Troja - Ilij

[prolazni]

Za početak - upravo sam počeo učiti kako se uključiti na forum te otvoriti novu temu, tako da mi ne zamjerite na početničkim pravopisnim i tehničkim pogreškama...

Prvi put sam na ovome forumu i želim s vama podijeliti osobna istraživanja tijekom proteklih tridesetak godina. Već sam izdao jednu knjigu ''sa ruba znanosti'' pa bi ovo trebala biti druga, ako budem imao volje i želje objaviti ove najobičnije pizdarije, po uvjerenju nekih mojih kritičara...

Možda i jesu pizdarije ali ne sudite nikoga bez dokaza. Kada smo već kod traženja dokaza ja ih imam na pretek i ne pada mi na pamet manipulirati ni sa čime ni sa kime, stoga - idem pogledati kako je počela moja komunikacija sa forumom...

[prolazni]

Redoslijed...

Poznato o Troji
Naraštaji ljudskog roda
Kako je osnovana Troja
Odlazak u Grčku
DNK misterij
Trojansko potomstvo
Trojanski zavičaj
Ezekijel
Hektor
Amazonke
Sarajevo
Poslije Ilije
Požar na Kornatima
Odisej i pad Troje
Ogigija
Feačani
Koločep
Eneja
Vučedol i Vinča
Nastavak bijega Trojanaca
Daorson

[Kajves]

Ajde, šta si sad stao?

[prolazni]

Pronađena je već nekoliko puta iako mnogi kažu da nije ni postojala, osim kao mitska priča koja se nikada nije ni dogodila. O njoje su napisane stotine novinskih članaka, snimljeno mnoštvo dokumentarnih filmova, nekoliko igranih, crtanih...
Riječ je, naravno, o legendarnoj, mitskoj Troji, opisanoj u Homerovim djelima Ilijadi i Odiseji. Da li su ova zemlja i ovaj grad zaista postojali? Gdje su bili smješteni? Kako su izgledali? Postoji li neki trag? Nije mi namjera opisivati sve do sada u svijetu rečeno, već samo želim svoje dugogodišnje istraživanje prenijeti na papir.

U javnosti je prihvaćeno otkriće drevne Troje 1870. godine kada je, navodno, njemački trgovac Heinrich Schliemann u turskom području Male Azije iskopao ovaj stari grad - i golemo Prijamovo blago. Do današnjih dana ništa se nije promijenilo. Tamo je Troja i to je to...
Da li baš?

Meksički pisac Roberto Salinas Price ne slaže se s ovom teorijom već u svojoj knjizi ''Homerova slijepa publika'', tiskanoj 1984. godine tvrdi da je Troja bila u Gabeli (BiH), mjestu između Čapljine u Hercegovini i Metkovića u Hrvatskoj. Iznio je mnoštvo dokaza u prilog svoje teorije, s tim što je Ilijadu obilato prilagođavao krajoliku, naravno, da bi bilo što uvjerljivije njegovome ''otkriću''...

Doktor Ivan Cvitanušić, profesor na sveučilištu u Parmi i predsjednik ''Nove Platonove akademije'' kaže da Troja nije ni u Turskoj ni u Gabeli, nego u libanonskom gradu Tiru. Oči mu je otvorio autor glasovitih epova Ilijade i Odiseje, Homer, jer je ostavio mnogo uvjerljivih podataka koji potvrđuju njegove znanstvene spoznaje. Prema Homeru, ratne su se operacije i borbe vodile na otoku, u neposrednoj blizini ratnoga grčkog brodovlja. Otok Tir danas više nije otok, jer je umjetno spojen s kopnom...

Krešo Vujević na svoj način uvjerava da je Troja bila u okolini Ljubuškog. Ljubuško žitorodno polje Beriš prostire se cijelim svojim dijelom između rijeka Trebižata i Vrioštice, a završava tamo u južnom dijelu, gdje se riječni tokovi spajaju. Upravo od toga mjesta, nekoliko stotina metara uzvodno pored desne obale Vrioštice, nalazi se nizak brežuljak Velike Stine. Ime nosi po kratkome vijencu stijena, koje na tome dijelu strše iz polja gotovo da ne prelaze visinu isklasalih žitnih parcela. S toga se mjesta rijeke ne mogu vidjeti...

[prolazni]

Da, a zašto žuriti? Imam oko 300 stranica pisanoga štiva, ne računajući fotografije i linkove prema stranicama s ''dokaznim'' materijalom. Već sam se bio uključio na jedan austrijski forum, specijaliziran za detektore metala i za sve ''ono'' što detektori ''otkriju''. Forum održava jedan gospodin iz ''naših bivših krajeva'' i mogu se pohvalit da je teorija o Troji dobro primljena, hm, od Vardara pa do Triglava. Za sada imam blizu 50 000 ulaza i još se svakodnavno čita iako sam prestao s novim prilozima. Zanimljivo, ali još nije bilo ozbiljnih negativnih komentara. Svesrdno mi pomažu i iz Hrvatske i Srbije, pa BiH, Crne Gore, Makedonije, Slovenije... Čak se javljaju i iz nekih europskih država poput Bugarske. Zašto Bugarsku ističem? Zato što su vidljivi tragovi trojanskoga naroda ostali baš u Bugarskoj...

[dalmatus]

Ajde, piši još

[bauba]

Pozdrav otvaraču teme.

Naime, Klaudije Elijan izvještava da su Ilijada i Odiseja bile napisane na jeziku Frižana a na grčki jezik su prevedene tek po naredbi Pizistrata Tiranina.
Prema tome, dobro je shvatite kako je cijela priča prepričana na navodni grčki jezik a gdje je i što je bila Troja - smjernicu vam može dati ova slika ova slika koja se čuva u Louvresu a na kojoj su prikazani navodni Paris i Jelena.
Ono što je bitno na slici je simbol 4C koji se nalazi u gornjem dijelu slike.
Isti takav simbol se nalazi u najstarijem nalazištu, nalazištu Vinča kod Beograda, kao i na grbu Srbije.

[dvatri]

niosan ni sumnje da nece Srbija biti...

[fisch]

Interesantna tema , dajte još malo bibera da se zakuha čobanac

[Kajves]

prolazni kaže:

Da, a zašto žuriti? Imam oko 300 stranica pisanoga štiva, ne računajući fotografije i linkove prema stranicama s ''dokaznim'' materijalom. Već sam se bio uključio na jedan austrijski forum, specijaliziran za detektore metala i za sve ''ono'' što detektori ''otkriju''. Forum održava jedan gospodin iz ''naših bivših krajeva'' i mogu se pohvalit da je teorija o Troji dobro primljena, hm, od Vardara pa do Triglava. Za sada imam blizu 50 000 ulaza i još se svakodnavno čita iako sam prestao s novim prilozima. Zanimljivo, ali još nije bilo ozbiljnih negativnih komentara. Svesrdno mi pomažu i iz Hrvatske i Srbije, pa BiH, Crne Gore, Makedonije, Slovenije... Čak se javljaju i iz nekih europskih država poput Bugarske. Zašto Bugarsku ističem? Zato što su vidljivi tragovi trojanskoga naroda ostali baš u Bugarskoj...

Zanimljiva je tema, ali jel ti (ili vi) pišeš sada na forum tj. prepisuješ s ručnih bilježaka?

Jednostavnije ti je prvo sve prepisat u word, ubacit slike, pa koristit neki pdf printer poput primopdf, i onda stavit na skidanje.

Ovako još 30 godina nećeš doć do objave.

A ako ti je do objave kao objave knjige,a ne samo širenja saznanja, javi se nekoj nakladničkoj kući.

[prolazni]

Materijal je već u word formatu, ilustriran fotografijama i crtežima. Samo čekam lektorsku obradu i svoju dobru volju da potražim izdavača, ustvari, još sakupljam dokazni materijal, a vidim da su pojedinci na dobrom tragu. Ako je netko upućen na lokaciju ''moje'' Troje neka se strpi koji dan da ja osobno šiknem objavu...
Pa iznenadim većinu čitatelja ovoga foruma...

[prolazni]

U svijetskoj javnosti službeno je priznato nalazište ostataka mitske Troje na prostoru Male Azije u današnjoj Turskoj. Iskopine jednoga od nekoliko slojeva staroga grada na brdašcu Hissarlik, za kojeg arheolog (amater) Schliemann pretpostavlja da je baš ovdje locirao drevnu Troju, nikako ne odgovaraju dobu i vremenu vladavine kralja Prijama. Da ironija bude još veća Schliemann je na ovome brežuljku 1871. godine pronašao devet naselja u slojevima od neolita (IV. tisućljeće prije Krista) do rimskih vremena. Našavši veću količinu zlatnog nakita, u drugom sloju odozdola, bio je uvjeren kako je upravo taj sloj Homerova Troja i da je baš ovo blago pripadalo trojanskom kralju Prijamu. Kasnijim istraživanjima utvrđeno je da ovaj sloj s golemim blagom, za koje je Schliemann mislio da je Prijamovo, zapravo pripada nekom drugom vladaru što je živio par stoljeća prije trojanskoga rata.
Osobno sam se koristio drugačijom taktikom. Tražio sam krajolik opisan u Ilijadi i mislim da sam ga skoro u detalje pronašao. Konzultirao sam se s nekolicinom stručnjaka pojedinih područja jer mi je trebalo i njihovo znanje. Jedan pomorski inženjer mi je protumačio sve što mi je bilo potrebno u vezi nekadašnjih plovila, kao naprimjer, brzinu u čvorovima, odnosno, nautičkim miljama. Znao je skoro sve vrste jedrenjaka u raznim državama svijeta, te njhove brzine tijekom posljednjih nekoliko stoljeća i ugodno me iznenadio rezultatima, koji su se savršeno uklopili u moje tumačenje teksta Ilijade.
Onda se pojavi Milutin Jaćimović, povjesničar i filozof iz Aranđelovca, sa svojim otkrićem Troje na istom mjestu gdje sam ju i ja smjestio. Bilo bi dobro da usporedimo dokazne materijale, ali nema veze, ja ću reći svoje, a ako bude slično s njegovim saznanjima, slučajno je, jer nas dvojica nikada se nismo niti sreli niti čuli.
Prije desetak godina počeo sam sakupljati dokazni materijal - tamo gdje sam imao pristup, jer je država, u koju sam smjestio Troju, bila je jako daleko, politički. Sve što sam smatrao važnim pronalazio sam u raznim knjigama, tisku, na internetu, TV-u, od prijatelja i poznanika, te znanaca svoje struke.
Onda su se otvorile granice ove, željeznom zavjesom, okovane države pa sam uspio jedan dan prošetati Prijamovim zavičajem i pronaći još mnoštvo dokaznoga materijala za ovu šašavu, ali samo na prvi pogled šašavu teoriju. Većina kockica uklopila se, a svaki novi detalj ima svoje odgovarajuće mjesto u sadržaju već napisanoga teksta. Samo za jedan podatak nisam posve siguran. Moram se uvjeriti imaju li u ovome kraju bilo kakvi izvori tople vode. Jedan znanac s neta uvjerava me da je u blizini vidio žive izvore termalne vode. Zrak miriše po sumporu, a zemljište oko izvora prošarano je sumpornim talogom s izvorišta. U turističkom katalogu pronašao sam ''turske kupke'' koje posjetitelji obavezno moraju posjetiti, a ako se podaci o ''turskim kupkama'' i izvorištu s termalnom vodom pokažu istinitim onda me nitko neće moći maknuti s pravoga traga...
Dakle, morao bih još jednom na duže vrijeme obići ovo područje. Na mjestu legendarne Troje, Ilija, ili Pergama, kako su je zvali u ranijim vremenima, danas je grad sa svojom znamenitom tvrđavom, za koju mislim da je bila mjesto stanovanja trojanskoga kralja Prijama, njegovih sinova, kćeri i nekih bogova poput Atene, Apolona, Zeusa...

Ustvari, po Ilijadi, Trojom se zvala baš utvrda koja svojom ljepotom dominira na ulazu, po Homeru, u veliki grad, vrlo blizu mjesta gdje rijeke Skamandar i Simoent spajaju svoje vale. Tamo je Ahil trčao dobro sagrađenom kamenom cestom prema zapadnim skejtskim vratima. Tamo je stajao Odisejev prevarantski drveni konj kojeg su Trojanci uvukli kroz vrata obrambenih zidina, misleći da su od bogova dobili poklon, a u stvari, tek tada su zaista izgubili sve teške bitke u desetogodišnjem ratu s Grcima.
Deset godina ubijanja samo zbog jedne zaljubljene žene, lijepe Helene, zakonite supruge Menelaja, kralja grčke pokrajine Sparte. Helena je pobjegla u Troju sa Aleksandrom, sinom trojanskog kralja Prijama, što je jako razbjesnilo kralja Sparte, pa ovaj pozove u pomoć rođenog brata Agamemnona, kralja druge grčke pokrajine Mikene. Te dvije stare grčke kraljevske pokrajine postojale su na prostorima otoka Peloponeza na krajnjem jugu Grčke. Dva kralja, dva rođena brata, oženjeni dvjema rođenim sestrama, s popriličnim brojem bojnih brodova i brodovima odanih saveznika krenuše u ratni pohod kako bi vratili kući jednu lijepu ženu.
Cijela Ilijada izgleda kao izmišljena priča - starinski mit pun bajkovitih događaja koji i u današnja moderna vremena zvuče fantastično, ali ako se pažljivo čita nije baš maštovito i nemoguće. Kao da se dogodilo, jučer, danas, pa čak i sutra. Ilijada je prilično razumljiva kada se temeljito prouči, te logično usporedi s današnjim zemljopisnim krajolikom...

[Kajves]

Samo nastavi, zanimljivo!

[prolazni]

NARAŠTAJI LJUDSKOGA RODA

Idemo pogledati ljudski rod od početka svijeta, onako kako ga opisuju priče iz klasične starine. Homer pominje nekolicinu bogova, ali ipak vrhovni i glavni bio je – Zeus, sin Krona. Kron je bio vrhovni bog sve dok ga nije ubio rođeni sin Zeus i zauzeo prijestolje. Neka mi ne zamjere pojedine religije ako neki detalji Ilijade budu slični s njihovim uvjerenjima, jer ja samo prepisujem već odavno napisano, dodajem svoja zapažanja, istraživanja, komentare i usput poneku fotografiju.

''Prvi ljudi, koje su stvorili bogovi, zvali su se - zlatnim naraštajem. Živjeli su bezbrižno, daleko od teškog posla, briga, starosti, bolesti... Nebom je vladao bog Kron koji im je omogućio lijepe blagodeti. Ovaj naraštaj ljudi, po odluci Sudbine, nestao je sa Zemlje, da bi naprosto postali dobri bogovi - zaštitnici. Bili su obavijeni u gustu maglu, oblijetali oko zemlje, čuvali pravdu i svetili se svima nasilnicima''...

''Onda su bogovi stvorili drugi - srebrni naraštaj ljudskoga roda. Do stote godine života bili su kao današnja djeca, ovisna o roditeljima, a kad su dozreli do mladalačke dobi ostalo im je još kratko vremena za dalji život. Nepromišljena djela ove ljude bacale su u bijedu, griješili su jedni protiv drugih, nisu častili bogove doličnim žrtvama, pa ih je stoga Zeus, Kronov sin, uklonio s lica Zemlje zbog nepoštovanja svojih stvoritelja. Dozvoljeno im je obilaziti Zemlju samo kao smrtni demoni''...

''Zeus je stvorio treći – mjedeni naraštaj ljudskog roda. Postali su okrutni, jako tvrdoglavi, skloni ratovanju, gledali kako jedan drugom da napakoste, prezirali poljske radove, hranili se životinjskim mesom, a i tijelo im je bilo golemo, divovsko. Koliko god bili jaki i užasni, dizali ruke jedni na druge, ipak se nisu mogli oduprijeti crnoj smrti koja ih je sa sunčanog svjetla odvlačila u jezovitu noć podzemnog svijeta''...

''Zeus proizvede i četvrti naraštaj ljudi. Bili su plemenitiji i pravičniji od prethodnog naraštaja. Zvali su ih i polubogovima. Na kraju je i njih uništio razdor i ratovi, jedne pred vratima Tebe, druge na bojištu pod Trojom, kamo su u golemom broju doplovili radi lijepe Helene. Na svršetku svoga zemaljskoga života Zeus im je dao boravište na kraju svijeta, u Oceanu, na Blaženim otocima. Ondje nakon smrti (?) provode sretan i bezbrižan život i gdje im plodno tlo tri puta godišnje daje urode slatke kao med''...

''Na kraju je stvoren peti, željezni, naraštaj ljudskoga roda koji je također bio nasilan i ratoboran, pun nepravdi, nepovjerenja i zloće. Ubijalo se, kralo, otimalo i pljačkalo u svim dijelovima svijeta. Nisu se poštovali ni ljudi ni životinje ni priroda koja ih je okruživala''...

Ovu priču s uzdahom je ispripovijedao stari pjesnik Heziod. Živio je u zadnjem petom, željeznom, naraštaju - kojega se čak i stidio. Potomci ovoga naraštaja ljudskoga roda najvjerojatnije je današnja ''moderna'' civilizacija, a ako se mene pita bojim se da ćemo i mi nasilno biti zbrisani s lica Zemlje, kada se naš stvoritelj jednom naljuti i stisne sudbonosno dugme, te resetira cijelo čovječanstvo. Mrtva tjelesa na tlu pretvorit će se u prah i pepeo, a sve duše svih umrlih otići će na presudu Svevišnjem.

Usporedio bih ovo s načinom rada kompjutora kojem izbrišemo kompletnu memoriju laganim stiskom pravog dugmeta tastature, ili, još slikovitije, opisom najobičnijega mobitela. Ako ne postoji signala, ustvari, ako nema dometa do prvoga repetitora, ne može se ama baš nikakva veza ni sa kime uspostaviti i mobitel, kao aparat, stoga je potpuno bezvrijedan - nema dušu.
Bojim se da će se jednog dana naš Stvoritelj naljutiti i bubnuti šakom famozno resetirajuće dugme današnje kompletne civilizacije, što dapače ne bi bilo baš tako tragično, gledajući kako pojedinci uživaju u blagodetima života, dok većina od otprilike sedam milijardi ljudi doslovno gladuje. Dragi Bože smiluj se svima nama, nesretnim jadnicima...

[prolazni]

MALO O IGORU K.
- o čijim se teorijama raspravlja na ovome forumu, a pošto je tema vezana za moje brljave, a nemam volju sve pročitat na forumu-

Ebo sve portale na kojima ne možeš normalno komunicirat. Slušam i čudim se kakve sve pizdarije pišu novinari i nenovinari. Daj se malo spustite svi zajedno na Zemlju (ne zemlju). Pitam Igora neko bezazleno pitanjce, a on ne divani s nikim koga ne pozna osobno, već još jače tuče (konja) po mjesecu (ne Mjesecu već po noći) bez ikakvog objašnjenja, a samo bi mi trebao uslišit molbu. Onda se čudi što ga ''ogovaraju'' na portalu. Usput objavljuje izvješća sa stranih portala, ne računajući da baš svi ne govorimo Engleski ili Njemački, pa Francuski, Italijanski... A to što neki znanstvenici uvjeravaju da se polovi pomiču neka objese kuji o rep. Polovi se nisu nikada pomicali i neće nikada. Može se samo pomaknuti Zemlja u svojoj osi tako da obratnice postanu za nekoliko stupnjeva više što na Sjever što na Jug, tako da bi Sunce ravnomjernije grijalo čitav planet i uvjeti za život bili bi puno bolji. Zašto sam siguran u ove ''nebuloze''? Zato što se zna da se Mjesec godišnje od Zemlje udalji za nekih tri do četiri centimetra. Znanstveno i mjerački dokazano. Na Zemljinu os, samo da pripomenem tko ne zna, utječu i Mjesec i Venera i Mars i pomalo sve ostale planete. Evo prošle godine, ako niste znali, dogodio se jedan fenomen koji nikada nije zabilježen, naime Sunce je na Sjevernom polu izašlo dva dana ranije... I onda pametnjakovići ne mogu zaključit zbog čega, a znaju da se Mjesec udaljava, te da bi mogao izaći iz Zemljine orbite pa će se dogoditi... pa naravno veliko tumbanje, ali mi, ljudi, ne moramo o tome razmišljati jer ima druga veća sila što sve drži u skladu, a zove se Stvoritelj ili Bog...

[prolazni]

Po jednoj priči, u prastara vremena na otoku Samotraki u Egejskom Moru živjela su dva brata, Jazion i Dardan, sinovi Zeusa i Elektre. Bili su knezovi u svojoj zemlji. Jazion je, kao božji sin, mislio da smije raspaliti sklonost prema olimpskoj kćeri Demetri, pa ga za kaznu zbog drskosti munjom ubija rođeni otac Zeus. Dardan se jako rastuži zbog bratove smrti pa napusti domovinu, prijeđe na azijsko kopno zemlje Mizije, tamo gdje se rijeke Skamandar i Simoent sjedinjuju svoje vale tekući s visoke planina Ide, koja se blago spušta u dolinu - prema moru. Tu je vladao kralj Teukro, a zemlja se zvala Teukrija. Stanovnici su im bili dobri pastiri.
Dardan je u Teukriji primljen gostoljubivo, od Teukra čak dobio rođenu kćer za ženu i komad zemlje na poklon, koja se po njemu prozva Dardanija, a narod Dardanci. Po Dardanovu unuku Trosu zemlja se tada nazvala Troada, neutvrđeni grad Troja, a Teukrani i Dardanci postaše Trojanci. Nasljednik kralja Trosa bio je najstariji sin Il. Jednom je pohodio zemlju Frižana, gdje ga frigijski kralj pozove na bojne igre, u kojima Il pobijedi, za nagradu dobi po pedeset mladića i djevojaka, te kravu šarulju, uz koju je vezano jedno proročanstvo. Tamo gdje se krava spusti da se odmori mora osnovati grad. Krava se zaustavila baš na mjestu gdje je bilo boravište njegova oca i cijelo područje već se zvala Troja. Zato je na jednom brežuljku sagradio tvrdi grad, Ilij, koji se zvao i Pergam, ustvari, čitavo gradsko naselje ponekad se zvalo Troja, ponekad Ilij, a ponekad i Pergam.
Po drugoj priči, pleme Dardana i Jaziona potječu iz zemlje koju Grci zovu Hesperija, a mlađi je, kažu, sada zovu Italija. To je starodrevna zemlja, moćna oružjem svojih stanovnika i bogata plodnošću svoga zemljišta. Njezini prvi, hesperijski stanovnici, zvali su se Enotrijci, a po Italiji - Italci, onako kako se zvao domaći kralj Ital.

''To je sjedište koje vam tamo od vaših predaka pripada, odande potječu vaši oci Dardan i Jazion, najstariji osnivači vašega plemena'' – poruka je dobivena od bogova.

Prije nego što je Il počeo s izgradnjom grada pomolio se Zeusu da mu pokaže nekim znakom svoje odobravanje. Sutradan Il pred svojim šatorom pronađe kip koji je pao s neba, pa ga je i nazvao Paladij - po Paladinu imenu. Palada je inače bila dobra Atenina prijateljica. Poznavale su se godinama i živjele zajedno sve dok se u jednim ratnim vježbama nije dogodila tragedija. Atena ju je slučajno ubila, duboko se ražalostila pa za spomen na prijateljičinu smrt dala načiniti kip potpuno sličan Paladi, ogrne mu prsni oklop od kozje kože sa štitom i nazva Paladijumom. Zeus, Atenin otac, baci Paladij u okolinu grada Ilija, šio je bio znak da je grad pod zaštitom njega i njegove kćeri.
Postoje li bilo kakvi tragovi za postojanje Paladija? U koji dio Ilija bi mogao biti smješten i kako bi mogao izgledati, pravi odgovor zna jedino arheologija. (''Palada'' je inače i često prezime kod Slavena).
Vratimo se mi u povijest da još malo pratimo daljnji razvitak Troje. Sin kralja Ila bio je Laomedont, samovoljan i silovit čovjek, koji je varao i ljude i bogove. Zašto ne, kad je bio pod najmoćnijom, Zeusovom zaštitom, što ipak nije bilo dovoljno da ga ne stigne božja kazna. Zamislio je da cijeli grad opaše zidom i napravi pravu neosvojivu utvrdu. Za taj teški posao prevario je bogove Apolona i Posejdona koji su u to vrijeme bili beskućnici, jer su se pobunili protiv Zeusa, na što ih ovaj progna s neba.
Treba upamtiti ovaj dio zapisa. Nisu protjerani sa nikakve planine Olimp, već s neba. Baš tako je rečeno, ''prognani su s neba''.
Zeusova volja bila je da njih dvojica pomognu Laomedontu napraviti bedeme oko voljenog grada, naravno uz pravičnu plaću. Godinu dana vjerno su mu služili i napravili krasne bedeme, a bahati kralj ne plati im ništa, već naprotiv, zaprijeti da će im obojici odrezati uši ako nastave negodovati. Sa velikim ogorčenjem odoše dva boga iz Ilija i postadoše smrtni neprijatelji trojanskom kralju i narodu. Atena se također naljutila i digla ruke od omiljenoga grada. Zeus šutke pristade da Apolon i Posejdon unište grad i većinu Ilijskoga roda. Na Laomedonta se najviše naljutila Zeusova sestra i supruga, božica Hera, čiji će gnjev Troja tek osjetiti.
Kada je Laomedonta je naslijedio njegov sin Prijam u zemlji počinje, od bogova već najavljeni, tragični period života. U to vrijeme trojanski običaj bio je da su muškarci mogli imati više žena, pa je tako i kralj Prijam sa svim svojim ženama imao pedeset sinova i dvanaest kćeri. S drugom ženom, Hekabom, kćerkom frigijskog kralja Dimanta, dobio je prvog sina Hektora, najvećeg trojanskog junaka, što će se najbolje vidjeti u ratu sa Grcima. Kada mu se trebalo roditi drugo dijete počeli su problemi. Hekaba je jedne mrkle noći sanjala ružan san. Činilo joj se da rađa baklju koja spaljuje čitavu Troju, što je Ezak, Prijamov sin iz prvog braka, inače poznat kao dobar čitač snova, protumačio kao veliku tragediju. Preporučio im je da dijete, kada bude rođeno, bace divljim zvijerima na sniježnoj planini Idi. Rođeno je muško dijete - i zaista odnešeno u planinu, ali divlje zvijeri nisu ga pojele, već naprotiv - čuvale, a dojila ga je medvjedica.
Prijamov sluga je u planinu odnio dijete, ali ga je nakon puno godina i pronašao, te mu se smilovao, usvojio ga i dao mu ime Paris.
Kad je Paris ojačao počeo je braniti pastire od raznih neprijatelja pa ga prozvaše i Aleksandar, što bi u doslovnom prijevodu značilo ''branič ljudi''. Aleksandra su usput u životu pozorno pratili bogovi, naročito božica plodnosti Hera, zatim božica mudrosti Palada i božica ljepote Afrodita. Jednom su mu se zajednički ukazale sa molbom da prosudi koja je od njih tri najljepša. Aleksandar bira Afroditu, koja mu obeća lijepu nagradu u jednoj od budućih godina njegova života, a Hera i Palada se naljutiše prijeteći uništenjem Troje.
Na nekim mjestima Ilijada se čini dvosmisleno i nedorečeno pa bi bilo dobro da ju tako i prihvatimo, kao naprimjer, bogovi su malo smrtni, malo besmrtni, međusobno su se ubijali, sklapali brakove s najužom rodbinom, ulizivali se jedni drugima, donosili si vrijedne poklone. Malo se plaše Zeusa, malo se ne plaše, prkose mu, slušaju ga, ne slušaju. Neki događaji opisani su na različite načine. Imena učesnika ista su, pa nisu ista. Uglavnom, ja sam pažnju posvetio bitnim stvarima ne zamarajući se ponekim nelogičnim sitnicama i dobio prilično jasnu sliku događaja toga vremena. Priča se kako je Ilijada komplicirano napisana. Moja namjera je protumačiti ovaj stari ep na malo drugačiji način. Ništa neću promjeniti u tekstu Ilijade da bi stvarne događaje prilagodio okolini, već opisati i pokazati okoliš baš onako kako pripovijeda Homer. Ako je Troja mit, onda su mitovi i neki današnji događaji koje ću morati pomenuti i pokazati na nekima zanimljivima fotografijama.
Aleksandar je, dakle, na gori Idi čuvao stada svoga rođenoga oca i sa čežnjom promatrao rodni grad i more. Jednom prilikom kralju Prijamu umro je blizak rođak pa je, po trojanskom običaju, organizirana svečanost, a kao bojna nagrada određen je jedan bik iz stada - i to baš Aleksandrov ljubimac. Ako ga je već morao izgubiti odluči da se za njega bar bori. Po prvi puta siđe u grad - i pobijedi sve natjecatelje, svoju braću, čak i velikoga Hektora. Jedna Prijamova kći, imenom Kasandra, imala je također proročanski dar te je prepoznala svoga odbačenoga brata. Roditelji su se potom prepustili veselju zbog pronalaska izgubljenog sina, doslovno zaboravljajući davno Ezakovo proročanstvo o propasti Troje - ako divljim zvijerima ostavljeno dijete preživi.

[Sloterdijck]

Kako bi se zvala tvoja knjiga i koju bi ilustraciju imala na naslovnici..?

[prolazni]

Knjiga bi se trebala zvati ''Homerovi roboti''... Ali ne mogu ubaciti fotose na forum. Preveliki su, a ne znam ih smanjit po (rezoluciji)... Zato mi se baš i ne dopada ovdje pisat jer imam mnoštvo (beskorisnih) fotografija i crteža...

[prolazni]

Veliki grčki junak Herkules jednom je već opljačkao Troju. Ubio je kralja Laomedonta, oteo njegovu kćer, inače Prijamovu sestru, odveo ju kao ratni plijen i poklonio svome prijatelju Telamonu, knezu salaminskom. Iako je postala kneginja, kralj Prijam odluči svoju sestru vratiti kući. Aleksandar zamoli oca da baš njega pošalje u Grčku i da će, ako bude trebalo, silom vratiti svoju tetku. Prijam pristaje, dobro opremi brodovlje, sakupi brojne saveznike iz Frigije i Peonije i sa silnom vojskom pošalje sina u Grčku. Slučajno se dogodilo da je kralj Sparte Menelaj pošao u posjet jednom susjednom savezniku, pa su se dvije flote na moru mimoišle. Aleksandar dolazi u Spartu - i upozna Helenu, Menelajevu ženu. Planula je obostrana ljubav pa je trojanska flota napustila Grčku bez Prijamove sestre, ali sa novim članom posade - lijepom kraljicom Helenom.

Homer govori da je grčka vojska plovila u brodovima na vesla i uz povoljan vjetar. Znači da su stigli i pomoću jedra - i da su veslali, ali svejedno nisu mogli ići brže od tri čvora na sat. Najbrže jedrenjake u povijesti izgradili su Englezi i išli su oko pet čvorova na sat, što bi u prijevodu na metrički sistem mjerenja daljine bilo oko 9,3 kilometera, pošto ja jedan čvor jedna nautička milja, nešto manje od tisuću devetsto metara. Trojanski brodovi sigurno nisu plovili ovom brzinom, ali uz povoljni vjetar mogli su dostići do recimo - tri čvora. Znači, za sat vremena udaljili su se malo manje od šest kilometara, za dvadeset četiri sata - oko sto četrdeset četiri kilometra, za tri dana - oko četiri stotine trideset kilometara.
Čak je i nimfa Kalipso Odiseju morala dati brodić - s jedrima, kada ga je, po nalogu bogova, pustila iz ''zarobljeništva'' na otoku Ogigija. Homer baš i ne govori uvjerljivo zašto se Odisej s pobjedničkom grčkom flotom, nakon rata sa Trojom, nije vratio svojoj kući na zapadni grčki otok Itaku, već godinama, igrom Sudbine, lutao nekim nepoznatim morima i krajevima, a Sudbina je, po pričama iz klasične starine, vlasnica života i smrti svih živih bića u to vrijeme. Jasno se vidi da je bila utjecajnija i važnija od samoga Zeusa.

Jedan od primjera je i Menelajev govor:
''Poslušajte me, knezovi narodni. Meni krvari srce kada vidim kako pred našim očima ginu naše čete. Zbog mene je narod pošao u rat. Prije nego svi izginemo, napustimo ovaj nesretni žal, pa što nas je preostalo – odjedrimo svaki u svoju domovinu''...

Pa onda:
''Vrač Kalhant opomenu Grke na nesreću što ih čeka kod Kafarskih stijena, mimo kojega grčka mornarica mora - projedriti na povratku u domovinu''...

Po jednoj priči, Helena i Paris živjeli su neko vrijeme na otoku Kranoja, a kad su potrošili ratni plijen vratili su se u Troju.
Druga priča kaže da su se za tri dana vratili nazad – i to mi je bio jedan od važnijih podataka kod traženja trojanskog krajolika.
Troja je stoga od zapadnog dijela Peloponeza, grčkoga kraljevstva, udaljena otprilike upravo toliko.

[Antigona Aesop]

prolazni kaže:

Knjiga bi se trebala zvati ''Homerovi roboti''... Ali ne mogu ubaciti fotose na forum. Preveliki su, a ne znam ih smanjit po (rezoluciji)... Zato mi se baš i ne dopada ovdje pisat jer imam mnoštvo (beskorisnih) fotografija i crteža...

Naslov bi trebao biti drugaciji po mom misljenju.
Mozda da ovdje probamo iznaci najbolji naslov ako se slazes?