Terrible two - dvogodišnjaci: nisu bebe, nisu djeca

[rossi79]

proab kaže:

Ma i mi peremo kosu prakticno svaki dan, ali samo vodom. Znoj i pijesak se po meni sasvim dobro isperu pod tusem i bez sampona.
Druga je stvar ako uopce odbija tusiranje i mocenje glave, moj prijedlog je bio za one koji imaju problema s ispiranjem sampona, da razmisle da se kosa ne mora svaki put prati samponom i da je cesto dovoljno samo dobro isprati vodom (kao sto netko pise - mora se samo umrijeti )

ajde baš ću probati samo s vodom večeras.
ali nije mi jasno kako sad ovo najednom, uvijek se kosa prala bez problema, a sad koma.

[noelova mama]

proab kaže:

A zasto npr. ne izbacite sampon na neko vrijeme, narocito ako vam vec imaju kratku kosu? Jeste ikada pomislili da im nista nece biti ako ne samponirate kosu svakih x dana?

Ja malom po ljeti perem kosu sa šamponom samo 2 puta tjedno, a po zimi jednom tjedno... ali sad se toliko znoji, pa iz vrtića dođe pun pijeska, pa ga svrbi - moram mu oprati nekad sa šamponom jer će netko još misliti da ima uši.

Ali, nama nije problem samo šampon, nekad radi probleme kad mu samo hoću isprati vodom kosu...

rossi79 kaže:

ali koristimo šampon od mustele koji zaista ne peče za oči. ja sam si kap tog šampona stavila direktno u oko i ništa.

Draga, mi imamo Mustelu, A dermu, imali smo Niveu, Hipp, uvijek ista priča...

On se obožava kupati, čak i tušairati, samo ne voli močiti glavu i gotovo.
Ne moram vam ni reći da u more sam zaroni, to mu je baš fora...

[proab]

rossi79 kaže:

ajde baš ću probati samo s vodom večeras.
ali nije mi jasno kako sad ovo najednom, uvijek se kosa prala bez problema, a sad koma.

Da nam je jasno to sto rade i zasto rade ne bi tema imala 100 strana

[forum mamica]

Kod mog je isto pranje kose noćna mora. I to od nedavno.
Ali ja sam otkrila foru. Napunim kadu vodom (našu veliku, ne njegovu), prvo se malo brćka, onda ga polegnem ga na leđa. Nasapunam mu kosicu u tom položaju i isperem tušem. Nama pali, ne buni se.

[noelova mama]

proab kaže:

Da nam je jasno to sto rade i zasto rade ne bi tema imala 100 strana

Istina!!!

Al mene uvijek fascinira ova tema jer vidim koliko su oni svi zapravo jako slični...
Nekad kad čitam šta druge mame napišu, kao da opisuju moje dijete....

[zlatna ivkica]

forum mamica kaže:

Kod mog je isto pranje kose noćna mora. I to od nedavno.
Ali ja sam otkrila foru. Napunim kadu vodom (našu veliku, ne njegovu), prvo se malo brćka, onda ga polegnem ga na leđa. Nasapunam mu kosicu u tom položaju i isperem tušem. Nama pali, ne buni se.

nama ne vrijedi. mi svog kupamo u kadici uz tuš kabinu (nemamo kadu), operemo se, našamponiramo bez problema, al kad skuži da ga hoću poleč (kao ti svoga) poludi, al ja to obavim na brzinu jer ako mu na stoječki pod tušem ispirem kosu to veeeeelika tragedija

[janad]

ok mi nemamo problema sa kupanjem. otkad sam pere kosu nije problem. skupi pjenu u kadici i lipo pere kosu. dudu je izgrizao i sam odnio u smeće. ja kupila novu ali nismo je trebali. još je zapakorana. sam je odlučio.kazna?? hmmmmmmmmm moj je jučer dohvatio vilicu i izgurao/iščupao utičnicu iz zida. pozelenila sam.kako sam ga kaznila kad je već preživio??? u nas ne pali kut ili oduzimanje igračaka. u nas pali ignoriranje po principu da mu objasnim što je napravio i za kaznu mu ugasim tv i pošaljem ga u sobu. isplače se i onda dođe pokunjen da ga nosim. e tada ignoriram jer ga ne želim nagradit još.shvatio je. kad sam ga ignorirala plačući je bilo ne ne pec pec i pokazivao put utičnice.
srećom meni davno palo na pamet pa dovela električara i sve utičnice koje su blizu poda mogu se isključiti na jedan onaj prekidač u mjerilu. tako da su sve bez struje

[forum mamica]

Moj je doma super, ali odlazak u park mi je koma.
Uzima tuđe igračke, bicikle. Još kad čujem prigovaranje u bradu 'vidiš, mama ga nije naučila da se tuđe ne uzima', luuuuudim.
Ili kad netko želi oteti njegovo, a on grčevito ne da, slijede prigovaranja 'vidiš, mama ga nije naučila da se dijeli'.
Najradije ga ne bih vodila u park.

[kukulele110]

forum mamica kaže:

Moj je doma super, ali odlazak u park mi je koma.
Uzima tuđe igračke, bicikle. Još kad čujem prigovaranje u bradu 'vidiš, mama ga nije naučila da se tuđe ne uzima', luuuuudim.
Ili kad netko želi oteti njegovo, a on grčevito ne da, slijede prigovaranja 'vidiš, mama ga nije naučila da se dijeli'.
Najradije ga ne bih vodila u park.

koje glupače s takvim komentarima!! umjesto da kažu: vidiš, njegova mama uvijek stoji iza njega, bez obzira na trenutno raspoloženje, i razumije razvojne faze svog djeteta (dio razvoja je i otimanje i ne dijeljenje stavri), i neće se pred svima izderavati na njega i glumiti da su druga djeca bolja od njezinog djeteta, već će mu pristojno to kod kuće objasniti..!!! kak ne kuže!! nije kul pred drugima kuditi svoje dijete, uspoređivati ga s drugima u negativnom kontekstu (drugo dijete uvijek bolje, ili pogledaj kako on/ona rade ovo il ono)!!! ajme!

forum mamica, samo ga vodi u prak, i pokaži im da si ponosna na svoje dijete i onda kada ono otima i ne želi dijeliti! tko zna kako te mamice sa glupim komentarima uopće doma tretiraju svoju djecu. ti znaš da si super prema svom djetetu, i nema te što brinuti što će glupače govoriti.

[Death-of-Art]

Evo da se i ja javim.

Čini se da je istina ono što je Lali Puna pričala...s djecom je stvarno sve lakše što su stariji.

Moj je napunio prije mjesec dana dvije godine...i eto nakon što je ispuhao svjećice stvari su počele dolaziti na svoje mjesto.
...i sav moj trud kao da je napokon počeo rađati svoje plodove.
Fala ti Kriste.

Nije on sad neko super savršeno mirno dijete...i dalje ima svoj teži karakter pa se mora s njim stvarno taktično postupati.
Uhvate ga faze...kad je pospan ili žedan...pa još uvijek ne zna izraziti točno što želi nego se baci na pod ili baca autiće... onda ja pogađam što on želi pa mu nudim jel hoće vode, hrane ili da idemo spavati... pa onda kad mu kažem:"voda"...on se sjeti da je žedan.

Daje ruku kad idemo uz cestu.
Ali kad ga pukne da neće dat ruku onda slijede razgovori...
i prije su bili razgovori u pitanju samo što sad on stvarno sluša što mu ja pričam.
Znači neće dati ruku...i onda mu ja kažem:
"Daj mami ruku. vidiš da tu auti voze. pa to je opasno. moraš mami dati ruku jer djeca ne smiju sama ići uz cestu i preko ceste.bla bla bla bla..."
I dok ja to sve ispričam već smo prešli cestu.

Donedavno me je bilo sram ići u park..majke mi mile.
Nije htio dijeliti igračke..stalno je bježao na cestu.
Onda smo to riješili...i to isto s argumentima.

Ako ne želi dati igračku onda mu ja kažem:
"Ajde daj dečku autić neka se on malo poigra. on će ti ga vratiti."
I to je ključna riječ.
Da autić i nađe si neku drugu zanimaciju.

Ako bježi na cestu ... onda sam ipak prilično zla pa mu zaprijetim da će ići doma.
I stvarno dok je bio u intenzivnoj fazi bježanja iz parka...odvela sam ga doma tako nekoliko puta i objasnila mu:
"Ili park. Ili doma. Odeš li na cestu-idemo doma."
I prijetnja sad stvarno funkcionira.
Makar još zna provocirati namjerno...tipa da ide taman do ruba parka pa me gleda u oči i smije se... ali na cestu više ne bježi.


Uglavnom mislim da je s klincima (koliko god mali bili) potrebno puno puno razgovarati i reagirati redovito kad stvari počnu izmicati kontroli.
Pa makar to neće pokazati rezultate odmah...ali s vremenom svakako hoće.
Meni su se rugali kad sam ja svome "pametovala" već kad je imao godinu-godinu i pol dana... i davala mu uvijek argumente zašto nešto smije, a zašto ne smije...ali čini da svo to objašnjavanje stvarno ima nekakvog smisla na kraju krajeva.

Da...i imao je fazu kad je znao udariti nekog klinca...to me je najviše mučilo u čitavoj priči.
nekoliko puta sam regirala baš jako bijesno (tipa da sam ga stjerala u kut ili posjela na klupicu. čak sam ga znala odvesti doma kad bi to prešlo sve granice.znam da zvuči brutalno i možda je moja reakcija pretjerana...ali udaranje mu jednostavno ne mogu tolerirati)... a sad ga gledam...vidim kako i njemu puknu živci pa krene prema nekome...onda se odjednom sam zaustavi...pogleda mene...ja mu kažem samo smireno:
"Adame..."
I onda odustane od svog zločestog nauma. lol.


No, ovo je samo dio priče...slijede iduće podfaze unutar TT faze...

Ovo je tek početak borbe sa životnim nedaćam.
...ali mislim da sam donekle skopčala kakve stvari bi mogle najbolje funkcionirati u dotičnim momentima i to mi već puno znači.

I ne...nipošto ne tvrdim da se sad postiglo sve što se moglo postići.
S djecom stvarno treba non stop raditi i biti uporan.
Vidim ja da čim malo popustim opet se on počinje vraćati na isto ...pa onda opet ja malo jače "pritegnem uže".

al optimistična sam glede budućnosti i mislim da bi to sve moglo biti ok.

[Cattleya]

forum mamica kaže:

Moj je doma super, ali odlazak u park mi je koma.
Uzima tuđe igračke, bicikle. Još kad čujem prigovaranje u bradu 'vidiš, mama ga nije naučila da se tuđe ne uzima', luuuuudim.
Ili kad netko želi oteti njegovo, a on grčevito ne da, slijede prigovaranja 'vidiš, mama ga nije naučila da se dijeli'.
Najradije ga ne bih vodila u park.

Kad ovo boldano čuješ, zatraži mobitel ili laptop od dotične pametne osobe. Samo da vidiš jel ona zna dijeliti.

[Death-of-Art]

Cattleya kaže:

Kad ovo boldano čuješ, zatraži mobitel ili laptop od dotične pametne osobe. Samo da vidiš jel ona zna dijeliti.

Moram odmah reći da meni također smetaju suvišni i glupi komentari od strane osoba u parku. Osobito mi na živce idu babetine bez iti malo takta koje bi odgajale tuđu djecu, a ne bi svoju. No, to je priča za sebe.

Ja sam za to da se nađe nekakva zlatna sredina.

Evo danas primjera... Moj mali je tek došao u park i ponijeli smo sa sobom onaj biciklić da ga vozi po parku.
Naravno da su se odmah klinci uzvrpoljili oko njega da im da biciklić... ali jebemu miša...neka se i oni strpe. Zašto bi samo moje dijete trebalo biti strpljivo ako je to njegov biciklić i ako je tek sjeo na njega.

Al ne...morala je doć babetina i dić moje dijete s njegovog vlastitog bicikla i stavit svoje dijete na njega.
A moj cendra.
Ona bi kao uspostavila nekakav red na način da maltretira moje dijete.

Ja sam se digla i rekla klincu da će on dobiti kasnije biciklić i neka se moj prvo malo provoza jer je tek sjeo na njega.
Mali se digao i onda se moj izvozao par minuta...maknuo se od bica i pustio druge da se voze.

A njezin klinac drži autić i moj mali hoće vidjeti autić...a baba kaže:
"Ne uzimaj mom dečku autić. on je još premali."
I još uzme autić malom klincu iz ruke i nikome ga ne želi dati.
Ali moj klinac bi trebao s njezinim klincem dijeliti sve...
rekla sam joj:
"Ajde babo molim te makni se od djece i zašuti više."
(bahata sam i odvratna. al fućka mi se u nekim trenucima mi se zbilja fućka i popizdim kad netko tako nepravedno dribla po djeci).
Zbilja sam pukla. Uvijek popizdim na te babe koje nemaju takta pri uspostavljanju nekakvog reda.

Neko poštenje mora postojati.

Nisam tip osobe koji bi se iskaljavao na djeci tako da sam stvarno bila spremna njezinom djetetu dati da vozi naš biciklić.
I ponudila sam mu kasnije da vozi naš biciklić jer nisam tip osobe koji će pizdit na dijete samo zato jer mu je baba luda.
Za razliku od te babe koja je ispoljavala non stop frustracije na mom djetetu tako što mu nije čak niti iz svoje ruke dala autić jer je moj plakao kad mu je ona uzela njegov autić.
Kako infantilno...nevjerojatno.

Ali nije ok da moje dijete ispašta zbog toga.

Poanta je u tome da se nekako potrudimo da nitko ne "najebe" u čitavoj priči...
znači...vozit će ga malo vlasnik bicikla...pa malo netko drugi, pa treći...itd.

Ja sam svakako za to da se djecu od rane dobi uči da dijele stvari.
Samo treba vremena da oni skopčaju kako im nitko to neće uzeti zauvijek već da će ih dobiti natrag.
Moj je to skopčao i sad mi je stvarno puno lakše.
Također mi je bilo neugodno dok je posesivno sve držao za sebe.

Ali isto tako nisam za to da ja sad svoje vlastito dijete maltretiram dijeljenjem pod svaku cijenu.
Znači...ne...nema mi smisla forsirati da on daje svoju igračku nekome ako je baš trenutno sad zapiljio u nju.
Osobito kad znam da će mu nakon tri minute dosadit i da će ju dat nekom drugom.
Pa onda kažem drugom klincu:"strpi se malo nek se on poigra pa ćeš ti dobiti autić."
ili mu pak ponudim neki drugi autić koji imamo.

Ali bilo je situacija kad je se igrao s jednom igračkom... i neki klinac dođe sa strane i uzme iz naših kolica drugu igračku...a moj počne pizdit i odjednom hoće baš sve igračke i ne da niti jednu...niti se igra s njim niti išta nego samo bi ih držao.
To ne odobravam niti sam ikad odobravala.
I tu stvarno reagiram i lijepo mu kažem da pokaže dečkima autiće i neka svatko dobije po jedan i neka se igraju zajedno...
to mi je ok.

[djurdja]

kukulele110 kaže:

koje glupače s takvim komentarima!! umjesto da kažu: vidiš, njegova mama uvijek stoji iza njega, bez obzira na trenutno raspoloženje, i razumije razvojne faze svog djeteta (dio razvoja je i otimanje i ne dijeljenje stavri), i neće se pred svima izderavati na njega i glumiti da su druga djeca bolja od njezinog djeteta, već će mu pristojno to kod kuće objasniti..!!! kak ne kuže!! nije kul pred drugima kuditi svoje dijete, uspoređivati ga s drugima u negativnom kontekstu (drugo dijete uvijek bolje, ili pogledaj kako on/ona rade ovo il ono)!!! ajme!

forum mamica, samo ga vodi u prak, i pokaži im da si ponosna na svoje dijete i onda kada ono otima i ne želi dijeliti! tko zna kako te mamice sa glupim komentarima uopće doma tretiraju svoju djecu. ti znaš da si super prema svom djetetu, i nema te što brinuti što će glupače govoriti.

Ne slažem se da mu treba doma objasniti da je pogriješio, a vani tolerirati svakakvo ponašanje. To su dvogodišnjaci - dok dođu doma oni i zaborave što se dogodilo pa si možeš misliti što će razumjeti u čemu je pogriješio.
I ne slažem se općenito s tim stavom. Ne moraš se derati na njega pred drugima ili ga uspoređivati s drugom djecom, ali mu možeš dati do znanja da njegovo ponašanje nije u redu, smirenim tonom i argumentima (to vrijedi pogotovo za stariju djecu). I to po mome mišljenu više govori o kvaliteti odgoja nego stav tipa "što god on napravi ja sam ponosna na njega, bez obzira što".

[tina]

Death-of-Art kaže:

...
Ako ne želi dati igračku onda mu ja kažem:
"Ajde daj dečku autić neka se on malo poigra. on će ti ga vratiti."
I to je ključna riječ.
Da autić i nađe si neku drugu zanimaciju.
...

joj ovo i nas muci, ona ni meni doma cesto nece dati trenutni predmet zanimacije. onda je gledam u oci i polako objasnjavam da samo zelim vidjeti to i da cu joj odmah vratiti.. jedva je uspijem uzicati nekako i obavezno brzo vratim.. a vani prema klincima, narocito ako ih ne zna, je jos teza, nema sanse dat, bez obzira cija igracka bila... ali radimo na tome

inace, najdraze rijeci su joj "nece", "nemoj" i "nosi"

i barem jednom tjedno se bacaka po parkicu jer je bas htjela ici na nesto na cemu je sad drugo dijete. starci znaju reagirati da je se pusti jer je jos mala bla bla, ali ja ne dozvoljavam, mora nauciti pricekati svoj red. ionako se bacaka kratko i vrlo odmjereno

za sad nije gruba ni zlocesta prema drugoj djeci, samo eto malo sebicna i nestrpljiva, a s time se mogu nositi

[miss daisy]

imam pitanje koje je za jednogodišnjake, ali tema je zatvorena, a tu su i tako mame nešto starije djece, pa molim savjet


kako je najbolje uvoditi novi obrazac ponašanja, tj nešto što je mama do tad radila na jedan način, a sad bi na drugi, pa je naravno otpor?


moj sad ima 14 mjeseci, hoda mjesec dana. zadnjih par dana sam nekako skontala da ga i dalje dosta nosam po stanu, iako je sasvim sposoban da dohoda tamo gdje idemo, bilo za ruku, bilo da kažem "idemo po kadicu / papati / spavati", pa on sam ode u prostoriju u koju treba.
to je naravno kad je od volje. i dalje dobar dio dana provede na mojim rukama. dio je moja krivica jer ne idem za time pa ga samo uzmem i nosim, a nekad on samo pruža ruke i hoće da se nosa.

jutros smo se ustali, ja sam mu rekla da idemo u kuhinju i dala ruku. on je sjeo na pod. ja sam mu rekla da se više nećemo nositi po stanu, jer može sam hodati, i opet pružila ruku. on je briznuo u plač. ja sam dalje nešto objašnjavala, on je urlao.
i tak, ja sam otišla u kuhinju, on je dopuzao za mnom, urlao je i urlao, ja sam napravila doručak, onda sam sjela kraj njega i smirila ga, pa je nešto malo jeo, i onda je iz hranilice otišao svojim poslom.



ima još nekih stvari koje bi promijenila, jer mi se čini da vode onome "razmaženo dijete"
što u ovakvim situacijama? da ga samo pustim da otplače i dosljedno ne popuštam? jel ok da sjednem i tješim ga na podu?
ili da ga i dalje nosam po stanu dok mu je volja?

[tina]

da, tako nesto i mene zanima.. stalno citam o nemogucnosti navikavanja na ruke kod malih beba, ali sto je s ovim velikima? vani je cesto nosim jer je to jedini nacin da u odredjenom roku dodjemo od tocke A do tocke B, ali kad mi doma dodje "noosiiiii" jer bi se mazila ili gledala svijet iz moje perspektive valjda, to mi je ipak malo previse.... ima 18 mjeseci.

[noelova mama]

miss daisy kaže:

što u ovakvim situacijama? da ga samo pustim da otplače i dosljedno ne popuštam? jel ok da sjednem i tješim ga na podu?
ili da ga i dalje nosam po stanu dok mu je volja?

Ovo ti je ključ uspjeha. Budi dosljedna!!!

Mislim da si dobro postupila, barem tako ja napravim kad nešto čvrsto odlučim - pustim ga da se isplače. On bu ti ionak brzo zaboravio zakaj plače i za par min će se počet bavit nečim drugim. A neće mu ništa biti od malo plakanja.

npr. Noel u time-outu malo plače, pa ako je slučajno u blizini neka igračka, samo se smiri i nastavi se igrati.

Što se tiče utjehe, mislim da ga ne trebaš tješiti odmah jer ne znam koliko to sve onda ima smisla. Bit će zbunjen... plače jer mu nešto ne daš, ali ipak sjediš pored njega i tješiš ga... pusti ga da se isplače dvije-tri minute, i čim osjetiš da se malo smiruje, dođi ga utješiti ako ti ga je teško gledati i slušati.

I imaj hrpu strpljenja, nekad ćeš misliti kao da pričaš zidu, jer ponoviš nešto 100 puta, a on i dalje radi po svome, ali vjeruj mi jednog jutra će se probuditi i sam će reći "Ne otvarati ormar".

[noelova mama]

tina kaže:

vani je cesto nosim jer je to jedini nacin da u odredjenom roku dodjemo od tocke A do tocke B,

a kolica?

Ja kolica i dalje koristim, a imamo 2,5g. Nekad u cijeloj šetnji nit ne sjedne u njih, nego cijelo vrijeme hoda, ali ako se umori - nema nosanja, sjedne u kolica i gotovo.
On ima 14kg i ja bih riknula da ga moram nositi po gradu.

I kolicu su mi rješenje ako mi se negdje žuri, jer tako puuuuno prije stignemo, nego kad on hoda. On mora dotaknuti svaki znak od auta, primjetiti svaki komad smeća na cesti, zastati ako slučajno smetlari rade istovar kontejnera, i sl...

Na neke jako kratke relacije (npr. do vrtića imamo 5min) ne nosim kolica, ako mi kaže da bi se nosio, ja kažem da me bole ruke i nastavim dalje hodati. Prije je plakao zbog toga, sad je ipak već veći i sve kuži.

[forum mamica]

noelova mama kaže:

a kolica?

Ja kolica i dalje koristim, a imamo 2,5g. Nekad u cijeloj šetnji nit ne sjedne u njih, nego cijelo vrijeme hoda, ali ako se umori - nema nosanja, sjedne u kolica i gotovo.
On ima 14kg i ja bih riknula da ga moram nositi po gradu.

I kolicu su mi rješenje ako mi se negdje žuri, jer tako puuuuno prije stignemo, nego kad on hoda. On mora dotaknuti svaki znak od auta, primjetiti svaki komad smeća na cesti, zastati ako slučajno smetlari rade istovar kontejnera, i sl...
Na neke jako kratke relacije (npr. do vrtića imamo 5min) ne nosim kolica, ako mi kaže da bi se nosio, ja kažem da me bole ruke i nastavim dalje hodati. Prije je plakao zbog toga, sad je ipak već veći i sve kuži.

Hahahahaha, da mi nemamo isto dijete?! identično kod mog.
Ja mislim da ću svog do parka u kolicima furat do daljnjeg, ne nazire se kraj. Jer moj, naime, kad smo vani, ne hoda, već samo trči. A brži je, malte ne, od mene.
Kod nas šetnja po kvartu ne prolazi.

[tina]

noelova mama kaže:

...
I imaj hrpu strpljenja, nekad ćeš misliti kao da pričaš zidu, jer ponoviš nešto 100 puta, a on i dalje radi po svome, ali vjeruj mi jednog jutra će se probuditi i sam će reći "Ne otvarati ormar".

ovo je istina!! moja se penje na stol i sama govori "dolje!" jest da se jos nije prestala penjati....

noelova mama kaže:

a kolica?
...

nema sanse. zadnji put kad smo isli s kolicima do placa i dm-a, borila se s remenjem da se nekako okrene i stoji u njima na rikverc. ja sam je hvatala na svakom rinzolu i pazila da mi vrecice ne popadaju, i na kraju putem negdje izgubila mobitel. to je bilo proljetos i otad smo samo jos jednom probali kolica i to krug oko jaruna, sto je zavrsilo tako da je ona trckarala s tatom, a ja sam gurala prazna razdrndana kolica cijelim putem. kad joj je dosadilo nije htjela u njih, nego je plakala dok je nismo digli (tad jos nije znala reci "nosi")... tako da smo kolica izgleda "prerasli"...

razmisljam o kupovini marame, ne znam zasto to nisam ucinila jos dok je bila beba, bar bih imala slobodne ruke za otvoriti haustor ili vrata od ducana.....