Kako je sve počelo kod vas?

[sly47]

UltraViolet kaže:

Nama je ovo drugi zajednicki stan, a nagodinu opet selidba.
I tada ce tek sve biti na svome, sredit cemo ga sebi po zelji jer cu tad znati da smo duze u njemu.
A ovo sada je provremeno, tak da mi se i ne da nista ekstra sredjivat ili kupovat.
Tek sljedece godine nam pocinje bas onaj pravi, mirni zajednicki zivot.
Sad smo nekako ni na nebi ni na zemlji

eh tak je i nama, nekak nemamo volje sređivat nešto što ćemo ionako prodati... al zato ideje čuvamo za naše novo gnjezdo u koje ćemo se useliti uskoro...

[marta 76]

sly47 kaže:

marta 76 teškoje odlućiti al uvijek nekako podsvjesno znaš kuda i kome pripadaš... tako da ne brini, jako brzo će ti se to razjasniti u glavici...

.

.. ej zamisli..udam se i dodje mi da bi IPAK možda ovog drugog..KATASTROFA..

DA MI JE NETKO REKAO PRIJE GODINU DANA DA ću imati ovakve dileme..samo bi mu se nasmijala

[Doria22]

marta 76 kaže:

.

.. ej zamisli..udam se i dodje mi da bi IPAK možda ovog drugog..KATASTROFA..

DA MI JE NETKO REKAO PRIJE GODINU DANA DA ću imati ovakve dileme..samo bi mu se nasmijala

Zato trebas jako jako dobro razmislit prije nego se odlucis na to skim zelis provest svoj zivot. Imas vremena,nigdje ne gori samo polako...mozda je stvarno prolazna kriza a mozda i kraj koji nisi jos uspjela ni samoj sebi priznat...

I ja sam jako puno razmisljala o tome prije nego sta sam upoznala svog dragog ali sada nemam nikakvih sumnji,probaj uzet par dana samo za sebe i pokusaj skuzit sta zapravo zelis...

[Mayo]

Jesi li probala onaj klasični, najdebilniji način odluke?
Papir napola pa na jednu stranu plus, a na drugu minus, odn. na jednu stranu jedan muškarac, a na drugu drugi?

Znam da zvuči glupo, ali ovo mi je pomoglo u donošenju nekih jako bitnih odluka.. lakše je kad neke stvari staviš na papir i vizualiziraš ih, odjednom su na okupu sve prednosti i nedostaci..

A i da nemaš ove dileme, nitko ti ne garantira da neće naići netko drugi zbog kojeg ćeš poželjeti ostaviti sve i okrenuti novu stranicu.. nitko nije od toga zaštićen, sve je to život.
Moji su rastavljeni pa valjda zato tako neromantično gledam na tu mogućnost

[marta 76]

Mayo474 kaže:

Moji su rastavljeni pa valjda zato tako neromantično gledam na tu mogućnost

ma to je realnost.....



bježim iz ovog ureda...a vani sunce ah....

[Doria22]

Mayo474 kaže:

A i da nemaš ove dileme, nitko ti ne garantira da neće naići netko drugi zbog kojeg ćeš poželjeti ostaviti sve i okrenuti novu stranicu.. nitko nije od toga zaštićen, sve je to život.
Moji su rastavljeni pa valjda zato tako neromantično gledam na tu mogućnost

Nije to neromanticno gledanje,to je realnost,i ja bi voljela da jednom moj brak traje i traje i da budem uvijek najzaljubljenija na svijetu,ali netrebas biti posebno pametan da vidis kako se svi udaju i zene sa tom mislju pa opet ima razvedenih koliko hoces i svi se vjerojatno pitaju "di smo pogrijesili" i "zasto bas meni"

[Joules]

Znamo se iz srednje skole.. znaci cca 10 god. Nismo se druzili, nismo pricali, njemu se svidjala jedna cura iz moje generacije, meni njegov frend iz razreda. Isao mi je jako na zivce makar ga nisam poznala... Frendica i ja smo ga uvijek ogovarale kak je glasan i kak je stalno u dvorani... Sreli smo se ponovo za 2 god (kad sam upisala isti faks na koji je on isao) na hodniku - oboje smo se zacudili sto je onaj drugi na ovom faksu i popricali smo prvi put u zivotu... Sretali smo se slijedecih 2 mj na faksu tu i tamo i sve vise mi se svidjao... vidjela sam da je dobar i drag i dva dana prije nego smo prohodali pricala sam curama na treningu da mi se svidja, rekle su nek pokusam, pa sto bude. Ja sam im rekla da je on predobra osoba za "probavanje" i da ga nikad ne bi htjela povrijediti, tako da ako cu biti s njim da ce to biti do kraja zivota...
Dva dana kasnije smo prohodali, skupa smo skoro 6 prekrasnih godina. Zivjeli smo svaki doma u HR, a sad kad smo vani zivimo skupa - prekrasno je. Vracamo se uskoro doma svaki svojoj kuci, trazimo vec dulje stancic i u proljece je festa!

[Marta2010]

Kad čitam ove pričice sva se
Svaka čast na topicu!
Mi smo se upoznali u srednjoj školi i odmah se zaljubili! Na početku 4-og razreda. Zajedno smo 7 godina i evo - već mjesec dana u braku..
Kockice u životu nam se slažu, zaposleni smo, imamo stan, auto i ZDRAVI SMO!
Uživamo u svakom i najmanjem trenutku kada možemo biti zajedno, iako nas najviše posao razdvaja ipak na kraju dana (bez obzira koliko je sati) je najljepše leći pored osobe koju voliš i isto tako se ujutro probuditi!
Kad se danas sjetim koje faze smo sve prošli - od sati i sati provedenih u šetnji, na klupicama u parku i sl, do izlazaka u disco , pa do večerica i mirnih večeri u društvu uskog kruga prijatelja. Iako smo prije dosta i on i ja prošli sami - od izlazaka i svega, sad nam se opet vratila želja za izlascima i od kad smo u braku uživamo u zajedničkim izlascima i partijanjima..No ona opet slijedeći tjedan nam "puhne" i ne mičemo se van iz stana cijeli vikend! Najbitnije nam je da smo zajedno - lijepo nam je čak i kada šutimo! Bitno da su srčeka ko jedno!!!

[any5]

Marta imaš pm

[Marta2010]

Any ništa nisam dobila..

[any5]

Marta2010 kaže:

Any ništa nisam dobila..

Sorry, pm ima Marta76

[Doria22]

Joules kaže:

Znamo se iz srednje skole.. znaci cca 10 god. Nismo se druzili, nismo pricali, njemu se svidjala jedna cura iz moje generacije, meni njegov frend iz razreda. Isao mi je jako na zivce makar ga nisam poznala... Frendica i ja smo ga uvijek ogovarale kak je glasan i kak je stalno u dvorani... Sreli smo se ponovo za 2 god (kad sam upisala isti faks na koji je on isao) na hodniku - oboje smo se zacudili sto je onaj drugi na ovom faksu i popricali smo prvi put u zivotu... Sretali smo se slijedecih 2 mj na faksu tu i tamo i sve vise mi se svidjao... vidjela sam da je dobar i drag i dva dana prije nego smo prohodali pricala sam curama na treningu da mi se svidja, rekle su nek pokusam, pa sto bude. Ja sam im rekla da je on predobra osoba za "probavanje" i da ga nikad ne bi htjela povrijediti, tako da ako cu biti s njim da ce to biti do kraja zivota...
Dva dana kasnije smo prohodali, skupa smo skoro 6 prekrasnih godina. Zivjeli smo svaki doma u HR, a sad kad smo vani zivimo skupa - prekrasno je. Vracamo se uskoro doma svaki svojoj kuci, trazimo vec dulje stancic i u proljece je festa!

Ova mi je prica prekrasna i drago mi je da je festa napokon...valjda cemo vidjeti i slikice...da to je to ...odmah na prvi pogled skuzis kakva je osoba,cim se pogledate znas oce li to trajat ili ne,skuzila sam da je tako vecini .


Marta2010 Kad čitam ove pričice sva se
Svaka čast na topicu!
Mi smo se upoznali u srednjoj školi i odmah se zaljubili! Na početku 4-og razreda. Zajedno smo 7 godina i evo - već mjesec dana u braku..
Kockice u životu nam se slažu, zaposleni smo, imamo stan, auto i ZDRAVI SMO!
Uživamo u svakom i najmanjem trenutku kada možemo biti zajedno, iako nas najviše posao razdvaja ipak na kraju dana (bez obzira koliko je sati) je najljepše leći pored osobe koju voliš i isto tako se ujutro probuditi!
Kad se danas sjetim koje faze smo sve prošli - od sati i sati provedenih u šetnji, na klupicama u parku i sl, do izlazaka u disco , pa do večerica i mirnih večeri u društvu uskog kruga prijatelja. Iako smo prije dosta i on i ja prošli sami - od izlazaka i svega, sad nam se opet vratila želja za izlascima i od kad smo u braku uživamo u zajedničkim izlascima i partijanjima..No ona opet slijedeći tjedan nam "puhne" i ne mičemo se van iz stana cijeli vikend! Najbitnije nam je da smo zajedno - lijepo nam je čak i kada šutimo! Bitno da su srčeka ko jedno!!!

Marta mogu ti reci da i ja prolazim to isto a nisam u braku ,ponekad idemo vani non-stop,a ponekad nam je draze napravit kokice i ususkat se pored televizije...(ne zivimo skupa,ali on ima stan u kojem je sam pa...).sada smo trenutno u fazi izlazaka,i mislim da se to nikada nece promjenit,mi cemo uvijek biti takvi,mislim da on nikad nece biti osoba koja stoji doma na kaucu i cita novine i nicim drugim se ne bavi...

E Marta gledala sam tvoje slikice sa vjencanja,prekrasna si bila,isto kao i iva,vas dvije ste me odusevile,sve najbolje

[misiz S]

Joooj, cure. Bas mi je bilo gust procitati postove.
Koliko razlicitih pricica a sve s istom poantom. Ma prekrasno!!!

Mi smo seupoznali na faxu 1998. Prvih godinu i po smo se pogledavali i bili frendovi, ali bas dobri frendovi. A onda se sve malo pomalo intenziviralo dok na pocetku drugog semestra druge godine (2000) nismo i prohodali. Odonda smo nerazdvojni. Vidjali smo se sveku vecer, culi telefonom kad je on bio doma (nije iz Zg). A onda je malo po malo on poceo spavati kod mene (za vrijeme apsolventskog kad je dolazio na dv dana u Zg), jer sam ja imala svoj mali stancic (spojen s maminim). I kad se zaposlio poceli smo zivjeti zajedno, s tim da je on vikendima odlazio svojima doma.
Na prvom spoju (mrzim tu rijec ali trenutno nemam bolju) smo vec odredili kako ce nam se zvati djeca (naravno trenutno su druga imena u igri)
Zarucili smo se na Badnjak 2004. Pricali smo o tome i prije samo meni nije bio poznat trenutak kada ce to biti. A on izvadio prsten
Tocno godinu i pol nakon zaruka se vjencali i sad smo evo 6 i po gosina zajedno od toga tri i po mjeseca u braku. I presretni smo. Imamo svoj stan u kuci s mojom mamom (koje nikad nema doma) i malo po malo si ga do kraja sredjujemo i uzivamo. Imamo autic koji smo si kupili nakon svadbe. Djecu zelimo ali ne pod mus i odmah i sad.
Vjerojatno cemo na proljece pocet hopsati bez paznje pa kad bude

A kako smo se u lipnju vjencali, ovo ljeto su to naravno na moru svi saznali. Mislim mi rekli, moja baka rekla...
I prije jedno mjesec dana dodje jedna baba mojoj baki i pita jesam li rodila i kad mi je termin (ko da sam se zdebljala, a ja jos smrsavila, kokos jedna grrrr).
A moja baka mrtva hladna njoj rekla:"Kad sam ja zadnji put provjeravala, za rodit dijete prvo ga treba nositi 9 mjeseci!" Baka je zakon!!!
A i sef me pitao kad sam mu rekla da bi trebao znati da se udajem, a on da ima li jos stogod sto bi trebao znati. Seronja (no dobro to sam mu iztolerirala jer je kolegica bila trudna i da mu ja odem ostaje jadnik sam)

Eto moje price.

[Durica26]

Naša priča slijedi ovako:
On je radio za gradsko stambeno na održavanju zgrada, a moja mama je bila predstavnik zgrade u kojoj je trebalo popraviti portafone. Kako je mama bila zauzeta, a ja po cijele dane doma (bila student) mene je angažirala da vodim računa o tome kako teku poslovi. Kada mi je mama rekla da se angažiram oko toga, bilo mi je koma jer sam mislila da će se pojaviti neki stari striček koji će mi sljedećih tjedan dana dodijavati, a ja trebam učiti (bilo je vrijeme ispitnih rokova). A kad ono tamo na vratima se pojavio dečko najljepših plavih očiju... Posao je trajao umjesto tri dana (koliko mu inače treba za to, ali to sam tek kasnije saznala) trajao dva tjedna. Nakon toga me pozvao na kavu i evo već smo sedam godina skupa. Kada smo se prošle godine preselili u stan koji smo dobili od njegove bake, neslužbeno smo se zaručili i zapravo od tada planiramo svadbu, samo smo morali čekato povljne financijske uvjete da je realiziramo, jer smo rekli da to mora biti fešta za pamćenje. I eto za sedam mjeseci i mi uplovljavamo u bračne vode. Kako je već netko spomenuo neće biti nikakvih velikih promjena osim što ćemo nakon toga početi raditi na bebi, jer si ja silno želim jednu, ali ne prije svadbe tako da na svadbi cijelu noć mogu plesati

[marta 76]

Any...nisam ništa dobila ????

[any5]

marta 76 kaže:

Any...nisam ništa dobila ????

ubit ću se!!! napisala sam najduži Mail u životu....

[Peek-a-Boo]

Super tema

Mi smo se upoznali prije nekih godinu i pol preko zajedničkog prijatelja.
Izlazili smo povremeno van u zajedničkom društvu i fenomenalno se slagali, gotovo cijelo vrijeme izlazaka bi se odvojili od drugih i pričali u beskraj. Ali tada ni on ni ja nismo trzali jedno na drugo u tom smislu. On je uvijek pitao za mene, da li ću doći van, a tako i ja za njega. Kad ga nije bilo s nama u društvu jednostavno mi to nije bilo to
I tako je vrijeme prolazilo, ja se upustila u vezu za koju se smatralo da će biti THE ONE, već su se praktički čula svadbena zvona. Kad god smo pričali o tom periodu, dragi veli da nije bio ljubomoran jer nije nikada ni pomislio da bi se nešto moglo desiti između nas, ali da mi jednostavno nešto nije štimalo i kako ovaj drugi: "gad ima proklete sreće"
No, moja je veza naglo došla do velikog pada.
Jednom smo prilikom opet bili skupa vani (ja bez svog tadašnjeg), napili se ko guzice..... i ja sam po prvi puta u životu prevarila svog partnera
Prekinuli smo dan nakon.
I tako smo mi napokon počeli izlaziti na kave, u shopping, u šetnje, u krevet . Nitko u biti nije ni znao da smo skupa, nagađali jesu ali mi smo se ponašali kao par samo kad smo bili sami.
I onda smo nakon tri mjeseca veze skupili najbliže frendove na roštilju i obznanili im da se ženimo
Starci su isto saznali mjesec dana prije svadbe, njegovi nisu znali mene ni moji njega
Sad smo u braku skoro 2 mjeseca i obožavamo se

[misiz S]

WOW peek-a-boo
Svaka cast. Samo vi uzivajte!!!

To mi je poznato sa "skrivanjem" pocetka. Mi isto nismo nikom pokazali da smo zajedno. Isli na predavanja i sjedili odvojeno...Ja sam mami rekla nakon 3 tjedna, a on svojima isto tako. Njegovom cimeru koji je isao s nama na fax rekli smo nakon mjesec dana. Ni on nije posumnjao. (mislim jesmo malo lagali - rekao je da ima curu, samo nije rekao da sam to ja). A onda su svi manje-vise saznali na nasem velikom terenu 2 mjeseca nakon sto smo prohodali.
Ali se i dalje nismo ljepili jedno po drugome. Nismo htjeli raditi teatar od sebe (za razliku od nekih drugih, koji su i trajali par mjeseci).

[flakey]

super tema... sve price sam procitala i svaka me na svoj nacin odusevila.
Mi smo se upoznali prije 2 i pol godine kada je on nesto mutio sa mojom naj frendicom. To je propalo, ali smo se i dalje viđali u klubu kojem je tada radio, ili slučajno s drugim ljudima na kavi. Doživljavala sam ga kao umišljenog, arogantnog, prepotentnog frajera. Prije otprilike godinu dana izašla sam s curama u taj klub, pričala s njim, plesala i nekako ga doživjela drugačije, bolje
Drugi smo dan izašli na kavu, počeli se viđati, zatelebali se k'o dva bedaka
Zaručili smo se za božić nakon mjesec i pol veze. Vjenčali se 4.8. na plaži na Hvaru, i mjesec dana nakon napravili feštu za rodbinu i frendove u Samoboru.
epilog: nakon 2 mjeseca braka uživamo maximalno, bebu ne planiramo još par godina, a nakon skoro godinu dana što smo zajedno, svaki put je kao da ga vidim i poljubim prvi put

[Marta2010]

Hvala Doria! E, Marta 76, sad imamo mali problemčić o kojoj Marti je riječ