Povijest ortografije

[Wikiceha]

Imali smo ovdje https://www.forum.hr/showthread.php?t=389122&page=17 zanimljivu raspravu o ortografijama u susjednim jezicima (npr. ulazak ç, ş, z̧, ņ, ļ, ḑ u bošnjački ) pa se dalje, preko ovakvih ideja https://www.forum.hr/showpost.php?p=6...&postcount=348 nastavilo na priču o albanskim, ali i hrvatskim ortografskim rješenjima.
Pa da ne offamo tamo, ovdje bi mogli nastaviti

[Dilberth]

Wikiceha kaže:

Imali smo ovdje https://www.forum.hr/showthread.php?t=389122&page=17 zanimljivu raspravu o ortografijama u susjednim jezicima (npr. ulazak ç, ş, z̧, ņ, ļ, ḑ u bošnjački ) pa se dalje, preko ovakvih ideja https://www.forum.hr/showpost.php?p=6...&postcount=348 nastavilo na priču o albanskim, ali i hrvatskim ortografskim rješenjima.
Pa da ne offamo tamo, ovdje bi mogli nastaviti

Da, stavio si ovo.

@Dilberth, gle kad se radila ortografija, u modi je bio njemački, odnosno otpor njemu, a di ćeš bolje nego Čehe onda
Ć je iz poljskog, Đ je smislio Dančić (original je dj, iako je bilo prijedloga za gj kao u starijoj grafiji, a to su od nas pokupili i Albanci), a nj i lj su "preuređeni" iz mađarskog (tamo su ny i ly, iako se ly danas izgovara [j]).
Ortografija se načelno teško mijenja.
Mogao bi staviti englesku, a onda bi imao ch umjesto č i ć, zh i sh umjesto ž i š, a što bi s ostalima?
Bi opet mijenjali ly, ny i dy?
Bi dž postao dzh ili dz?

Ajmo malo u povijest.
Hrvatska ortografija je dobrim djelom potpomognuta od strane Vatikana za lakše razumijevanje s istokom (tu su štokavski jekavci Rusi glavni cilj, a ne naši susjedi).
Prva verzija je imala tilde ~ umjesto kvačica (Vitezović), to se kasnije izmjenilo.
Neko vrijeme ti je hrvatska latinica/gajica bila jedno od glavnih pisama u UNu.
Isti ovi Albanci su pokupili dobar dio ideja od nas (točnije hrvatskih katoličkih svećenika oko Skadra).
I neke od ovih rješenja su ti zagovarali pripadnici dalmatinskog kruga (oko Zadra) za vrijeme (prije) preporoda (ch, q....)
Bugari su npr. neko vrijeme imali prijevod svojih sela i gradova na gajicu, kao i rusi.
No danas je to na engleski.
S time da Bugari prevode i glas c kao ts..

Možemo potpuno shvatiti situaciju u 18 i 19 stoljeću kad su slavenski narodi bili izloženi germanizaciji. Ideja stvaranja vlastitog pisma bila je ključna u svakom kulturnom pokretu. Česi su u to vrijeme bili vodeća kulturna sila među Slavenima i zato imamo od njih sve te kvačice. Ideja je bila genijalna, svi Slaveni s latinskim pismom su to prihvatili i koliko znam i Litvanci i Latvijci također.
So far so good. Postavlja se pitanje. Da su stari jezikoslovci, Gaj i ekipa znali što nas čeka u 21 stoljeću, da se smo danas u computer revolution, da li bi oni tako brzo skočili na te nesretne kvačice?

PS
Ovo oko gajice kod Bugara mi nije jasno. Da li može nešto više?

[Wikiceha]

Dilberth kaže:

Da, stavio si ovo.
Možemo potpuno shvatiti situaciju u 18 i 19 stoljeću kad su slavenski narodi bili izloženi germanizaciji. Ideja stvaranja vlastitog pisma bila je ključna u svakom kulturnom pokretu. Česi su u to vrijeme bili vodeća kulturna sila među Slavenima i zato imamo od njih sve te kvačice. Ideja je bila genijalna, svi Slaveni s latinskim pismom su to prihvatili i koliko znam i Litvanci i Latvijci također.
So far so good. Postavlja se pitanje. Da su stari jezikoslovci, Gaj i ekipa znali što nas čeka u 21 stoljeću, da se smo danas u computer revolution, da li bi oni tako brzo skočili na te nesretne kvačice?
PS
Ovo oko gajice kod Bugara mi nije jasno. Da li može nešto više?

Pišu ćirilicom.
Uzmi kao primjer grad Vraca na SZ Bugarske;
https://hr.wikipedia.org/wiki/Vraca_(Bugarska)
Na cestama imaju (barem koliko sam ja vidio) i prijevod na latinicu.
Prije bi taj prijevod bio Vraca.
Danas je Vratsa, odnosno koristi se engleska transkripcija.

Sličnu stvar imaš i u UN gdje su se npr. gradovi poput Harkiva https://hr.wikipedia.org/wiki/Harkiv nekoć transkibirali kao Harkiv (odnosno Harkov, tako je bilo na ruskom ), a danas se koristi engleska transkripcija, dakle Kharkiv https://en.wikipedia.org/wiki/Kharkiv (englesko kh označava "duboko" H)....

Za ostalo, pa jako dugo vremena si imao ideje jedan glas=jedno slovo, skoro se i engleski "fonetizirao", bile su takve ideje i za francuski (Francuzi s gnušenjem odbili, umjesto oui, bi pisali wi i slična uglata slova ).
Bilo je takvih ideja i za španjolski;
https://en.wikipedia.org/wiki/Bello_orthography
pa su neslavno propale

https://en.wikipedia.org/wiki/Englis...pelling_reform
https://en.wikipedia.org/wiki/Benjam...netic_alphabet
https://en.wikipedia.org/wiki/Reform...ch_orthography

Bilo je svakakvih ideja u svim jezicima
A kvačice su i neki kulturni znak

[ramiro]

Dilberth kaže:

Da, stavio si ovo.

Možemo potpuno shvatiti situaciju u 18 i 19 stoljeću kad su slavenski narodi bili izloženi germanizaciji. Ideja stvaranja vlastitog pisma bila je ključna u svakom kulturnom pokretu. Česi su u to vrijeme bili vodeća kulturna sila među Slavenima i zato imamo od njih sve te kvačice. Ideja je bila genijalna, svi Slaveni s latinskim pismom su to prihvatili i koliko znam i Litvanci i Latvijci također.
So far so good. Postavlja se pitanje. Da su stari jezikoslovci, Gaj i ekipa znali što nas čeka u 21 stoljeću, da se smo danas u computer revolution, da li bi oni tako brzo skočili na te nesretne kvačice?

PS
Ovo oko gajice kod Bugara mi nije jasno. Da li može nešto više?

Naše kvačice nisu ništa nesretnije od njemačkih Ää, Öö, Üü, ẞß, ili francuskih Àà, Ââ, Ææ, Çç, Éé, Èè, Êê, Ëë, Îî, Ïï, Ôô, Œœ, Ùù, Ûû, Üü, Ÿÿ, da spomenem samo ta dva jezika. Pomalo je odraz kolonijalnog mentaliteta tako razmišljati.
Sasvim je druga stvar što se anglosaksonaca ne doimaju ničija pravopisna rješenja nego sve čitaju i razumiju po nekom svome Vuku, ili werewolfu, oposumu, rakunu, tj. kao da vasceo svet priča engleski i američki, ali to više govori o njima.

Nije loša ideja o temi gdje se govori o različitim ortografijama, ali tako općenita tema je preširoka obzirom na brojnost ortografija, kao i pisama, tj. latinička, grčka, ćirilička itd.
S druge strane je preuska, tj. obzirom na pojedine povijesne ortografije, kao i obzirom na povijesne inačice pojedinih alfabeta, npr. latiničkoga, od kapitale i uncijale do gotice i humanističke antikve. Sam hrvatski latinički pravopis prije Gajeve reforme ima nekoliko više ili manje dosljednih inačica, a kamoli kad imamo u vidu i druga pisma, glagoljicu i ćirilicu, i što je najbolje, svi ti načini pisanja u različitim pismima su, opet, utjecali jedni na druge.
Zanimljiva bi bila i tema o povijesti današnjih alfabeta, koji su svi derivat grčkoga, zapravo više njih, no ovo, kao i prethodno, sve skupa ide prema Društvenim znanostima, odnosno Jezikoslovlju.

[Dilberth]

ramiro kaže:

Naše kvačice nisu ništa nesretnije od njemačkih Ää, Öö, Üü, ẞß, ili francuskih Àà, Ââ, Ææ, Çç, Éé, Èè, Êê, Ëë, Îî, Ïï, Ôô, Œœ, Ùù, Ûû, Üü, Ÿÿ, da spomenem samo ta dva jezika. Pomalo je odraz kolonijalnog mentaliteta tako razmišljati.
Sasvim je druga stvar što se anglosaksonaca ne doimaju ničija pravopisna rješenja nego sve čitaju i razumiju po nekom svome Vuku, ili werewolfu, oposumu, rakunu, tj. kao da vasceo svet priča engleski i američki, ali to više govori o njima.

Nije loša ideja o temi gdje se govori o različitim ortografijama, ali tako općenita tema je preširoka obzirom na brojnost ortografija, kao i pisama, tj. latinička, grčka, ćirilička itd.
S druge strane je preuska, tj. obzirom na pojedine povijesne ortografije, kao i obzirom na povijesne inačice pojedinih alfabeta, npr. latiničkoga, od kapitale i uncijale do gotice i humanističke antikve. Sam hrvatski latinički pravopis prije Gajeve reforme ima nekoliko više ili manje dosljednih inačica, a kamoli kad imamo u vidu i druga pisma, glagoljicu i ćirilicu, i što je najbolje, svi ti načini pisanja u različitim pismima su, opet, utjecali jedni na druge.
Zanimljiva bi bila i tema o povijesti današnjih alfabeta, koji su svi derivat grčkoga, zapravo više njih, no ovo, kao i prethodno, sve skupa ide prema Društvenim znanostima, odnosno Jezikoslovlju.

Herr Wolff i Herr Fuchs (znam i ja biti "duhovit") su dozvolili Nijemcima i strancima da rabe, Ue, Ae, itd, kad nemaju njemačku tipkovnicu, i oni to rade bez ikakvog kolonijalnog kompleksa inferiornosti.

Za ove druge ne znam. Nisam siguran kako se Kinezi i Japanci snalaze sa njihovim tipkovnicama Ovo mi izgleda zanimljivo.

[Zoran Oštrić]

Sad sa, tel skužio da je naslov bio "Povijest ortogtafije". Ispravio sam.

[Wikiceha]

Mea culpa
Danke

[ramiro]

Dilberth kaže:

Herr Wolff i Herr Fuchs (znam i ja biti "duhovit") su dozvolili Nijemcima i strancima da rabe, Ue, Ae, itd, kad nemaju njemačku tipkovnicu, i oni to rade bez ikakvog kolonijalnog kompleksa inferiornosti.

Za ove druge ne znam. Nisam siguran kako se Kinezi i Japanci snalaze sa njihovim tipkovnicama Ovo mi izgleda zanimljivo.

Nisu anglosaksonci nikome ništa dozvolili. Nisu Edm end Iv (pro)govorili engleski te na isti način četali s Đehovom, a svi drugi jezici da su zatim nastali nesrećom za gradnje Kule babilonske. Nego je to još stari običaj i preporuka u samome njemačkome da se, u tisku ili na tipkaćim strojevima, ako ne postoji mogućnost stavljanja slova s umlautom on naznači pisanjem e iza a, o i u. Kod nekih starijih njemačkih ortografija bilo je i pravilo tako pisati, pa zato se danas, npr. kao odraz nečije vlastite tradicije neko prezime piše Mueller, a ne Müller. Kao kod nas ponekad Gjurković mjesto Đurković.

[Wikiceha]

Zapravo, suprotno. Prvo je bilo “rimsko” ae, a umlaut je nastao kao skraćenica.
Ista stvar je i sa španjolskim nn, npr
Ili portugalskim nazalima.

[Dilberth]

ramiro kaže:

Nisu anglosaksonci nikome ništa dozvolili. Nisu Edm end Iv (pro)govorili engleski te na isti način četali s Đehovom, a svi drugi jezici da su zatim nastali nesrećom za gradnje Kule babilonske. Nego je to još stari običaj i preporuka u samome njemačkome da se, u tisku ili na tipkaćim strojevima, ako ne postoji mogućnost stavljanja slova s umlautom on naznači pisanjem e iza a, o i u. Kod nekih starijih njemačkih ortografija bilo je i pravilo tako pisati, pa zato se danas, npr. kao odraz nečije vlastite tradicije neko prezime piše Mueller, a ne Müller. Kao kod nas ponekad Gjurković mjesto Đurković.

Ja nisam ni rekao da su anglosaksonci to dozvolili. Dozvolili su njemački Vuk i Lisac! Mi doduše imamo Lisca, ali izgleda da bez dozvole i odrešenja od strane srpskog Vuka ne može i ne smije biti nikakve promjene u hrvatskoj ortografiji.

Ovo što ja sugeriram je otprilike isto. Vrlo minorne optionalne promjene u našem pravopisu za nakoliko slova sa kvačicom. Dakle ako imaš hrvatsku tipkovnicu, pišeš tradicionalno, a ako nemaš, pišeš uniformno određenom i uvedenom ortografijom.
To ne bi trebalo biti teško za shvatiti.

[Dilberth]

Wikiceha kaže:

Zapravo, suprotno. Prvo je bilo “rimsko” ae, a umlaut je nastao kao skraćenica.
Ista stvar je i sa španjolskim nn, npr
Ili portugalskim nazalima.

Točno! Možemo reći da postoje dvije škole. Jedna je zapadna, rimska, a druga istočna, grčka, odnosno slavenska.

Rimljani tradicionalno izbjegavaju da uvode nove znakove (slova) za pojedine glasove. Uzelo im je stotine godina da uvedu slovo U! To pravilo su slijedili Englezi i Francuzi, odnosno Normani i to vidimo i danas jer oni nisu mijenjli svoj pravopis još od 12 stoljeća (Bordaux, boulanger, changer, change, itd.) Francuske cedile i kvačice su uvedena kasnije sa razvojem i mutacijom jezika. Taj francuski "ç" je ustvari engleski "th" u povoju.

Na istočnoj strani je pokušaj da se uvede posebno slovo za svaki glas i zato danas pod tim utjecajem imamo kvačice za nekoliko suglasnika.

Glede samoglasnika smo potpuno podbacili gledano bilo s istočne ili zapadne strane, ali to je već druga priča.

[Liudewitus]

Postoje neka rješenja za jezike s puno oznaka akcenata. To radi tako da se nakon nekog slova unese znak za akcent pri čemu se na zaslonu dobije slovo s akcentom. To bi možda bilo bolje rješenje od današnje hrvatske tipkovnice gdje su za potrebe ubacivanja pet novih slova ispremješani specijalni znakovi dovodeći do ludila sve koji su prisiljeni mijenjati tastature. Npr. specijalni znak unešen nakon slova s pretvorio bi ga u slovo š. Dodatna pogodnost mogle bi biti tipke za dugi i kratki jat (ije i je).

No ako želimo uvoditi način pisanja imena i zemljopisnih pojmova na alternativni način kako bi ih stranci što točnije mogli pročitati, onda bi trebalo puno više stvari napraviti nego što je zamjena slova s kvačicama. Prvenstveno bi trebalo izbaciti slovo "j" koje su naši reformisti 19. stoljeća ubacivali gdje treba i ne treba. Npr, nema razloga imena zemalja izvedena iz latinskog jezika pisati sa slovom "j" između "i" i "a" (npr. ItaliJa). Ovako je Slavonija za stranca Slavonidža... O pisanju refleksu jata da i ne govorim. Od svih mogućih načina pisanja istoga mi Hrvati smo izabrali uvjerljivo najgluplji. Pitam se zašto.

[Dilberth]

Liudewitus kaže:

Postoje neka rješenja za jezike s puno oznaka akcenata. To radi tako da se nakon nekog slova unese znak za akcent pri čemu se na zaslonu dobije slovo s akcentom. To bi možda bilo bolje rješenje od današnje hrvatske tipkovnice gdje su za potrebe ubacivanja pet novih slova ispremješani specijalni znakovi dovodeći do ludila sve koji su prisiljeni mijenjati tastature. Npr. specijalni znak unešen nakon slova s pretvorio bi ga u slovo š. Dodatna pogodnost mogle bi biti tipke za dugi i kratki jat (ije i je).

No ako želimo uvoditi način pisanja imena i zemljopisnih pojmova na alternativni način kako bi ih stranci što točnije mogli pročitati, onda bi trebalo puno više stvari napraviti nego što je zamjena slova s kvačicama. Prvenstveno bi trebalo izbaciti slovo "j" koje su naši reformisti 19. stoljeća ubacivali gdje treba i ne treba. Npr, nema razloga imena zemalja izvedena iz latinskog jezika pisati sa slovom "j" između "i" i "a" (npr. ItaliJa). Ovako je Slavonija za stranca Slavonidža... O pisanju refleksu jata da i ne govorim. Od svih mogućih načina pisanja istoga mi Hrvati smo izabrali uvjerljivo najgluplji. Pitam se zašto.

Ovo ti je odličan point! Da li mi stvarno kažemo, Italija, Marija, akcija, i sl.? Možda se danas tako i izgovara jer je tako pisano, ali stvarno kad se malo bolje poslušamo, tog J u razgovoru ni nema. Mene osobno muči onaj T u tko. Volio bih znati kad i gdje se je to pojavilo? I G u gdje?

[Liudewitus]

Dilberth kaže:

Ovo ti je odličan point! Da li mi stvarno kažemo, Italija, Marija, akcija, i sl.? Možda se danas tako i izgovara jer je tako pisano, ali stvarno kad se malo bolje poslušamo, tog J u razgovoru ni nema. Mene osobno muči onaj T u tko. Volio bih znati kad i gdje se je to pojavilo? I G u gdje?

Nije se pojavilo, nego je pone?dje nestalo

"T" u tko treba ostati u pisanju kako bi se izbjegla zabuna: k'o (kao) i 'ko (tko). Čisto radi urednosti.

Dilberth kaže:

Da li mi stvarno kažemo, Italija, Marija, akcija, i sl.?

Mislim da i nije najvažnije da se "piše kao što se govori" već da čitatelj što bolje razumije pročitano.

[Dilberth]

Liudewitus kaže:

Nije se pojavilo, nego je pone?dje nestalo

"T" u tko treba ostati u pisanju kako bi se izbjegla zabuna: k'o (kao) i 'ko (tko). Čisto radi urednosti.

Predpostavljam da je bolje tako nego da su i tamo uveli nekakvu kvačicu.

[Wikiceha]

Dilberth kaže:

Točno! Možemo reći da postoje dvije škole. Jedna je zapadna, rimska, a druga istočna, grčka, odnosno slavenska.
Rimljani tradicionalno izbjegavaju da uvode nove znakove (slova) za pojedine glasove. Uzelo im je stotine godina da uvedu slovo U! To pravilo su slijedili Englezi i Francuzi, odnosno Normani i to vidimo i danas jer oni nisu mijenjli svoj pravopis još od 12 stoljeća (Bordaux, boulanger, changer, change, itd.) Francuske cedile i kvačice su uvedena kasnije sa razvojem i mutacijom jezika. Taj francuski "ç" je ustvari engleski "th" u povoju.
Na istočnoj strani je pokušaj da se uvede posebno slovo za svaki glas i zato danas pod tim utjecajem imamo kvačice za nekoliko suglasnika.
Glede samoglasnika smo potpuno podbacili gledano bilo s istočne ili zapadne strane, ali to je već druga priča.

ç je originalno vizigotsko slovo cz. U španjolskom je to prešlo u z (koje se u standardnom pravogovoru izgovara kao th ).
Portugalci i Francuzi (a i još neki drugi) su preuzeli slovo i kod njih je to s.
Talijani nisu preuzeli taj znak, pa ga pišu kao ci (čita se [či]).
U svakoj od 3 opcije ç (prisutno ili ne) označava "meko c".

Isto ti se događa u svakoj državi.
Zapadnjaci su uveli gomilu znakova, ali su to u pravilu bile skraćenice.
Francusko forêt i englesko forest imaju isti korijen ê=es, odnosno krović označava s.
Engleski je "pidžin", mješavina gomile jezika s gomilom različitih pravila.
Romanski jezici su "nasljednici" Rima, oni nisu imali potrebe uvoditi previše novih slova za glasove.
Ali jesu neka.
Španjolski, portugalski i francuski imaju j (u španjolskom se izgovara [h], a u druga 2 [ž]), kao oznaku za "meko g".
Talijanski to rješava s kombinacijom slova gi.

Španjolski ima http://www.mamalisa.com/images/blog/...h-Alphabet.jpg
većinom latinična slova, specijalne znakove su riješili dupliranjem (ll, rr), jedino je ch iznimka.
Jedino je ñ dodataka abecedi, a on je nastao iz nn.
Ü se izgovara kao [v], ali nije posebno slovo.

Portugalski nema tih problema https://i.ytimg.com/vi/p6qNGI6_vu8/hqdefault.jpg
Kombinacije slova ch [š], lh [lj], nh [nj] nisu posebna slova.
https://en.wikipedia.org/wiki/Portuguese_orthography
Dijakritike (kao npr. nazali, ã i õ) isto nisu posebna slova.

Ista stvar ide i Francuze;
https://i2.wp.com/www.importanceofla...abet.jpg?w=640
Ima tu dvoglasa, troglasa i drugih kombinacija;
https://i.pinimg.com/originals/55/89...842c4aef2a.png
https://en.wikipedia.org/wiki/French_orthography
Ali to nije dio abecede.
Iako u francuskom imaš i 2 znaka Œ i Æ, no oni su tu samo "skraćeni način zapisa" oe i ae.

Njemački je tu sličan;
https://en.wikipedia.org/wiki/German_orthography
Dijakritike (ä,ö i ü), te ligature (ẞ-->nastalo iz sz) nisu dio abecede. Kao i digrafi (ch npr.).

Nizozemci su tu ipak dodali novo slovo;
https://en.wikipedia.org/wiki/Dutch_orthography
IJ

Talijanski nema drugih slova osim "rimskih".
Nema čak ni j.
https://en.wikipedia.org/wiki/Italian_orthography

Napravio sam ti ovu kartu da ti bude lakše
https://commons.wikimedia.org/wiki/F...tin_script.gif

@Liudewitus, jat i j bi se trebali svakako riješiti drugačije, tu se slažem.
No ne radi stranica (većina zapadnoeuropskih zemalja ima j i izgovara ga kao dž/ž/h...) nego radi nas samih.
Nismo kolonija
Priče za specijalne znakove su ostavština općeslavenskog (slične stvari imaš i dan danas u ruskom i drugim istočnoeuropskim jezicima).
Česi su to riješili sa kvačicama (a preko njih i Slovaci), dok su Poljaci išli petljati sa crticama i dvoglasima (sz je npr [š]).
Mađari imaju slična rješenja kao Poljaci, ali naopačke, njima je sz=[s], s=[š], zs=[ž]....

[Wikiceha]

Dilberth kaže:

Ovo ti je odličan point! Da li mi stvarno kažemo, Italija, Marija, akcija, i sl.? Možda se danas tako i izgovara jer je tako pisano, ali stvarno kad se malo bolje poslušamo, tog J u razgovoru ni nema. Mene osobno muči onaj T u tko. Volio bih znati kad i gdje se je to pojavilo? I G u gdje?

Tko i gdje su ostavština standarda, nema ih u novoštokavskim, ali drugi dijalekti ih koriste.
Za ovo, imate Škarića (meni se sviđaju njegovi prijedlozi);
https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j...G1c3r7gEUMilsY

Ali i njegovu kritiku;
https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j..._GQTLLHzkJXAa5

[Liudewitus]

Wikiceha kaže:

Napravio sam ti ovu kartu da ti bude lakše
https://commons.wikimedia.org/wiki/F...tin_script.gif

Odlična karta. Vidi se da Slaveni nisu izmislili latinicu...

Wikiceha kaže:

@Liudewitus, jat i j bi se trebali svakako riješiti drugačije, tu se slažem.
No ne radi stranica (većina zapadnoeuropskih zemalja ima j i izgovara ga kao dž/ž/h...) nego radi nas samih.
Nismo kolonija

Mislio sam primarno na slučajeve kada se naše riječi, imena, toponimi i ostalo pišu na stranim jezicima. Primjer je Češka koja ima alternativni način pisanja slova Č kao CZ, što se vidi na automobilskoj oznaci. Neka pravila u tom smislu bi olakšala rad prevoditeljima i turističkim radnicima.

Ali, istina, mogli smo nešto i za sebe učiniti samo kada se svaka promjena ne bi previše politizirala. Kod nas na žalost postoje "lijevi" i "desni" pravopisi, a pisanje dugog refleksa jata kao "ie" je odavno proglašeno genocidnim rješenjem...

[Wikiceha]

Liudewitus kaže:

Odlična karta. Vidi se da Slaveni nisu izmislili latinicu...
Mislio sam primarno na slučajeve kada se naše riječi, imena, toponimi i ostalo pišu na stranim jezicima. Primjer je Češka koja ima alternativni način pisanja slova Č kao CZ, što se vidi na automobilskoj oznaci. Neka pravila u tom smislu bi olakšala rad prevoditeljima i turističkim radnicima.
Ali, istina, mogli smo nešto i za sebe učiniti samo kada se svaka promjena ne bi previše politizirala. Kod nas na žalost postoje "lijevi" i "desni" pravopisi, a pisanje dugog refleksa jata kao "ie" je odavno proglašeno genocidnim rješenjem...

Pisanje uopće refleksa jata je glupost, u hrvatskom se nigdje ne bilježi duljina samoglasnika ili dvoglasa, osim kod jata.
Trebalo bi biti isto za sve.
Ili ie ili je
Što se alternativnih načina tiče, to mi malo miriši na neokolonijalizam

Bugari tako c pišu kao ts (većinski izgovor c u zapadnoj europi je [k], kad je na "mekim" pozicijama, onda varira [s]/[th]/[č]....).
Češko pisanje je primjer stare srednjoeuropske grafije (mađari i dan danas pišu cz za č), koja ti ne znači puno zapadnim europljanima.
Ideja za prijenos naših kvačica bi vjerojatno bila;
ch
sh
zh
dzh (ako bi postojalo)

te
dy
ty
ly
ny

Samo, to ti je problematika.
Englezi bi ovo ok čitali (još bi im bilo jasnije kada bi umjesto dzh uveli j).
Svi ostali ne bi.
Već bi Francuzi krenuli čitati ch kao š
Talijani bi ch čitali kao k
Itd...

Teško je prilagoditi srednjeeuropski jezik zapadnoeuropskim normama.
Bilo bi ljepše kada bi se mogli dogovoriti o jedinstvenom sustavu.
Ali to je nemoguće, npr. poljski sustav je za nas dosta apstraktan , a s obzirom da je to najveća zemlja u sustavu gurali bi svoja rješenja.

[Dilberth]

Wikiceha kaže:

Tko i gdje su ostavština standarda, nema ih u novoštokavskim, ali drugi dijalekti ih koriste.
Za ovo, imate Škarića (meni se sviđaju njegovi prijedlozi);
https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j...G1c3r7gEUMilsY

Ali i njegovu kritiku;
https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j..._GQTLLHzkJXAa5

I meni se sviđaju njegove ideje. Najveća kritika se odnosi na pitanje č i ć. To se može riješiti vrlo lako. Zašto ne pisati Ć (Ch) za oba glasa! Ć ima češću uporabu, svi oni ljudi sa prezimenima na -ić nema što da se bune, i s vremenom biti će novi glas tako i tako. Kad Amerikanac izgovara nečije prezime sa -ić (-ich), ja ne čujem ni č niti ć, nego nešto između. Naravno kad slušam nekog južnog Slavena kad izgovori ta dva glasa na pogrešnom mjestu, to mi para uši i ja odmah tražim moj Browning.

U ije, I je također bespotreban. Korienski pravopis je išao upravo u obrnutom smijeru. Možda je bila ideja eventualno se vratiti na ikavicu? Mi danas rabimo J gdje se nalazi jat. Da li bolje zvuči i izgleda "korienski pravopis" ili "korjenski pravopis"? Pišemo bogzna zašto "rječnik" gdje bi trebalo biti "riječnik". Nitko se ne buni kad piše "rječnik", i ja ne vidim razloga da se tako pišu i druge riječi.

Kako bi Francuzi ili Talijani čitali ch, sh, i zh u našim rječima i imenima, who cares! Engleski je lingua franca i oni to znaju i sami tako čitaju kad vide nešto tako napisano na nekom drugom jeziku.