Kako znate da volite?

[mirandola]

Carpe Diem!!! kaže:

Ljubav nije samo srce. Ona je kombinacija razuma i srca. Stoga...

Ako je tako, onda je posrijedi sukob interesa. Sranje je što je Kupid i tužitelj, ali i sudac.

[Anabell Li]

Kako znam da volim ? pa ne znam, jer jednostavno osećam. kako su neki i rekli, ljubav jeste osećaj, da ti je lepo sa nekim, da deliš njegove uspehe, padove, brige, sve dobro i manje dobro, da ga kritikuješ, konstrktivno, da ga poštuješ i on tebe, da pamtiš šta voli i ne voli, da si uz njega bolja osoba, da kad vodite ljubav strujite jedno kroz drugo, stapate se, budete na tren jedno biće..
Malo možda previše romantično, ali ljubav podrazumeva da nema stvari koje ne bih učinila za njega, da ga vidim pored sebe u starosti, da volim da mi ugađa, da idem kod njegove rodbine koja me nervira,ali idem zbog njega, da se ne trudim da budem uvek u pravu, prva, iznad njega, pametnija , itd...
Ako se pitaš, onda iz dubine tvoje ličnosti , ono nesvesno vidi i oseća, šalje ti signal...
Ovo ti priča osoba koja se pitala isto kao ti, ali iz drugih razloga, onda je sebe zbog straha od samoće ubedila da je on taj, udala se za njega, nikad do kraja srećna, ali on je divan, bio i ostao, ali ja njega ipak nisam dovoljno volela.
i sada smo na prekretnici kako i šta dalje...kad bi meni neko mogao da pomogne..

[violeta1980]

mrafica kaže:

Pricamo li mi o tome da sumnjamo u ljubav ili o tome da mislimo da je netko savrsen i u to ne sumnjamo? Cini mi se da uopce ne pricamo o istim stvarima.

Ja o tome je li ljubav, po tvom, neka neovisna sila iznad realnosti, odnosno koliko ona, ako je to, može ignorirati stvarnost, ne vidjeti, ne reagirati.
Ili je ona zapravo samo dobar osjećaj u sjecištu mnogih važnih silnica, njihova rezultanta, pa dakle stalno ovisna o njima, njihovim mjenama i otkrivenjima. Te ne može postojati, ne osjećamo je prema nekome, ako se bar pretežno ne uklope sve te komponente. Ukratko, ja držim da je ljubav tek skrćeni, kolokvijalni izraz za zadovoljstvo života s nekim, suživot kvalitetniji, ljepši i poželjniji od samačkog života.

[violeta1980]

LadyEvil kaže:

savršenstvo je nerealno, jer ne postoji
koliko god žene bajale o savršenom muškarcu, mislim da ga u biti nijedna zaista ne želi.
poanta ljubavi je baš u tim nesavršenostima.

U, s tim se uopće ne slažem! Ideal dakako ne postoji, zato se tako i zove, ali postoje muškarci puno bliže njemu od ostatka. A ako je netko puno, značajno savršeniji za neku od nas, u redu je zvati ga savršenim. Naprosto, makar većinu dana on mora uljepšavati i vedriti moju stvranost, inače mi je bolje biti sama.
Srela sam i detaljnije upoznala dvojicu savršenih, meni skoro savršenih! Onih koji ispunjavaju veliku većinu mojih očekivanja i potreba u svezi mušarca. Dakle postoje, samo treba nešto vremena i upornosti, te zrnce sreće, da ih se iskopa iz mase. To je na koncu potrebno za sve vrijedno.

[mrafica]

violeta1980 kaže:

Ja o tome je li ljubav, po tvom, neka neovisna sila iznad realnosti, odnosno koliko ona, ako je to, može ignorirati stvarnost, ne vidjeti, ne reagirati.
Ili je ona zapravo samo dobar osjećaj u sjecištu mnogih važnih silnica, njihova rezultanta, pa dakle stalno ovisna o njima, njihovim mjenama i otkrivenjima. Te ne može postojati, ne osjećamo je prema nekome, ako se bar pretežno ne uklope sve te komponente. Ukratko, ja držim da je ljubav tek skrćeni, kolokvijalni izraz za zadovoljstvo života s nekim, suživot kvalitetniji, ljepši i poželjniji od samačkog života.

Zapravo uopce ne kuzim sto ti tvrdis, da ljubav postoji kad je sve dobro i savrseno (ili velika vecina), kad nije, sumnjas u nju?
Meni stalno imputiras suprotno od onog sto ja tvrdim, kao da uopce ne citas sto pisem. Ne, ljubav ne ignorira stvarnost, upravo suprotno.

[LadyEvil]

violeta1980 kaže:

U, s tim se uopće ne slažem! Ideal dakako ne postoji, zato se tako i zove, ali postoje muškarci puno bliže njemu od ostatka. A ako je netko puno, značajno savršeniji za neku od nas, u redu je zvati ga savršenim. Naprosto, makar većinu dana on mora uljepšavati i vedriti moju stvranost, inače mi je bolje biti sama.
Srela sam i detaljnije upoznala dvojicu savršenih, meni skoro savršenih! Onih koji ispunjavaju veliku većinu mojih očekivanja i potreba u svezi mušarca. Dakle postoje, samo treba nešto vremena i upornosti, te zrnce sreće, da ih se iskopa iz mase. To je na koncu potrebno za sve vrijedno.

ak su savršeni, zakaj nisi ostala s jednim od tih dvojice?

općenito zbog ženske potrage za savršenim, mnoge i ostaju same. jer savršenstvo ne postoji.
ne postoji ta osoba koja nam odgovara do u milimetar. da samo dođe i sve sjedne automatski, bez imalo truda sa naše strane.
žene koje ganjaju/čekaju/traže savršenog muškarca obično nemaju nikakvu potrebu da na sebi išta mijenjaju, nego su takve kakve jesu i čekaju savršenog muškarca koji će imati odmah u startu sve kaj im treba.

[radical change]

violeta1980 kaže:

U, s tim se uopće ne slažem! Ideal dakako ne postoji, zato se tako i zove, ali postoje muškarci puno bliže njemu od ostatka. A ako je netko puno, značajno savršeniji za neku od nas, u redu je zvati ga savršenim. Naprosto, makar većinu dana on mora uljepšavati i vedriti moju stvranost, inače mi je bolje biti sama.
Srela sam i detaljnije upoznala dvojicu savršenih, meni skoro savršenih! Onih koji ispunjavaju veliku većinu mojih očekivanja i potreba u svezi mušarca. Dakle postoje, samo treba nešto vremena i upornosti, te zrnce sreće, da ih se iskopa iz mase. To je na koncu potrebno za sve vrijedno.

To ti je sve Prdac u potić, od danas do sutra, sad jesi sad nisi i nisu ljudi služavke i batleri da ti ispunjavaju potrebe... Život je jeben i svašta čovjeka zadesi. zato i živimo u dvoje jer je lakše, ljepše i ugodnije..
Ljudi su samo ljudi, sa svojim vrlinama i manama, i kao što u poduzeću imaš suradnike sa kojima odlično surađuješ kao i one koje ne možeš nacrtane vidjeti tako je i u ljubavi.. Dođu loša vremena, partner padne u depru, bolest, i dođe period kad više ni on nije idealan kakv je nekad bio a ti moraš povlačiti i za dvoje (bar koliko možeš dati od sebe)... pa se to opet promjeni pa ti odeš u kurac a on vuče i tako to šljaka... Super bi bilo kada problema i sranja u životu ne bi bilo ali jednostavno to nije tako... Ako sa nekim ne možeš onda se rastaneš i ideš dalje, ali dok možeš vjeruješ u ljubav, guraš, pokušavaš, gradiš i trudiš se...

[Carpe Diem!!!]

mirandola kaže:

Ako je tako, onda je posrijedi sukob interesa. Sranje je što je Kupid i tužitelj, ali i sudac.

Haha ne. Sukob interesa onom ko je iskljuciv pa poleti na jednu ili drugu stranu pa sebi napravi problem. S godinama skontas da je kombinacija dobitna stvar.

[tallishmann]

To ne znaš, to jednostavno osjećaš.

[My time]

Volimo samo dok nam je voljena osoba dobra, sve drugo su samo šarene laže.
Tanka je linija između ljubavi i mržnje.

[Carpe Diem!!!]

My time kaže:

Volimo samo dok nam je voljena osoba dobra, sve drugo su samo šarene laže.
Tanka je linija između ljubavi i mržnje.

Dakle, u prevodu, ponasaj se onako kako meni odgovara iskljucivo. Kada se malo pomjeris iz kalupa, ljubav blijedi?

Ne bih rekla da svi tako volimo. Naravno da trazimo i nadjemo sebi slicne ali prihvati se kojesta i sto nam nije na prvu pozitivno. Balansira se. Pa koliko ko moze.

[MKay]

Carpe Diem!!! kaže:

Dakle, u prevodu, ponasaj se onako kako meni odgovara iskljucivo. Kada se malo pomjeris iz kalupa, ljubav blijedi?

Ne bih rekla da svi tako volimo. Naravno da trazimo i nadjemo sebi slicne ali prihvati se kojesta i sto nam nije na prvu pozitivno. Balansira se. Pa koliko ko moze.

U biti se slazem s Carpe Diem. Nije stvar u tome da prestajemo voljeti ako se osoba promijeni, ali istina je da je ljubav ono kako se prema meni ponasas. Ja ne mogu voljeti nekoga tko se prema meni poceo i nastavio ponasati lose. Jednostavno.

[scarlett2154]

Dragonfly kaže:

Ako pogledaš postove na ovoj temi, vidjet ćeš da većina tj. gotovo svi svoje uvjerenje o tome kako znaju da vole mahom opisuju kroz osjećaj - sreće, ushićenja, ispunjenja, mira, zadovoljstva koje partner u njima izaziva (ili ne).

I sama pokretačica topica nije zadovoljna osjećajem koji ima kada je s partnerom pa je zato i otvorila topic pod nazivom kako ZNAMO da volimo, iako su svi dali odgovore kako OSJEĆAJU da vole

Vidi se da pažljivo čitaš.

Taj dio koji osjećam je isto tako zbunjujući, voljeti osobu, ali biti nesretan s njom je užasno. Ne znam mogu li to nazvati ljubavlju, ali znam da mi je bitan, da želim da je sretan, da mi nedostaje kad ga ne vidim, da se brinem za njega.
S druge strane me baca u očaj to što se ne razumijemo, što nemam osjećaj da je tu za mene, da sam ja njegova osoba, da možemo planirati dalje.
I onda je pitanje kako ZNAMO više orijentirano na racionalni dio jer mene moji osjećaji prilično zbunjuju.

mrafica kaže:

On je nju do te mjere uvjerio da je njegovo ponašanje ok i da ona pretjeruje, da autorica misli da s njom nešto nije u redu i da joj treba stručna pomoć.
Lik zaboravi što ona studira, boli ga neka stvar za stvari koje nju vesele, a njeni hobiji su mu glupi, o čemu mi pričamo. Da nije smiješno, bilo bi žalosno.

Autorice, smetaju ti stvari koje bi svakom normalnom čovjeku smetale, ne treba ti stručna pomoć, nego veza s osobom koja će te voljeti i poštovati.

Stvar je u tome što on u to što govori stvarno i vjeruje...njemu to ne znači da me ne voli nego da jednostavno zaboravlja stvari.

Jasno mi je da ako ja to ne mogu prihvatiti (uz još hrpu stvari gdje se razilazimo) onda trebam dignuti sidro.
I jesam. Samo je teško...