"Čemu?" - pogled iz Žemskog kutka

[nemam pojma]

Ja sam optimistični pesimist - očekujem najgore, nadam se najboljem.

Vjerujem u ljubav. I u ljubav dok nas smrt ne rastavi. Ali sam, isti tako, svjesna da u svakoj ljubavi ima uspona i padova. I velikih i malih. I da u nekoliko desetaka godina koliko, u prosjeku, traje ljubav "dok nas smrt ne rastavi", gotovo sigurno mora doći do toga da ili jednom ili drugom, ili oboma, oči, a možda i dio srca odluta na neku drugu stranu. Dug je to period. A život jeben.
Da me se krivo ne shvati, ne odobravam šaranje, otvorene brakove i sl. Samo sam svjesna svih životnih zamki.

A da li bih ušla u vezu za koju unaprijed znam da nema budućnosti?
Mislim da ne. Cijelu srednju školu sam se natezala s tipom za kojeg sam znala da nije za mene. Ali sam bila ludo zaljubljena. I bila sam dijete. Danas ne bih ušla u vezu s nekim za koga znam da mi u krucijalnim stvarima ne odgovara.

Što se tiče ostalih stvari u životu, tu sam u vijek za probavanje. Glupo mi je reći izričito "ne", nečemu što nikada nisam probala. Ne govorim, naravno, o stvarima tipa droga, prostitucija i sl.
Ja sam, npr. probala nekoliko različitih poslova. I radila sam poslove za koje sam unaprijed znala da ih neću raditi dugo. Ali mi je u tom trenutku posao trebao, a ništa drugo se nije nudilo.
I danas bi, ako bi ostala bez posla, bez beda znala raditi nekoliko totalno različitih poslova.

A da se ponekad, u nekim teškim trenucima, ne zapitam "čemu", zapitam se. Valjda je to normalno

[K@rlo]

O čemu babe nego o k***, pardon ljubavi

A sada filozofski:
Ljubav u svojoj esenciji, o kojoj svaka osoba teži, mora zadovoljavati nekoliko uvjeta/pretpostavki da bi bila ljubav u punom smislu i težini izgovorene riječi.
Fizički izgled, kao start svih mogućih leptirića, hormona i treptaja, je bitan uvjet, iako će mnogi reći ma nije to bitno...ali je, budimo iskreni
Komunikacija, istinska i otvorena, vrlo bitan uvjet.
Okolnosti u kojima se razvija autonomija odnosa.
Zajedništvo tijela i duha.
Egzistencija, mogućnost odabira i donošenja kvalitetnih odluka.
Sloboda misli, volje i neposrednog izbora.
Sličnog svjetonazora, naobrazbe, dignitet intelekta.
Razina podnošljivosti, tolerancije i evolucija (samo)kritike.
Izostanak borbe autoriteta, nametanja i prisila.
Usklađen i nenametljiv pristup odgoju i razvoju djece.
Bezuvjetna podrška i potpora.
Dobra volja, osmjeh i radost novog jutra zbog spoznaje svega gorenavedenog.

A sada vi recite gdje to postoji, osim u mašti, želji i težnji jednog nepopravljivog romantika i zanesenjaka u ljubav, poput mene.

[TincH]

Uvijek ću ulaziti u veze svih vrsta kao da nikad nisam bila ranjena.
Ionako svemu prije ili kasnije dođe kraj, pa zašto onda barem ne živjeti?

[dijetesjene]

ruzy kaže:

pitanje nije čemu nego zašto ne

također klasa optimist

Ovaj post potpisujem i nadodajem-
godinama sam se užasno bojala ozbiljnih veza i braka....
kao da je iz svake pore društva vrištalo da je baš svaki brak i ozbiljna veza osuđena na propast...
samu sebe sam godinama sabotirala...
i onda sam odjednom počela gledati svojim očima...počela sam vjerovati svojim instinktima....
odmah sam ga prepoznala kao onog meni pravog...ne savršenog i jaaaako različitog od tog kako sam ja savšenog do tada zamišljala..
zavoljela sam ga i unatoč ogromnom strahu udala sam se u onim malo manje mladim godinama...
u braku sam šest godina....
znam da smo oboje sretni...
kao i svaki odnos imamo uspona i padova,ali ja mu se još i danas radujem svaki puta kad ulazi u kuću...
i vjerujem da smo on i ja zauvijek...

[Gilda.]

LAV.Karlo kaže:

A sada vi recite gdje to postoji, osim u mašti, želji i težnji jednog nepopravljivog romantika i zanesenjaka u ljubav, poput mene.

Ja sam mislila da nisam zanesenjak i romantik ali ja ovo gore navedeno živim.
Nekad više, nekad manje, nekad nešto prevlada i iskoči, potisne nešto drugo pa se kasnije mijenja. No to je to.

[markiza poisson]

Herp kaže:

"koja je poanta stupanja u (ozbiljne) veze ako znamo da će otići u kurac?"

koja je poanta života ako znamo da ćemo umrijeti?
ne znam.
ja spadam u kategoriju onih kojoj su do sada sve veze otišle u k...

ali..
čak i uz svo moje čangrizanje i loša iskustva, ja sam i dalje nepopravljivi romantičar koji se nada da će me život ponekad, ali samo ponekad ipak i ugodno iznenaditi
to mi daje nadu u bolje sutra.
možda ljubav ipak postoji
možda nije sve iluzija...
ali ako ne pokušam, neću nikada ni saznati

[Herp]

LAV.Karlo kaže:

A sada vi recite gdje to postoji, osim u mašti, želji i težnji jednog nepopravljivog romantika i zanesenjaka u ljubav, poput mene.

I u svakoj iole kvalitetnoj i stabilnoj vezi?
Retoričko pitanje.

[Herp]

markiza poisson kaže:

koja je poanta života ako znamo da ćemo umrijeti?

Well THAT's what I said!

Dobro je, dobro
Kad natučemo par stranica, idem tamo na US da im pokažem svima kak se dela.

Šalim se.
No, zanimljivo je vidjeti različite odgovore u ovisnosti o profilu ekipe koja se skuplja na pojedinim podforumima.

[kemik]

ne očekujem zauvijek, ali mu se nadam

mislim, ne bih bila s njim da ne razmišljam o tome kako ćemo skupa šetati po staračkom domu i kako ćemo imati plavu i crvenu šalicu za naše gebise. s druge strane, apsolutno sam svjesna mogućnosti da se to možda neće dogoditi, da ima milijun stvari koje nas mogu razdvojiti.

samo se nadam da neće

[Uranija]

Nisu svi osuđeni na propast, a i da jesu neki na putu prema dolje sretnu osobu koja također klizi, pa se nabrzinu izrodi štogod.

Samo crno gledati je kukavičluk i bull.

[nemam pojma]

LAV.Karlo kaže:

A sada vi recite gdje to postoji, osim u mašti, želji i težnji jednog nepopravljivog romantika i zanesenjaka u ljubav, poput mene.

U zdravoj vezi

[Megalodona]

Samo da se prijavim da me ova herpača ne bana

Klasa realist koji koji se trudi najviše što može kako se ne bi uopće morala truditi

Objasnim kasnije

Kasnije je, pa da objasnim
Nemam pojma da li ćemo biti vječno zajedno. Samo znam da svaki dan kada se probudim, želim i taj dan biti s njim. I tako ide više godina, bez prevelikih pitanja. Iz moje perspektive, ljubav nema rok trajanja, veze možda imaju. Ne znam zašto, ne znam kako ljudi izgube ljubav i sjebu vezu. Ne događa mi se to s njim, s njim se svako malo ponovno zaljubim. Neki dan sam se tri puta ponovno zaljubila, kada me odveo u zološki po snijegu. Prvo je popio kavu s mojim tatom i sat i po vremena glumio da ne čeka jedva otići u Maksimir nego pričao o Razgovoru ugodnom naroda slovinskog u 10 ujutro, onda me opizdio grudom posred face i sakrio se iza drva debljine njegove ruke, a treći put kada je zajebavao neku pticu koja je kreštala kada bi on podigao ruke i stao na nožne prste. Zbog ovog zadnjeg je kreten, jadnu pticu maltretirat, ali očito padam na kretene. Svaki dan iznova. I na dane kada nema događaja, napravi nešto zbog čega imam leptiriće u trbuhu, dovoljno je da me zagrli na drugačiji način. Leptirići su kratkotrajni, tu su par minuta. Kada njih nema, tu je osjećaj bliskosti koja je neotuđiva, osjećaj povjerenja i poštovanja. Leptirići su samo začin tome, začin koji me podsjeti na to koliko je dobro biti s njim. Kada god mogu, izazovem leptiriće kod njega, svaka cura zna kako, ovisno s kim je.

Dobro, zaljubljenost smo riješili, znači i volim ga i sve te divne krasne stvari. Sad ostaje veza i njeno trajanje. Jedino što znam je da želim ostati s njim svaki idući dan. I želim roditi njegovu djecu, ali to možemo pripisati i ljubavi i biološkom satu, tako da odbijam ulaziti u tu temu. Nemam pojma koliko će trajati, ponavljam. Ali nema šanse da dopustim da traje išta manje od maksimuma. A maksimum ovisi o tome koliko se trudimo, kolika smo si potpora i sve te ostale odrasle stvari. Tako da, po svemu sudeći, moja veza nema rok trajanja. Uvijek ćemo se truditi, svaki dan ispočetka, kako se ne bi morali jednoga dana truditi za sve one dane koje smo propustili napraviti sitnicu jedno za drugo.

I sad sam se izgubila i nemam pojma što sam htjela reći, osim da sam zatelebana, da mi je sve divno-krasno, i da hoću rodit. Njegovo, po mogućnosti

[klonka]

Silajn kaže:

Ovak, prvo bi ja ovo "vječno" pošteno preoblikovala u "do smrti" Onda, "optimist" u "ne baš otvoren"
Naime, to kaj Drito tam opisuje, je zapravo nemogućnost održavanja kvalitete iluzije. I pritom uopće ne mislim da je iluzija zlo, samo su naše iluzije o tome što ljubav i veza trebaju biti uglavnom društveno uvjetovane i nikad sasvim u skladu s onim što mi kao ljudska bića zapravo osjećamo, zapravo trebamo i zapravo želimo. I onda, ovisno o tome koliko su te pretpostavljene slike jake - doživljavamo razočaranja. Kad prevrtim sva pucanja vlastitih veza, razloge i riječi kojima mogu opisati te razloge, frapira me koliko se lako uplest u floskule nebitno različite od onih koje, jel, kolektivno preziremo kada ih pročitamo od, kajaznam, Jelene Veljače.
Dakle, stvarno mislim da postoji ljubav do smrti - ona prema sebi. I oni koji uspiju biti dovoljno fer da sebe čitaju onakve kakvi stvarno jesu, voljet će još jednog čovjeka do neba bez ikakvih problema

Bože Silajn, kako ja tebe volim čitati, nemaš pojma. Baš sam nekidan razmišljala koliko mi fali što ne postaš češće tu na ŽK.


Ontopic. Uopće ne znam što na ovo odgovoriti. Ako kažem da očekujem, ispast će da mislim da je to nešto što bi trebalo doći samo po sebi. Ako kažem da ne očekujem, ispast će da mislim da je nemoguće. Ljubav sama po sebi nije dovoljna, a na fraze tipa "na vezi treba raditi" dobivam živčane slomove jer ljubav ne smatram projektom. Treba rasti s nekim i mislim da se to može do kraja života. Imam dovoljno primjera oko sebe koji mi to potvrđuju. A ako ne rastemo zajedno, bože moj.



I baš me veselite, kokice, da znate. Evo ova zaljubljena Megalodona mi je izvukla blesavi cerek na lice.

[Tupelo]

kemik kaže:

ne očekujem zauvijek, ali mu se nadam

mislim, ne bih bila s njim da ne razmišljam o tome kako ćemo skupa šetati po staračkom domu i kako ćemo imati plavu i crvenu šalicu za naše gebise. s druge strane, apsolutno sam svjesna mogućnosti da se to možda neće dogoditi, da ima milijun stvari koje nas mogu razdvojiti.

samo se nadam da neće

Ovako nekako i ja razmišljam u ovoj vezi. I zbilja uživam u svakoj sekundi bez obzira na ono što nas možda (ne)čeka. S njim mi je gušt čak i umirati od dosade.

A opet, u vezi prije ove sam bila sigurna da se to neće dogoditi i da nije pametno otezati, a ipak sam u njoj ostala punih 10 godina.
Dan danas nisam sigurna zašto sam to učinila tj. zašto sam dopustila da tako dugo traje veza za koju sam bila sigurna da je osuđena na propast.
Da se razumijemo - ta veza je funkcionirala dobro, slagali smo se odlično, nisam ga željela povrijediti, voljela sam ga kao osobu i kao prijatelja (ali ne i kao muškarca i partnera) i non stop smo se zabavljali, ali znala sam/osjećala da ću/ćemo jednog dana morati krenuti dalje i da to nije ono što želim. Konstantnim tulumarenjem smo valjda kompenzirali 'prazan hod u dvoje'

[Maca.]

Megaladona,suze su mi krenule kako si divno napisala,baš iz srca.

Niko ne može znati hoće li TO biti zauvijek,ali ne treba o tome razmišljati.
Kačile smo se malo na onoj mojoj temi,nisam ja samo tad mislila na fizički izgled,nisam se dobro izjasnila,znam da me voli i dotjeranu,i sa pms-om,i kad plačem,i kad se ljutimo jedno na drugo.
Istina,mnogi to izgube odmah na početku,svlada ih surovi život i ko zna šta sve,al nas dvoje i kad smo u zavadi,poljubimo se prije odlaska na posao,i volim što moja djeca odrastaju uz nas takve,jer ko zna kako će oni.

[Nuria Monfort]

Megalodona kaže:

Samo da se prijavim da me ova herpača ne bana

Klasa realist koji koji se trudi najviše što može kako se ne bi uopće morala truditi

Objasnim kasnije

Kasnije je, pa da objasnim
Nemam pojma da li ćemo biti vječno zajedno. Samo znam da svaki dan kada se probudim, želim i taj dan biti s njim. I tako ide više godina, bez prevelikih pitanja. Iz moje perspektive, ljubav nema rok trajanja, veze možda imaju. Ne znam zašto, ne znam kako ljudi izgube ljubav i sjebu vezu. Ne događa mi se to s njim, s njim se svako malo ponovno zaljubim. Neki dan sam se tri puta ponovno zaljubila, kada me odveo u zološki po snijegu. Prvo je popio kavu s mojim tatom i sat i po vremena glumio da ne čeka jedva otići u Maksimir nego pričao o Razgovoru ugodnom naroda slovinskog u 10 ujutro, onda me opizdio grudom posred face i sakrio se iza drva debljine njegove ruke, a treći put kada je zajebavao neku pticu koja je kreštala kada bi on podigao ruke i stao na nožne prste. Zbog ovog zadnjeg je kreten, jadnu pticu maltretirat, ali očito padam na kretene. Svaki dan iznova. I na dane kada nema događaja, napravi nešto zbog čega imam leptiriće u trbuhu, dovoljno je da me zagrli na drugačiji način. Leptirići su kratkotrajni, tu su par minuta. Kada njih nema, tu je osjećaj bliskosti koja je neotuđiva, osjećaj povjerenja i poštovanja. Leptirići su samo začin tome, začin koji me podsjeti na to koliko je dobro biti s njim. Kada god mogu, izazovem leptiriće kod njega, svaka cura zna kako, ovisno s kim je.

Dobro, zaljubljenost smo riješili, znači i volim ga i sve te divne krasne stvari. Sad ostaje veza i njeno trajanje. Jedino što znam je da želim ostati s njim svaki idući dan. I želim roditi njegovu djecu, ali to možemo pripisati i ljubavi i biološkom satu, tako da odbijam ulaziti u tu temu. Nemam pojma koliko će trajati, ponavljam. Ali nema šanse da dopustim da traje išta manje od maksimuma. A maksimum ovisi o tome koliko se trudimo, kolika smo si potpora i sve te ostale odrasle stvari. Tako da, po svemu sudeći, moja veza nema rok trajanja. Uvijek ćemo se truditi, svaki dan ispočetka, kako se ne bi morali jednoga dana truditi za sve one dane koje smo propustili napraviti sitnicu jedno za drugo.

I sad sam se izgubila i nemam pojma što sam htjela reći, osim da sam zatelebana, da mi je sve divno-krasno, i da hoću rodit. Njegovo, po mogućnosti

Isusek. Sad ste me raznježile.

Škicni ovu temu. Imam feeling da imaš materijal za dobar post na toj temi.

[joujou]

koliko god da potraje, super

ovom logikom se ne bi trebalo niti ustati iz kreveta jer cemo ionako jednog dana umrijeti

[Nica]

Ajme, Megalodona.... Ima li netko maramicu? cmolji:

[Chiara00]

Baš vas čitam i mislim si kako je lijepo biti zaljubljen. Al ne znam dal ću ikad više to doživjet u punom sjaju. Ipak su me dosadašnja iskustva naučila oprezu i ne mogu se pretvarati da toga nema. Preoprezna sam. Ne znam stvarno dal bi opet to sve prolazila; vidjet ćemo, nadam se da će naići "pravi".

[Lyla]

Silajn kaže:

,samo su naše iluzije o tome što ljubav i veza trebaju biti uglavnom društveno uvjetovane i nikad sasvim u skladu s onim što mi kao ljudska bića zapravo osjećamo, zapravo trebamo i zapravo želimo.[
I onda, ovisno o tome koliko su te pretpostavljene slike jake - doživljavamo razočaranja. Kad prevrtim sva pucanja vlastitih veza, razloge i riječi kojima mogu opisati te razloge, frapira me koliko se lako uplest u floskule nebitno različite od onih koje, jel, kolektivno preziremo kada ih pročitamo od, kajaznam, Jelene Veljače.

valjda zato što često i kolektivno preziremo ''floskule'' samo zato što je kul prezirat floskule. I ne priznajemo da ih velika većina i nije tako loša i štetna.
A duša staromodna, štaš.

Dakle, stvarno mislim da postoji ljubav do smrti - ona prema sebi. I oni koji uspiju biti dovoljno fer da sebe čitaju onakve kakvi stvarno jesu, voljet će još jednog čovjeka do neba bez ikakvih problema

jel ovo ''do neba'' zamjena za ''do smrti''?
nego ja bogami ne znam ni koliko je to stvarno do toga koliko si fer prema sebi ili do toga koliko si glup u određenom momentu? I to drito prema sebi.