Život, samoubojstvo, smisao ...

[up99]

soks kaže:

Jesi siguran? To je mislila imoja šogorica da je bol u želucu na psihičkoj bazi dok joj nisu otkrili hidronefrozu bubrega na ultrazvuku.

Bobro si me opomenula. Skoknucu do ultrazvuka.
Ali, svejedno, jako , jako se tesko budim. Od trenutka kad sam se probudio do trenutka da mogu da postanem sposoban za neku aktivnost, treba da prodje 2 sata. Za ta dva sata gomila pljuga, kava, ponekad pivo i neki bens.. Jako gadno, totalno nenormalno..Drugi se samo umiju i to je to...

[up99]

up99 kaže:

Bobro si me opomenula. Skoknucu do ultrazvuka.
Ali, svejedno, jako , jako se tesko budim. Od trenutka kad sam se probudio do trenutka da mogu da postanem sposoban za neku aktivnost, treba da prodje 2 sata. Za ta dva sata gomila pljuga, kava, ponekad pivo i neki bens.. Jako gadno, totalno nenormalno..Drugi se samo umiju i to je to...

A pritom, mi pripada muka od bilo kakvog dorucka.

Za Soks, moguce da imam cir ili tako nesto, ali to je samo manifest na fizickom telu, uzrok je u psihi i ja sam toga svestan.
Znam kako mi je ujutru, "jaoj evo ga jos jedan dan, jos jedan dan bez identiteta, sta hocete od mene, da li cu uspeti da ispunim vasa ocekivanja, jebo vas ocekivanja, ocu jos da spavam...al dzabe spavao sam 10 sati, nema mi druge...."

[blupblup]

jbt, ista sam, nemam vise tableta, sada ih nose sa sobom da ih ne nadem i u napadu tjeskobe ne progutam sve, a svisnut cu.. mrzim nedelje.. najgori pokusaj mi je bio kada sam popila neke kemikalije iz kuce bojila, ono za ciscenje i slicno, jbt to je bio pakao, ne preporucam.. ne znam kaj da ti kazem, osim ima nas jos... koji se isto osjecamo, a zlo, meni je konstantno zlo, a pusim jednu za drugom i pijem kavu.. kako mrzim suncane jebene nedelje

[blupblup]

inace psihijatrija, bila sam na prisilnom lijecenju i na vrapcu i na rebru nakon sto su mi stabilizirali stanje, o boze kada se toga sjetim, koje ponizenje, kao da sam najgori kriminalac, a u zivotu nisam doslovce mrava zgazila

[up99]

Ceo ovaj post je poceo da mi lici na "nirvanu" i kurta cobaina...

...I hate my self, and I whant to die...

[up99]

blupblup kaže:

inace psihijatrija, bila sam na prisilnom lijecenju i na vrapcu i na rebru nakon sto su mi stabilizirali stanje, o boze kada se toga sjetim, koje ponizenje, kao da sam najgori kriminalac, a u zivotu nisam doslovce mrava zgazila

Ja nikad nisam bio na na kakvim odeljenjima. Kada bih otisao do doktora da mi prepise lek, provalio bi da sam junki, i samo bi me odjebo.
Jedan je bio O.k. i rekao mi je: "Lep si decko, koji ce ti to kurac, idi juri zenske"
"Dobro cika doco, samo mi prepisite par kutija trodona, pa cu.."
"dodji za nedelju dana, dobices jednu, al samo jednu"...
"OK, rekoh"
Tako je i bilo.

To vece, kad mi je dao lekove, trebala je da mi dodje neka cura, koju sam upoznao u busu nedelju dana ranije.
Pre nego je dosla, popio sam pola kutije, uzeo sacicu bensendina, spuco se horsom...
Donela mi je burek i dle litre piva koje smo zajedno popili...
Poceo sam da baljezgam, devojka je ubrzo otisla..
Stekao sam utisak da me se pomalo uplasila..

Cudno?! Bas sam bio UP i to 100..

Sad kontam, da sam bio skot..

[blupblup]

mora da je mislila da nisi normalan.. tak sam i ja u jednom napadaju stresla u sebe 2 kutije rivotrila, 2 kutijje lamictala, bocicu prozaca, 2 kutije xanaxa.. i dosao mi je decko doma i vidio da se gubim, ja sam sam molila ne zovi hitnu, ne zovi hitnu jer sam se bojala da me opet ne smjeste na psihijatriju, on jadan nije znao kaj da radi , posjeo me u autu, nakupovao tinu lubenica i tjerao me da jedem do besvjesti da sve ispovracam ili popiskim, bili smo negdje u nekom jebenom parku di nije bilo puno ljudi ali ipak su nas gledali,,, uopce ne znam kako sam se taj puta izvukla bez med pomoci lubenice su mi spasile zivot sve je curilo iz mene na sve strane.. o boze, ali dobar je osjecaj,taj da osjecas da se gubis, pricas nebuloze, ne znam ni ja zakaj pisem sada ovo, valjda zato jer nemam nis pri ruci
gledam tu sada neki insekticid, da ga strusim krepala bih mozda, ali necu, ne mogu stvarno podnositi bolove, a kada sam zadnji put to napravila kao da su mi slonovi rovali po organima,. jbt rezanje zila je pickin dim naspram tih bolova od kemikalija..

[up99]

recite NE drogama!

[Queen Llewelyn]

blupblup kaže:

tak sam i ja u jednom napadaju stresla u sebe 2 kutije rivotrila, 2 kutijje lamictala, bocicu prozaca, 2 kutije xanaxa..

pa kak si to prezivjela??
a ja se mislila srediti jednom kutijicom bilo cega. ocito je bolje da ne pokusavam... neki drugi nacin??

[Hroboatos]

Queen Llewelyn kaže:

pa kak si to prezivjela??
a ja se mislila srediti jednom kutijicom bilo cega. ocito je bolje da ne pokusavam... neki drugi nacin??

Kol'ko hoćeš. Samo-nemoj da se, npr., baciš s 10. kata i na putu, negdje oko 4. kata, počneš predomišljati i dvojiti.

[Hroboatos]

Pročitao sam dio postova o ovoj temi.

Nemali dio sucidalaca je, znamo, u teškom psihičkom stanju bezizlaza i pomračene, sužene svijesti. U tom je slučaju najbolja preporuka: kemija, antidepresanti kao prva pomoć. A onda kombinacija lijekova i terapije (radne, psihoterapije itd.) Neki su tako težak slučaj da ih treba nadzirati i pomagati dulje vrijeme, često godinama.

Druga je kategorija tzv. "herojsko samoubojstvo", u ratu ili da bi spasili drugi ljudi. Mislim da to ovdje nije tema, kao ni "samoeutanazija" nakon što je život iscrpljen i tone u smrt preko neizdrživih bolova (samoubojstva uz liječničku pomoć Freuda i Kafke).

Pitanje o smislu je besmisleno. Kao što je engleski pjesnik William Blake rekao: "Život je energija što struji iz tijela/bića. Energija je vječna naslada." Pitanja o "smislu" se postavljaju ako ste "flah", depresivni, potišteni, slabi. Ako u vama buja i struji radost življenja- onda je pitanje jednostavno deplasirano. Ne da mi se prevoditi s engleskoga, no Joe Campbell veli u popularnoj seriji/knjizi "Moć mita" (hrvatski prijevod djela "The power of myth") nešto slično (vidi str. 4-5 izdanja na engl.).

[fukcnblaster]

Aj pročitaj moj potpis, (ovo da crvenim slovima). Heej samoub.... ma daj možeš ti bolje... ne pričaj/piši gluposti, zbog čega... fucking shit... pa nitko nije vrijedan ničije suze, a kamoli života. Ma ne može biti tolko teško....

[ciganka]

Ok, napisati cu nesto iako riskiram da me popljujete...
pretpostavljam da ste svi vi iz zadnjih nekoliko postova mladi, srednjoskolci ili studenti. Sada mi je 36 (neki dan "proslavila"), ali necete vjerovati, i ja sam nekada bila mlada i depresivna... Nikada se nisam pokusala ubiti, ali pamtim citavu srednju kao jednu predugacku depresivnu epizodu.
Ipak, zivot tece dalje, sada imam dvoje prekrasne djecice, muza koji me voli i vodim normalan zivot. Prosle godine imala sam jednu depresivnu epizodu, dosta sam razmisljala o samoubojstvu, ja, majka dvoje djece, ali bila sam u bedu... Otisla sam lijecniku, psihijatru, prepisali mi AD, psihologa, rad na sebi... Sada, 5 mjeseci na Cipralexu, osjecam se sasvim normalno, pomalo se vracam u zivot...
Ono sto je pjesnik htjeo reci je, ne znas to ti zivot nosi, ne gledaj big picture, uzivaj u danu (mislim, kada se sredis), zivi, jebi ga...

[soks]

up99 kaže:

Bobro si me opomenula. Skoknucu do ultrazvuka.
Ali, svejedno, jako , jako se tesko budim. Od trenutka kad sam se probudio do trenutka da mogu da postanem sposoban za neku aktivnost, treba da prodje 2 sata. Za ta dva sata gomila pljuga, kava, ponekad pivo i neki bens.. Jako gadno, totalno nenormalno..Drugi se samo umiju i to je to...

jao, jao tebi bi trebao temeljit liječnički pregled od tlaka, krvne slike do ultrazvuka unutarnjih organa. Pa koliko dugo ti se to događa?

[up99]

soks kaže:

jao, jao tebi bi trebao temeljit liječnički pregled od tlaka, krvne slike do ultrazvuka unutarnjih organa. Pa koliko dugo ti se to događa?

Ej, bio sam skoro vadio krv. Doktor se iznenadio koliko sam zdrav, raze:"tjoja krv je toliko bobra, da vri, samo sto ne explodiras (valjda imam dosta krvnih zrnaca neke boje), samo mi je kroz krv video da je jetra malo u kurcu, ali nista strasno..
Dogadja mi se vec duze vreme. Cuj, nije to nista strasno, to je zato sto sam ne aktivan (fizicki), ali poceo sam (od skoro) da se cimam. Danas sam prvi put u zivotu zazidao nesto u garazi.. Samo sam pitao komsiju koliko cega ide i sve sam uradio, vec mi je bolje..

[up99]

ciganka kaže:

Ok, napisati cu nesto iako riskiram da me popljujete...
pretpostavljam da ste svi vi iz zadnjih nekoliko postova mladi, srednjoskolci ili studenti. Sada mi je 36 (neki dan "proslavila"), ali necete vjerovati, i ja sam nekada bila mlada i depresivna... Nikada se nisam pokusala ubiti, ali pamtim citavu srednju kao jednu predugacku depresivnu epizodu.
Ipak, zivot tece dalje, sada imam dvoje prekrasne djecice, muza koji me voli i vodim normalan zivot. Prosle godine imala sam jednu depresivnu epizodu, dosta sam razmisljala o samoubojstvu, ja, majka dvoje djece, ali bila sam u bedu... Otisla sam lijecniku, psihijatru, prepisali mi AD, psihologa, rad na sebi... Sada, 5 mjeseci na Cipralexu, osjecam se sasvim normalno, pomalo se vracam u zivot...
Ono sto je pjesnik htjeo reci je, ne znas to ti zivot nosi, ne gledaj big picture, uzivaj u danu (mislim, kada se sredis), zivi, jebi ga...

Zasto bi te populjuvali? Mene si provalila. Ja sam 21. Student sam i malo sam sjeban i depresivan.
Pre sam ladno prilazio ribama. Spika mi je bila odlicna.. Sad mi je poljuljano samopouzdanje.
Svaki problem koji imam, prouzrokovan je drogom, to sam danas skontao.
Jer, je kod mene doslo do neke vrste shizofrenije, jer sam nadrogiran bio onakav, a str8 ovaka, i zaljubio sam se u sebe onakvog, tj. pocepao sam svoju licnost.
Nadam se da to moze da se "zalepi"..

[up99]

Hroboatos kaže:

Pročitao sam dio postova o ovoj temi.

Nemali dio sucidalaca je, znamo, u teškom psihičkom stanju bezizlaza i pomračene, sužene svijesti. U tom je slučaju najbolja preporuka: kemija, antidepresanti kao prva pomoć. A onda kombinacija lijekova i terapije (radne, psihoterapije itd.) Neki su tako težak slučaj da ih treba nadzirati i pomagati dulje vrijeme, često godinama.

Druga je kategorija tzv. "herojsko samoubojstvo", u ratu ili da bi spasili drugi ljudi. Mislim da to ovdje nije tema, kao ni "samoeutanazija" nakon što je život iscrpljen i tone u smrt preko neizdrživih bolova (samoubojstva uz liječničku pomoć Freuda i Kafke).

Pitanje o smislu je besmisleno. Kao što je engleski pjesnik William Blake rekao: "Život je energija što struji iz tijela/bića. Energija je vječna naslada." Pitanja o "smislu" se postavljaju ako ste "flah", depresivni, potišteni, slabi. Ako u vama buja i struji radost življenja- onda je pitanje jednostavno deplasirano. Ne da mi se prevoditi s engleskoga, no Joe Campbell veli u popularnoj seriji/knjizi "Moć mita" (hrvatski prijevod djela "The power of myth") nešto slično (vidi str. 4-5 izdanja na engl.).

Lepo si to napisao..

[up99]

fukcnblaster kaže:

Aj pročitaj moj potpis, (ovo da crvenim slovima). Heej samoub.... ma daj možeš ti bolje... ne pričaj/piši gluposti, zbog čega... fucking shit... pa nitko nije vrijedan ničije suze, a kamoli života. Ma ne može biti tolko teško....

Tvoj potpis..?

Pa tako je..

[finesa]

kad izgubiš smisao(koji samo ti možeš odrediti i živjeti) poslušaj williama jamesa:"povjeruj da život vrijedi živjeti i on će se pobrinuti za tebe i tvoju stvarnost." ti imaš moć nad svojim životom i onim što stvoriš,a iza te moći stoji ono što imaš u glavi.pa ti odluči da li se vrijedi ubiti. mislim da za samoubojstvo postoje samo rijetki razlozi u izvanrednim situacijama koje si čovjek stvori(rat),jer ti razlozi inače ne bi trebali ni postojati!

[ciganka]

up99 kaže:

Zasto bi te populjuvali? Mene si provalila. Ja sam 21. Student sam i malo sam sjeban i depresivan.
Pre sam ladno prilazio ribama. Spika mi je bila odlicna.. Sad mi je poljuljano samopouzdanje.
Svaki problem koji imam, prouzrokovan je drogom, to sam danas skontao.
Jer, je kod mene doslo do neke vrste shizofrenije, jer sam nadrogiran bio onakav, a str8 ovaka, i zaljubio sam se u sebe onakvog, tj. pocepao sam svoju licnost.
Nadam se da to moze da se "zalepi"..

U stvari, trebas biti sretan, znas u cemu je tvoj problem, ja ni dan danas ne znam sto je bio uzrok onog mog pada, vjerojatno se to talozilo godinama. Onda je jako tesko krenuti u rjesavanje, jer ja sam htjela da se izvucem, ocajnicki sam grebala na sve strane, probavala sve, cak sam i travu pocela pusiti da se barem opustim na par sati, jebi ga, neslavno je zavrsilo...
Bez obzira sto se ti sebi svidjas tako depresivan, to ce proci, pozeljet ces da si obican, da se zaljubis u neku curu, da izidjes sa prijateljima na utakmicu, da stvoris obitelj, da odes na pecanje...
Onda ces krenuti u sredjivanje, i to je to.