Jugoslavenski trockisti

[Bordiger]

Lagani internetski istraživački rad ide dalje, pa koga zanima:

Spomenuti Mirko Kus-Nikolajev bio je jedan od poznatijih hrvatskih međuratnih etnologa i sociologa. U mladosti (prije WW1) je bio član jugoslavenske nacionalističke omladine, a 1915. osuđen je na robiju zbog tog političkog djelovanja. Nakon rata upisuje Filozofski fakultet i pristupa socijalističkom pokretu - član je Socijalističke omladine KSHS (nisam siguran je li ovo zapravo SKOJ ili neka druga grupa, pomoć je dobrodošla) i piše za socijalističku štampu. Nisam mogao naći podatak je li ikada bio član KPJ, ali glasan je protivnik šestojanuarske diktature zbog čega gubi radno mjesto u Etnografskom muzeju i zapošljava se u Radničkoj komori u Zagrebu.

E sad, što se politike tiče. Kus Nikolajev 1930-ih počinje pisati antifašističke članke i pamflete - npr. Sociološki obrisi fašizma (1933.), Fašizam danas i sutra (1934.), Antisemitizam bez maske (1935.), Hitler - put Njemačke? (1936.), ali i jedan članak zanimljivog naslova Lenjin, Trocki, Staljin koji izlazi u veljači 1941. godine. KPJ ga preko svojih legalnih i ilegalnih organa optužuje za trockizam još od sredine 30-ih. Iz do sad navedenoga moglo bi se pomisliti da je stvarno riječ o trockistu. Prvi je put uhićen nakon osnivanja Banovine Hrvatske, a nakon ustaškog preuzimanja vlasti ponovno završava u zatvoru iz kojeg se izvukao zbog intervencije nekih kulturnih djelatnika. Nakon toga dobiva ranije spomenuti posao u knjižnici Glavnog ravnateljstva za promičbu vlade NDH i izdaje članke o antropologiji i etnologiji koji (kako mi se barem čini) često odražavaju za jednog komunista čudne, rasističke i elitističke stavove: Rasni sastav Hrvata (1942.), Hijerarhija, država i narod (1945.) (*)

Nakon rata biva uhićen zbog "kulturne i političke suradnje s okupatorom" i osuđen na 11 godina zatvora. Iz zatvora izlazi već 1951. nakon pritiska od strane međunarodne javnosti (prvenstveno američkog pisca Uptona Sinclaira). Krajem 1950-ih šalje pismo Bakariću u kojem ga moli za pomoć u pronalaženju posla, gdje između ostalog piše:

Činjenica je, radi toga sam i suđen, da sam bio protivnik boljševizma (naročito u njegovoj staljinističkoj formi), da sam prema tome bio i protivnik KPJ dok je bila na liniji staljinizma i da sam kao socijaldemokrat zastupao krajnje desničarsko gledanje (neosocijalizam, učenje Hendrika de Mana). Ta moja posmatranja, u našim današnjim okolnostima imadu jedva još povijesno značenje i ja sam ih konačno iskupio sa svojom kaznom...

Kus Nikolajev umire 1961. godine u Zagrebu.

Dakle po svemu sudeći u ovom se slučaju radilo samo o "trockistu" pod navodnicima, političkom protivniku KPJ unutar radničkog pokreta kojemu je ta etiketa priljepljena bez nekog dubljeg značenja - Kus Nikolajev je vjerojatno čitao Trockog i kao protivnik staljinizma neke njegove tekstove i preveo ili objavio, no nekog "trockizma" se tu (za sad) ne može naći. Na kraju krajeva, 1950-ih i sam priznaje kako je u osnovi bio "desni socijaldemokrat" koji je politički pratio Henrija de Mana, belgijskog socijaldemokrata i kolaboratora. I naravno, jednom komunistu/trockistu ne bi palo na pamet surađivati u novinama poput ustaške Spremnosti ili na bilo koji način potpomagati fašističku propagandnu mašinu, mada je to u očitoj suprotnosti s Kus Nikolajevom antifašističkom aktivnošću prije rata. Bilo bi zanimljivo proučiti je li imao nekakvih kontakata s Ciligom, bilo prije rata ili tijekom njega, budući da su obojica bili "trockisti" i završili radeći za ustaške listove. Također bi za konačnu definiciju Kus Nikolajeve političke aktivnosti bilo potrebno pronaći njegove marksističke tekstove, ali i proučiti njegovu sociološku i antropološku građu koja se, barem meni, trenutno čini pomalo... ne-marksistička.

Izvor za sve ovo bio je članak Dolores Ivanuše iz 2003. godine, Životopis etnologa, sociologa i publicista dr. Mirka Kus Nikolajeva (1896. – 1961.) i tamo ima još dosta detalja iz njegovog života.

(*) - U osnovi je Kus Nikolajev članke sa sličnim naslovima/tezama imao i prije rata - “O biološkim osnovima sociologije, selekcije i rasne teorije” (1922.), “Problemi biološke sociologije” (1924.) - tako da članci napisani u NDH nisu pretjerano iznenađenje, barem ako se gleda ovako površno na što sam trenutno prisiljen.

[lavore]

Bordiger kaže:

....Međutim mene ipak više zanimaju trockisti iz međuratnog perioda...

Evo još jedan, u Srbiji, ŽIVADIN NESTOROVIĆ, sad njegova obitelj traži sudsku rehabilitaciju http://www.rts.rs/page/stories/sr/st...komuniste.html

Bordiger kaže:

...Zanimljivo da je i Ciliga završio kao suradnik NDH (a kasnije u emigraciji je postao nekakav nacionalistički socijaldemokrat ako to ima smisla)...

Ante Ciliga je još pred rat završio sa trockizmom, u intervju pred smrt izjasnio se kao ateista, kenzijanac, socijaldemokrat. Bio je protivnik ideje jugoslavenstva a za samostalnu Hrvatsku.

Pored Živojina Pavlovića zvanog Žika Ždrebe, najpoznatiji prijeratni jugoslavenski otpadnik od staljinizma https://sh.wikipedia.org/wiki/%C5%BD...87_(komunista)

[rustaveli]

Preporučio bih članak Nade Kisić Kolanović o percepciji komunizma među hrvatskim nacionalistima između dva rata. Između ostalog, dotakla se primjera Cilige i Magdića:

https://hrcak.srce.hr/index.php?show...k_jezik=100808

[Zoran Oštrić]

Bordiger kaže:

Evo što hrvatska enciklopedija ima reći o Kus Nikolajevu kojeg spominje Tito u tekstu citiranom na početku.

Člančić o njemu u "Josip Broz Tito : Sabrana djela", 5. svezak (1978), u dodacima gdje su brojne biografije::

Kus-Nikolajev Mirko, novinar i publicist;
doktor filozofskih nauka (od
1924). Kao pristalica V. Koraca radio
1921. na stvaranju omladinskih socijalističkih
organizacija i do 1925. bio
predsjednik Akcionog odbora Saveza
socijalističke omladine Jugoslavije. Od
1926. povlači se iz pokreta i sarađuje u
socijalističkoj štampi. U periodu zaoštravanja
spora na književnoj ljevici postaje
zagovornik trockističkih stavova.
Uhapšen u martu 1941; u zatvoru bojkotovan
kao trockista. Ubrzo pušten
iz zatvora i postao ustaški doušnik.
Umro 1961

[max soldo]

Bordiger kaže:

Zanimljivo da je i Ciliga završio kao suradnik NDH (a kasnije u emigraciji je postao nekakav nacionalistički socijaldemokrat ako to ima smisla)

Nije to nesto bas neobicno. Americki Trockisti su zavrsili kao teski Americki Nacionalisti npr James Burnham i Irving Kristol. Onih su ti ocevi neo-konservatizma i bili su teski protivnici Staljina pa onda Hruscov, Breznjev i nadalje. Bili su izvan vlade sve do 80e kad je Reagan njima doveo unutra. Najpoznatiji tada su bili Kristol, Kagan, Perle, itd.

https://sanseverything.files.wordpre...pg?w=335&h=220

Ronald Reagan awarding James Burnham the Presidential Medal of Freedom, 1983.

[Bordiger]

lavore kaže:

Pored Živojina Pavlovića zvanog Žika Ždrebe, najpoznatiji prijeratni jugoslavenski otpadnik od staljinizma https://sh.wikipedia.org/wiki/%C5%BD...87_(komunista)

Za Pavlovića bi se recimo moglo reći da je ostao komunist nakon izbacivanja iz KPJ, iako ne znam koliko bi mu pasala titula trockista.

Inače njegova knjiga Bilans sovjetskog termidora može se naći u zagrebačkim knjižnicama ili na ovom linku, međutim postoji samo na ćirilici (barem koliko znam). Knjiga je vjerojatno bila nevjerojatna stvar kad je izašla, ali danas teško da se u njoj može naći nešto pretjerano novo.

[rustaveli]

Bordiger kaže:

Za Pavlovića bi se recimo moglo reći da je ostao komunist nakon izbacivanja iz KPJ, iako ne znam koliko bi mu pasala titula trockista.

Inače njegova knjiga Bilans sovjetskog termidora može se naći u zagrebačkim knjižnicama ili na ovom linku, međutim postoji samo na ćirilici (barem koliko znam). Knjiga je vjerojatno bila nevjerojatna stvar kad je izašla, ali danas teško da se u njoj može naći nešto pretjerano novo.

Zanimljivo da je inače histerično antikomunistička Kraljevina Jugoslavija bila zabranila Pavlovićevu knjigu nakon izlaska jerbo je taman u to vrijeme uspostavila diplomatske odnose sa SSSR-om.
Pavlović je životom platio za tu knjigu, ubijen je u teroru na početku rata u prvoj, ultraljevičarskoj partizanskoj fazi. A čovjek je de facto bio preteča službene ideologije jugoslavenskog socijalizma od 1948. nadalje.

[Mihail Suslov]

rustaveli kaže:

Zanimljivo da je inače histerično antikomunistička Kraljevina Jugoslavija bila zabranila Pavlovićevu knjigu nakon izlaska jerbo je taman u to vrijeme uspostavila diplomatske odnose sa SSSR-om.
Pavlović je životom platio za tu knjigu, ubijen je u teroru na početku rata u prvoj, ultraljevičarskoj partizanskoj fazi. A čovjek je de facto bio preteča službene ideologije jugoslavenskog socijalizma od 1948. nadalje.

Šteta. Zanimljiv lik. Pametan, intelektualac, idealist..a eto.

[Bordiger]

Zoran Oštrić kaže:

Kao pristalica V. Koraca radio
1921. na stvaranju omladinskih socijalističkih
organizacija i do 1925. bio
predsjednik Akcionog odbora Saveza
socijalističke omladine Jugoslavije.

Zanimljivo. Ako je ovo točno, onda Kus Nikolajev nikad nije ni bio član KPJ, a Savez socijalističke omladine je izgleda bio omladinsko krilo Socijalističke partije Jugoslavije - zapravo socijaldemokrata. Još više dokaza da se tu nije radilo o trockistu.

[lavore]

Jugoslavenski trockisti u Sovjetskom Savezu: Stanko Dragić

https://www.radnickaborba.org/2012/0...stanko-dragic/

[lavore]

princip.info/2020/03/06/tito-i-gorkic-o-trockizmu

Tipične tadašnje objede o trockizmu, navode se imena Ante Ciliga, Mirko Kus Nikolajev, Bogumil Herman, Milivoj Magdić, Blaž Valjin, Miodrag Bajić.

Ovo je zanimljivo: " ... sitnoburžoaska sredina kod nas je vrlo priljepčiva za takve političke bolesti kao što je trockizam. Sitnoburžoaske crte (individualizam, isticanje svoje ličnosti i svoga „ja”, nedisciplinovanost, naduvena visokomjernost, slabo razvijena sklonost potčinjavati se kolektivu itd.) koje pojedini komunisti stupajući u partiju nisu sa sebe stresli, također predstavljaju plodno tlo za razvitak trockizma."

[kiseli1]

Ciliga je prekinuo sa Trockim 1936 godine, od 1932 do 1936 se "udaljavao" od njega, a trockista je bio od 1928-1930;
1930 je dobio pet godina zatvora.Tri godine je proveo u politickom izolatoru u Verkhne-Uralsku, i dvije godine kao slobodnjak u Krasnojarsku.

Veliko je pitanje da li je on i ostali Jugoslaveni u Moskvi onog vremena bili uopce trockisti.Od 120, koliko ih je bilo, 40 su bili labelizirani kao "trockisti".
Glavni pripadnici te struje su bili Mustafa Dedic, Stanko Dragic, i Stefan Heberling.Sigurno je da su bili kriticki raspolozeni prema staljinizmu, a Staljin je uklanjao svoje politicke protivnike pod nekim zajednickim nazivnikom.Tu osobinu je imao i Tito (djilasovci, rankovicevci, prolecarci....neprijatelji svih boja,ako ih se bas nije moglo ugurati u neku od grupa)
Tito je dosavsi na celo partije uklonio svoje konkurente kao trockiste, petkovicevce...itd.
Trockisti su se javljali u Jugoslaviji poslije 1951 godine, ali vrlo rijetko; nije postojala nikakva trockisticka organizacija, uglavnom su bili u pitanju individualci

[kiseli1]

Ovo je ilustracija situacije unutar KPJ ;

https://ibb.co/Ntp5X8Y

izvor:"With Stalin against Tito: Cominformist Splits in Yugoslav Communism" by
Ivo Banac

Trockistima je posvecen dio teksta

Takodjer pogledati:

"Ante Ciliga, Trotskii, and State Capitalism: Theory, Tactics, and Reevaluation during the Purge Era, 1935-1939" by Michael S. Fox

[lavore]

kiseli1 kaže:

Ciliga je prekinuo sa Trockim 1936 godine, od 1932 do 1936 se "udaljavao" od njega, a trockista je bio od 1928-1930;
1930 je dobio pet godina zatvora.Tri godine je proveo u politickom izolatoru u Verkhne-Uralsku, i dvije godine kao slobodnjak u Krasnojarsku.

Veliko je pitanje da li je on i ostali Jugoslaveni u Moskvi onog vremena bili uopce trockisti.Od 120, koliko ih je bilo, 40 su bili labelizirani kao "trockisti".
Glavni pripadnici te struje su bili Mustafa Dedic, Stanko Dragic, i Stefan Heberling.Sigurno je da su bili kriticki raspolozeni prema staljinizmu, a Staljin je uklanjao svoje politicke protivnike pod nekim zajednickim nazivnikom.Tu osobinu je imao i Tito (djilasovci, rankovicevci, prolecarci....neprijatelji svih boja,ako ih se bas nije moglo ugurati u neku od grupa)
Tito je dosavsi na celo partije uklonio svoje konkurente kao trockiste, petkovicevce...itd.
Trockisti su se javljali u Jugoslaviji poslije 1951 godine, ali vrlo rijetko; nije postojala nikakva trockisticka organizacija, uglavnom su bili u pitanju individualci

Staljin je Trockog doživljavao kao najopasnijeg unutarpartijskog neprijatelja pa je poslije stjecanja potpune kontrole nad partijom i državom, svakog mogućeg oporbenjaka, kritičara, napadao kao trockistu. Pravi trockisti su mu bili opasni zbog svoje visoke etičnosti, ali zato su bili i povijesno nemoćni, ako inzistiraš na visokoj etici, većina ne može pratiti tako visoke zahtjeve (dobro su rekli da su "komunisti ljudi posebnog kova").
Ako sustav nije demokratski, mora se održavati zatiranjem svake kritike i nametanjem religijske-pseudoreligijske svijesti, po principu "religija je opijum za narod".

Na današnji dan 1938.godine u Moskvi završeno je suđenje "antisovjetskom desno-trocističkom bloku" ("Treći moskovski proces") tj. Buharinu, Rikovu, Krestinskom, Rakovskom ... sveukupno 21 (osim šefa NKVD-a Genriha Jagode, svi su oni kasnije pod Hruščovim rehabilitirani).
en.wikipedia.org/Case_of_the_Anti-Soviet_Bloc_of_Rightists_and_Trotskyites

[kiseli1]

Komunisti mogu bez ikakvog problema mijenjati misljenja i izjave prema direktivi odozgora, bez neke vece griznje savjesti, ili moralne dileme.Individualnost je strogo zabranjena (sitnoburzoaski mentalitet), ali zelja za vilama i udobnim zivotom, u visim sferama se smatra prirodnim , sto doticnu kvazi ideologiju stavlja u okvir feudalizma

[Zoran Oštrić]

kiseli1 kaže:

Komunisti mogu bez ikakvog problema mijenjati misljenja i izjave prema direktivi odozgora, bez neke vece griznje savjesti, ili moralne dileme.Individualnost je strogo zabranjena (sitnoburzoaski mentalitet), ali zelja za vilama i udobnim zivotom, u visim sferama se smatra prirodnim , sto doticnu kvazi ideologiju stavlja u okvir feudalizma

U praksi ipak to nije bilo tako lako. Osim toga, ljudi koji ilegalno djeluju kao članovi komunističke partije u režimima gdje je to strogo zabranjeno svakako imaju drugačiji mentalitet, od onoga kojeg su razvili ljudi na raznim stupnjevima birokratske hijerarhije u državi kojom vlada komunistička partija.

A "okvir feudalizma" je banalna propagandna parola. što god loše rekli o tom sustavu, a ja svakako o njemu mislim loše, to nije feudalizam, drugačiji je, kao što npr. feudalizam nije isto što i robovlasištvo itd..

[kiseli1]

Zoran Oštrić kaže:

U praksi ipak to nije bilo tako lako. Osim toga, ljudi koji ilegalno djeluju kao članovi komunističke partije u režimima gdje je to strogo zabranjeno svakako imaju drugačiji mentalitet, od onoga kojeg su razvili ljudi na raznim stupnjevima birokratske hijerarhije u državi kojom vlada komunistička partija.

A "okvir feudalizma" je banalna propagandna parola. što god loše rekli o tom sustavu, a ja svakako o njemu mislim loše, to nije feudalizam, drugačiji je, kao što npr. feudalizam nije isto što i robovlasištvo itd..

Da, Oskar Davico i "Pesma"

U feudalizmu imas feudalce i kmetove.U komunizmu imas clanove Partije, i one koji to nisu; Medju clanovima Partije svi su prva klasa , ali opet imaju uz oznaku prve klase dodatak malog slova (a,b,c), da bi se znalo tko je nizvodno
Koliko se sjecam, ako je auto sa malom registarskom tablicom pogazio nekoga, ostalo je na tome.Nije se vodio krivicni postupak.
Za clanove hrvatskog Sabora , islo je privatno snabdjevanje sa posebnog poljoprivrednog dobra.
Clan Partije je imao prioritet u zaposljavanju, bez obzira na strucnost;Imao je prioritet u dodjeli stana....

[lavore]

kiseli1 kaže:

Komunisti mogu bez ikakvog problema mijenjati misljenja i izjave prema direktivi odozgora, bez neke vece griznje savjesti, ili moralne dileme.Individualnost je strogo zabranjena (sitnoburzoaski mentalitet), ali zelja za vilama i udobnim zivotom, u visim sferama se smatra prirodnim , sto doticnu kvazi ideologiju stavlja u okvir feudalizma

Govori se o pravim, principijelnim, visokomoralnim komunistima a to su tada pokušali biti trockisti ... pokazalo se da je utopija-iluzija klasna svijest radničke klase, onako kako je govorio Marx, pa je Lenjin umjesto toga pokušao sa koncepcijom partije kao revolucionarne snage. Kad se i to pokazalo kao utopija, ostalo je ono jedino što preživljava i održava sustav da ne potone, a to je kult ličnosti, birokratska vlast partijske i državne elite. A onda je i to krahiralo 1989.godine, ostala je samo KP Kine sa koncepcijom Buharinovog NEP-a. Sad gledamo kako će se to sve završiti.

Biti pravi komunist, visokog komunističkog morala, pokazalo se kao vrlo teška misija ... lakše je biti pripadnik neke npr. kršćanske crkve, u crkvi prihvatiš osnovne dogme i možeš biti griješan, čak se pretpostavlja i očekuje da si griješan, vjernik=griješnik, a kod pravih komunista očekuje se da si visokomoralna osoba, ako nisi visokoetičan nisi pravi komunist ... ali možeš biti dio nekog staljinističkog totalitarnog aparata, dok sustav ne krahira. I onda je logično da ta većina falš komunista progoni i eliminira prave komuniste.
Izgleda da prava moralna, kulturna revolucija, mora prethoditi političkoj.

[kiseli1]

Par dana zivota u Sovjetskom Savezu bi razbilo bilo kakvu iluziju o nekoj etici, i zemaljskom raju radnicke klase