Chat Klub seniora #1

[Zenabr1]

ja sam predala papire u 11 mj prosle godine, čekam invalidsku
na bolovanju sam bila punih 10 g

[Goluždrava]

Zenabr1 kaže:

ja sam predala papire u 11 mj prosle godine, čekam invalidsku
na bolovanju sam bila punih 10 g

Ne znam kako ide sa invalidskom, tj. da li se čeka dulje ili je isto kao i kod "obične".
Nadam se da će biti brzo !

[Zenabr1]

Goluždrava kaže:

Ne znam kako ide sa invalidskom, tj. da li se čeka dulje ili je isto kao i kod "obične".
Nadam se da će biti brzo !

hvala

[saurus]

Naiđoh na temu Koliko bi trebalo uštedjeti za pristojan život u mirovini, na pdf-u Gospodarstvo: https://www.forum.hr/showthread.php?t=1055589, gdje mladi, budući umirovljenici, raspravljaju koliko treba novca za pristojan život u starosti. Pa si mislim, kako većina od nas današnjih umirovljenika "nepristojno" živi, samo od svojih mirovina!

[ericsson]

saurus kaže:

Naiđoh na temu Koliko bi trebalo uštedjeti za pristojan život u mirovini, na pdf-u Gospodarstvo: https://www.forum.hr/showthread.php?t=1055589, gdje mladi, budući umirovljenici, raspravljaju koliko treba novca za pristojan život u starosti. Pa si mislim, kako većina od nas današnjih umirovljenika "nepristojno" živi, samo od svojih mirovina!

To kaj oni trkeljaju na toj temi je čista smijurija.

Kao prvo, nitko ne može unaprijed znati koliko će dugo živjeti.

Kao drugo, nitko od njih (jer se uglavnom radi o mlađim ljudima) ne može znati koliku će za cca 20 ili 30 godina dobiti penziju, i da li će je uopće dobiti.

A kao treće, nitko ne može znati kakve će mu u starosti biti potrebe vezane uz zdravstvenu skrb, kao niti to hoće li državna zdravstvena skrb u budućnosti uopće funkcionirati i koliko će biti kvalitetna ukoliko je bude.

Budući da ima toliko puno nepoznanica vezanih uz ključne stvari, rasprava koja se vodi na toj temi je obična besmislica.

Bolje bi im bilo da su poslušali moje savjete vezane uz tu tematiku.

[Goluždrava]

Da mi je netko prije 20 godina rekao da ću morati ali i moći živjeti od ove penzije, rekla bih mu da je lud !
Nema smisla razbijati im iluziju ionako neće vjerovati sve dok se sami ne nađu u tom filmu.

[toska 48]

Da li vam ponestaje teme za chatanje?Hajde da chatamo o hobijima.Sad imate vremena za hobije.Ja neznam šta je meni hobi.Volim štrikati,šivati i vrtlariti,ali to mi je korist pa baš nije hobi.Jedin što volim raditi a da nemam ama baš nikakve koristi je rješavanje križaljki i sličnih zavrzlama.Hajde da čujem vas šta vi radite?

[Zenabr1]

toska 48 kaže:

Da li vam ponestaje teme za chatanje?Hajde da chatamo o hobijima.Sad imate vremena za hobije.Ja neznam šta je meni hobi.Volim štrikati,šivati i vrtlariti,ali to mi je korist pa baš nije hobi.Jedin što volim raditi a da nemam ama baš nikakve koristi je rješavanje križaljki i sličnih zavrzlama.Hajde da čujem vas šta vi radite?

kad imam vremena igram se na fb, u slobodno vrijeme volim raditi i dekupaž tehniku,setati se po vani, biti u drustvu svasta po malo

[saurus]

Uvijek nešto drugo, nisam čovjek od navika.

Neko vrijeme sam sudjelovala u aktivnostima dviju NGO na lokalnoj razini (područje zdravlja i stanovanja), zatim sam se bacila na amatersko proučavanje domaće političke zbilje (redovno pratila vijesti, čitala politički aktualne kolumne autora različitog ideološkog predznaka, literaturu iz područja sociologije i politologije), zatim na dizajn interijera i arhitekturu ("impresionički" pristup, ništa ozbiljno)... Bila je tu i faza izučavanja tajnih društava koja, navodno, od pamtivijeka upravljaju svijetom, pa faza alternativnog pristupa životu i zdravlju (čitala Mišaka, Nexus, Svjetlost, i tako... ).

Skoro zaboravih najvažnije i najljepše (jer prošlo je dosta vremena - na žalost, morala sam prekinuti zbog problema s meniskusima), a to je planinarenje. Sada hodam samo povremeno, po manje zahtjevnim putevima, a nekada je to bilo u prosjeku dva puta tjedno, po cijeli dan, pa i dvodnevno i trodnevno uspinjanje kozjim stazicama vršnih dijelova naših prelijepih gora...

Uglavnom, sve glavom, ponešto nogama, sa rukama mi baš ne ide!

[Zenabr1]

saurus kaže:

Uvijek nešto drugo, nisam čovjek od navika.

Neko vrijeme sam sudjelovala u aktivnostima dviju NGO na lokalnoj razini (područje zdravlja i stanovanja), zatim sam se bacila na amatersko proučavanje domaće političke zbilje (redovno pratila vijesti, čitala politički aktualne kolumne autora različitog ideološkog predznaka, literaturu iz područja sociologije i politologije), zatim na dizajn interijera i arhitekturu ("impresionički" pristup, ništa ozbiljno)... Bila je tu i faza izučavanja tajnih društava koja, navodno, od pamtivijeka upravljaju svijetom, pa faza alternativnog pristupa životu i zdravlju (čitala Mišaka, Nexus, Svjetlost, i tako... ).

Skoro zaboravih najvažnije i najljepše (jer prošlo je dosta vremena - na žalost, morala sam prekinuti zbog problema s meniskusima), a to je planinarenje. Sada hodam samo povremeno, po manje zahtjevnim putevima, a nekada je to bilo u prosjeku dva puta tjedno, po cijeli dan, pa i dvodnevno i trodnevno uspinjanje kozjim stazicama vršnih dijelova naših prelijepih gora...

Uglavnom, sve glavom, ponešto nogama, sa rukama mi baš ne ide!

super

[saurus]

Zenabr1 kaže:

super

Pa je!

Kada se danas osvrnem u prošlost, u vrijeme kada sam bila zaposlena, vidim da sam bila običan fah idiot: u glavi i mislima bio mi je samo posao, posao i posao, i sve vezano uz taj posao (ne ubrajam, naravno, aktivnosti i razmišljanja vezana uz privatni život, skrb o odgoju djeteta i sl.). Tek kada sam umirovljena dobila sam priliku proširiti horizonte.

Zato mi je uvijek žao ljudi koji ne dočekaju svoju mirovinu. Ne samo zbog "proširenja horizonta", kao vrijednosti per se, već zbog mogućnosti podvlačenja crte ispod svog života, spoznaje onoga što smo napravili dobro ili loše tijekom godina. Kao da ostaju prikraćeni u stjecanju životne mudrosti...

[servantes]

saurus kaže:

Pa je!
Kada se danas osvrnem u prošlost, u vrijeme kada sam bila zaposlena, vidim da sam bila običan fah idiot: u glavi i mislima bio mi je samo posao, posao i posao, i sve vezano uz taj posao (ne ubrajam, naravno, aktivnosti i razmišljanja vezana uz privatni život, skrb o odgoju djeteta i sl.). Tek kada sam umirovljena dobila sam priliku proširiti horizonte.

"Nije život kratak,
nego se mi kasno sjetimo živjeti."

nepoznat autor

[Zenabr1]

servantes kaže:

"Nije život kratak,
nego se mi kasno sjetimo živjeti."

nepoznat autor

slazem se, dok radis brines se i stvaras,odgajas, a sad konacno malo vremena za sebe

[saurus]

servantes kaže:

"Nije život kratak,
nego se mi kasno sjetimo živjeti."

nepoznat autor

Da, propusti u odgoju i obrazovanju, iza kojih slijedi žrvanj svakodnevice.

No, ako se pokušaš otrgnuti i bar za trenutak iskočiti izvan tog žrvnja, obično se moraš vratiti, a tada te još žešće melje! Ne znam kako drugi vide taj problem i kako ga rješavaju?

[servantes]

saurus kaže:

Ne znam kako drugi vide taj problem i kako ga rješavaju?

Ne znam kako drugi ali znam kako ga ja rješavam. Kao prvo, nema više autoriteta. Ni mame, ni tate, ni profesora, ni političara....Nikoga. Imam svoj mozak i sam donosim zaključke. Drugo ništa ne moram. Namorao sam se. Treće život je lijep. Ljudi su lijepi, priroda je lijepa......Svi su lijepi.......itd, itd.

Kao npr:

"Moj djed Ignacy nije imao problema sa identitetom.Ne samo s tom riječju, jer nije znao tu riječ, nego sa samom stvari koju ta riječ znači. Mrožek Ignac, ni manje, ni više, a, također, ni ništa drugo. Cijeli, od otprisaka na sarama pa sve do ćele (nije to bila velika udaljenost), bio ja sav svoj, a bio je to tako očito da ne bi razumio o čemu se radi kada bi mu to netko rekao. Bez napora i bez svijesti da su takvi napori mogući, imao je to što jamče psihijatri, filozofi i utemeljitelji religijskih sekta svojoj masi pacijenata i sljedbenika. Masi već nebrojenoj u suvremenoj i bjesomučno galopirajućoj civilizaciji, Istovjetnost sebe sa samim sobom."

Slawomir Mrožek "Mala pisma"

[saurus]

Da, to je i moja filozofija u ovoj životnoj dobi (iako mi ne uspijeva uvijek vidjeti da je "život lijep"! ). Ali sam mislila na ono prethodno razdoblje, kada smo se "namorali", kako kažeš (trebala sam upotrijebiti perfekt u svom pitanju).

Kada je bilo nemoguće ignorirati sustav i njegova pravila, a da na neki način ne budeš kažnjen. Pa su mnogi, a mislim i većina, proveli godine u nametnutoj bezličnoj rutini, radeći poslove koji su ih rijetko kada ispunjavali i oplemenjivali. I tako dočekali mirovinu... Često već toliko robotizirani da i dalje nastavljaju slijediti stare obrasce ponašanja i razmišljanja.

Mislim da se tu manje radi o tome da su se "kasno sjetili živjeti", nego nisu mogli, ili nisu znali kako, ili im je nedostajalo hrabrosti, a za sve to je glavni krivac izvan njih.

[jtvatn10]

Da li postoje kakvi klubovi za umirovljenike u Zagrebu po kvartovima ili slično.Jednostavno druženje ,razgovori itd. HVALA

[Goluždrava]

jtvatn10 kaže:

Da li postoje kakvi klubovi za umirovljenike u Zagrebu po kvartovima ili slično.Jednostavno druženje ,razgovori itd. HVALA

Malo proguglaj, vjerojatno ćeš naći nešto slično ovom:

http://umirovljenici.blogspot.hr/

[Cisco Kid]

I, sad kad smo u mirovini što je "bit bitisanja" (smisao života)?

[saurus]

Cisco Kid kaže:

I, sad kad smo u mirovini što je "bit bitisanja" (smisao života)?

Vjerojatno za svakoga nešto drugo. Po meni, nadoknaditi ono što je propušteno u razdoblju zaposlenosti.