Istiniti horrorični događaji

[Katayama]

Nemruth Dagi kaže:

i.

Čestitam na maču...no dalje ne bih o tome

Ne znam ja na kaj ti sad misliš

[Nemruth Dagi]

Katayama kaže:

Ne znam ja na kaj ti sad misliš

Da ga imam i ja...

[Katayama]

Nemruth Dagi kaže:

Mislim da lik nešto sam uzgaja u sebi....fujjjj, što dalje od njega.

Intuicija mi kaže da on najvjerojatnije ne radi ništa..nego ovo samo radi, a njegova maltene flagelacija je poziv u pomoć..

[Nemruth Dagi]

Katayama kaže:

Intuicija mi kaže da on najvjerojatnije ne radi ništa..nego ovo samo radi, a njegova maltene flagelacija je poziv u pomoć..

Nemam konkretnog iskustva sa tim likom...i ne žalim što nemam
Ono što mi intuicija govori da je bolje otići što dalje.

[Katayama]

Nemruth Dagi kaže:

Da ga imam i ja...

Dapače, ništa bez toga, samo oštro, samo oštro

Tko spava, umire

[Katayama]

Nemruth Dagi kaže:

Nemam konkretnog iskustva sa tim likom...i ne žalim što nemam
Ono što mi intuicija govori da je bolje otići što dalje.

Pa i otišao sam

[WIKY]

odlucna prica, nesto slicno sam vidjela kod bivseg kolege usred bijela dana u trgovackom centru pod onim umjetnim led svjetlom i rekla sam mu to na sto mi je on rekao da se ne osjeca najbolje i da bi mu uskoro mogao uslijedit epilepticki napadaj, sam je rekao da su mu oci drugacije prije napada, ali nije bio svjestan kako drugacije dok mu nisam rekla i pitala ga direktno, kolega nije imao nikakvo objasnjenje na to i isto se cudio da se bas tak oci izmjene kao da je reptilian iz David Ickeove price
nista od lose energije kod kolege, sve pozitiva i pomalo zbunjenost sto nije cudno ako je rekao da bi moglo bit epi napadaj neki blazi ili kao najava veceg

[Katayama]

Nije to ovdje bio slučaj..a nije bilo niti reptilskog izgleda očiju, niti je bilo LED lampica, malo mi je teško opisati, svjetlucale su više.
Razmislio sam o svemu dobro, teško da je bilo zbog nekog čudnog kuta ulaska minimalne količine svijetla u prostoriju..i teško da je bilo zbog boje i općenito običnih fizičkih osobina očiju te osobe, nije to.
Najvažnije od toga svega je ono što se tipkanjem ne može prenijeti ovdje a to je energija, atmosfera, taj osjećaj.
Nisam strašljiv tip, niti paranoičan..niti sam se ovog lika bojao u nekom klasičnom smislu pa da bi se moglo reći da je zbog toga, zapravo se mene više boje . Bila je to nelagoda jedne sasvim druge vrste.
Znam da mnogi ne mogu razumjeti o čemu pričam i kako mislim.

[krena]

Katayama kaže:

Nije to ovdje bio slučaj..a nije bilo niti reptilskog izgleda očiju, niti je bilo LED lampica, malo mi je teško opisati, svjetlucale su više.
Razmislio sam o svemu dobro, teško da je bilo zbog nekog čudnog kuta ulaska minimalne količine svijetla u prostoriju..i teško da je bilo zbog boje i općenito običnih fizičkih osobina očiju te osobe, nije to.
Najvažnije od toga svega je ono što se tipkanjem ne može prenijeti ovdje a to je energija, atmosfera, taj osjećaj.
Nisam strašljiv tip, niti paranoičan..niti sam se ovog lika bojao u nekom klasičnom smislu pa da bi se moglo reći da je zbog toga, zapravo se mene više boje . Bila je to nelagoda jedne sasvim druge vrste.
Znam da mnogi ne mogu razumjeti o čemu pričam i kako mislim.

Godinu dana sam živio kao student sa jednim muslimanom. Bio je jako dobar čovjek, a svaki dan je pisao i dobivao pismo svoje djevojke. Po tome sam ga upamtio.
Ali sam se sjetio jedne njegove priče kada je došao u svoju studentsku sobu sav slomljen. Naime susreo on nekog svog zemljaka. Išli oni na piće (sok).
Ali mu je taj zemljak ima nekakav čudan pogled. Što su duže pričali (nešto bez veze), to je njemu taj pogled izazivao sve veću mučninu. Na kraju je jedva čekao da svatko krene svojim putem prema stanu.
Njemu nikako nije bilo jasno što je to izazvalo kod njega takvu mučninu, strah i paniku. Inače zemljaka je znao od prije , nisu bili u svađi, niti u nekakvim lošim odnosima. Ali je ovaj put njegov zemljak imao za njega nekakav hipnotički pogled ??!!!!

[Katayama]

Da, teško je opisati malo taj osjećaj, recimo da je splet više osjećaja, neugodnih...ali kada sam nakon nekoliko dana vidio full izdanje priznajem da sam bio prestravljen, ne mogu opisati, ne nadaš se zagledati i osjetiti tako nešto a opet nema racionalnog objašnjenja..
jednostavno je u tom trenu gledalo na neki, predatorski, ne-sa-ovog-svijeta način, k tome iz zamračene prostorije..i još u kombinaciji sa izrazom lica..ne znam, ne može se to opisati ovako, da je bilo tko bio u tom trenu sa mnom i to vidio znao bi točno..
Jako sam oprezan sa takvim izjavama i ovo je prvi put da sam to negdje rekao, odnosno, napisao..i znam kako zvuči, ja tu ne mogu ništa...ako netko ima racionalno objašnjenje rado ću saslušati i razmisliti

Inače ne viđam takve stvari na ovaj način makar se bavim nekim stvarima, mogu osjetiti dosta toga i napraviti poveznice intuitivno..ali ovo je specifično bilo..

[WIKY]

vjerujem da osjecaj nikad ne vara nego da je mozak taj koji pokusava stvari objasniti racionalno,pa kad ne uspije da je covjek zbunjen
zivotinje super citaju emocije, to im je prirodno i tako komuniciraju, a ljudi su navikli potiskivat emocije i slusat razum(mozak) koji nije uvijek pouzdan kad se stvvari ne mogu objasniti i rijecima opisati

[Katayama]

mora da sam život'nja

[WIKY]

Katayama kaže:

mora da sam život'nja

hahaha a jesam se odvalila da mi je skoro mob opao u kadu

prava si zvijer

[Hetmasteen]

Dobro. Ja sam novi ovdje. Zanimljiva mi je ova priča od Katayame, iako mračna nije nešto što i se čini da nisam već vidio prije. Neki ljudi imaju tu crtu lica da jedostavno u određenom trenutku ne mogu sakriti svoju tamnu energiju, i razotkriju se. Osobno me ne zanima magija niti ezoterija a iskreno ni bilo kakav religijski fanatizam kod ljudi ukoliko vidim da im muti zdravu prosudbu na način da nisu u stanju i racionalna ponašanja i svakodnevne situacije u životu objasniti bez da im pridaju mističan karakter.

Nedavno sam živio u Osijeku ukupno više manje tri godine s kraćim pauzama od mjesec dva kada sam se vraćao u Split. Radim za manju privatnu firmu primarno geodeziju, proputovao sam više manje bez pretjerivanja cijelu državu, i pogotovo zadnjih godina Slavoniju i slavonska sela. Naslušao sam se bapskih priča, tako da sam više manje čuo i za uklete kuće, uroke, prokletstva, i slično što me nije previše dojmilo. Spavao sam u navodno ukletoj kući mjesec dana u jednom selu između Đakova i Slavonskog Broda prije par godina i tek kada sam otišao naslušao sam se svega o njoj, a meni osobno nikad do tada u tuđoj kući nisam imao ljepši i ugodniji mir, i prekrasan san, tako da me se npr. takve situacije nisu dojmile. Zadnji put sam prolazio prošle godine u srpnju kroz selo i stoji natpis "Prodaje se". To je jedna druga priča koja bih ostavio za neke kasnije teme, ne želim kompromitirati obitelj koja je vlasnik objekta jer su uredni ljudi prema meni bili čak ni anonimno preko foruma i u tom kraju priča o njoj nije nepoznata. U nekom drugom postu možda detalje o toj "legendi".


Vidim da mnogo ljudi ima svoju priču, pa bih i ja volio vidjeti da li se neke pojave događaju i vama, a ne znam kako bih to nazvao nego "slučajni susreti".

Uglavnom zanima me da li se ikome ikada dogodilo da slučajno negdje u prolazu naletite na grupu ljudi - stranci koje nikada niste prije vidjeli, koji šute, promatraju vas kao da vas znaju, analiziraju ili čekaju na vašu reakciju a za njih imate neki osjećaj kao da ne pripadaju ovom svijetu? Malo zvuči paranoično ili šizofreno na početku, znam, ali ponekad mi se to događalo u prolazu. Npr. jednom šetam prijepodne Osijekom sam, uredno sređen i okay kada naletim na nekoliko stranaca koji zastanu pogledaju u mene, međusobno se došaptavaju i promatraj me kao da sam neki pokusni kunić. Svratim na Tisak kupiti cigarete, vratim pogled nazad, a dvoje muškaraca i jedna žena s nekim zagonetnim smiješkom kao da gledaju "kroz mene" jer ne znam kako bih mogao objasniti taj osjećaj u tom trenutku. I kada sam se odlučio prići i upitati ih da li im išta treba, oni već u idućem trenutku se uklope u kolotečinu, kao da su netragom nestali ili ih više ne mogu izdvojiti iz mase. To mi se ruku na srce događalo možda ukupno 10 puta ponajviše u Osijeku, i u tom momentu imam osjećaj kao da su to prošli neki vremenski putnici u turističkom izletu u ovo vrijeme, gdje sam ja bio zanimljiv iz nekog razloga :-))
Znam da nije ništa posebno priča, više je stvar osjećaja u tom momentu da se osjećaš kao "pokusni subjekt". Nešto slično sam kasnije čuo od prijatelja iz Osijeka, njegova priča je mnogo detaljnija, ali ipak ima jedna razlika što mi je frend jedno vrijeme bio ovisan o marihuani, kao mlađi je povremeno eksperimentirao s psihodeličnim drogama, i sada više srećom ne prakticira nijedno, a slično mu se dogodilo prošle godine na Pagu. Slična situacija kao i ova moja a kada je došao do njih pitati, čovjek je skinuo naočale, a on je u njegovim očima ugledao nešto što je nazvao kao "plavkasta svjetlost" i samo se blago osmjehnuo. Inače nazovimo ga Tomi, koje smatram jednog od najracionalnijih i najstrpljiivijih ljudi koje uopće znam sada s 33 godine, discipliniran u poslu i radnoj etici je to mrtvo hladno ispričao iz razloga što ima povjerenje u mene i zna da ga neću proglasiti ludim na prvu, je danas uvjeren da je to bio "anđeo" ili jednostavno biće koje nije dio ovog svijeta.
Ja sam bio racionalnija strana pa sam otvoreno pitao da nije flashback od onih stvari otprije, nasmijao e mirno i potpuno iskreno rekao da jednostavno ti ljudi nisu bili dio ovog svijeta.

[krena]

Zombie_666 kaže:

Prije par dana sam vidio nešto vrlo čudno. Naime, izašao sam s ocem vani, on da obidje stoku (imam farmu gdje gajim veoma velike bikove, zivim na selu), a ja da nahranim pse (imam dva mješanca koja sam spasio sa ulice). Otac je prvo otišao u garazu (koja je na lijevoj strani dvorišta), desno su silosi za kukuruz, a pravo je sama farma ili štala sa stokom (zgrada dugačka 50m, široka 12m, visoka 5m). Psi imaju kućice ispod silosa. Na garazi se nalazi velika halogena svjetiljka koja obasjava cijeli prostor veoma jakom svjetlošću (što je veoma korisno tokom dugotrajnih sezonskih poslova). Dakle, otac je isao ispred mene, izasli smo iz dvorista (oko kuće se nalazi posebno malo dvorište, a vani je veliko gdje su ostale zgrade), on je odmah skrenuo lijevo u garazu a ja sam nastavio po dijagonali prema silosima. U tom trenutku sam krajičkom oka opazio sjenku na krovu štale. Već spomenuta sijalica ne obasjava taj krov jer je dosta visok na tom mjestu, ali gore nije bila totalna tama jer sam moga razabrati crvenu boju krova i jasno definisanu formu nečega što se gore nalazilo. Po mojoj procjeni, mislim da je bilo visoko oko jedan metar ili nešto više, širine mozda pola metra. Zastao sam i zagledao se gore, sasvim zbunjen, jer se na taj krov praktično ni mačka na moze popeti pošto su zidovi visoki a nema nikakvog drugog načina da se gore ode bez merdevina.Nisam primijetio oči ili bilo kakav znak kretanja prvih par trenutaka dok sam tako zatečen stajao gotovo na sred dvorišta, sa jakom svjetiljkom na lijevoj strani i još uvijek nedefinisanim objektom na krovu ispred mene, na daljini od oko 10 metara ispred mene i oko 4 metra iznad mene (to nije bilo na samom vrhu krova, već na njegovoj lijevoj strani koja se spusta pod malim uglom. Za tren sam pomislio da se radi o sovi, ali sam odmah shvatio da je to na krovu preveliko. U sledećem trenutku otac je otvorio vrata garaze i upitao me šta to gledam - u istom momentu to tamno obličje na krovu se naglo pomjerilo i veoma velikom brznom, krećući se pogeto na 4 noge (ili ruke?) krenulo prema ivici krova, ali ne prema meni, već na lijevo, prema najnizem dijelu krova koji je samo oko 3 metra iznad zemlje. Nakon završetka krova slijedi prazan prostor od oko 3 metra, ograda, komšijina garaza i pored same garaze, oko 1 metar od ograde, mlada drvo lipa, visoka mozda 3-4 metra. Nevjerotanom brzinom ta stvar je došla do ivice krova i skočila preko otvorenog prostora širokog najmanje 4 metra (put od 3m + 1m od ograde do lipe) na spomenutu lipu, u početni dio krošnje. Drvo se usljed toga jako zatreslo i zaljuljalo i čuo sam zvuk lomljenja grana, a potom i tup zvuk kada je to biće skočilo na zemlju a potom i toptanje nogu dok je otrčalo niz komšijino imanje u mrak. Zvukovi su bili veoma jasni jer je bila neobično tiho (tek kasnije sam shvatio da nijeda pas nije zalajao-oba su se sakrila u kućice i bili tako prestrašeni da se nisu usudili izaći vani čak ni da jednu naredna dva dana!!). Otac je vidio kako se drvo zatreslo i čuo je sve zvukove koji su potom uslijedili, što isljučuje mogućnost da sam halucinirao. Obojica smo bili jako uplašeni, da budem iskren čak uzasno uplaseni i odmah smo se najvećom brzinom vratili u kuću gdje su nas dočekale moja majka i zena, iznenadjene što smo se tako brzo vratili. Isprva su mislile da se salimo, ali kada je i otac najozbiljnije potvrdio da je to što se desilo čista istina (on ima 60 godina i vrlo je trezven i ozbiljan čovjek) povjerovale su nam.

Sutradan ujutru sam otišao do komšije i upitao ga jel nešto čuo, a on mi je potvrdio da su se svi njegovi ukućani probudili usljed zvuka lomljave granja na tom drvetu (kuća mu je samo par metara udaljena) i pokazao mi slomljene grane koje su lezale ispod lipe, a gore na početku krošnje su se vidjela mjesta sa oguljenom korom i tragovima kandzi!!! Jbte, ev sav sam se najezio dok ovo pisem. Stvarno se NIKAD u cijelom zivotu nisam tako uplašio kad te noći i tog jutra dok sam gledao u tragove na tom drvetu. Komšija je zvao policiju odmah tog jutra, oni su došli, napravili zapisnik, ismijali nas i otišli.

Holly shit, kako sam se tada uplasio!!!Od tog dogadjaja, nikako vise ne izlazimo van nakon mraka, a ako baaaaaaaaaaaaaaaaaš moramo (npr, iskrsne neki problem oko stoke), obojica idemo naoružani.

Ima li iko ideju sta bi to moglo biti? To se desilo dakle prije par dana, mislim da je to bila nedelja naveče ove sedmice. Kod nas u BiH nema nikakvih zvjerki koje su sposobne za takvo nešto (ili izgleda ipak ima??).

Da li je to ovo ??
http://www.index.hr/lajk/poster/1938...e-moci-spavati

Odnosno: https://mmediamreza.com/magazin/kate...ideo/5-1-0-283
Skandinavski Tag Vandren (Hodači po krovu) su relativno nova urbana legenda. Radije ostaju iznad zemlje iz nepoznatih razloga, a mogu da prave fantastične skokove s krova na krov zgrade.

[cukalj]

ali duhovi ne postoje

[emocija]

Citam vas, pa rekoh da i ja napisem svoju neobicnu pricu,hm tj ono sto sam vidjela.
Prije cca 2god. Bilo je ljeto, probudila sam se usred noci, otisla na wc, bilo je oko 4h, i pas je spavao u dnevnom, i tako imam obicaj pogledati ga pomaziti,i natrag u krevet.
U dnevnom roleta je bila dignuta skroz gore,to je malo turisticko mjesto,taman ispred zgrade ima javna rasvjeta,i cestica koja se racva. Navecer tamo vani nema ljudi,fa,budu na terasi ti turisti,tu i tamo netko proseta,ali u tu doba nigdje nikoga,potpuni mir.
Ja iz navike pogledam kroz prozor, i tocno ispred na raskrizju(odmah je garaza i kuce) vidim uz zid stoji netko,onako mirno,glava gleda dole,muskarac s duzom kosom.
I ja onako si mislim, ma koji ludjak u ovo doba stoji tu ispred,i gledam ako ima jos koga,ali nikog nije bilo, i gledam malo bolje ,ono sto mi sledilo krv u zilama je to da je on zapravo lebdio!!! Znaci nije imao noge,nogavice su prazne bile!!
Odmakla sam se od prozora (jezim se i sad) protrljala oci,uvjeravam samu sebe da nisam dobro vidjela,pogledam opet, i vidim da lebdi jos vise znaci nekih 2m cca u visinu, tad mi srce toliko lupalo, otisla sam u krevet nisam se pomaknula od straha.
Ujutro niceg nije bilo,gledam neki ljudi vani prosli,imaju noge,dobro je! Ali bilo me strah neko vrijeme izaci navecer.
Jedino objasnjenje je da sam vidjela astralnu projekciju, neznam sto bi drugo bilo, a par kuca dalje ima jedan stariji susjed s dugom kosom, i nakon malo vremena imao je istu odjecu brrr,iako te veceri mu nisam vidjela lice,ali smatram da je to on
Ne trolam, znam sto sam vidjela svojim ocima,i naravno nikome ne pricam o tome,no eto svasta je moguce.

[muzički tobogan]

Hvala što si ovo podijelila sa nama.
Jedino objašnjenje je upravo ono koje si dala, zgušnjavanje astralne projekcije.
Na tvom mjestu ja bi pozvao susjeda na kavu i pitao ga u glavu.

[emocija]

muzički tobogan kaže:

Hvala što si ovo podijelila sa nama.
Jedino objašnjenje je upravo ono koje si dala, zgušnjavanje astralne projekcije.
Na tvom mjestu ja bi pozvao susjeda na kavu i pitao ga u glavu.

Hvala na komentaru. Ma to je zadrt covjek, stariji, da mu spomenem astral,samo bi me cudno gledao , vjerujem da je nesvjesno to napravio, tako da nema smisla da mu ista spominjem.

[Klepsidra]

emocija kaže:

Hvala na komentaru. Ma to je zadrt covjek, stariji, da mu spomenem astral,samo bi me cudno gledao , vjerujem da je nesvjesno to napravio, tako da nema smisla da mu ista spominjem.

meni vise lici na levitaciju. Koliko je bio udaljen od tvog prozora?Jesi sigurna da si to vidjela tako?