Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca

Roditelji i djeca Zato što ih volimo i oni vole nas.
Podforumi: Školarci i adolescenti, Dojenčad i predškolci, Trudnice, Medicinski potpomognuta oplodnja, Dječje zdravlje, Oprema

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 06.08.2011., 21:42   #61
Pa ne znam...znam da sam ja imao devet godina kada sam bio na sprovodu prvi put
Sad ne znam po mome mišljenju malko prerano,ja ne kužim to forisiranje odlaska na sprovode,općenito,mene su prislili da idem na jedan soprovod (već samo bio nekih 20 +) i danas ne mogu otići toj opsobi na grob
__________________
----
Novi233 is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.08.2011., 22:03   #62
Ja sam prvi put na sprovodu bila sa 22 godine i tek onda sam shvatila da je zapravo bolje što nisam bila ranije i zahvalna sam mami što me nije nikad vodila. To su jako tužni i psihički naporni događaji tako da smatram da djeca ne bi trebala prisustvovati tome osim ako se ne radi o (nedajbože) djetetu jako bliskoj osobi.

Nedavno mi je umrla baka i nisam uopće pomišljala na to da bih svog 4-godišnjeg sina vodila sa sobom.
_Candy Candy_ is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.08.2011., 22:48   #63
Ako je dijete poznavalo baku i bilo vezano uz nju, treba otići na sprovod i treba joj se objasniti što se tamo događa. Tako će lakše odbolovati i proći proces žalovanja. Tako će lakše razumjeti i zašto joj mama tuguje. Smrt je sastavni dio života i bolje je sva pitanja i nedoumice pokopati s bakom nego ih ostaviti nedorečenima.

Ja bih je svakako povela. A ti ipak pitaj psihologa u vrtiću ili kojeg drugog, jer moje mišljenje nije stručno.
__________________
Premnoge šuplje stvari su nam smisao života, zašto si se sad okomila na riječi? (vrrrlet)
Vraćamo se u prethistoriju. Ovo je civilizacija slike. Što ne zahtijeva sposobnost apstraktnog mišljenja. (MmeTipfeler)
Perzefona is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.08.2011., 22:52   #64
Po meni ne. Naravno, ovisi jesu li bile bliske baka od tvoje supruge i tvoja kćer ili nisu. Ako nisu, ja bih joj rekla šta se dogodilo i kamo mama ide, čak bi je poslije kroz neko vrijeme i otpeljala na groblje da pozdravi sama baku, ali ne bih je vodila na sprovod. Bila sam na jednom sprovodu gdje je curica bila svom pradjedu i kad je njena mama počela plakat, curica je plakala ko luda i molila mamu da ne plače, grozna scena.
danijela28 is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.08.2011., 22:59   #65
Nema potebe voditi dijete od 6 godina na sprovod.

Njima je smrt još uvijek preapstraktan pojam, nemaju tu razvijenost i kapacitet da shvate,

jedino što će vidjeti su ožalošćeni - a što to djetetu može donijeti dobro?

Ne treba ni skrivati od djeteta - ni suze, ni bol, ni tugu.

Vjerujem da treba odgovarati i pričati sa djetetom onoliko koliko njega samog zanima.

Djeca to drugačije poslože u svojoj glavici, bez guranja na sprovode.
Azz is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.08.2011., 23:05   #66
Quote:
Mr. Relentless kaže: Pogledaj post
Da li sam u pravu?
Moja je nona umrla kada mi je bilo 7 godina. Nažalost, bila sam na pogrebu na tatino inzistiranje.
Svome djetetu to nikada ne bih priuštila.
__________________
26.4.2011. stigao mali zmaj
hopeless_ri is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.08.2011., 23:09   #67
ja se dana danas sječam prvog sprovoda na kojem sam bila, a imala sam 5 godina. no nemam ružnu uspomenu.

teta koju sam jako voljela je poginula i dobro se sječam da sam htjela ju vidjeti još jednom i da me tetak podigao da ju vidim(nikada nisam imala noćne more zbog toga niti ikakvo ružno sječanje).

no kada sam išla u 1. razred gimnazije jedna prijateljica iz razreda je počinila samoubojstvo i svi smo iz razreda išli redom i poljubili ju u čelo , tek par dana nakon toga sam postala svjesna situacije, ne znam tko nam je to uopće rekao da radimo, ali i dan danas se znam probudit u znoju kada mi dođe u san.

kada sam imala 18g otac mi je relativno naglo preminuo i gledala sam ga mrtvog u lijesu ,nikada nisam imala ružne snove ,ali mi je ostala ''posljedica'' nakon njegove sahrane a to je da od tada nisam ušla u mrtvačnicu kada netko umre, padam u nesvjest na zvuk limene glazbe i počasne pucnjeve na nečijem sprovodu.

sada mi je nažalost baka na samrti i mene je najveći strah kako ću preživjeti ulazak u mrtvačnicu(a trebala bih) jer jako smo vezane oduvijek.
svoju djecu(8g, 5g i 5 g) neću tjerati da idu na sprovod ali ako budu željeli ,neću im branit da idu ,samo im neću dozvolit ulazak u mrtvačnicu da vide baku.
__________________
Nemam ja onih osamnaest godina ,ni mač u grudima da bih opet sve iz početka, nemam ja milion sudbina ,pa zar nije dovoljna i ova jedna, tako bijedna.?
Elich San is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.08.2011., 00:00   #68
Vi poznajete svoje dijete najbolje..ako je bila vezana uz baku...najbolje joj je sve objasniti i ipak ostaviti nekom na čuvanje..ja sam inače jako za to da djeca budu što više upučena u realan svijet...i o svemu sa njima pričam..moji idu samnom na groblje kad nosimo cvijeće i palimo svijeće...ali na sprovod ih nebi vodila...pogotovo kako ste jako bliska rodbina pa čete morati biti u mrtvačnici uz lijes..a mislim da to svakako nije za malo dijete...ali objasnite joj sve i možete je odvesti sljedeći dan ili nakon nekoliko dana na groblje..
lulucry is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.08.2011., 00:37   #69
Quote:
Elich San kaže: Pogledaj post
ja se dana danas sječam prvog sprovoda na kojem sam bila, a imala sam 5 godina. no nemam ružnu uspomenu.

teta koju sam jako voljela je poginula i dobro se sječam da sam htjela ju vidjeti još jednom i da me tetak podigao da ju vidim(nikada nisam imala noćne more zbog toga niti ikakvo ružno sječanje).

no kada sam išla u 1. razred gimnazije jedna prijateljica iz razreda je počinila samoubojstvo i svi smo iz razreda išli redom i poljubili ju u čelo , tek par dana nakon toga sam postala svjesna situacije, ne znam tko nam je to uopće rekao da radimo, ali i dan danas se znam probudit u znoju kada mi dođe u san.

kada sam imala 18g otac mi je relativno naglo preminuo i gledala sam ga mrtvog u lijesu ,nikada nisam imala ružne snove ,ali mi je ostala ''posljedica'' nakon njegove sahrane a to je da od tada nisam ušla u mrtvačnicu kada netko umre, padam u nesvjest na zvuk limene glazbe i počasne pucnjeve na nečijem sprovodu.

sada mi je nažalost baka na samrti i mene je najveći strah kako ću preživjeti ulazak u mrtvačnicu(a trebala bih) jer jako smo vezane oduvijek.
svoju djecu(8g, 5g i 5 g) neću tjerati da idu na sprovod ali ako budu željeli ,neću im branit da idu ,samo im neću dozvolit ulazak u mrtvačnicu da vide baku.
Hm malo nevezno,ali ja ne kužim što ljude goni da otvore lijes,bio sam nedavno na spriovodu,majka i sin poginuli u saobraćajki,vani plus 50 valjda a ljesovi otvoreni jer je otac-muž tako htio a meni nitko nije rekao (tek poslije)
Mislim uza sve dužno poštovanje prema svakome ali
__________________
----
Novi233 is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.08.2011., 00:45   #70
Tata od mog muža umro je kad je klinac imao 7god.-prije 2godine.On je znao da je deda jako bolestan,objasnili smo mu da je umro kad se to dogodilo,komentirao je da je to jako tužno,nitko pred njim nije skrivao žalost.Na sahranu ga nismo vodili,otišli smo drugi dan s njim da zapali svijeću i to radimo i dalje.Djeda se sjeća,pričamo o njemu...Ja sam mišljenja da djecu ne treba voditi na sahranu,iako kažu da ih treba uključiti u cijeli proces žalovanja,pa i samu sahranuAli koliko god im mi objašnjavali njima je to ipak apstraktno u toj dobi.
__________________
Ma daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi...
zara01 is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.08.2011., 01:35   #71
mislim da sprovod ipak nije za djecu,ja svoje dijete nikad nebi vodila na sprovod,kad bi vec bila cura/decko onda vec da.ko zna kako dijete moze to sve shvatit,i imat traume od toga,ipak se tamo place,tuguje
__________________
Pas je jedino biće na svijetu koje te voli više od samoga sebe
OOOOOOO is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.08.2011., 11:43   #72
meni je prabaka umrla kad sam imala nekih 7-8 god, a baka kad sam imala 10...bila sam na oba sprovoda i ne sjećam se da je to izazivalo ikakve traume ili šokove kod mene.
sjećam se sprovoda,i kad su umrle, tih dana, onako ljudi su dolazili, tužno je bilo al to je sastavni dio života...
sad kad na to gledam - pa još uvijek smatram da je najnormalnije da sam išla na njihov posljednji ispraćaj.....
puno mi je gore sad ko odrasloj biti na sprovodima, mislim da djeca to tak ne doživljavaju strašno ko odrasli...

naša je imala 3 god kad je išla muževoj prabaki na sprovod.
al na svakom roditelju je da procijeni prema svom djetetu kako u toj situaciji postupiti...
__________________
neću potpis
m@m@ is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.08.2011., 13:33   #73
A da pitate klinku koja ima vec 6 godina jel zeli ici na sprovod? Ako da, osigurajte joj osobu koja ce se brinuti samo o njoj i biti joj podrska (znaci tata ako je mamina mama umrla i ako se nece brinut za mamu istovremeno... no to moze bit i neka teta ili druga osoba s kojom je klinka bliska).
Ako ne, nemojte ju tjerat. Omogucite joj neki drugi nacin da se oprosti s osobom koja joj je umrla.

Ocekujte pitanja i odgovarajte joj iskreno na pitanja, a ne tipa "osli u raj", "na nebo", "bog uzeo" i sl. fraze, vec baka je bila stara ili joj je bilo to i to i zbog toga je umrla.
I ne "baka ne ide na nebo" vec "neki ljudi vjeruju u raj bla bla"... You got the point.

Djeci je potrebna i igra. Za njih su ovo isto teske emocije i trebaju se nauciti nositi s njima. Oni to rade na nacin da kombiniraju tugu i igru kad je sve oke. Podrzavajte ju u tome, igrate se i mazite. Nek se osjeti sigurnom.

Dijete nece imat traume od samog sprovoda Dapace, bar ce se moci oprostiti ako je bilo blisko s tom osobom. I normalno iskazujte osjecaje tuge, a ne to skrivat od djece.

Školska djeca:
 Znaju da je smrt konačna - nepovratnost
 Ne razumiju da se smrt može dogoditi i mladima ili njima samima - univerzalnost
 Misle da se smrt događa starima i slabima jer oni ne mogu brzo trčati, pa ih smrt može stići
 Mogu se bojati da će oni, njihovi bližnji umrijeti
 Zanimaju ih uzroci smrti (tjelesni i biološki) – zašto, kako
REAKCIJE: poricanje i žalovanje se izmjenjuju, često ne postavljaju pitanja i drže se kao da ih to ne pogađa, imaju jak osjećaj gubitka, ali teško izražavaju osjećaje, poremećaji hranjenja i spavanja, glavobolja, osjećaj straha, osjećaj krivnje, bijes prema osobama koje smatraju odgovornima za smrt (Bog, liječnik) ili prema drugima (učitelji, djeca), teškoće koncentracije i pamćenja
POMAŽE: iskren i otvoren razgovor o smrti, informiranje, podijeliti s djetetom vlastite osjećaje, potaknuti dijete da izrazi bijes i druge osjećaje, podrška
sindenis uinen is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.08.2011., 14:51   #74
Quote:
sindenis uinen kaže: Pogledaj post
A da pitate klinku koja ima vec 6 godina jel zeli ici na sprovod?
ako smijem primjetit, nisam sigurna da li si dijete od 6 godina može jasno predočiti što je to uopće sprovod. i ne znam, da li može znati želi li to ili ne.
__________________
Sodoma i Gomora
naporna is online now  
Odgovori s citatom
Old 07.08.2011., 15:08   #75
Quote:
Mr. Relentless kaže: Pogledaj post
Supruzi je prekjučer umrla baka, u ponedjeljak je sprovod.
Imamo kćerkicu od 6. godina. Supruga uporno inzistira da kćer sudjeluje u tom tužnom činu, tj., sprovodu, dok ja mislim da to jednostavno nije dobro za djetetovu psihu i moguće traume zbog toga, te ja sa svoje strane inzistiram da sa djetetom ostanem kod kuće dok pogreb ne završi.

Da li sam u pravu?

Ako je ovo u neodgovarajućem threadu, molim da se premjesti u odgovarajući.
Mislim da nije dobro da se tako malo dijete vodi na sprovod i da možete imati samo brige i problema. Ni jedan sprovod ne traje kratko, ima tu suza i svega, a i velike su vrućine. Još i ako je običaj da se ide u mrtvačnicu i stoji kraj lijesa, mislim da se to djetetu nikako ne smije "priuštiti". Pogotovo ako je supruga jako voljela baku i sama će biti istraumatizirana tim događajem. Supruzi bi zapravo trebala tvoja podrška, a ne prisustvo djeteta. Bolje bi bilo da neka osoba od povjerenja ostane kod kuće sa djetetom, a ti supruzi budeš rame za plakanje. Poštedite malu tog čina...
__________________
Nemam vremena za gluposti...

Budete li trošili energiju i živce na ljude koji nisu toga vrijedni, zapostavit ćete one koji su vam bitni.
Alkemicharka is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.08.2011., 15:30   #76
Quote:
Mr. Relentless kaže: Pogledaj post
Supruzi je prekjučer umrla baka, u ponedjeljak je sprovod.
Imamo kćerkicu od 6. godina.
....
Quote:
sindenis uinen kaže: Pogledaj post
A da pitate klinku koja ima vec 6 godina jel zeli ici na sprovod? Ako da, osigurajte joj osobu koja ce se brinuti samo o njoj i biti joj podrska (znaci tata ako je mamina mama umrla i ako se nece brinut za mamu istovremeno... no to moze bit i neka teta ili druga osoba s kojom je klinka bliska).
Ako ne, nemojte ju tjerat. Omogucite joj neki drugi nacin da se oprosti s osobom koja joj je umrla.
...
definitivno potpisujem ovaj post, kao netko kome je sa 6 godina umro netko vrlo blizak. htjela sam ici na sprovod, trebalo mi je da se oprostim, ali nisu mi dali jer sam premala i sprovodi nisu za djecu..

ali pitanje je koliko je bila bliska s prabakom. jer ako nije, ako ju je vidjala rijetko i nije osjecala emocionalnu povezanost s njome, onda bolje da ne ide, jer joj sam oprostaj od prabake mozda nije toliko znacajan, koliko bi joj se mogla urezati mamina i tuga drugih ljudi...

pitajte je, razgovarajte i vidite iz njezine reakcije je li shvatila o cemu se radi. ne mora njezina rijec biti zadnja, ali barem cete znati i mozda i uvaziti njezino misljenje i zelju.
__________________
02-2010, 12-2012
tina is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.08.2011., 15:41   #77
Složit ću se s onima koji kažu da treba ići. Da, sprovodi su tužni, da tamo se plače. Ali tome i služe, to je simbolički ritual pozdravljanja s preminulom osobom, on ima svoju psihološku svrhu. Netko je već spomenuo proces žalovanja. Svaka propuštena karika u tom procesu može dovesti do nekog problema kasnije.

Ako je dijete s bakom bilo blisko, treba ići, ako nije - možda nema potrebe, ali svakako da joj se objasni, da ju se povede na groblje i sl.

Moj otac je ostao bez oca u dobi od 10 godina. Skrivali su to od njega, dali ga na tjedan dana rodbini, obavili pogreb (mama i 4 godine straija sestra) bez njega - čovjek nije dobio priliku ni pozdraviti se s ocem, ni biti dio obitelji u tom trenutku.
Trebam li spomenuti da on cijeli život ima psiholoških problema, koji loše utječu ne samo na njega, nego i na čitavu našu obitelj?
femmelatin is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.08.2011., 15:51   #78
Quote:
danijela28 kaže: Pogledaj post
Po meni ne. Naravno, ovisi jesu li bile bliske baka od tvoje supruge i tvoja kćer ili nisu. Ako nisu, ja bih joj rekla šta se dogodilo i kamo mama ide, čak bi je poslije kroz neko vrijeme i otpeljala na groblje da pozdravi sama baku, ali ne bih je vodila na sprovod. Bila sam na jednom sprovodu gdje je curica bila svom pradjedu i kad je njena mama počela plakat, curica je plakala ko luda i molila mamu da ne plače, grozna scena.
Tako je bilo meni, kad je umrla baka. Bila sam jako mala, i nista nisam kuzila, a sprovod jako velik, pa sam se jos izgubila.
Teska nocna mora!

Quote:
Elich San
ali mi je ostala ''posljedica'' nakon njegove sahrane a to je da od tada nisam ušla u mrtvačnicu kada netko umre, padam u nesvjest na zvuk limene glazbe i počasne pucnjeve na nečijem sprovodu.
Da, ja isto padam u nesvjest, i ako vec moram ici na sprovod, uzmem Apaurin, jer nema sanse da inace izdrzim.
Nikad ne bi uzela djete na sprovod!
Dita Von Teese is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.08.2011., 21:15   #79
Meni stvarno nije jasno kak ona može uporno inzistirati Pa to je i tvoje dijete, a ona inzistira na nečemu što će ga istraumatizirati. Što njoj uopće znači da će dijete biti tamo. Curica može doći na grob i oprostiti se. Može joj nešto nacrtati i zapaliti svijeću. Nitko ne kaže da se dijete ne treba oprostiti i da joj se ne treba reći da joj je prabaka umrla.
Ali uplakani ljudi, hrpa ljudi u crnini, mrtvačnica, lijes, tužna muzika... definitivno nije ambijent za dijete od 6 godina.
Mene su kao malu odveli na sprovod od prabake. Počela sam toliko histerično vrištati da su me morali odvesti doma. I nikako mi nije išlo u glavu da će je pokopati, a ona samo spava. Mogli su mi do sutra pričati da je ona na nebu i lijepo joj je i ne znam što, meni je u glavi ostalo to da ide pod zemlju.
Ja svoju djecu sigurno prije 12 godine neću voditi na sprovode.
__________________
vjencanje Abel Ruben i Adelina
MalaZelenooka is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.08.2011., 21:33   #80
Dijete tek negdje oko 12. godine zivota razvija potpunu svjesnost i razumijevanje smrti... ali to ne znaci da ju ba sakrivati od djeteta ili ga traumatizirati... bio sam, kao mali, na sprovodima i nis mi nije bilo jasno, pa samim time nije ni ostavilo traga na meni...

Naravno da djeca mogu razlicito reagirati, kao i da to moze imati razlicite posljedice, ili ne imati posljedice, ali zato je tu obveza okoline da djeci objasni smrt na najbolji nacin sto se moze... da se osoba preselila u raj, nebo, zvijezde (sto vec djetetu pase), pa je tuga normalan dio koji slijedi... da se razgovara s njim o nekom nepovratnom gubitku (kucnog ljubimca, igracke...) i kroz to objasni univerazlanost i nepromjenjivost smrti...

Ali i, po meni, je bitno da se dijete ne traumatizira smrcu kao necim losim, negativnim sto ga mora istraumatizirat, vec da ju nauci prihvacat i gledat kao sastavni dio zivota...
Sacreus is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 14:59.