Zahtjev za izručenje Josipa Perkovića - završni čin

[Fall]

Micek123456 kaže:

pa nisu mogli zato šta su isto prihvatile to u pristupnim pregovorima.

a teoretski kad bi nam i rekli ok za izmjene morale bi te izmjene prihvatit SVE zemlje eu, aj pogodi ko bi glasao protiv

Riječ je o okvirnoj odluci koju smo, poput direktiva, obvezni implementirati u domaće zakonodavstvo. Sama okvirna odluka u čl. 33. predviđa mogućnost da države članice pri implementaciji ograniče primjenu na djela počinjena nakon kolovoza 2002. Nigdje ne stoji da nove pristupnice to neće moći.

Neuspjeh Slo i Češke mogao bi biti rezultat političkog pritiska, a ne pravne nemogućnosti

[antifan]

freelancer kaže:

Vjerujemo li institucijama RH:
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatsk...perkovica.html
DORH potvrdio: POA na čelu s Karamarkom je 2006. bila protiv izručenja Perkovića
Državno odvjetništvo RH, Protuobavještajna agencija i Ravnateljstvo policije 2006. godine na zajedničkom sastanku zaključili su da da nema dokaza da je Josip Perković sudjelovao u likvidaciji Stjepana Đurekovića. Zanimljivo da je ondašnji šef POA-e bio sadašnji predsjednik HDZ-a, i danas žestoki kritičar donošenja tzv. Lex Perković, Tomislav Karamarko.

Pa nisam ja valjda kriv?
Interesentno opet kako jastrebovi niti ovdje nisu reigrali.

ako je istina ovo za 2006-u, uopće me ne iznenađuje. ono što me iznenađuje je da karamarko danas kritizira lex-perković. ima li neka konkretna izjava? link?

i općenito, hdz me jučer u saboru prilično iznenadio. naime, njihova udbašoidnost je posljednja stvar koju bi doveo u pitanje, a oni onako?

tu se više ne zna tko pije a tko plaća. luda kuća.

[freelancer]

Pa evo sve je lijepo službeno - 2006 POA je rekla nema razloga da Perković ide u Njemačku:
http://www.dorh.hr/PostupanjePovodomPrijava
Postupanje povodom prijava protiv Josipa Perkovića

Nisam ja bio na čelu POA-e već ZNA SE.

Zato ga nema niti čuti niti vidjeti last days...

[piskavac]

Ma ja uopće ne kužim čemu sva ta strka oko Perkovića. Perković je ubio nekog našeg Hrvata u njemačkoj. Ne bi li to prije svega trebao postati naš interes, a ne njemački bez obzira što se dogodio na njemačkom teritoriju. doduše, zakon se kroje prema nedjelu u kojoj je državi ono počinjeno. Ai ako neki nijemac u Hrvatskoj ubije drugog nijemca mi napravimo što moramo napravit, i kasnije oko toga uopće ne pravimo strku.

Ovo za mene nije smao protokolarno pitanje.

[Oberon1]

lataejio kaže:

Iako se ova priča uglavnom raspravlja s aspekta jednog čovjeka i različitih događaja iz prošlosti, mislim da je nužno proširiti horizont i u posebnoj temi obraditi mogući budući razvoj događaja i eventualne posljedice svega ovoga što se trpa samo pod prezime Perković.

Zato je ova tema posebna i od Perkovića i od Merkel i svega ostaloga jer tu je doista problem koji trebamo razmatri posebno. Koji je ustvari tako velik da ga se mora razmatrai posebno.

Da budem što kraći i sažetiji, radi se o tome da instrument EUN-a otvara mogućnost da se sutra ili prekosutra opet traže izručenja naših branitelja, časnika i generala. Kada BiH postane članica EU može se reći da je takav scenarij zapravo posve izvjestan.

Dobar način da se tako nešto izbjegne jest ovo vremensko ograničenje koje predlaže Vlada.

Ja osobno sam mišljenja kako vladajući zapravo traže način da spriječe upravo izručenje Perkovića i postupke u Njemačkoj koji će dovesti ne samo do osude ljudi iz obavještajnog miljea već i do saznanja o tome kako su u tome svoje prste imali nekadašnji komunistički politički dužnosnici, iz čijeg kruga je, pak, obiteljski i drugi background većine trenutno vodećih ljudi ove zemlje.

No, to ne mijenja činjenicu da bi jedno takvo ograničenje – iako ga vladajući žele upravo zbog prikrivanja komunističkih likvidacije – bilo itekako korisno u kontekstu potpune zaštite od toga da sutra moramo izručivati branitelje i generale.

Nasuprot ovome čuo sam argument da takva bojazan ne postoji jer se – kako kažu - EUN odnosi samo na djela počinjena u državi koja taj nalog izdaje. Ono što je za mene problematično kod toga jest da nitko zapravo nije citirao tu odredbu koja u postojećoj europskoj legislativi kaže tako nešto. Naime, tu se obično tumači kako je to jedno opće pravilo međunarodnog prava – da države mogu suditi samo za ono što je počinjeno ne njihovom tlu.

No, i za ovo imamo protuargumente, kako u teoriji tako i u praksi. Teoretski, tu je nešto što se zove univerzalna nadležnost. Ona se uglavnom odnosi upravo na ratne zločine, što je područje od kojeg mi najviše i strahujemo. Tu postoje različite finese od uvjetne ili apsolutne univerzalnosti pa nadalje, o kojima ne bih širio u ovom uvodu.

Osim toga, mi imamo slučaj BiH gdje se Srbi već godinama trude procesuirati mnoge hrvatske časnike. Za njih je ovaj EUN izvrsna vijest jer se radi o stvarima koje se jesu dogodile na području BiH.

Što se tiče prakse, upravo RH ima negativna iskustva s realnim optužnicama (pa i presudama – V. Marić) iz drugih zemalja za djela koja nisu počinjena na teritoriju tih zemalja već u RH. Na to se kaže kako je to politički problem jer je RH dopuštala da se Srbija tako iživljava. No, za mene to nije dobar argument. Naime, ako je problem samo u RH koja to dopušta što je garancija da taj isti problem nećemo imati ubuduće? Također, ako je RH bila tako jadna da je to dopuštala još jadnijoj Srbiji što je garancija da ćemo se sutra znati oduprijeti nekome moćnijem tko se odluči tim putem vršiti neki pritisak na RH?

Dakle, opasnost da će nam EUN sutra značiti obvezu izručenja vlastitih branitelja je posve realna i ne može se ignorirati.

Zasada jedina solucija koja bi tu bojazan potpuno uklonila jest vremensko ograničenje koje predlaže Vlada. Opet ponavljam, iako sam svjestan da oni to rade zbog prikrivanja komunističkih zločina smatram da je to manje zlo od bilo kakve mogućnosti da sutra moramo izručivati vlastite generale drugim zemljama.

I zato bih volio da Vlada bude uporna u svojoj namjeri da zaštiti komunističke ubojice i da donese ograničenje.

Štoviše - s obzirom na pritisak i prijetnje koje dolaze iz EU – mislim da je nužno osigurati što čvršće jedinstvo u tom pogledu.

Tog jedinstva danas nema. Od glavne oporbene stranke pa nadalje, mnogi navijaju da pritisci urode plodom i da Vlada odustane od najavljenog ograničenja.

Iz toga razloga ja postavljam pitanje – tko će biti kriv?

Tko će biti kriv ako (ili možda kada) zbog nepostojanja tog ograničenja budemo morali izručiti prvog branitelja ili generala zbog nekih tobožnjih zločina iz Domovinskog rata?

Hoće li za to biti krivi svi oni koji su u ovom slučaju glasno negodovali zbog najavljenog ograničenja? Hoće li biti krivi pregovarači koji nisu tijekom procesa pristupanja dogovorili to ograničenje? Hoće li biti kriva Vlada ako podlegne pritiscima izvana i ne ustraje na ograničenju? Hoće li biti krivi građani koji su referendumom u ulasku u EU birali i ovo? Ili će biti krivi koji – iako se to tražilo – uoči samog referenduma nisu građane kvalitetno i detaljno izvijestili što jesmo a što nismo ispregovarali, tj. pod kojim uvjetima pristupamo u EU?

Što se tiče samog Perkovića – koji nije tema ovog topica ali vjerujem da moram to kazati – radi se o čovjeku koji je 90-ih profesionalno i korisno obavio svoj posao u vremenu stvaranja hrvatske države. Posebno u prvom dijelu 90-ih, makar takvi ljudi uvijek imaju određenu ulogu u raznim zakulisnim igrama. U drugoj polovici 90-ih Perković je malo po malo sve više igrao te neke druge uloge za što je kasnije – promjenom vlasti – i nagrađen sasvim konkretno. No - kako je netko jako dobro rekao – ratne zasluge imali su i mnogi drugi, od Norca pa nadalje. Pa ako je već nakon 2000. uspostavljena politika da sudimo i takvima (ne ulazeći u to koliko su takvi procesi uopće utemeljeni), ne vidim razloga da se danas ne sudi Perkoviću.

No ključna je tema i odgovor koji tražimo nešto drugo – tko će biti kriv ako (kada) stvari krenu po zlu?

Netko laže Milanovića (vjerojatno udbaši i klika oko njih), a ja sam si dao truda pročitati Uredbu i našao ovo:

evo što kaže dio članka 4., st. 7., koji govori o razlozima odbijanja zahtjeva:
"The executing judicial authority may refuse to execute the
European arrest warrant:
...
7. where the European arrest warrant relates to offences
which:
...
b)have been committed outside the territory of the
issuing Member State and the law of the executing
Member State does not allow prosecution for the same
offences when committed outside its territory"

Znači, ako netko hoće suditi našim braniteljima, samo trebamo odbiti i kao razlog navesti da navodni zločini nisu počinjeni na teritoriju zemlje koja je izdala uhidbeni razlog.

[Tvrd0linijaš]

Iako bi volio vidjet sve jugo-udbaše i jugoslavene općenito pod zemljom na ovaj ili onaj način , moram priznat da mi ovaj zakon ima smisla.

[Oberon1]

Koga zanima Uredba i čitav članak 4. koji govori o razlozima odbijanja izvršenja uhidbenog naloga, a pogotovo st.7. može sve pročitati ovdje:
http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/...01:0018:EN:PDF

[master_mind_]

lataejio kaže:

Svejatan sam da europki put BiH ne izgleda nimalo ohrabrujuće ali nisam siguran da barem za nekih 10-15 godina neće postati članica. Kao i Turska uostalom. A čak da branitelji i budu vremešni starčići, to nije prepreka za izručenje. Štoviše, još bi bolnije bilo da jednog Damira Krstičevića recimo s nekih 70 godina gledamo da ga vuku po sudnicama svezanog lisicama.

Hrvatska bi trebala blokirati pristup Srbije i BiH u EU te is tako prisiliti da se branitelji izuzmu u njihovim pregovorima s EU.

[Jurica222]

Cijela stvar je u tome da su ovu zemlju stvorili udbaši. Zato udbaše ne izručujemo, a branitelje možemo, uključujući i generale.

[antifan]

freelancer kaže:

Pa evo sve je lijepo službeno - 2006 POA je rekla nema razloga da Perković ide u Njemačku:
http://www.dorh.hr/PostupanjePovodomPrijava
Postupanje povodom prijava protiv Josipa Perkovića

Nisam ja bio na čelu POA-e već ZNA SE.

Zato ga nema niti čuti niti vidjeti last days...

hvala, ali nisam pitao za link oko događanje iz 2006-e (to mi je, kako rekoh, sasvim u skladu s likom i djelom dotičnog) nego za izjavu gdje karamarko pljuje po lex-perković?

[piskavac]

master_mind_ kaže:

Hrvatska bi trebala blokirati pristup Srbije i BiH u EU te is tako prisiliti da se branitelji izuzmu u njihovim pregovorima s EU.

Pa barem to! Jer nakon mnogo mnogo naguzavanja i spuštanje glave a davanja da "nam ga uvale", bi bio red da se tako postaviomo prema Srbiji i BiH.

Samo hebiga, nisu niti svi srpcki političari baš za EU, i to oni malo krupnijeg kalibra, barem koliko znam.

[Divljak414]

problem je u tome šta je perković pandorina kutija kao šef tajne službe.


To bi bilo kao da ameri izručuju šefa CIA rusima ili obrnuto, šta vam je?

nemojte spast na grane crvenih bezumnika, Hrvatska ima jednu stranu, svoju stranu, sve ostalo držimo unutra

[Oberon1]

A zašto čitavu priču ne spinamo malo na potpuno oprečnu stranu?

Ako Srbija hoće u EU, onda će morati pristati na ovu Uredbu i izvršavati uhidbene naloge RH. Koliko znam ratovalo se u Hrvatskoj, a ne u Srbiji. Čega se mi bojimo kada bi nam ovo moglo ići na ruku?

[divizija]

lataejio kaže:

Ne mora značiti.

Politika je ključ svega. O svemu se može pregovarati i sve se može urediti. Pogotovo ako nekako zadovoljimo Njemačku kada su već toliko zapeli za Perkovića. Recimo, ovako.

to se zove ciganluk. prihvaćenu europsku pravnu stečevinu ne možemo selektivno primjenjivat.

lataejio kaže:

Kao što sam rekao, to bi značilo da biletralnim pitanjima uvjetujemo pristupanje BiH, a obvezali smo se da to nećemo činiti.

No, mislim da je dobro da se slažemo oko nekih stvari. A to je da ovakav zakon u budućnosti omogućuje da neke zemlje traže izručenje naših branitelja.

A ja cijelo vrijeme brinem i govorim o tome.

to je spin, to se može rješiti lako s BIH. pa hrvatska može cijeli generaštalb VRSa i ABIH tražit za zločine u hrvatskoj (oficiri ABIH su redom 1991. bili u JNA).
nekakav strah od BIH optužnica je posve nerealan, upravo hrvatskoj odgovara EUN jer može potraživat sve odgovorne za zločine u RH koji su u BIH i srbiji.
osim toga, pravosuđe BIH je pod nadzorom stranaca, nikakve purda-optužnice tamo prihvaćene nisu. niti će biti.

[antifan]

Oberon1 kaže:

A zašto čitavu priču ne spinamo malo na potpuno oprečnu stranu?

Ako Srbija hoće u EU, onda će morati pristati na ovu Uredbu i izvršavati uhidbene naloge RH. Koliko znam ratovalo se u Hrvatskoj, a ne u Srbiji. Čega se mi bojimo kada bi nam ovo moglo ići na ruku?

kako vidimo, kad se hoće, nije velik problem dobivenu situaciju pretvorit u poraz. a hrvatska se bez ikakvog, normalnom hrvatu razumljivog razloga, već godinama nagužuje jednoj bolesnoj državi koja je u katastrofalnom međunarodnom položaju.

"jednostavno" rješenje: konačno se riješit ove žgadije koja upravlja hrvatskom 13 godina za tko zna čiji račun.

[Kexx]

lataejio kaže:

Iako se ova priča uglavnom raspravlja s aspekta jednog čovjeka i različitih događaja iz prošlosti, mislim da je nužno proširiti horizont i u posebnoj temi obraditi mogući budući razvoj događaja i eventualne posljedice svega ovoga što se trpa samo pod prezime Perković.

Zato je ova tema posebna i od Perkovića i od Merkel i svega ostaloga jer tu je doista problem koji trebamo razmatri posebno. Koji je ustvari tako velik da ga se mora razmatrai posebno.

Da budem što kraći i sažetiji, radi se o tome da instrument EUN-a otvara mogućnost da se sutra ili prekosutra opet traže izručenja naših branitelja, časnika i generala. Kada BiH postane članica EU može se reći da je takav scenarij zapravo posve izvjestan.

Dobar način da se tako nešto izbjegne jest ovo vremensko ograničenje koje predlaže Vlada.

Ja osobno sam mišljenja kako vladajući zapravo traže način da spriječe upravo izručenje Perkovića i postupke u Njemačkoj koji će dovesti ne samo do osude ljudi iz obavještajnog miljea već i do saznanja o tome kako su u tome svoje prste imali nekadašnji komunistički politički dužnosnici, iz čijeg kruga je, pak, obiteljski i drugi background većine trenutno vodećih ljudi ove zemlje.

No, to ne mijenja činjenicu da bi jedno takvo ograničenje – iako ga vladajući žele upravo zbog prikrivanja komunističkih likvidacije – bilo itekako korisno u kontekstu potpune zaštite od toga da sutra moramo izručivati branitelje i generale.

Nasuprot ovome čuo sam argument da takva bojazan ne postoji jer se – kako kažu - EUN odnosi samo na djela počinjena u državi koja taj nalog izdaje. Ono što je za mene problematično kod toga jest da nitko zapravo nije citirao tu odredbu koja u postojećoj europskoj legislativi kaže tako nešto. Naime, tu se obično tumači kako je to jedno opće pravilo međunarodnog prava – da države mogu suditi samo za ono što je počinjeno ne njihovom tlu.

No, i za ovo imamo protuargumente, kako u teoriji tako i u praksi. Teoretski, tu je nešto što se zove univerzalna nadležnost. Ona se uglavnom odnosi upravo na ratne zločine, što je područje od kojeg mi najviše i strahujemo. Tu postoje različite finese od uvjetne ili apsolutne univerzalnosti pa nadalje, o kojima ne bih širio u ovom uvodu.

Osim toga, mi imamo slučaj BiH gdje se Srbi već godinama trude procesuirati mnoge hrvatske časnike. Za njih je ovaj EUN izvrsna vijest jer se radi o stvarima koje se jesu dogodile na području BiH.

Što se tiče prakse, upravo RH ima negativna iskustva s realnim optužnicama (pa i presudama – V. Marić) iz drugih zemalja za djela koja nisu počinjena na teritoriju tih zemalja već u RH. Na to se kaže kako je to politički problem jer je RH dopuštala da se Srbija tako iživljava. No, za mene to nije dobar argument. Naime, ako je problem samo u RH koja to dopušta što je garancija da taj isti problem nećemo imati ubuduće? Također, ako je RH bila tako jadna da je to dopuštala još jadnijoj Srbiji što je garancija da ćemo se sutra znati oduprijeti nekome moćnijem tko se odluči tim putem vršiti neki pritisak na RH?

Dakle, opasnost da će nam EUN sutra značiti obvezu izručenja vlastitih branitelja je posve realna i ne može se ignorirati.

Zasada jedina solucija koja bi tu bojazan potpuno uklonila jest vremensko ograničenje koje predlaže Vlada. Opet ponavljam, iako sam svjestan da oni to rade zbog prikrivanja komunističkih zločina smatram da je to manje zlo od bilo kakve mogućnosti da sutra moramo izručivati vlastite generale drugim zemljama.

I zato bih volio da Vlada bude uporna u svojoj namjeri da zaštiti komunističke ubojice i da donese ograničenje.

Štoviše - s obzirom na pritisak i prijetnje koje dolaze iz EU – mislim da je nužno osigurati što čvršće jedinstvo u tom pogledu.

Tog jedinstva danas nema. Od glavne oporbene stranke pa nadalje, mnogi navijaju da pritisci urode plodom i da Vlada odustane od najavljenog ograničenja.

Iz toga razloga ja postavljam pitanje – tko će biti kriv?

Tko će biti kriv ako (ili možda kada) zbog nepostojanja tog ograničenja budemo morali izručiti prvog branitelja ili generala zbog nekih tobožnjih zločina iz Domovinskog rata?

Hoće li za to biti krivi svi oni koji su u ovom slučaju glasno negodovali zbog najavljenog ograničenja? Hoće li biti krivi pregovarači koji nisu tijekom procesa pristupanja dogovorili to ograničenje? Hoće li biti kriva Vlada ako podlegne pritiscima izvana i ne ustraje na ograničenju? Hoće li biti krivi građani koji su referendumom u ulasku u EU birali i ovo? Ili će biti krivi koji – iako se to tražilo – uoči samog referenduma nisu građane kvalitetno i detaljno izvijestili što jesmo a što nismo ispregovarali, tj. pod kojim uvjetima pristupamo u EU?

Što se tiče samog Perkovića – koji nije tema ovog topica ali vjerujem da moram to kazati – radi se o čovjeku koji je 90-ih profesionalno i korisno obavio svoj posao u vremenu stvaranja hrvatske države. Posebno u prvom dijelu 90-ih, makar takvi ljudi uvijek imaju određenu ulogu u raznim zakulisnim igrama. U drugoj polovici 90-ih Perković je malo po malo sve više igrao te neke druge uloge za što je kasnije – promjenom vlasti – i nagrađen sasvim konkretno. No - kako je netko jako dobro rekao – ratne zasluge imali su i mnogi drugi, od Norca pa nadalje. Pa ako je već nakon 2000. uspostavljena politika da sudimo i takvima (ne ulazeći u to koliko su takvi procesi uopće utemeljeni), ne vidim razloga da se danas ne sudi Perkoviću.

No ključna je tema i odgovor koji tražimo nešto drugo – tko će biti kriv ako (kada) stvari krenu po zlu?

Neka izruče Perkovića, a onda donesu zakon koji će zaštiti branitelje.

Njemačka nije Srbija pa da nekome pakira, ako je nevin nema se čega bojati. Ako se moglo tako govoriti za Gotovinu može i za Perkovića, neka i oni osjete kako je kad tvoje izručuju i procesuiraju.

Branitelje naravno ne smije izručiti nikom, nije nikad smjela, ništa pogrešnije od toga nije bilo. Zakon o neizručivanju se treba odnositi samo na branitelje, a da bi se spriječilo da ih se sudi jer im pakiraju nekadašnji ratni neprijatelji.

[nina kent]

lataejio kaže:

...
Da budem što kraći i sažetiji, radi se o tome da instrument EUN-a otvara mogućnost da se sutra ili prekosutra opet traže izručenja naših branitelja, časnika i generala. Kada BiH postane članica EU može se reći da je takav scenarij zapravo posve izvjestan.

No, to ne mijenja činjenicu da bi jedno takvo ograničenje – iako ga vladajući žele upravo zbog prikrivanja komunističkih likvidacije – bilo itekako korisno u kontekstu potpune zaštite od toga da sutra moramo izručivati branitelje i generale.

Uf........ mi moramo uciniti... Gle mi svakako moramo postovati zakone i deal-ove ali stvari koje se ticu rata i ratnih okolnosti su poseban slucaj. Kako bi bilo da u okviru tog zakona, Njemacka sutra zatrazi izrucenje krivaca za Dresden? Mislis da bi one drzave koje se to tice reagirale sa 'a eto moramo ih izruciti' ili bi presle u (vrlo vrlo) ljutitu diplomatsku ofenzivu sa svim argumentima o njemackoj krivnji za rat, o okolnostima itd? Tako i Hrvatska treba postupit. Uostalom zasto bi uvijek bili takvi jadni pasivci, zasto Hrvatska ne bi cim stupi taj zakon illico presto raspisala jedno 200-500-5000 potjernica za jugo-srpskim-bosnjackim generalima i casnicima? Ako nista to bi ove sigurno obuzdalo u njihovim zeljama za 'izrucivanjem'...

No ključna je tema i odgovor koji tražimo nešto drugo – tko će biti kriv ako (kada) stvari krenu po zlu?

Mi sami, zbog takvog pasivnog stava, lose diplomacije, lose drzavne stràtegije, lose argumentacije..., u obrani vlastitih interesa.

[balkanski pastuh]

Jurica222 kaže:

Cijela stvar je u tome da su ovu zemlju stvorili udbaši. Zato udbaše ne izručujemo, a branitelje možemo, uključujući i generale.

Mit!

Udbaši nisu stvorili nikakvu Hrvatsku. Tuđman ih je držao na uzdi iz jednog razloga- da ne unište Hrvatsku ranih devedesetih. Nažalost, kasnije ih se nije mogao rješiti.

Ne postoje nikakve prepreke za gonjenje Jugoslavena i udbaša.

[nina kent]

Oberon1 kaže:

A zašto čitavu priču ne spinamo malo na potpuno oprečnu stranu?

Ako Srbija hoće u EU, onda će morati pristati na ovu Uredbu i izvršavati uhidbene naloge RH. Koliko znam ratovalo se u Hrvatskoj, a ne u Srbiji. Čega se mi bojimo kada bi nam ovo moglo ići na ruku?

Upravo tako, uostalom to bi bilo i posteno, da svi ti oficircine iz tog doba dodju na lice pravde. Jedino sto mi smeta u toj prici je da bi se kroz sva ta (dugacka) sudjenja ime Hrvatske onda i dalje povlacilo zajedno s imenima Srbije, Bosne itd a u interesu je Hrvatske da se sto je manje moguce uopce spominje u istom kontekstu s tim drzavama (sve dok ove ne postanu jednog dana, valjda, malo vise 'normalne').

[nina kent]

Divljak414 kaže:

problem je u tome šta je perković pandorina kutija kao šef tajne službe.


To bi bilo kao da ameri izručuju šefa CIA rusima ili obrnuto, šta vam je?

nemojte spast na grane crvenih bezumnika, Hrvatska ima jednu stranu, svoju stranu, sve ostalo držimo unutra

Ovo mi bio dobar argument da je Hr sila kao Amerika s gomilom interesa, vojnih baza, afera sirom svijeta, ali nije. A osim toga pitanje je sto to jedna Hrvatska ima vise narocito skrivat i cuvat kao vojne ili strateske tajne iz DR, pogotovo kad znamo da je vec haski sud imao uvid u tako reci sve, a i onaj glupi Mesic je, slikovito, dilao drzavne tajne svakom bezveznom novinaru koji ga je pitao.