Dijete i sprovod

[tequila]

Pokusala sam pronaci neku stariju temu o ovome ali bezuspjesno.
Zanima me misljenje drugih mama i tata, kada bi vi poveli svoje dijete na sprovod ?
Moj (jos malo pa) cetverogodisnjak mi se cini premalen za takvo sto, a opet kad pomislim sto bi bilo kad bi nam netko jako blizak preminuo, npr. baka, sto onda ?
Imaju li i malisani pravo na 'rastanak' ili ih je bolje zastititi od takvih stvari dok su jos jako mali ?
Koja dob vam se cini sasvim ok i spremna za otici na sprovod?

[Smart_bitch]

Mjesto kao i svako drugo, moj je bio prvi put sa par mjeseci. Ne kužim čemu fama.

[tina06]

Smart_bitch kaže:

Mjesto kao i svako drugo, moj je bio prvi put sa par mjeseci. Ne kužim čemu fama.

Nije ni meni fama,iako,hvala Bogu,do sad nismo imali sprovod. Ali grozno mi je kad bude otvoren lijes... Ni ja to ne volim vidjeti,a kamoli dijete. Al ok,dok ne kuže...

[tindlbel]

Zanimljiva tema...

Ovako je bilo kod mene,moja baka je umrla kad sam imala10 god.naprosto sam ju obožavala,roditelji su me tada vodili na sprovod nije me bilo strah jer sam baku voljela jako.....A onda nakon svega eto poslije puno godina našla sam se i sama u toj situaciji umrla je moja mama tj. baka moje djece kojoj će uskoro biti 4 mj. dugo sam razmišljala da li voditi djecu na sprovod zbog toga jer su bile jako vezane za nju cure imaju 10 i 13god. znale su sve šta se s bakom dešava...odveli smo ih u bolnicu da se oproste s njom ...zatim me je moja strija kćer pitala hoće li baka umrjeti..odg. je bio da...nakon toga je rekla mama moramš mi dopustiti da idem baki na sprovod ako ne nikad ti to neću oprostiti tako je i bilo na kraju je išla i mlađa jer je i ona to htjela..trudili smo se objasniti im šta sve to znači a ine su nakraju rekle ništa to nije strašno jer naša bakica nas voli.....tako da se nekajem zbog toga jer su išle a one su to doživile kao nešto normalno gdje su morale prisustvovati....ipak je to njihova baka...

[tequila]

Smart_bitch kaže:

Mjesto kao i svako drugo, moj je bio prvi put sa par mjeseci. Ne kužim čemu fama.

ma nema fame, vise kao dilema, povesti dijete ili ne
nisam uopce razmisljala o tome, dok me nisu pozvali prije dva dana
a iskreno, na bebe nisam ni pomisljala, nekako ne kuze bas puno pa nema ni veze
ali sto s djecom koja vec nesto kuze, a opet ne mogu skuziti cijelu poantu oko sprovoda
djeca preko 7 god. njima se vec sve moze objasniti i vjerujem da bi i shvatili
a ljudi ce plakati,ridati, kako to objasniti trogodisnjaku ? i treba li uopce

[disident]

ima nešto slično:

https://www.forum.hr/showthread.php?t=389048


osobno, ne bih na sprovod vodila malo dijete koje ne shvaća, ali teško je sad konkretno odrediti "prikladnu" dob... ja sam na sprovodu prvi put bila mom tati, imala sam nepunih 9 godina, čak me teta približila skroz i rekla da ga poljubim u čelo, još se sjećam tog osjećaja i hladnoće jako tužno. ali da imam traume, nemam, shvaćala sam što se dogodilo. e sad, 6 mjeseci prije toga je mamin bratić poginuo, ali me na taj sprovod recimo nisu vodili, ovo se podrazumijevalo jer mi je otac. nekako razmišljam da naginjem više k "ne" djeci na sprovodima pogotovo predškolskoj.

[mali_cox]

Mmu je umro djed u ožujku, M je tad imao 2 godine i išao je s nama na sprovod. Nismo mu ništa puno objašnjavali, rekli smo da je djed bio star i da je zaspao i da je otišao na nebo (inače sam protiv takvih objašnjavanja ali u cijeloj toj strci jednostavno nemaš vremena davit dijete sa znanstvenim činjenicama). Kad su ga položili u grob, preko su stavljali bijeli sitni kamen a nama M "govori" pola rukama, pola riječima kako djeda pokrivaju da mu ne bude hladno. To mi je bio neki okidač, kad sam to čula slomila sam se sva iako nisam bila nešto vezana za mmovog djeda a i poprilično sam realna.
Po meni nije sprovod neka fama, treba djecu pripremiti na to, nikad ne znaš što se u životu može dogoditi pa da dijete mora pristustvovati sprovodu.

[SummerNight]

ja bi vodila, mislim da ako se to djetetu ok prezentira moze samo imati koristi.
Inace, mene su vodili s 5 godina u dalmaciju na sprovod pradjedu i jedino sto je meni ostalo u sjecanju je da je mom starom pcela uletila ispod suncanih naocala i piknula ga na samom sprovodu.
Ne sjecam se da m je bilo nesto cudno ili traumaticno na sprovodu, isli smo na sprovod i tocka, nisam se uopce opterecivala s tim.

[snow]

Dok je mali bio kojih 4-5 mjeseci išao je s nama na sprovod. Nismo ga imali kome ostaviti jer je na tom sprovodu bilo pola grada, al tada nisam niti pomišljala da ga ostavim doma.

Kad mu je djed umro prije 2 mjeseca, a mali je imao 16 mjeseci nismo ga vodili.
Suprug je bio jako tužan, ja sam mu bila potpora, a malenog mi nije palo na pamet voditi, ostao je doma s mojom mamom.

Sve ti ovisi kako se ti i dijete osjećate. Ako je veće samo može reći da li želi ići, a ako je malen da ni ne kuži što se događa, najbolje je da roditelji procjene da li da ga vode ili ne.

[misiz S]

Ovisi o djetetu isto tako.
Moj je tata umro kad je moja najmlađa polusestra imala 5 godina. Sprovod je bio u krematoriju.
Nije bila, isto kao ni ona starija od 10. Bila je miljarda ljudi, puno tuge, a za njih je bilo bitno kasnije, kad su urnu išle staviti na mjesto. NA tome su bile.
Ono šti je drugo - klinac od 2 godine ipak još uvijek ne shvaća. Dijete od 4-5 godina ipak ima jasniju sliku, plus što na sprovodu ima raznih ljudi i svatko reagira na svoj način, što znači da tako može i prema djetetu nastupiti (nemaju svi osjećaj za klince). A djecu to može šokirati.

Treba im objasniti, reći što je bilo, uostalom te osobe više nema, neće više nikad se moći s njima vidjeti, al ne znam koliko je biti na sprovodu nužno.

Moje mišljenje

[thinkpink86]

Preporuka je odvesti i mlađe dijete na sprovod, odnosno pogotovo mlađe, jer je njima smrt jako apstraktna, tako da ju odlaskom na sprovod na neki način konkretiziraju. I meni je bilo malo čudno kada sam čula, ali ako se bolje razmisli, mi odrasli često pretjerujemo i prezaštićujemo jer je nama nelagodno, a ne djeci.

[shtefy]

misiz S kaže:

Ovisi o djetetu isto tako.
Moj je tata umro kad je moja najmlađa polusestra imala 5 godina. Sprovod je bio u krematoriju.
Nije bila, isto kao ni ona starija od 10. Bila je miljarda ljudi, puno tuge, a za njih je bilo bitno kasnije, kad su urnu išle staviti na mjesto. NA tome su bile.
Ono šti je drugo - klinac od 2 godine ipak još uvijek ne shvaća. Dijete od 4-5 godina ipak ima jasniju sliku, plus što na sprovodu ima raznih ljudi i svatko reagira na svoj način, što znači da tako može i prema djetetu nastupiti (nemaju svi osjećaj za klince). A djecu to može šokirati.

Treba im objasniti, reći što je bilo, uostalom te osobe više nema, neće više nikad se moći s njima vidjeti, al ne znam koliko je biti na sprovodu nužno.

Moje mišljenje

Slažem se sa ovim. Na sprovodima ima svašta, što može djecu zbuniti. Osim toga, ne mora baš sprovod biti oproštaj, zar se ne može onda koji dan kasnije djete dovesti u miru i bez gomile ljudi da vidi gdje je nečije posljednje počivalište. Kada bi naši sprovodi bili sličniji američkima (to je valjda jedino što mi se zaista sviđa kod njih), uski krug najbližih i to je to, bez velike pompe i ceremonije, možda bih razmišljala drugačije. Ali po našim sahranama sam viđala svačega, od cerekanja i pričanja viceva u pozadini pa do baba iz susjedstva koje se za života sa pokojnikom nisu ni razgovarale, a na sahrani mu plaču, cvile, nariču, k'o da im je stanarinu plaćao... Naravno, to su rijetki slučajevi (bar se nadam), ali...

Ne smatram da djete treba pošteđivati od smrti, ali ne treba ga sa smrću upoznavati u ritualu koji djete teško da razumije.

[Dodagoda]

Osobno smatram da djecu ispod 6 god. nebi trebalo voditi na sprovode. Dok su skroz mali ionako ništa ne razumiju, pa ih se može povest ako ih baš nemaš gdje ostaviti. Dijete od 4 god. nebih vodila,jer na sprovodima ljudi svakako reagiraju, udovice ili djeca umrlih znaju pasti u nesvjest- onda nastane strka i djeci to ostane u lošem sjećanju.
Ja sam bila na sprovodu svome djedu, imala sam 3,5 god i to mi je jedno vrijeme ostala velika trauma. Još i sad se sjećam nekih detalja... Jako sam bila vezana za djeda i sve je bilo ok dok nisu ljes spustili u raku i počeli sipati zemlju što je meni bilo šokantno, počela sam plakati i vikati da djed neće moći disati... uglavnom i dan danas se osjećam tjeskobno na sprovodima i rađe bih da me nisu vodili na djedov sprovod, jer mi je to na kraju ostala kao zadnja uspomena na njega, a nije baš bila lijepa....
Starija djeca ipak shvaćaju da je to oproštaj od nekoga.

["friška mama"]

ja ne bih vodila svoje dijete na sprovode,osim ako ne umre netko nama i njemu blizak,onda ako je dijete dovoljno zrelo da shvaća,može ići...

sjećam se jedne zgode kad je od mog tetka baka umrla...moj mali bratić od 4 godine tada(kom je to bila prabaka i jako ju je volio),govorili su mu da je baka otišla na nebo,da je zaspala sa anđelima,itd,jer nije još kužio riječ-umrla...
uglavnom,htijeli su da ide sa njima na sprovod...
bili su svi kod lijesa,svi plaču,tišiina,čeka se svečenik da sprovod počne,a mali ga ispusti namjerno prdac toliko glasan da su se svi ljudi koji su bili tamo počeli smijati ko ludi!!!

[Ani4]

"friška mama" kaže:

ja ne bih vodila svoje dijete na sprovode,osim ako ne umre netko nama i njemu blizak,onda ako je dijete dovoljno zrelo da shvaća,može ići...

Slazem se!

Mi, hvala Bogu, nismo imali potrebu ici na sprovod, tako da je najstariji isao tek sa 13 godina i to tati od najboljeg prijatelja. Mladi jos nikada nisu isli...

[morfin@]

Tata mi je umro prije 3 mjeseca i J je ostao doma s kumicama, meni je bilo preteško u tim trenucima juriti za njim okolo a da bude miran više od 5 min. je apstrakcija, usto sav taj plač njemu bliskih ljudi- mislim da bi ga to samo uznemirilo a ne bi smo mu mogli objasniti... Usto je kod nas lijes otvoren i ja osobno želim zaboraviti svog tatu takvog a njemu nikako ne bih željela da uspomena na didu bude ona u lijesu- ako ga uopće upamti.

[mandy]

Smart_bitch kaže:

Mjesto kao i svako drugo, moj je bio prvi put sa par mjeseci. Ne kužim čemu fama.

ISto razmišljam...prvi put bio sa 2,5 godine, pitao zašto ljudi plaču, di je teta koja je umrla, ja mu sve rekla tako da može shvatiti i nastavio dalje svojim poslom..

[Atmice]

Meni je deda umro (koji je s nama živio u stanu) kad sam imala 8 god. Onda mi starci nisu htjeli ni reći da je umro, nego su me samo odveli drugoj baki.
I danas se sjećam da mi je bilo blesavo što su mi tajili i što nisam išla na sprovod i da sam zapravo bila ljuta na njih. Bila sam svjesna da je deda bio jako bolestan (rak, bio je kod kuće) i da će umrijeti.
Dvije godine kasnije umrla je i baka (isto rak, umirala je doma, bila sam svega svjesna...), onda sam išla na sprovod i zapravo mi je to sve bilo puno normalnije na takav način (imala sam 10 godina).

[Atmice]

Sve u svemu, ovisi o djetetu, o osobi koja je umrla, o običajima na sprovodu, je li lijes otvoren, jel babe nariču...., ali čini mi se iz vlastitog iskustva, ako je sve više manje u normali i ako se radi o bliskoj osobi, da sa 6 -7 godina djeca mogu (nekad i žele da se oproste) ići na sprovode.

[pljucpljuc]

Ja moje ne bi vodila na sprovod, jer mene su vodili u posjete bolesnoj teti od 7-9godine i bilo mi je užasno gledat ju kako propada, pa su me još vodili u posjet u "hospicij" gdje mi je bila užasna priča koju sam čula o tome kako tamo ljudima rijetko daju piti jer im se neda mijenjat pelene i onda su me vodili na sprovod koji sam dočekala kao olakšanje, a i opet mi je i to bilo strašno, jer su tetu kremirali i pomisao na to mi je bila baš teška. Opirala sam se odlasku s 12g baki na sporvod, ali sam morala ići i bilo mi je odvratno kako je nakon sprovoda cijelo selo žderalo neku mesinu i ponašalo se kao da je pir, a ne sprovod, a na povratku sam još morala slušat prepirke o tome tko šta nasljeđuje. I onda sam sa 13g morala ići na sprovod tetku i tad sam od muke dobila tempraturu 40 i s tom tempraturom su me vodili na groblje i ostalog se ne sjećam, premaglovito je. Nakon toga više nisam niti na jedan išla i mislim da ni neću sve dok to ne bude neki koji ja budem morala organizirat...a kad netko umre to ću djetetu objasnit doma i nema potrebe za gledanjem pokopa, možemo se mi i doma od svakog oprostit.