu i često sam bio fasciniran s napisanim. Čitao sam vlastite postove neposredno nakon pisanja istih i divio sam se nekim djelovima.....nije mi bilo jasno kako je moguće da učim iz vlastitog posta. I tako je počelo upoznavanje s unutarnjim glasom, jer je taj glas bio u mogućnosti kroz postove opisati sam sebe....a kasnije se ispostavilo da su mu granice još mnogo dalje

Sigmund kaže:

Ne želim to reći, iako je i to moguće (poznate su anegdote o znanstvenicima kojima su se u snu ukazala rješenja problema kojima su se bavili). Želim reći da je ono što se pojavljuje u svijesti finalni proizvod komplicirane borbe različitih sadržaja da uđu u svijest. Otprilike kao što se masa spermija bori da uđe u jajašce, a to uspije samo jednom od njih.

Super da ne želiš ono reći..a za ovo drugo imam objašnjenje.
Za početak što se tiče snova. Mi možda ne sudjelujemo svjesno u snovima, ali smo itekako svjesni poruka koje dobivamo kroz snove. Stoga san nije nimalo kontradiktoran tumačenju o dolaznim mislima. Iako su odlazne misli odaslane dosta ranije...odgovor može stići neposredno nakon pitanja, usred sljedećeg dana...ili tako kroz san. Sve je to isto po tome što je to predstava dolaznih misli za koje smo mi samo promatrač.

To je bitna razlika od podsvjesnih misli..jer predstava podsvjesnih misli se odvija iza zastora našeg promatranja. Nakon podsvjesnog hodanja je nemoguće analizirati misli koje su upravljale nogama...
Naravno, podsvjesne radnje smo mi sposobni osvjesiti. Moguće je svjesno hodati i tako onda i analizirati te misli..tj. upravljati hodanjem na osnovnoj razini pomicanja nogu. Spominjem osnovnu razinu jer mi uvijek upravljamo hodanjem..ali valja primjetiti kako. Upravljamo tako što svjesno izaberemo vrijeme polaska, brzinu hoda, destinaciju itd. Eventualno svjesno sudjelujemo kod neke novonastale situacije (velika lokva vode na putu) ..ali nikako ne moramo svjesno raditi svaki korak. Naravno, nismo ograničeni osvjestiti svaki korak ...i bitno je znati čemu to služi, ali i o tome kasnije.

Kažeš da puno toga podsvjest radi prije nego to ispliva u svijest. Slažem se, i imam objašnjenje...samo to nebi nazvao borbom nego nužnim podsvjesnim funkcijama, koje nimalo ne mjenjaju moj gornji opis funkcije podsvjesnog i svjesnog.
Volio bih samo ta dva izraza zacementirati, da se zna na što mislim kad govorim o svjesnom i podsvjesnom:

Svjesno razmišljanje je kad svjesno postavljamo pitanja i dobivamo odgovore. Misli su pritom sredstvo komunikacije.
Podsvjesno "razmišljanje" je kad je poznat odgovor na postavljeno pitanje, pa niti nema komunikacije pitanje-odgovor..a potreba (zadatak) se izvršava direktno prema unaprijed pohranjenim odgovorima. Kako nema komunikacije, nema niti misli koje možemo čuti. Zato sam i stavio razmišljanje pod navodike, jer kod podsvjesnih radnji nema razmišljanja! To je malo kontradiktorno shvaćaju da je svaki rad mozga razmišljanje.....ali to je samo igra riječi.

Da bi objasnio te podsvjesne radnje koje prethode svjesnima, moram još malo dublje o podsvjesti:
Kod podsvjesti znači nema razmišljanja (ili svjesnog razmišljanja, što je nepotrebno navoditi nakon što se prihvati razmišljanje kao tijek misli koje možemo promatrati. Ove druge nitko nije promatrao, dali onda uopće postoje?) ... rad mozga se u ovom slučaju opisuje kao funkcija, koja za određeni ulaz daje određeni izlaz. Na ulazu se može pojaviti svašta: "želja, uspomena, splet okolnosti..."
Evo par primjera:
Stojite u tramvaju, ispred vas se otvaraju vrata tramvaja i vi izađete van bez obzira što to nije bila vaša stanica. Desilo se zapravo to da je otvaranje vrata trigiralo podsvjesnu funkciju da izađete van ..i vi tu zapravo niste imali svjesnog izbora! A zašto se to desilo?? Zato jer ste puno puta izašli van iz tramvaja nakon što su se otvorila vrata. Mozak je primjetio isti uzorak pitanja odgovora, i kako je već rečeno..pohranio je taj uzorak u podsvijest. No neće vam se to često dešavati jer bez provjere vjerodostojnosti funkcija neće bit "duboko" ugrađena. Naime, vi niste bili najzadovoljniji izlaskom na krivoj stanici...to je pokrenulo u vama bujicu svjesnih pitanja->odgovora i tako ste nadogradili podsvjesnu funkciju s nekim novim parametrom.

Drugi primjer:
Majci plače dijete i usred nastojanja da ga utješi zazvoni joj mobitel. Ona se zatim trenutno odvaja od dijeteta i javlja na mobitel. Jeli majci bitniji poziv za koji niti nezna tko ju zove, ili dijete koje joj plače?? Dijete joj je naravno bitnije, ali što se desilo? Mobitel ima jako jednostavan uzorak pitanja->odgovora i jako se često ponavlja. Tako da nam je duboko usađeno u podsvjest funkcija koja glasi: "Ako zvoni mobitel, javi se." Tu je majka imala jako otežan pristup svjesnom odabiru, iako naravno ne i nemoguć. Bitno je osobi prepoznati svoje loše navike..te ih osvjesiti. Navika se može promjeniti tek nakon što se osvjesti. Tek iz te pozicije možemo birati kakvi želimo biti. Sjetite se primjera kod hodanja. Recimo da želimo promjeniti stil hodanja, to nam je nemoguće bez da osvjestimo svaki korak i ponavljamo ga (učimo ga) onakvim kakvim želimo da postane.

Zašto to sve govorim, osim što je jako korisno znanje jer kontroliranje fejsbučarenja, spavanja, pušenja leži na ovakvom znanju...ljudi robuju svojim navikama bez da imaju ideju što su one i kako se zapravo "lako" mijenjaju.

Podsvijest je čudesna i ne znam broja koliko funkcija može pohraniti i precizno zapamtiti kakav ulaz će trigirat kakav izlaz...ali i dalje su to direktne veze između ulaza i izlaza. To je kao računalo koje obavlja zadani zadatak ..ali ne stvara nova inovativna rješenja. Svako rješenje koje može biti prihvaćeno u podsvijest ipak se mora pojaviti u svjesnom razmišljanju. Tj. u misaonoj komunikaciji samih sa sobom.

No kako će se odvijati misaona komunikacija bez esencijalnih funkcija koje su izgrađene u podsvijesti??
Ako ja čujem: "Nemoj misliti na torticu", vjerovatno ću početi misliti o istoj..ali put od rečenice do svjesne misli je morao proći kroz podsvijest. Podsvjest je ta koja zna što za mene predstavlja riječ "tortica". Ali ni to naravno nije oduvijek bilo tako...u procesu učenja nekog jezika morali smo svjesno tražiti odgovarajuću riječ za neki pojam. Tek kad se ponavljajući uzorci pitanja->odgovora ugrade u podsvijest, mi možemo bez svjesnog odabira riječi, izgovarati točno one koje nam trebaju. Isto je i obratno, možemo čuti riječi i bez svjesnog kopanja po "riječniku u glavi", znati što nam netko govori.
Sve isto vrijedi i za percepciju okoline. Ako moja podsvijest nije upoznata s nekim predmetom, ja ću ga morati svjesno proučavati i pokušati dokučiti njegovo značenje...ali ako podsvjest pozna predmete, onda je dovoljno da pogledam u predmet i da bez svjesnog razmišljanja znam što on za mene predstavlja. No podsvjest je svejedno morala odraditi svoj dio posla.
Stoga da bi započeli svjesnu misaonu komunikaciju, sve što prenosimo u tu komunikaciju iz našeg primjetnog svijeta (mirisi, zvukovi, predmeti, događaji..) mora proći kroz mehanizam podsvjesti.


Na kojem jeziku se onda odvija ta unutarnja misaona komunikacija?? Naš jezik je očito izmišljen ..pokušaj da što bolje taj misaoni jezik oblikujemo, kako bi ga međusobno mogli razmjenjivati. Ali životinja koja ne govori našim jezikom, također razmišlja i traži (unutar svojih mogućnosti) najidalniju opciju. Također se i kod njih očituju određene razine inteligencije.
Dali je njihova misaona forma isto što i naša? Tj. jeli ta misaona komunikacija na nekom univerzalnom jeziku??

I dali stvarno iz ničega nastaje nešto.... tj. iz ne znanja nastaje znanje, samo tako što razgovaramo sami sa sobom?

Sudionik u misaonom razgovoru je zapravo više nego očigledan, bez obzira hoćemo li to promatrati mistično pa reći da taj sudionik priča. Ili ćemo biti malo manje mistični, pa zaključiti da pričamo sami sa sobom, ali da je bitan ključ inteligencije promatranje tog sudionika. Koje god od toga bilo, sudionik je nužan, ali i očigledan...

[planinar]

bozoou kaže:

Pa podsvjest nam sigurno daje sposobnost da rješavamo zadatke. Ali ti hoćeš reći da podsvjesno rješavamo nepoznate probleme s kojima se nismo sreli, tj. čije rješenje nam nije unaprijed poznato??

Ako je to tako, volio bih čuti neki primjer?

Čovjek naišavši na nešto nepoznato, traži u podsvijesti ono najsličnije tom novom, kako bi reagirao onako kako je naučio sa sličnim.
To je izuzetno inteligentno, iako čovjek u tome svjesno i ne sudjeluje. Inteligentno je, jer štedi mentalni kapacitet koji bi bio brzo potrošen da svaku novu stvar ili situaciju tretira kao novu, a inteligentno je i jer se podsvjesno koristi i metodama matematičke teorije vjerojatnosti, statističke metode uzoraka....što je svjesno otkriveno puno kasnije od podsvjesne primjene.

Dakle, karikiram;kad pred čovjeka iskoči prvi put viđeni lav, nije potrebno da ga je taj lav već prije pojeo kako bi čovjek i stvarno prepoznao opasnost - prepoznaje je po nekoj drugoj više ili manje sličnoj zvijeri koju je prije upoznao.

[bozoou]

planinar kaže:

Čovjek naišavši na nešto nepoznato, traži u podsvijesti ono najsličnije tom novom, kako bi reagirao onako kako je naučio sa sličnim.
To je izuzetno inteligentno, iako čovjek u tome svjesno i ne sudjeluje. Inteligentno je, jer štedi mentalni kapacitet koji bi bio brzo potrošen da svaku novu stvar ili situaciju tretira kao novu, a inteligentno je i jer se podsvjesno koristi i metodama matematičke teorije vjerojatnosti, statističke metode uzoraka....što je svjesno otkriveno puno kasnije od podsvjesne primjene.

Dakle, karikiram;kad pred čovjeka iskoči prvi put viđeni lav, nije potrebno da ga je taj lav već prije pojeo kako bi čovjek i stvarno prepoznao opasnost - prepoznaje je po nekoj drugoj više ili manje sličnoj zvijeri koju je prije upoznao.

Pa nebi se baš složio, pogotovo s boldanim. I računalo će moći prepoznavati različite lavove, pa ćemo tu umjetnu inteligenciju itekako razlikovati od one inteligencije kakvu pripisujemo čovjeku. Iako je podsvjest super računalo, ja tu nevidim inteligentnih radnji.

Prepoznavanje lava opet možemo rasčlaniti u razne podfunkcije:
Ima zube>>mogla bi biti životinja, čovijek ...
Hoda na četiri noge>> mogla bi biti životinja...
Žut je>> mogao bi biti lav..
.itd,
Ako taj filter nakraju ostavi samo jednu opciju mi znamo odgovor, ako ostanu dvije opcije...mi ćemo se dvoumiti u što to gledamo. Kao što se dvoumimo kad promatramo mutnu sliku i naziremo "nešto" na njoj.

Ali za prepoznavanje opasnosti mi praktički ne moramo ni shvaiti da je to lav.
Opasnost se u podsvijest može uprogramirat iz raznih iskustava.
Dovoljno je da netko nije imao sreće sa nepoznatim situacijama...i samo detektiranje nepoznate situacije može u njemu trigirat strah. Tako isprogramirana osoba bi mogla imati problema otići na super cool novi posao, samo zato jer ju tamo čeka nepoznata situacija.

Dalje, opasnost se može uprogramirat tako da nas više puta ozljedi veći od nas. Podsvjest će brzo shvatiti da netko to je veći, i pritom daje znakove ljutnje...da je opasan!
Znakovi ljutnje su pak onda svoje funkcije..i mnoge životinje će odavat iste simptome ljutnje koje će naša podsvjest registrirat kao ljutnju. Ali pritom ćemo se opeći prvi puta na morsku algu znatiželjno ju dirajući jer je bila manja od nas i nije se derala kao druge životinje..i pritom nismo razvili strah od nepoznatog.

Također, mi našu podsvjest ne moramo programirat samo kroz vlastito iskustvo (kojem vjerujemo najviše) ..ali i druge stvari kojima vjerujemo će utjecati na našu podsvjest. Recimo roditeljima najviše vjerujemo, prijateljima..a na žalost previše i medijima. Tako da nije potrebno da nas lave pojede kako bi naša podsvjest prikupila dovoljno informacija da registrira lava kao opasnu životinju.

[planinar]

bozoou kaže:

Pa nebi se baš složio, pogotovo s boldanim. I računalo će moći prepoznavati različite lavove, pa ćemo tu umjetnu inteligenciju itekako razlikovati od one inteligencije kakvu pripisujemo čovjeku. Iako je podsvjest super računalo, ja tu nevidim inteligentnih radnji.

Moja intencija je bila pokazati da ne moraš razmišljati da bi reagirao na inteligentan način.

Kada bi razmišljao o tome kako bi riješio neki problem, onda činiš to razumom, svjesno.

No, kad problem rješavaš automatski, bez razmišljanja, onda taj problem rješavaš podsvjesno, ali za rješenje problema je svejedno nužna inteligencija.

I to što neku radnju vršiš automatski, bez razmišljanja je - inteligentno riješenje.

[xxxyya235]

bozoou kaže:

Inteligenciju bih sada sveo na unutarnji razgovor. Mi postavljamo pitanja i netko odgovara. Nekako mi je sumnjivo da mi odgovaramo sami sebi..ali nebitno, već je zanimljivije kad se uoči da je to pravi unutarnji razgovor koji teče pitanje->odgovor , gotovo bez iznimke.

Inteligencija je sposobnost stvaranja točne mentalne simulacije neke realne situacije.

Inteligencija je sama sposobnost, a unutarnji razgovor je proces. Suočeni s problemom tražimo riješenja u vlastitom umu.

Opps, postoji iznimka! Ustvrđeno je da se mi možemo fokusirati samo na jednu misao, čak i ako mislimo o više stvari, to je zato jer brzo prebacujemo fokus s jedne misli na drugu...stoga odgovor zaista može izostati. Recimo ako imamo uzorak misli: pitanje, pitanje, pitanje, pitanje.... u tom slučaju odgovori ne stižu jer čekaju slobodan "kanal".

Mnogi ljudi zaglave u tom stanju, njima se čini baš kao da nema rješenja..težina postaje veća, a pitanja i briga sve više. Odgovori u toj sitauciji skoro da nikako dođu na red. Tu se sad da lijepo objasniti što bi predstavljala meditacija za takve osobe.

Ovo se slažem 100%

Stvarnost je puno zahtjevnija nego što se čini. Zamislimo li da pokušamo nešto savršeno jasno objasniti doživit ćemo bol u glavi zbog pregršta informacija što naviru i izazivaju bol pošto smo ih nesposobni povezati. Kao kad klinac od 15 god uzme knjigu iz filozofije ili napredne matematike. Zamisli da pričaš sa svojim prijateljem i spomeneš mu ovu temu, prijatelj će zbog prevelike apstraktnosti tvoje ideje doživjeti kratki spoj u mozgu i reći: daj ne gnjavi me s tim filozofijama, ajmo uzivat u zivotu. Da bi si nešto objasnili ljudi se najčešće koriste naučenim aproksimacijama, kulturnim društvenim itd. Jer nemogu obraditi dovoljnu količinu informacija što im stvara naprezanje u mozgu, pa ih jednostavno odbiju.

Svidja mi se ovo s kanalom... Ono naprezanje koje se osjetim kad od hrphe pitanja i informacija pokusas istesati lijep i logicki odgovor. ALi prvo moraš stati na sekundu.

[bozoou]

planinar kaže:

Moja intencija je bila pokazati da ne moraš razmišljati da bi reagirao na inteligentan način.

Kada bi razmišljao o tome kako bi riješio neki problem, onda činiš to razumom, svjesno.

No, kad problem rješavaš automatski, bez razmišljanja, onda taj problem rješavaš podsvjesno, ali za rješenje problema je svejedno nužna inteligencija.

I to što neku radnju vršiš automatski, bez razmišljanja je - inteligentno riješenje.

U redu, samo ja eto tvrdim da ta podsvjesna reagiranja nisu inteligentna nego naučena (bez obzira koliko to kompleksan proces u mozgu bio)...i pokušavam dočarati kako naučeno može rješavati i probleme koji se samo čine "novima".
A naučeno nebih brkao s inteligencijom.
Inteligencija je za mene sposobnost snalaženja u nepoznatom prostoru, no treba primjetiti da ništa nije crno ili bijelo i tako da nikada nema potpuno nepoznatog prostora, tj.nepoznate situacije.
Ako ti ja zadam neki full čudan zadatak na papiru...tebi je već poznato što su to papir i olovka, što su linije na tom papiru, znaš koordinirat desnu ruku..a možda si rješavao nešto slično. Možda si rješavao i sasvim drugačiji tip zadatka, koji imaju neku minimalnu zajedničku caku s ovim zadatkom.
Kad izuzmemo sve to što možeš potražiti u sebi ....preostat će onaj potpuno nepoznat dio. I ti odjednom moraš iz ničega stvoriti nešto, tj. rješenje zadatka.
Po meni je to ko kršenje prvog zakona termodinamike ...i ničega nigdje ne nastaje nešto.

Ako ti je zadatak dovoljno nepoznat, vjerovatno ga nećeš niti moći odmah rješiti...no ako ćeš ga željeti rješiti, tvoj fokus će biti izmjenjen. Danas sutra hodajući gradom nešto ćeš primjetiti i sinut će ti ideja kako ide rješenje onog zadatka.
To meni nadopunjuje ono da iz ničega nastaje nešto. Nije iz ničega kad konstantno dobivamo nova iskustva...i ta iskustva su nužna da bi bili sposobni rješavati nepoznate probleme.

Dakle, mi smo isti atomi kao i more atoma u koje smo uronjeni. Inteligencija je produkt svih tih atoma kad se promatraju zajedno kao cjelina....i tako reć, inteligenciju više možemo pripisati okolini nego nama. Mi kao promatrač te inteligencije po svuda, bi zapravo bili skroz prazni da nemamo što promatrati. Dok recimo da nas nema, inteligencija bi i dalje bila po svuda.

[alim]

.. a po čemu se razlikuje svjesno inteligentno od nesvjesnog neinteligentnog .. .. da nije po inteligenciji .. ?

[bozoou]

alim kaže:

.. a po čemu se razlikuje svjesno inteligentno od nesvjesnog neinteligentnog .. .. da nije po inteligenciji .. ?

Pa svjesno rješavamo nepoznate probleme (inteligencija jelte) ..dok podsvjesno rješamo i radimo prema unaprijed naučenom. Svjest znači unaprijeđuje podsvjest ...i zato tipa moramo biti svjesni svojih pogrešaka ako se želimo popraviti ili mijenjati.

Podsvijest je u trenutku rođenja prazan program..s nasnimljenim tek nekim osnovnim funkcijama poput: kucanje srca, disanje, plakanje, sisanje ..itd.

U svakom slučaju esencijalnim funkcijama za preživljavanje ...a ono što ćemo mi "nasnimiti" u tu podsvijest je ostavljeno tek da se desi.


No pravo pitanje je tko je to snimao u nas? Dali mi sami?? Iako tako mislimo, ali ispočetka prvenstveno roditelji nasnimavaju taj program. Pa se desi neka situacija ovakva pa onakva...sve to utječe na naše odrastanje. U konačnici kad mislimo da samostalno odabiremo, to je zapravo bilo uvjetovano prijašnjim situacijama i iskustvima. Što se više udubim u ovakva razmišljanja, jedino mi je logično da svijest nema baš nikakve veze s nama...to je samo igra okoline koja se zrcali kroz nas i koja pohranjuje u nas ono što nam se "svidi". Da ironija bude veća, ono što će nam se svidjeti opet je debelo (praktički potpuno) uvjetovano predstavom te okoline.

[bozoou]

alim kaže:

.. a po čemu se razlikuje svjesno inteligentno od nesvjesnog neinteligentnog .. .. da nije po inteligenciji .. ?

Ups, sad tek vidim ovo boldano.
Pa kod svjesnog razmišljanja čujemo misli, kod podsvjesnog odlučivanja i djelovanja samo vidimo djelo, gotov čin....misli kao da nije niti bilo.

Kad prolaziš kroz vrata i ruka krene prema kvaki...sigurno ne razmišljaš kako sad moraš s rukom do kvake, pa prste oblikovati da točno prime kvaku...pa stisnut kvaku prema dolje....

No, o tome sam napisao već ohoho ..ako sam dobro shvatio pitanje

[alim]

.. pa .. da .. možda jesi .. .. ali nisam siguran da si shvatio pitanje ..
.. može kao slika .. ?
.. šta si ti .. šta tvoja misao .. šta inteligencija .. šta svijest .. šta podsvjest .. .. ko je kome svoj .. kome pička materina ..
.. može sa kakvim usporedbama ..
.. kao .. ja sam onaj koji odlučuje .. gospodar gospodara .. volja ..
.. intelegencija je digitron .. koga sam nabavio u djuti fri šopu .. za male pare ..
.. i sve tako ..
.. da se vidi ko kamo što i do koga i zašto i kako .. ?

[alim]

Inteligencija je za mene sposobnost snalaženja u nepoznatom prostoru

.. recimo .. .. mozak ima program .. koji vodi nogu .. kod koraka ..
.. nesvjesno .. neinteligentno .. .. korača cestom ..
.. svijesno .. .. iz oka dolaze u mozak .. signali .. koji mogu utjecati na program .. i mjenjati korak ..

.. ovo drugo je inteligentno .. ? .. zašto .. ? .. čega ima u tome bitno drugog .. ?

[Sigmund]

alim kaže:

.. recimo .. .. mozak ima program .. koji vodi nogu .. kod koraka ..
.. nesvjesno .. neinteligentno .. .. korača cestom ..
.. svijesno .. .. iz oka dolaze u mozak .. signali .. koji mogu utjecati na program .. i mjenjati korak ..

.. ovo drugo je inteligentno .. ? .. zašto .. ? .. čega ima u tome bitno drugog .. ?

Pojam (koncept, Begriff).

[Alex S]

I leđna moždina ima program. Onaj najprimitivniji. Hodanje, stav spretni, je iz matrice leđne moždine pa na više. Uspravno držanje tijela. Senzorna percepcija nije baš nešto bogzna što inteligentna.
Pri tom su životinje superiornije.

Intelekt je stvar razlučivanja bitnog od nebitnog. U datom kontekstu.