Oziljci na licu su mi uništi zivot

[Casa Blanca]

Pozdrav svima, zeljela bih se nekome izjadati vec duze vremena razmisljam o tome da mi je potrebna strucna pomoc u vidu psihoterapeuta no stalno nalazim na osude okoline i roditelja. Imam 27 g prije dvije godine sam dobila teske akne i ljecila sam se svim mogucim ljekovima svi su mi govorili da ce proci i da ce sve biti u redu no na ono sto je usljedilo me nitko nije mogao pripremiti, preko noci mi se zivot pretvorio u nocnu moru.. kako mi obicni ljekovi nisu pomagali dermatologica mi je preporucila Roaccutan. Koji sam uzimala 3 mj i za kojim su mi ostali teski oziljci na licu i u kompletu s tim psihicki problemi. Cjelo vrijeme uzimanja lijeka sam imala halucionacije, napadaje panike, fobije,strahove itd.itd. Proslo je 2 godine od toga i tek sad mi je psihicki bolje. No zivot s groznim oziljcima na licu nije lagan... morala sam se osisati na bob svoju dugu ljepu kosu nemogu vam opisati tu tugu kad znate da vise nikad u zivotu necete moci u javnosti podici kosu s lica, staviti rumenilo na lice jel vam je obraz udubljen od bolesti a lice na mjestima puno ulegnuca.Nedo Boze nikome kad hodam ulicom molim Boga da samo vjetar na zapuse i ne digne mi kosu u zrak... necu da netko vidi moju tugu i jad to nikome ne dopustam. Trenutno trazim posao ali se pitam sta ce mi reci na razgovoru ako mi netko to na licu vidi jel kosom se da prekriti ali ne u cjelosti. Nezaposlena sam pa mi nikakvi estetski zahvati ne dolaze u obzir. Stoga sve vise i vise razmisljam kako se pomiriti s tim i krenuti dalje s zivotom? U javnosti mi nije lako jel ipak na drugima odmah vidimo lice a ja stalno moram razmisljati jel je kosa na mjestu i jel vjetar ne puse. Jel ce drugi vidjeti i pitati sta je to a ja to sve zelim zaboraviti a ne ponovno prozivljavati

[bubamara11]

Casa Blanca kaže:

Pozdrav svima, zeljela bih se nekome izjadati vec duze vremena razmisljam o tome da mi je potrebna strucna pomoc u vidu psihoterapeuta no stalno nalazim na osude okoline i roditelja. Imam 27 g prije dvije godine sam dobila teske akne i ljecila sam se svim mogucim ljekovima svi su mi govorili da ce proci i da ce sve biti u redu no na ono sto je usljedilo me nitko nije mogao pripremiti, preko noci mi se zivot pretvorio u nocnu moru.. kako mi obicni ljekovi nisu pomagali dermatologica mi je preporucila Roaccutan. Koji sam uzimala 3 mj i za kojim su mi ostali teski oziljci na licu i u kompletu s tim psihicki problemi. Cjelo vrijeme uzimanja lijeka sam imala halucionacije, napadaje panike, fobije,strahove itd.itd. Proslo je 2 godine od toga i tek sad mi je psihicki bolje. No zivot s groznim oziljcima na licu nije lagan... morala sam se osisati na bob svoju dugu ljepu kosu nemogu vam opisati tu tugu kad znate da vise nikad u zivotu necete moci u javnosti podici kosu s lica, staviti rumenilo na lice jel vam je obraz udubljen od bolesti a lice na mjestima puno ulegnuca.Nedo Boze nikome kad hodam ulicom molim Boga da samo vjetar na zapuse i ne digne mi kosu u zrak... necu da netko vidi moju tugu i jad to nikome ne dopustam. Trenutno trazim posao ali se pitam sta ce mi reci na razgovoru ako mi netko to na licu vidi jel kosom se da prekriti ali ne u cjelosti. Nezaposlena sam pa mi nikakvi estetski zahvati ne dolaze u obzir. Stoga sve vise i vise razmisljam kako se pomiriti s tim i krenuti dalje s zivotom? U javnosti mi nije lako jel ipak na drugima odmah vidimo lice a ja stalno moram razmisljati jel je kosa na mjestu i jel vjetar ne puse. Jel ce drugi vidjeti i pitati sta je to a ja to sve zelim zaboraviti a ne ponovno prozivljavati

Ja znam dvije cure koje su pile iste te tablete i nisu im ostavile nikakve posljedice ni fizičke ni psihičke, ni za vrijeme konzumacije ni poslije.
Baš mi je žao, očito si ti 1 od možda njih 100 koje imaju nuspojave.
Mene zanima realno jesu li stvarno ti ožiljci toliko veliki ili si ti više šokirana svime i oni ti izgledaju ogromni, a nisu pretjerano?

Osobno ja volim ožiljke, reci mi da sam luda, ali smatram da iza svakog postoji neka jedinstvena priča i mislim da je to nešto fizički što te čini drukčijom.
Mislim da se oko posla ne bi trebala zamarati, ne tražiš posao za manekenku i prvenstveno bi tvoj rad, a ne izgled trebao u tome biti ključni faktor tvog zaposlenja.

Mislim da ne bi bilo loše da odeš malo popričati s psihoterapeutom, ja o tome razmišljam već duže vremena ali nikako da se udostojim otići, jer sve nekako mislim da se ne mogu tako na prvu otvoriti nekome i ispričati sve, ali podupirem to. Nekada ti tvoji bliski ne mogu pomoći i bolje je otići kod nekoga tko je neutralan i koji te može navesti da sagledaš situaciju iz druge perspektive i pomoći ti da savladaš to.

[Stranger FX]

Evo i ja mislim da pojedini ožiljak može biti kul ... sad sve ovisi, ako ih je baš previše hm

poznati glumci isto imaju ožiljke ..

[Casa Blanca]

Nazalost dosta su mi oziljci veliki i ulegnuti a to se nemoze s nikakvom sminkom sakriti zato sam se i osisala da ih prikrijem kosom jel je to jedini nacin da se tolko ne vide. Sa svake strane mi je kontura lica unistena sjena mi 'pada' na te ulegnute djelove lica pa sve skupa jako ruzno izgleda.Toliko ulegnuto da mi je obraz ravan ne normalan. Grozno mi je upoznavati nove ljude jel svi vide i sigurno se pitaju sta ima tolko kose na licu. Sretna sam samo sta sam se izvukla iz teskog psihickog stanja u kojem sam bila jel to je bio pakao na zemlji. Zbog toga sam ponosna jel sam se uspjela nekim cudom izvuci iz tog dna u kojem sam bila. I potvrdeno mi je od strane dva strucnjaka da je za moje psihicko stanje bio kriv dotican ljek. Nitko me nije pripremio za to sta mi se dogodilo. Toliko sam sprjecena u zivotu ljudi neznaju koliko su sretni s tim sta imaju normalno lice. U svakom slucaju mislim otic na psihoterapiju samo mi je tesko o tome govoriti.

[nina333]

Na tvom bih mjestu ipak potražila mišljenje plastičnog kirururga,
Ako su ožiljci i udubine na licu posljedica akni, već bi puno pomogla jedna dermoabrazija, koju su estetski kirurzi toliko usavršili, da danas to nije problem, a nije ni neprihvatljiva cijena.
Ja ovdje vidim indikaciju za takav zahvat, pročitala sam da sad ne razmišljaš o tome, jer ne radiš, ali možda ti uskoro to bude realna opcija.
U međuvremenu potraži dobrog psihoterapeuta, da psihički ojačaš, i da prihvatiš sebe, a čak i da sad imaš novaca za taj danas prilično jednostavan zahvat, prvo moraš popričati s psihoterapeutom.

Oprosti na pitanju, što je točno bilo sa napadajima panike i halucinacijama?
Jesi se kome obratila tada?

OK sad vidim da si napisala da si se sama izvukla, tj, nisi potražila stručnu pomoć.

[Casa Blanca]

Nina hvala ti.
Meni je to nekad sve previse, jednostavno ni ne pomisljam na neku promjenu laser, dermoabrazija jel mi je trebalo evo dvije godine da dođem k sebi. Grozim se same pomisli da mi netko nesto na licu radi jel mi je to sve psihicki izuzetno bolno i tesko mi je kad bih opet morala sve ponovno prolaziti. Osjecam da jos nisam dovoljno jaka da se mogu ponovno s tim suociti. Toliko me je to sve potreslo da sam cak i od faksa i autoskole odustala jel nakon tog svega nisam mogla vise nista pamtiti i koncentrirati se uopce. Jos sad imam s tim problema. I zbog toga se grozno osjecam. Puno mi je bolje psihicki hvala Bogu. Znam i sama da moram k psihoterapeutu i to cu i uciniti makar mi nitko nije podrska u tome. Svima je to nepotrebno i nitko me ne razumije normalno jel nije u mojoj situaciji.

[radical change]

Casa Blanca kaže:

Nina hvala ti.
Meni je to nekad sve previse, jednostavno ni ne pomisljam na neku promjenu laser, dermoabrazija jel mi je trebalo evo dvije godine da dođem k sebi. Grozim se same pomisli da mi netko nesto na licu radi jel mi je to sve psihicki izuzetno bolno i tesko mi je kad bih opet morala sve ponovno prolaziti. Osjecam da jos nisam dovoljno jaka da se mogu ponovno s tim suociti. Toliko me je to sve potreslo da sam cak i od faksa i autoskole odustala jel nakon tog svega nisam mogla vise nista pamtiti i koncentrirati se uopce. Jos sad imam s tim problema. I zbog toga se grozno osjecam. Puno mi je bolje psihicki hvala Bogu. Znam i sama da moram k psihoterapeutu i to cu i uciniti makar mi nitko nije podrska u tome. Svima je to nepotrebno i nitko me ne razumije normalno jel nije u mojoj situaciji.

Moras shvatiti da je ljudima zaista teško ući u tvoju kožu i pokušati razumjeti kako se osjećaš. Naše lice je nama zaista važno, svako jutro kada ustanemo i stanemo ispred ogledala pogledamo svoje lice jer vjerujemo da je to naše ja. Ljudi nas gledaju u oči i lice, lice je temelj prepoznavanja, ljepota je prednost.. Stoga je svaka mana na licu izravan pogodak na našu osobnost. Ti si posljednjih godina preživjela pakao, ali nisi stim naučila živjeti. Tvoje prekrivanje ica znak je da nisi prihvatila sebe (št je teško i proces koji traje) ali je nužnost da bi nastavila živjeti.
Ljudi se na ožiljke naviknu, jer nije ljepota ono što nas privlači ka nekoj osobi već cijeli komplet. Bez obzira kako izgledala ljudi to svremenom prihvate jer upoznaju tvojee ostale kvalitete.
No ti se plašiš novih ljudi, koji o tebi ne znaju ništa niti ih tvoj život i ti kao takva zanimaju previše.
To je odraz nedostatka samopouzdanja, kojeg si putem izgubila ako si ga i imala. Ti nemaš zadatak svijeti se drugim ljudima, niti ti njihovo osobno mišljenje ima nekakav utjecaj na život. Obzirom da lkosom prekrivaš ice ljudi ti se jednako čude kao i tim aknama ali ti se sakriješ pa ti je lakše..
Moja supruga je nakon prometne nesreće na tijelu imala dosta ožiljaka i nesimetričnosti. Osjetljiva je na vanjski izgled pa joj je trebalo nekoliko godina da to prihvati. Prvu godinu dana išla je na puste plaže gdje see može skinuti u kupaći kostim. S vremenom usljd jake osobnosti prrihvatila je svoje ožiljke kao dio sebe i to posnosno, riječima nemaju ljudi pojma šta sam ja prošla i zašto imam takve ožiljke, ja sam snažna zato sam sada tu i zato ih i nosim.
Dakle pravac psihoterapeutu, i polagano diži kosu sa lica i pokazuj ga ponosno. Ne dopusti da sebe gladaš kroz bilo koji dio tijela jer ti si mnogo više od toga. Ljudi koji ć te cijeniti biti će uz tebe bez obzira na sve, koji to nisu u stanju snjima ionako ne vrijedi gubiti vrijeme.
Što se tiče razgovora za posao mislim da na to još uvijek nisi spremna, treba na tome raditi. Moraš shvatiti da ćeš ipak nešto teže naći posao, a ti pokušaji bi te mogli potopiti pa savjetujem da pričekaš i radiš na samopouzdanju. S vremenom ćeš skupiti novce za neki estetski zahvat srediti stvar na bolje.
Zapamti, tvoje lice, akne na licu nisu TI, ni nemoj ih nikada shvaćati kao gubitak sebe. Onaj momek sa kornata je cijeli izgorio, izgubio prste, šake ali i dalje gura naprijed bez obzira na sve i svatko tko je čovjek divi mu se na životnoj snazi i volji jer je stim zaista teško živjeti..
Stoga glavu gore i samo naprijed..

[nina333]

Casa Blanca kaže:

Nina hvala ti.
Meni je to nekad sve previse, jednostavno ni ne pomisljam na neku promjenu laser, dermoabrazija jel mi je trebalo evo dvije godine da dođem k sebi. Grozim se same pomisli da mi netko nesto na licu radi jel mi je to sve psihicki izuzetno bolno i tesko mi je kad bih opet morala sve ponovno prolaziti. Osjecam da jos nisam dovoljno jaka da se mogu ponovno s tim suociti. Toliko me je to sve potreslo da sam cak i od faksa i autoskole odustala jel nakon tog svega nisam mogla vise nista pamtiti i koncentrirati se uopce. Jos sad imam s tim problema. I zbog toga se grozno osjecam. Puno mi je bolje psihicki hvala Bogu. Znam i sama da moram k psihoterapeutu i to cu i uciniti makar mi nitko nije podrska u tome. Svima je to nepotrebno i nitko me ne razumije normalno jel nije u mojoj situaciji.

Razumijem da ti je teško, i da je bilo, i da će možda biti.
Oboružaj se strpljenjem, i daj si vremena koliko je potrebno.
Želim ti puno sreće i uspjeha u tome.

[a1exa]

Casa Blanca kaže:

Pozdrav svima, zeljela bih se nekome izjadati vec duze vremena razmisljam o tome da mi je potrebna strucna pomoc u vidu psihoterapeuta no stalno nalazim na osude okoline i roditelja. Imam 27 g prije dvije godine sam dobila teske akne i ljecila sam se svim mogucim ljekovima svi su mi govorili da ce proci i da ce sve biti u redu no na ono sto je usljedilo me nitko nije mogao pripremiti, preko noci mi se zivot pretvorio u nocnu moru.. kako mi obicni ljekovi nisu pomagali dermatologica mi je preporucila Roaccutan. Koji sam uzimala 3 mj i za kojim su mi ostali teski oziljci na licu i u kompletu s tim psihicki problemi. Cjelo vrijeme uzimanja lijeka sam imala halucionacije, napadaje panike, fobije,strahove itd.itd. Proslo je 2 godine od toga i tek sad mi je psihicki bolje. No zivot s groznim oziljcima na licu nije lagan... morala sam se osisati na bob svoju dugu ljepu kosu nemogu vam opisati tu tugu kad znate da vise nikad u zivotu necete moci u javnosti podici kosu s lica, staviti rumenilo na lice jel vam je obraz udubljen od bolesti a lice na mjestima puno ulegnuca.Nedo Boze nikome kad hodam ulicom molim Boga da samo vjetar na zapuse i ne digne mi kosu u zrak... necu da netko vidi moju tugu i jad to nikome ne dopustam. Trenutno trazim posao ali se pitam sta ce mi reci na razgovoru ako mi netko to na licu vidi jel kosom se da prekriti ali ne u cjelosti. Nezaposlena sam pa mi nikakvi estetski zahvati ne dolaze u obzir. Stoga sve vise i vise razmisljam kako se pomiriti s tim i krenuti dalje s zivotom? U javnosti mi nije lako jel ipak na drugima odmah vidimo lice a ja stalno moram razmisljati jel je kosa na mjestu i jel vjetar ne puse. Jel ce drugi vidjeti i pitati sta je to a ja to sve zelim zaboraviti a ne ponovno prozivljavati

Isla sam pogledati nuspojave za taj lijek i meni nije jasno zasto si uopce ikad pristala uzimati tako nesto? Nikad goru listu nuspojava nisam vidjela i da se to uopce daje ljudima je prestrasno. I to jos 3 mjeseca unatoc halucinacijama, napadima panike....Zasto nisi prestala sa lijekom?
Oprosti ako sam malo ostra ali taj dio nikako ne mogu shvatiti. Sto kaze ta glupa dermatologica koja ti je dala to smece?

Kazes da nemas potporu okoline? Zasto? Sto navode kao razlog?
A sad ja sam dojma da ti oziljci ipak nisu toliki ali to je na kraju krajeva nebitno, u tvojoj glavi jesu. I zato se zbilja moras uhvatiti u kostac sa time i krenuti psihologu.

[real thing]

probaj skupit novaca za plastičnu operaciju, valjda se to može tako riješit...

[nuklea500]

Znam djevojku bez pola lica, uvijek uredjenu, zgodnu, nasmijanu... Našla je posao, dobila dvoje djece i cini se da ima dobar brak.

Znam i djevojku koja ima bozanstveno lice, prekrasnu kožu, savršeno tijelo... Nije izlazila cijelo ljeto iz kuce zbog obicnog mladeza na ledjima dok joj roditelji nisu platili da ga laserom odstrani. Nije mogla zivjeti s tim jednim obicnim mladezom.

Znam jako dobro kako je to kada si fizicki drugaciji. Ali na kraju, sve je ipak u našim glavama. Ti s tim ozljcima mozes biti sretna ako hoces. Ako nemas tu snaguusebi, potonula bi i zbog neceg drugog, zbog stija koje bi dobila u trudnoci, kose koja bi ti mozda opala poslije poroda, ma vec bi nasla razlog.

Nedavno mi je stradal draga osoba... U kolicima je i nikada nece ustati. Prekrasna, mlada i puna života... I dalje izlazi, tulumari, smije se, školuje se, koketira s dečkima... I dalje je ista ona djevojka, samo je sada u kolicima.

Snaga uma je najveća moć. Ako u glavi nisi snažna, nikakva estetska kirurgija ti nece pomoci.


@Uglavnom, ako nadjes tu snagu u sebi, ako ti je fizicki izgled usitinu previse bitan, radi na sebi. Vjezbaj i oblikuj najbolje dupe u gradu, tanki struk, vitke noge, trci i rijesi se svakog grama celulita. Naprosto, ako ti je izgled tako bitan, kompenziraj taj nedostatak.

[Casa Blanca]

Hvala svima na podrsci.
Nitko me nije pripremio na to sta cu s Roaccutanom dozivjeti kojem god doktoru da sam se pozalila nitko me nije dozivljavo ozbiljno. Niti je itko vjerovao u to da nuspojave postoje i da su zestoke. A kako sam se polako skidala s ljeka smanjivala dozu bilo mi je sve bolje. Tek godinu dana kasnije sam razgovarala s dva strucnjaka iz farmatologije, neuropsihologije i rekli su mi da je to posljedica ljeka. Sto sam ja i sama znala jel u zivotu nisam dozivjela to sta sam u tri mjeseca prosla. Prestala sam piti na svoju inicijativu jel me je to psihicki unistilo, smrsavila sam oko 8 kg u to vrijeme. eto prosle dvije godine i tek sad mi je bolje. Istina da je tesko drugima razumjeti nasu situaciju kad nemoraju oni hodati ulicom i molit Boga da vjetar ne puse. Nebi mogla nositi kosu u repu ili nesto slicno jel su ljudi takvi necu da mi se rugaju ili uzivaju u mojoj nesreci ili jos gorje vide moju tugu. Nemam vise niti bliskih prijatelja jel sam shvatila neke stvari dok sam sve to prolazila, taj pakao. Nitko mi se nije niti javio da pita jel sam ziva ili jel sam dobro to sta sam prozivjela mi je otvorilo dobro oci. Kad je drugima trebalo ja sam uvijek bila uz njih a uz mene kad sam bila na dnu nikoga nije bilo. Znam i sama da je jos puno pisla preda mnom uspjela sam se izvuci nekako iz onog dna jos dan danas mi nije jasno kako neka visa sila vjerojatno. Vjerujem da ce mi psihicki biti bolje ali ljepa vise nikad necu biti i s tim se treba pomiriti i krenuti dalje.

[nuklea500]

Casa Blanca kaže:

Hvala svima na podrsci.
Nitko me nije pripremio na to sta cu s Roaccutanom dozivjeti kojem god doktoru da sam se pozalila nitko me nije dozivljavo ozbiljno. Niti je itko vjerovao u to da nuspojave postoje i da su zestoke. A kako sam se polako skidala s ljeka smanjivala dozu bilo mi je sve bolje. Tek godinu dana kasnije sam razgovarala s dva strucnjaka iz farmatologije, neuropsihologije i rekli su mi da je to posljedica ljeka. Sto sam ja i sama znala jel u zivotu nisam dozivjela to sta sam u tri mjeseca prosla. Prestala sam piti na svoju inicijativu jel me je to psihicki unistilo, smrsavila sam oko 8 kg u to vrijeme. eto prosle dvije godine i tek sad mi je bolje. Istina da je tesko drugima razumjeti nasu situaciju kad nemoraju oni hodati ulicom i molit Boga da vjetar ne puse. Nebi mogla nositi kosu u repu ili nesto slicno jel su ljudi takvi necu da mi se rugaju ili uzivaju u mojoj nesreci ili jos gorje vide moju tugu. Nemam vise niti bliskih prijatelja jel sam shvatila neke stvari dok sam sve to prolazila, taj pakao. Nitko mi se nije niti javio da pita jel sam ziva ili jel sam dobro to sta sam prozivjela mi je otvorilo dobro oci. Kad je drugima trebalo ja sam uvijek bila uz njih a uz mene kad sam bila na dnu nikoga nije bilo. Znam i sama da je jos puno pisla preda mnom uspjela sam se izvuci nekako iz onog dna jos dan danas mi nije jasno kako neka visa sila vjerojatno. Vjerujem da ce mi psihicki biti bolje ali ljepa vise nikad necu biti i s tim se treba pomiriti i krenuti dalje.

Iz nacina kako pises o ljudima i zivotu, rekla bih da su ti oziljci najmanji problem. Svakako potrazi strucnu pomoc.

[AceOfCups]

Casa Blanca kaže:

Pozdrav svima, zeljela bih se nekome izjadati vec duze vremena razmisljam o tome da mi je potrebna strucna pomoc u vidu psihoterapeuta no stalno nalazim na osude okoline i roditelja. Imam 27 g prije dvije godine sam dobila teske akne i ljecila sam se svim mogucim ljekovima svi su mi govorili da ce proci i da ce sve biti u redu no na ono sto je usljedilo me nitko nije mogao pripremiti, preko noci mi se zivot pretvorio u nocnu moru.. kako mi obicni ljekovi nisu pomagali dermatologica mi je preporucila Roaccutan. Koji sam uzimala 3 mj i za kojim su mi ostali teski oziljci na licu i u kompletu s tim psihicki problemi.

Nešto ne štima u ovoj priči. Ili su svi oko tebe ludi, ili ti preuveličavaš.
Nije mi jasno zašto okolina i roditelji ne bi bili na tvojoj strani. A nije mi jasno ni kako je moguće da ti netko uništi lice, ali eto nitko to ne priznaje i nitko nije kriv...Pa tu znači nije poduzeto ništa, nije se utvrdilo što je to bilo, tko je odgovoran za to. Gdje su ti roditelji u svemu tome? Pa ne može to tako, ako ti je lice unakaženo u mjeri u kojoj kažeš da je, to je ozbiljna stvar.

[a1exa]

Casa Blanca kaže:

Hvala svima na podrsci.
Nitko me nije pripremio na to sta cu s Roaccutanom dozivjeti kojem god doktoru da sam se pozalila nitko me nije dozivljavo ozbiljno. Niti je itko vjerovao u to da nuspojave postoje i da su zestoke.

Ti malo trolas jel?
Ni jedan doktoe nije vjerovao da ima nuspojava koje su navedene uz lijek i apsolutno svatko moze to vidjeti. Zanimljivo.

[Zeggrez]

Ja sam cuclao roaccutane s 18 god. Tj, vise manje cim sam postao punoljetan i da mogu odgovarat za svoje postupke. Doktorica je bila full ozbiljna, upozorila me na moguce nuspojave, al oziljci nisu bili jedan od upozorenja. Govorila je kolko je agresivan lijek i da moram vise manje prec na dijabeticarsku prehranu zbog toga sto lijek brutalno napada jetru.
Dobih dojam da je taj lijek bio last resort. Nakon mjesec dana pristevi su nestali, a oziljci ostali. Ostaje ti jedino zivjet s time. I smatram da su oziljci tu zbog pristeva, ne zbog lijeka. Ako ti uspijes dokazat suprotno, jebeno, brijem da svi imamo pravo na odstetu, al nekak imam filing da nis od tog.

[Casa Blanca]

A1exa niti dermatologica niti doktorica opce prakse me nije upozorila na to da ljek izaziva psihicke probleme. Kad sam bila pitala dali ima kakvih nuspojava jedino su mi rekli suha koza a ove nuspojave samoubojatva itd na to mi se doktorica cak nasmijala kad sam ju pitala dali je moguce da se ubije netko tko to pije posto je u uputama navedeno. Eto toliko o tome. Procitala sam upute o ljeku ali nisam to uzimala za ozbiljno kad su me sami ljecnici uvjeravali da nema nikakvih nuspojava.

[PhotoMatea]

Casa Blanca kaže:

Pozdrav svima, zeljela bih se nekome izjadati vec duze vremena razmisljam o tome da mi je potrebna strucna pomoc u vidu psihoterapeuta no stalno nalazim na osude okoline i roditelja. Imam 27 g prije dvije godine sam dobila teske akne i ljecila sam se svim mogucim ljekovima svi su mi govorili da ce proci i da ce sve biti u redu no na ono sto je usljedilo me nitko nije mogao pripremiti, preko noci mi se zivot pretvorio u nocnu moru.. kako mi obicni ljekovi nisu pomagali dermatologica mi je preporucila Roaccutan. Koji sam uzimala 3 mj i za kojim su mi ostali teski oziljci na licu i u kompletu s tim psihicki problemi. Cjelo vrijeme uzimanja lijeka sam imala halucionacije, napadaje panike, fobije,strahove itd.itd. Proslo je 2 godine od toga i tek sad mi je psihicki bolje. No zivot s groznim oziljcima na licu nije lagan... morala sam se osisati na bob svoju dugu ljepu kosu nemogu vam opisati tu tugu kad znate da vise nikad u zivotu necete moci u javnosti podici kosu s lica, staviti rumenilo na lice jel vam je obraz udubljen od bolesti a lice na mjestima puno ulegnuca.Nedo Boze nikome kad hodam ulicom molim Boga da samo vjetar na zapuse i ne digne mi kosu u zrak... necu da netko vidi moju tugu i jad to nikome ne dopustam. Trenutno trazim posao ali se pitam sta ce mi reci na razgovoru ako mi netko to na licu vidi jel kosom se da prekriti ali ne u cjelosti. Nezaposlena sam pa mi nikakvi estetski zahvati ne dolaze u obzir. Stoga sve vise i vise razmisljam kako se pomiriti s tim i krenuti dalje s zivotom? U javnosti mi nije lako jel ipak na drugima odmah vidimo lice a ja stalno moram razmisljati jel je kosa na mjestu i jel vjetar ne puse. Jel ce drugi vidjeti i pitati sta je to a ja to sve zelim zaboraviti a ne ponovno prozivljavati

bubamara11 kaže:

Mene zanima realno jesu li stvarno ti ožiljci toliko veliki ili si ti više šokirana svime i oni ti izgledaju ogromni, a nisu pretjerano?

)

Mislim da je bubamara postavila dobro pitanje. Zbog šoka i straha nam često mozak stvara još veću iluziju o tome kakvo je stvarno stanje. Dali su ti ožiljci dovoljno maleni da liče na uobičajene ožiljke od akni ili su veličine "5 cm", i to obuhvaća veći dio lica?

Kakve osude dobivaš od roditelja i prijatelja? Dali te ljudi ismijavaju zbog tih ožiljaka? Ispričavam se ako sam bezobrazna, no misliš li da imaš snage nekome od nas pokazati svoje ožiljke?

[Brutalis]

ima di kakvi primjer takvih ožiljaka na internetu? Jer ja si ne mogu zamisliti udubljene ožiljke na licu. Kakvi su to ožiljci?

[Casa Blanca]

Ace nitko nije kriv bolest je dosla i za njom su ostali oziljci kao i mnogima drugima. Nema tu pomoci moji roditelji na to ne gledaju tako ozbiljno njima to nije bitno. Nemam podrsku sta se tice odlaska psihoterapeutu svi mi samo pricaju da ima gorjih problema u zivotu ovo,ono to ti se niti ne vidi samo da meni bude lakse. Obitelj mi na to ne gleda ozbiljno, ja sama pocinjem prihvacati stvari kakve jesu i vjerujem da ce u buducnosti biti bolje.