Međuratne jugoslavenske političke stranke i organizacije u 2. svjetskom ratu

[The Great Duck]

Znamo da su iz HSP-a potekle ustaše, iz KPJ partizani, da se HSS raspao na Mačekovu neutralnu, Magovčevu partizansku i treću, pro-ustašku struju...
Ono što mene, pak, zanima je postoje li podatci o količini pripadnika međuratnih stranaka u pojedinim pokretima tijekom rata?
Je li ijedna stranka pokušala organizirati nekakav otpor, neovisno o partizanima/KPJ i četnicima?
Znamo li koliko je predratnih pripadnika HSS-a, HSP-a, KPJ, NRS-a, JMO-a, ORJUNA-e i drugih stranaka i organizacija poslije završilo u partizanima, koliko u ustašama, koliko u četnicima?
Što je bilo s onom nacističkom strankom koju su ustaše zabranili, jesu li se onda i oni integrirali u ustaše ili?

[Zoran Oštrić]

The Great Duck kaže:

Znamo da su iz HSP-a potekle ustaše

Dr. Ante Pavelić je 1927. izabran u Narodnu skupštinu KSHS kao kandidat "Hrvatskoga bloka" HSP-a, jedne grupe disidenata iz HSS-a i nekih nezavisnh grupa i pojedinaca. Međutim, nakon uvođenja kraljeve diktature 1929. i slijedećih godina sve ranije hrvatske "građanske stranke" su marginalizirane i prestajale djelovati, tako da kao neka organizirana snaga nisu igrale ulogu 1941.. Tu su naravno pojedinci, koji su bili u HSS-u desno krilo, ili ilegalno surađivali s UHRO.

Ono što mene, pak, zanima je postoje li podatci o količini pripadnika međuratnih stranaka u pojedinim pokretima tijekom rata?

Zanimljiv ti je stil, "količina pripadnika".

Zdenko Radelić u knjizi "Hrvatska seljačka stranka 1941.-1950.", Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 1996., na kraju knjige daje tabelu "Prvaci HSS-a: način političke djelatnosti (1941.-1945.)". Za svakog se daje oznaka, tri opcije:

* Zauzimao je mjesto u hijerarhiji NDH ili potpisao pristupnicu ustaškom pokretu ili sudjelovao u radu Sabora 1942. godine
* Zauzimao je mesto u partizansom pokretu ili imu je na drugi način pomagao
* dosljedan uz vodstvo HSS ili je, barem u određenim razdobljima, zastupao njegovu politiku, ili - nepoznato.

Kod nekih su dvije, ili čak sve tri oznake. Nije dao ukupan broj. Ako sam točno izbrojao, navedena su imena 238 "prvaka HSS-a", a po aktivnostima:

* Na strani NDH = 66
* Na strani NOP-a = 48
* neutralni = 159

Je li ijedna stranka pokušala organizirati nekakav otpor, neovisno o partizanima/KPJ i četnicima?

Neki su se pridružili NOP-u i taj je broj sve više rastao. U Sloveniji je bila Osvobodilna fronta do svibnja 1941., gdje su tek 1943. komunisti preuzeli potpunu kontrolu.

Samostalna organizacija otpora van toga - ne. Samo su neki pričali o tome, u HSS-u, nešto u Sloveniji isl..

Znamo li koliko je predratnih pripadnika HSS-a, HSP-a, KPJ, NRS-a, JMO-a, ORJUNA-e i drugih stranaka i organizacija poslije završilo u partizanima, koliko u ustašama, koliko u četnicima?

ORJUNA nije bila stranka, nego organizacija vezana uz (Jugoslovensku) Demokratsku stranku. Ukinuta je 1929.. Ostalo je "orjunaš" u javnosti kao pogrda, ali ti radikali iz 1930-ih koliko znam više nisu imali veze s Demokratskom strankom.

Generalni sekretar ORJUNE, iz vremena njenog osnivanj 1921., je 1941. bio ustaški pukovnik (Edo Bulat

Neke podatke za nekoliko predratnih političara naveo sam prekjučer u topicu "Prva dva zasjedanja AVNOJ-a": Izvršni odbor izabran na 1. zasjedanju AVNOJ-a. Od 10 članova, četvorica su bili predratni članovi KPJ. Dvojica su bili članovi Demokratske stranke (ali je jedan oko 1937. bio isključen), jedan JMO, a trojica su bili politička aktivni ali nisu bili članovi stranaka. Od te šestorice, mislim da samo jedan nije 1942. ili kasnije postao član KPJ.

Bilo je još predratnih članova raznih stranaka među delegatima, a na 2. zasjedanju AVNOJ-a takvih je bilo puno više.

Što je bilo s onom nacističkom strankom koju su ustaše zabranili, jesu li se onda i oni integrirali u ustaše ili?

Jesu, svi su ušli u Ustaški pokret. To je bila zanemariva grupica, 20-30 ljudi.

[The Great Duck]

Ma znam da ORJUNA nije bila stranka, zato sam i napisao stranaka i organizacija.

Imaš možda negdje nešto više informacija o tim deklariranim hrvatskim nacistima?

Ima li značajnijih pravaša koji su bili u partizanima?

[Zoran Oštrić]

The Great Duck kaže:

Ma znam da ORJUNA nije bila stranka, zato sam i napisao stranaka i organizacija.

Ali je osim toga i ukinuta 12 godina prije rata. Pratiti sad biografije ljudi i od tog perioda jako bi proširilo zadatak.

Imaš možda negdje nešto više informacija o tim deklariranim hrvatskim nacistima?

Nalazim u knjizi Fikreta Jelić-Butić: "Ustaše i Nezavisna Država Hrvatska 1941-1945", Zagreb: SN Liber – Školska knjiga, 1977., str. 48-49:

Treba spomenuti i djelatnost separatističke grupe na čelu sa Stjepanom Bućom,
premda ona formalno nije bila vezana uz ustašku organizaciju. Zajedničko obilježje s
ustašama bili su koncepcija o »samostalnoj hrvatskoj državi« i pozivanje na staro pravaštvo;
u ostalim pitanjima postojale su razlike. Nema osnove da se ova grupa i formalno
ubraja u nosioce ustaškog pokreta.137 Buć se doduše i sam dvadesetih godina isticao kao
frankovac, ali je njegov politički razvoj u kasnijim godinama bio drukčije usmjeren, za
razliku od onih koji su se priklonili Paveliću. Buć i njegova grupa zagovarali su isključivo
pronjemačku, tj. nacističku orijentaciju. U veljači 1938. Buć je pokrenuo list Nezavisnost,
koja je postala glasilo te struje. Propagirajući otvoreno nacionalsocijalističku ideologiju
u Hrvatskoj, ta struja je vidjela poboljšanje položaja hrvatskog naroda i smisao
njegove budućnosti »samo u jednom nacionalnom socijalizmu, razumije se hrvatskome
«.138 Prvi organizacioni pokušaj ove grupe bilo je osnivanje tzv. Hrvatskog radničkog
pokreta, potkraj 1938; tu je organizaciju policija ocijenila kao »frankovačku frakciju«, a
u stvari bila je to ekspozitura njemačke propagande u Hrvatskoj, koja je bila u neposrednoj
vezi s njemačkim konzulatom u Zagrebu.139 Ta će grupa doći do većeg izražaja
kasnije, prilikom stvaranja nacionalsocijalističke stranke u Hrvatskoj.
No, u konkretnoj političkoj situaciji nije bilo većih suprotnosti između Bućeve grupe
i samih ustaša, barem se u javnosti nije stjecao dojam većeg nejedinstva, nego se činilo
da zajednički djeluju
Bućeva struja zdušno je i zajedno s ustašama kritizirala politiku vodstva HSS-a, iako
je u nekim konkretnim situacijama zauzimala i drukčije stavove od ustaških. To je uskoro
došlo do izražaja prilikom izbora za Narodnu skupštinu, prosinca 1938. Tada se
konkretno pojavilo pitanje kakav stav treba da zauzmu proustaški elementi prema HSS,
koja je razvila široku predizbornu kampanju. Dok je Bućeva Nezavisnost propagirala
apstinenciju na izborima, Budak je zagovarao podršku Mačeku, te se zbog toga između
dviju strana razvila prilično žučna polemika. Budak je u toj situaciji zastupao taktiku
ustaške podrške borbi protiv režima, ne mijenjajući u tome ni malo dotadašnji stav prema
HSS-u. Nastala situacija pokazala je i kako se režim koristio ustašama da oslabi pozicije
HSS-a. Posebna je uloga bila namijenjena Hrvatskom borcu, čiji je urednik bio Joe
Matošić. U svom posebnom izdanju, taj je list na sam dan izbora objavio »poruku Pavelića
« biračima u Hrvatskoj u kojoj on apelira za apstinenciju. Ta akcija, koja je najvjerojatnije
potekla iz Stojadinovićeva kruga, trebala je da pokoleba Mačekove pristaše i
unese zabunu među njih.

str. 51:

Otvorene simpatije za Hitlera i njemačku ekspanziju sve je više izražavala i grupa
oko Buća preko Nezavisnosti. Buć je u lipnju 1940. osnovao Hrvatsku nacionalsocijalističku
stranku. U programu, koji je izradio Juraj Veselić, istaknuto je da se stranka »bori
za uspostavu nezavisne hrvatske države, koja će biti u najužem političkom prijateljstvu
s njemačkim Reichom«. Aktivnost te stranke svodila se uglavnom na propagandu lecima
i na vrbovanje radnika za rad u Njemačkoj.155 U jednom memorandumu, koji je Buć
u studenom 1940. u ime svoje grupe priredio za Hitlera, traži se pomoć Trećeg Reicha
za uspostavu hrvatske države. U memorandumu se ističe gotsko porijeklo hrvatskog naroda,
te ukazuje na njegovo »krvno srodstvo« i »sličnost kulture« s njemačkim narodom.
Potpuno se odbacuje politika HSS-a, koja »zastupa ideju nacionalnog jedinstva Hrvata
i Srba« te nema prave veze s narodom.156

Buć se još spominje u jednoj fusnoti na str. 146:

Teško je utvrditi kada je nastala ideja o uspostavi Sabora NDH. Po svoj prilici se na to pomišljalo
već u ljeto 1941, što je najvjerojatnije bilo povezano s akcijom čvršćeg vezanja što većeg broja
funkcionera HSS-a uz politiku ustaša. Bez sumnje su postojale i inicijative za sazivanje sabora iz
drugih krugova. Tako je početkom rujna 1941. Stjepan Buć, kao glavni pobornik nacional-socijalizma
u NDH, zajedno sa Stjepanom Landikušićem, uputio Paveliću zahtjev za uspostavljanje sabora
kao »najvišeg autoriteta« u NDH. On bi, prema njima, trebao da postane »temeljni organ novoga
ustrojstva«. Također predlažu da se donese ustav NDH. Kao uzor za sve to navode primjer
Slovačke. (AH, Fond Sabora NDH, Preds. spisi 755).

Biografski priručnik "Tko je tko u NDH" (Zagreb: Minerva, 1997.) navodi o Stjepanu Buću:

BUĆ, Stjepan, političar i publicist (Orašac kraj Dubrovnika, 7. III. 1888. — Mtinchen, 8. IV. 1975.). Brat A. Buća. Studij prava završio je u Zurichu gdje je i doktorirao 1917. Potom u Zagrebu otvara odvjetnički ured i započinje političku djelatnost. Narodni je zastupnik od 1923. i član Glavnog odbora HRSS-a od 1925, ali je već iste godine, zbog neslaganja s ulaskom Stjepana Radića u beogradsku vladu i politikom vodstva stranke izbačen iz HSS-a. Pristupa Hrvatskoj stranci prava, na čijoj je listi 1927. ponovno izabran za narodnoga zastupnika. Za razliku od stranačkih kolega koji nakon šestosijeĆanjske diktature 1929. odlaze u inozemstvo, on ostaje. Radi na okupljanju članova i 1936. pokušava obnoviti HSP, što vlasti sprečavaju. Te godine u Zagrebu mu izlazi djelo Temeljne misli nauke dr. Ante Starčevića. God. 1936. osnovao Hrvatsku kulturno-prosvjetnu zadrugu "Ante Starčević", a nakon toga i Hrvatsku antikomunističku ligu. Mnogi njegovi istomišljenici okupljaju se oko tjednika Nezavisnost (pokrenutog 1938.). Nakon povratka skupine ustaša iz inozemstva 1938, na čelu s M. Budakom, te nakon razilaženja skupine oko Nezavisnosti na pitanju umjerenog ili radikalnog odnosa prema politici HSS-a, Buć se priključuje tzv. umjerenoj liniji. Početkom 1940. bio je uhićen i nakon četiri mjeseca pušten. Iako je u političkoj emigraciji nakon 1945. sam otklanjao svoje sudjelovanje u osnivanju Hrvatske nacionalso-cijalistiČke stranke, u literaturi se nerijetko njegovo ime povezuje s tom strankom. U to vrijeme drži niz predavanja, tiskana najčešće kao brošure, te piše niz rasprava o gospodarskim problemima. Ne zanemaiTije ni političku povijest. Zagovornik je iliro-got-ske teorije o podrijetlu Hrvata, što je iznio u djelu Naši službeni povjesničari i pitanje podrijetla Hrvata (1941.). Buć je sve vrijeme NDH ostao pristaša pronjemaČke politike, i tek 1943. uključuje se neposrednije u političku djelatnost, kad je izabran za člana Odbora za ponovno pripojenje Dalmacije Hrvatskoj. Zapažen je njegov memorandum od 22. X. 1943. upućen predsjedniku Vlade NDH N. Mandiću, u kojem analizira stanje u NDH (»Ovo je grobnica, a ne nova Hrvatska«), kao i pismo N. Mandiću iz ožujka 1944. u kojemu opet kritički govori, nakon njegova polugodišnjeg predsjednikovanja Vladom, o stanju u NDH. U oba teksta predlaže kako bi se to stanje moglo popraviti. Bućovi prijedlozi ostali su bez odgovora. Početkom svibnja 1945. napušta Zagreb i povlači se u Austriju, a potom u Italiju, gdje dvije godine boravi u logoru Fermo. Naposljetku utočište nalazi u Njemačkoj, sve do smrti. Jedna je od središnjih osoba Hrvatskoga narodnog odbora, što ga je u Zapadnoj Njemačkoj osnovao Branko Jelić. Odbor je osnovao poluvojničku organizaciju Hrvatska obrana i izdavao list Hrvatska do Drine, u kojem piše i Buć. God. 1960. došlo je do rascjepa Odbora te se Buć sa svojim pristašama izdvojio.

Googl daje jedan članak na metapediji, koji je koliko vidim vrlo navijački, sumjivi podaci, ali je valjda točan datum kad su kolektivno prešli u Ustaški pokret.

Sjećam se da sam negdje čitao da ih je stvarno bilo tek nekih 20-30. Možda ima kod Krizmana. Možda u Mario Jareb: "Ustaško-domobranski pokret : od nastanka do travnja 1941. godine ".

Ima li značajnijih pravaša koji su bili u partizanima?

Nisam čuo ni za jednog. Opet, pravo pitanje je, čini mi se: imali značajnih pravaša uopće 1941. g.? Koliko znam, stranka, zabranjena kao i ostale 1929., kasnije nije ponovo pokrenula djelatnost. Dakako, tu su razni pojedinci.