"Peče" me savjest

[barbika]

Pisem da vidim da li ima jos ovako opterecenih ljudi kao sto sam ja, naime mene zbog svega pece savjest........
Bilo da nekoga krivo pogledam, bilo da nekoga malkice protracam, bilo da psa ne setam vani dovoljno dugo, bilo da...........lista je poprilicno dugacka, znam da su ovo sve banalni razlozi, ali mene doslovno zbog takvih stvari pece savjest da se ja ne mogu opustiti, samo razmisljam o tome i na kraju imam osjecaj da sam totalno spalila na zivce........

Kada sam u shitu pece me savjest jer me nema razloga peci savjest i tako u nedogled, ne mogu se uopce opustiti jer si uvijek nadjem nesto......

[Mad Scientist]

Hm ... to što te peče savjest ... ili imaš osjećaj krivnje (ispravi me ako pogrešno mislim da su to iste stvari) mogu biti rezultat prevelikih očekivanja koja imaš od sebe.
To što ti nekoga krivo pogledaš, ta osoba možda uopće ne percipira kao "krivi" pogled, ili ne percipira uopće. Nekad mislimo da utječemo na druge puno više nego što zaista utječemo.
Možda si jednostavno namećeš previše ograda i normi kojih se "moraš" držati.

[GadurA]

u potpunosti se slažem sa odg. prije mene. neznam zašto se radi toga opterečuješ. jednostavno zaboravi na krivnju...pa ti nisi zapravo ni ništa krivo napravila, nemaš razloga za grižnju savjesti.

[azrail]

barbika kaže:

Pisem da vidim da li ima jos ovako opterecenih ljudi kao sto sam ja, naime mene zbog svega pece savjest........

Kada sam u shitu pece me savjest jer me nema razloga peci savjest i tako u nedogled, ne mogu se uopce opustiti jer si uvijek nadjem nesto......

ma nisi jedina,ne brini...mene non stop puca grižnja iako ja mislim stvarno da mi neki poistupci nisu ok i da bi ih trebala promijenit opet mi je ta konstantna krivica već malo i naporna..isto sam tip osobe koji se stalno nervira i oko nečega brine a ako već i doživim neku lijepu i opuštajuću situaciju onda panično počnem tražit neki razlog zbog kojeg bi se mogla nastavit brinut...eto ti ljudske gluposti..iscrpljujuće jako je to...

[barbika]

azrail kaže:

ma nisi jedina,ne brini...mene non stop puca grižnja iako ja mislim stvarno da mi neki poistupci nisu ok i da bi ih trebala promijenit opet mi je ta konstantna krivica već malo i naporna..isto sam tip osobe koji se stalno nervira i oko nečega brine a ako već i doživim neku lijepu i opuštajuću situaciju onda panično počnem tražit neki razlog zbog kojeg bi se mogla nastavit brinut...eto ti ljudske gluposti..iscrpljujuće jako je to...

ma sve kuzim, meni ako se dogodi nesto lijepo i onda me pece savjest jer znam kolikima bi to isto dobro doslo pa samu sebe pitam da li to zasluzujem i ona me na kraju opet zdere savjest sto se ne mogu opustiti........isto kao sto mrzim biti sretna tj. taj osjecaj srece jer onda samo cekam neki maler.......

[Nemruth Dagi]

Kad smo perfekcionisti onda nam procuri savjest da ne izvršavamo dovoljno dobro, od sebe previše očekujemo a onda baš ko za vraga to i ne izvršavamo, onako kako bi mi željeli.

Smanji svoj osjećaj moranja ovoga ili onoga, daj šansu samoj spontanosti, stvari mogu funkcionirati i bez tvoje težnje da ih obaviš baš na željeni način.

[lepi]

kolko se ja kuzim u psihologiju,tebi fali sexa

[michelin]

proradi na samokontroli i sve pet

[crnokosa]

azrail kaže:

ma nisi jedina,ne brini...mene non stop puca grižnja iako ja mislim stvarno da mi neki poistupci nisu ok i da bi ih trebala promijenit opet mi je ta konstantna krivica već malo i naporna..isto sam tip osobe koji se stalno nervira i oko nečega brine a ako već i doživim neku lijepu i opuštajuću situaciju onda panično počnem tražit neki razlog zbog kojeg bi se mogla nastavit brinut...eto ti ljudske gluposti..iscrpljujuće jako je to...

kao da gledam sebe uh

[LIQ]

Peće nas savjest kad osjetimo da nismo dovoljno dobri prema mjerilima okoline.
Ako smo mjerila okoline (sustav vrednovanja) prihvatili kao svoja, onda osjećamo samopouzdanje svaki put kad se konformiziramo.
Ali ako zbog nekih razloga ne možemo usvojiti ta mjerila, onda se uvijek
osjećamo na rubu, kao da će nas svaki ćas odbaciti, nemamo samopouzdanje,
bojimo se, postajemo anksiozni, fobični, i na kraju depresivni, da "ne" spominjem
suicidalni.

[ciganka]

barbika kaže:

Pisem da vidim da li ima jos ovako opterecenih ljudi kao sto sam ja, naime mene zbog svega pece savjest........
Bilo da nekoga krivo pogledam, bilo da nekoga malkice protracam, bilo da psa ne setam vani dovoljno dugo, bilo da...........lista je poprilicno dugacka, znam da su ovo sve banalni razlozi, ali mene doslovno zbog takvih stvari pece savjest da se ja ne mogu opustiti, samo razmisljam o tome i na kraju imam osjecaj da sam totalno spalila na zivce........

Kada sam u shitu pece me savjest jer me nema razloga peci savjest i tako u nedogled, ne mogu se uopce opustiti jer si uvijek nadjem nesto......

Da, da, sve isto. Kao da pricas o meni. Dodjem po sina na rodjendan neki dan, malo popricam sa roditeljima, uzmem sina za ruku i kuci. U autu se sjetim da se roditeljima nisam zahvalila, to me mucilo cijelo poslijepodne. A muz me zaje....:"Da neces sada opet pasti u depresiju?" Nisam, ali mi je pokvarilo dan.

[ciganka]

Nemruth Dagi kaže:

Kad smo perfekcionisti onda nam procuri savjest da ne izvršavamo dovoljno dobro, od sebe previše očekujemo a onda baš ko za vraga to i ne izvršavamo, onako kako bi mi željeli.

Smanji svoj osjećaj moranja ovoga ili onoga, daj šansu samoj spontanosti, stvari mogu funkcionirati i bez tvoje težnje da ih obaviš baš na željeni način.

to, bas to... Ali kako?

[ciganka]

LIQ kaže:

Peće nas savjest kad osjetimo da nismo dovoljno dobri prema mjerilima okoline.
Ako smo mjerila okoline (sustav vrednovanja) prihvatili kao svoja, onda osjećamo samopouzdanje svaki put kad se konformiziramo.
Ali ako zbog nekih razloga ne možemo usvojiti ta mjerila, onda se uvijek
osjećamo na rubu, kao da će nas svaki ćas odbaciti, nemamo samopouzdanje,
bojimo se, postajemo anksiozni, fobični, i na kraju depresivni, da "ne" spominjem
suicidalni.

Meni se dogodilo upravo to, stvarno sam pala u depresiju jer sam smatrala da sam "pala" na testu radne okoline, tj. imala sam prevelika ocekivanja od sebe, pa zbog nedostatka samopouzdanja pocela cak umisljati da mi se ljudi smiju iza ledja. Uzas
Mislim da se taj poremecaj zove kognitivno-bihevioralni poremecaj, osjecaj krivice, manje vrijednosti, zabrinutost, preuvelicavanje problema i ostalo...
Najgorije od svega je to sto sam svjesna tih svojih "mana", ali ne mogu si pomoci, u svakoj slijedecoj situaciji "padam na ispitu"...

[shakti9]

Nemruth Dagi kaže:

Kad smo perfekcionisti onda nam procuri savjest da ne izvršavamo dovoljno dobro, od sebe previše očekujemo a onda baš ko za vraga to i ne izvršavamo, onako kako bi mi željeli.

Smanji svoj osjećaj moranja ovoga ili onoga, daj šansu samoj spontanosti, stvari mogu funkcionirati i bez tvoje težnje da ih obaviš baš na željeni način.

pa evo zgodno je umjesto "moram" reći samoj sebi "mogla bi",to djeluje malo opuštajuće za razliku od "moram".

[shakti9]

iskreno rečeno i ja tražim greške kod sebe naročito u ophođenju sa drugim ljudima, uvijek mislim da sam se isprolivala i šta je najgore vračam se često u mislima na to.ja mislim da je samo problem u mom prevelikom egu koji ne dopušta takve situacije di je njegova veličina ugrožena.

[tough_cookie]

kod mene osobno je slucaj taj da moj otac (s kojim sam zivjela, jer je mama umrla, a njegova nova zena me nije kritizirala pretjerano jer je smatrala da ona to, kao osoba koja nije moj roditelj, ne bi trebala/morala/smjela raditi, whatever, hvala joj ) nikad nije bio zadovoljan sa stvarima koje bih ja napravila a ja sam silno zeljela da bude, pa sam ludovala s "udovoljavanjem" ne bi li me on, konacno, jednom, pohvalio. i kad niti taj put nije uspjelo, naravno, zakljucila sam da sam ja kriva a ne on.

i dan danas se svima dokazujem kao da cu se time njemu dokazati.

ono sto je meni bitno je da sam to svoje ponasanje osvijestila, i da se cesto pokusavam zaustaviti cim krenem tako razmisljati. ne uspijeva uvijek, ali meni je i ponekad dovoljno. korak po korak. bar sam sama prema sebi naucila bit blaza. (a trebalo mi je 20tak godina :huh: ).

drzim fige svima!

[wheel]

Mene je pekla savjest kad bih jeo meso. Sada ga više ne jedem i više me ne peče savjest.

[atmajian]

barbika kaže:

Pisem da vidim da li ima jos ovako opterecenih ljudi kao sto sam ja, naime mene zbog svega pece savjest........
Bilo da nekoga krivo pogledam, bilo da nekoga malkice protracam, bilo da psa ne setam vani dovoljno dugo, bilo da...........lista je poprilicno dugacka, znam da su ovo sve banalni razlozi, ali mene doslovno zbog takvih stvari pece savjest da se ja ne mogu opustiti, samo razmisljam o tome i na kraju imam osjecaj da sam totalno spalila na zivce........

Kada sam u shitu pece me savjest jer me nema razloga peci savjest i tako u nedogled, ne mogu se uopce opustiti jer si uvijek nadjem nesto......

evo, barbie, još jedan tvoj post koji kao da sam ja napisao.

Kamagel, protiv svih opeklina.

[faraonn]

Pece me savjest, nijesam uspio jos naci opravdanje za ljudske lazi !

peci ce me savjest , ako ne utjesim bar vise od pola djece koja vidim da placu !

Pekla bi me savjest ako bude imala i jedna osoba razlog da me mrzi u trenu kad budem otisao onamo, odakle nema ,- ovamo !

... ako ne opravdam vase povjerenje i prijem u drusvo vase, nemojte da vas pece savjest jer sam sve pokusao ali ,- bio sam mali !

[Tinchi]

Kad se počneš istinski brinuti za sebe prestat će te peći savjest i znat ćeš kada si istinski povrijedila nekoga a kada nisi.