"Ne tako losi" frajer ili poznanici ili što već..

[Lali Puna]

A vi isto svi živite u klišejima iz ženskih časopisa, self-help priručnika i američkih filmova!

Bolje bitisam nego se družiti s ljudima koji ti nisu iskreno dragi blablabla???
Yeah right!
Ako nema š 'iskrene prijatelje'(što uopće ne mora biti veliki životni promašaj, neuspjeh ili nešto zbog čega netko treba upirati prstom, a onaj kome se dogodi osjećati krivnju. Nekad se životne okolnosti jednostavno tako poslože). I što onda? Iskreno, ja mislim da je bolje održavati bilo kakve društvene kontakte. Jer samo druženjem s ljudima(pa makar i onima koji nisu idealno društvo) upoznaju se novi ljudi.

Samoća, usamljenost, nedruženje - nazovite to kako želite - vodi samo u depresiju, a ne u nekakvo 'super se osjećam jer vrijeme trošim na sebe, a ne na druge koji mi zapravo ne odgovaraju' raspoloženje. Mislim da se ne treba biti jako mudar da bi se to zaključilo.

Opet, trošenje previše vremena 'iz pristojnosti' na ljude koji ti ne odgovaraju zapravo može frustrirati. Stvar je u mjeri, a mjeru si svatko sam treba odrediti. I nije stvar u tome, cudim_se, da sad procjenjuješ i ocjenjuješ svoje prijatelje i 'prijatelje' i odlučuješ s kim se želiš družiti, a s kim ne (karikiram).
Stvar je u tome da misliš na to kako se ti osjećaš - ako ti se u datom trenutku neda ulagati nekakakv mentalni napor za druženje i želiš popiti neobaveznu kavu - a ti odi na kavu s nekim neobaveznim čovjekom i pričajte o vremenu/cijenama/godišnjem/poslu. No harm done.

Ljude koje poznajem i s kojima se družim dijelim u tri kategorije - poznanici, frendovi i prijatelji.
Frendovi su baš ti o kojima ti pričaš - ne vidimo se i ne čujemo redovito, ne lsažemo se u svemu i nismo si idealno društvo, ali se u nekim stvarima slažemo/nalazimo, ugodno nam je povremeno provesti neko vrijeme zajedno. Neću se ja ljutiti ako se oni meni ne jave duže vrieme i obrnuto. Zapit ćemo se, primjerice i odlično provest - za to ne moramo bti soul mates niti to radim isključivo s ljudima koji su mi soul mates i apsolutno mi po svemu odgovaraju.

Poznajem ljude s kojima se nalazim na takvim površnim kavama i cugama da je to skro pa nevjerojatno - tračamo, pričamo o šminki, zajebancije...i osjećam se savršeno dobro i relaksirano poslije toga. Stvar je u tome što ni ja ni ta druga osoba ne očekujemo ništa drugo jedna od druge. Relaksaciju. I baš nam je super!

Ja nisam isključiva osoba i meni trebaju ljudi iz sve 3 kategorije - i poznanici i frendovi i prijatelji.
Zapravo, mislim da svima.
Samo što to ne zvuči kao život prema idealima iz časopisa, self help knjiga i štatijaznam čega.

[Silajn]

cudim_se kaže:
molila bih da me ne napadate. ja bih radije da razgovaramo o temi, a ne o meni kao meni.

Gle, ono to se meni izuzetno ne sviđa u TEMI je omalovažavanje. Ti si zbog svoje frustre spremna izlazit s ljudima koji su ISPOD tvog nivoa. Ma nemoj! S ljudima do kojih ti nije stalo, koje smatraš glupima...Ja to ne razumijem, a potreba za druženjem NIJE razlog. Ti ljudi su tvoja ekipa iz nekog razloga i loše je da se družiš s njima ako ti ne gode, nego samo popunjavaju vrijeme. Zašto si to radiš? Zašto se tak ne voliš?

Radit na sebi nemoj shvatit sad kao fluskulu. Imponira li ti neko društvo koje ti je sad nedostupno, zasluži ga A učenje, čitanje, ili što te već zanima (tjah, može i uljepšavanje, sport, bilokaj) će ti oduzet taman toliko vremena koje sad ubijaš na kavama.

A onda kad ćeš se sama sebi smijuljit, zvat ćete na kavu, a ti ćeš imat dobar razlog da pozoveš nekog od ovih 'sa životom' jer ćeš imat svoj

[kiki-j-zg]

Gold, u parvu si što se tiče te tri kategorije o kojima si pisala, ali radi se o tome da se osoba druži sa ljudima koji joj idu na živce, koji nisu na njenom nivou (?), samo da ne bude doma sama. Ako to nije frustrirajuće i ako to jednako lako ne vodi depresiji, onda ne znam.
Pa naravno da mi nisu odlični prijatelji svi sa kojima se družim, ali su svi dobro društvo u nekom smislu i nitko od njih mi ne ide na živce u mjeri da se pitam: koji kua sam radila prošla dva sata na toj kavi.

I jesam, radije sam sama, imam dovoljno posla, dovoljno obaveza i lako si ih nađem, nego da si postavljam ta pitanja - što je meni ovo trebalo.

[Mljacko]

goldberry kaže:
A vi isto svi živite u klišejima iz ženskih časopisa, self-help priručnika i američkih filmova!

Bolje bitisam nego se družiti s ljudima koji ti nisu iskreno dragi blablabla???
Yeah right!
Ako nema š 'iskrene prijatelje'(što uopće ne mora biti veliki životni promašaj, neuspjeh ili nešto zbog čega netko treba upirati prstom, a onaj kome se dogodi osjećati krivnju. Nekad se životne okolnosti jednostavno tako poslože). I što onda? Iskreno, ja mislim da je bolje održavati bilo kakve društvene kontakte. Jer samo druženjem s ljudima(pa makar i onima koji nisu idealno društvo) upoznaju se novi ljudi.

da bi riječ reko

[walter]

cudim_se kaže:
Tip je ispod moje razine

Hm, ja sam inače dosta maštovita osoba, i mogu zamisliti i najdivljije stvari. Ali ovo ne mogu zamisliti.

Šta je ono tema?

[Silajn]

goldberry kaže:
Samoća, usamljenost, nedruženje - nazovite to kako želite - vodi samo u depresiju, a ne u nekakvo 'super se osjećam jer vrijeme trošim na sebe, a ne na druge koji mi zapravo ne odgovaraju' raspoloženje. Mislim da se ne treba biti jako mudar da bi se to zaključilo.

Meni treba samoća, periodički. Oko mene je stvarno puno ljudi, divnih, koje volim, i koje volim viđat. Ja ne stižem popričat sa svim ljudima s kojima želim pričat. Uglavnom zbog posla. I onda kad uspijem organizirat tu neku bitnu kavu ili tulum, sretna sam ko prase.
Ali, u periodima kad mene nešto muči, onak, temeljno, ti ljudi koji volim ne mogu pokrpat sve pukotine u meni, a najgore mi je nać se u situaciji gdje mi je određeni broj ljudi za koje sam sigurna da su mi prijatelji, a ja se osjećam kao alien. Tad se radije osamim, zato jer je moja percepcija mene distorzirana, a onda i svih oko mene. A lakše mi je hendlat samo mene, nego i sve ljude okolo

Prijatelji, ma kolika njihova ljubav bila, nekad te ne mogu izvuć iz govana; mogu te pridržat da ne potoneš skroz, ali vadit se moraš sam.

[kiki-j-zg]

Silajn kaže:
Prijatelji, ma kolika njihova ljubav bila, nekad te ne mogu izvuć iz govana; mogu te pridržat da ne potoneš skroz, ali vadit se moraš sam.

[chrissy]

cudim_se kaže:
Jel vam poznata ta kategorija ljudi? Ono...nisu vam baš najmiliji rod, ne mislite da su beskrajno zanimljivi ili duhoviti, ali, eto, ako baš nalete pa te još pozovu na kavu ili te gnjave kako bi se baš trebali ispričati .. pristanete.


Što mislite o tome?

Mislim da nije dobro biti ograničen na taj način, iz poznanstava mogu nastati prekrasna prijateljstva...

[vrabac]

chrissy kaže:
Mislim da nije dobro biti ograničen na taj način, iz poznanstava mogu nastati prekrasna prijateljstva...

Da, ali mislim da se ovdje radi o malo dužim poznanstvima koja su, da su imala potencijala, već odavno mogla postati prijateljstva.

Ili još gore, ona poznanstva koja ti smatraš samo poznanstvima, a ona druga strana smatra super prijateljstvima


BTW; goldberry

[indian]

goldberry kaže:
Ja nisam isključiva osoba i meni trebaju ljudi iz sve 3 kategorije - i poznanici i frendovi i prijatelji.
Zapravo, mislim da svima.
Samo što to ne zvuči kao život prema idealima iz časopisa, self help knjiga i štatijaznam čega.

a oprosti, koji je preporucljivi zivot po casopisima, knjigama za samopomoc i toga slicnoga?
jer meni prije ovaj tvoj tako zvuci.

a ne ovaj drugi.
meni je recimo tlaka ic na takve kave di se traca, prica o sminci, i "lezerno" opusta. ja ustvari imam urodjenu sposobnost da se niti ne dovodim u takve situacije


tako da ja ipak mislim da to nije potrebno svima

[kiki-j-zg]

chrissy kaže:
Mislim da nije dobro biti ograničen na taj način, iz poznanstava mogu nastati prekrasna prijateljstva...

Da ako s tim ljudima nalaziš dodirne točke i barem malo simpatije. Ali ako ti idu na živce, nije mi to neki temelj za prijateljstvo.

[Silajn]

indian kaže:
meni je recimo tlaka ic na takve kave di se traca, prica o sminci, i "lezerno" opusta. ja ustvari imam urodjenu sposobnost da se niti ne dovodim u takve situacije

Hihiiihi, ja mislim da mene od takvih razgovora pošteđuje i nedostatak vremena, uvijek ima nešto važnije za raspravit ili napravit
Jučer navečer sam otišla na večericu koja je obećavala babinjak I kurac, nitko da spomene depiliranje bikini zone ili nešto slično. Eto zašto ja volim ženski kutak, prijateljice su mi skroz nefunkcionalne po tim pitanjima. Mi smo dogovorile par poslova jučer

[siram on fire]

ja se sve bolje isto osjecam ovdje na Z. kantunu.. kad ovako to napisem zayebano zvuci...

[chrissy]

vrabac kaže:
Da, ali mislim da se ovdje radi o malo dužim poznanstvima koja su, da su imala potencijala, već odavno mogla postati prijateljstva.

Ok, to je nekaj drugo... Ja mislila da se radi o ljudima koji su stvorili loš prvi dojam...

[Lali Puna]

indian kaže:
a oprosti, koji je preporucljivi zivot po casopisima, knjigama za samopomoc i toga slicnoga?
jer meni prije ovaj tvoj tako zvuci.

a ne ovaj drugi.
meni je recimo tlaka ic na takve kave di se traca, prica o sminci, i "lezerno" opusta. ja ustvari imam urodjenu sposobnost da se niti ne dovodim u takve situacije


tako da ja ipak mislim da to nije potrebno svima

ajoooj, doslovnosti...
to je bila ilustracija samo, okej?
htjedoh reći da nisu sve moje kave/cuge/izlasci/druženja i svi moji društveni odnosi uvijek takvi da si međusobno proničemo u duboke i zakučaste slojeve naših emocija, duša i razmišljanja.
I već rekoh da svatko sam treba procijeniti što mu hoće, a što mu se neće i odrediti mjeru. Ako ti je tlaka - tko te tjera?
Ja sam samo rekla da meni nije.
Nije mi tlaka, primjerice, otić u kino i zabavit se s nekim tko nije moj soul mate i ne odgovara mi po svemu. Al, s druge strane, kad sam emocionalno sjebana neću nazvat tu osobu i tražit od nje razumijevanje.

A pod klišejima iz časopisa, self-help priručnika sam mislila na fraze poput ' bolje se družiti sa samo jednom osobom, ali da je iskren prijatelj, nego sa 10 njih imati površan odnos'. 'bolje vrijeme provoditi sam i posvetit ga sebi nego se nalaziti na površnim kavama s ljudima koji nam ne odgovaraju'...
Zapravo, ne mogu 100 posto tvrditi da su to ti klišeji jer self-help priručnike ne čitam, ali si to tak nekak zamišljam.

Btw - možda se nisam referirala izravno na ono o čemu je čudim_se pisala, ali mislim da sam se itekako dotakla njezinog 'problema'. Način na koji ona piše samo je obrambeni mehanizam i ne mislim da ženu treba napadat zbog toga.

[kiki-j-zg]

goldberry kaže:
Nije mi tlaka, primjerice, otić u kino i zabavit se s nekim tko nije moj soul mate i ne odgovara mi po svemu. Al, s druge strane, kad sam emocionalno sjebana neću nazvat tu osobu i tražit od nje razumijevanje.

Ti si ta koja je malo otišla u krajnost. Nitko nije rekao da se druži samo sa ljudima koji nam savršeno odgovaraju (ne znam da li uopće postoji netko takav), već da je gubljenje vremena biti sa ljudima koji nam UOPĆE ne odgovaraju, zamorni su nam, dosadni, "klasa ispod" nas... sve ono što je žena navela. A samo zato da ne bude sama.

E to je pretjerivanje.

[Lali Puna]

Okej, otišla sam u krajnost. Karikirala sam.

Ali, ipak ne mislim da je pretjerivanje družit se s nekim tko ti uopće ne odgovara samo da ne budeš sam.

[kiki-j-zg]

goldberry kaže:
Okej, otišla sam u krajnost. Karikirala sam.

Ali, ipak ne mislim da je pretjerivanje družit se s nekim tko ti uopće ne odgovara samo da ne budeš sam.

Gle, sve pet. Nismo isti. Tebi će u životu u nekim situacijama biti lakše nego meni.

Da nas dvije sjedimo sa osobom koja nam ide na onu stvar, ja bih joj vjerojatno nakon 10 minuta rekla "daj ne seri, ne da mi se to slušati, odoh", a ti bi se vjerojatno opet našla na kavi.
I tu je razlika.

Ja to ne mogu, neću... kako god.

[Bila boja]

Ili nisam pažljivo čitala ili nitko nije spomenuo o kojoj životnoj dobi pričamo jer po meni i ona je važan faktor. U doba studija imala sam prave prijatelje (koji su mi to i danas) i cijeli niz meni vrlo ugodnih ljudi sa kojima sam sa zadovoljstvom otišla u kino, na piće, izlet ...
Na žalost, godinama se slika neminovno mijenja zbog hrpe obaveza koje imamo (posao, muž, djeca, ...) i naravno da prostor za druženje postaje bitno skučeniji.
Unatoč tome sačuvala sam prijateljstva (makar se vidimo izuzetno rijetko), poznanici su se prorijedili (upravo zato što nas je vezalo samo ugodno druženje).
Oko nas postoji mnogo ljudi koji nam potencijalno mogu postati i prijatelji i ja imam upravo takav primjer da sam sa kolegicom sa posla kroz vrijeme i druženje ostvarila pravi prijateljski odnos.
Cijelo vrijeme govorim o ljudima koji nam odgovaraju, ali nikada ne bi pristajala na izlaske sa osobama sa kojima ne mogu uspostaviti obostrano zadovoljavajuću komunikaciju i odnos. To je onda uistinu trošenje vremena (i mog i one druge osobe).

[indian]

goldberry kaže:
Okej, otišla sam u krajnost. Karikirala sam.

Ali, ipak ne mislim da je pretjerivanje družit se s nekim tko ti uopće ne odgovara samo da ne budeš sam.

nego sta je?
pogledaj onaj drugi topic "ljudi koji ne znaju rec ne...", pa vidi po pisanjima onih koji se druze kad i kako ne zele, s onima koji ne zele, koliko je to dobro.


nazalost, mislim da puno ljudi pristaje na takve kompromise samo zato "da nebi bili sami". pa onda kad ostanu sami grizu se kako mu mogli bit s ovim il s onim, spocitavaju sami sebi. ma super...