Nama odraslima je dosadno...

[Shtefitza]

Sinoc opet sam imala prilike vidjeti dvije vrste roditeljstva... jedni roditelji - imaju o cemu razgovarati s drugim odraslima, djecu puste da se igraju, djeca sama traze kad su gladna/zedna, djeca su nevjerojatno "pristojna", zabavljaju se, ne udaljuju se, trckaraju, ali ne divljaju...

Druga vrsta roditelja - ne znaju sto bi pricali s ostalim roditeljima - koncentriraju se na djecu, zaigravaju ih, obracaju paznju na svaki mig obrvom, dijete se osjeca nelagodno, pa pocne izvoditi "bijesne gliste", pa se razdivlja, pa treba za njim trcati, hvatati ga, utisavati ga i moliti da prestane biti tako divlje (nakon sto smo ga sami mi odrasli razdivljali)...

[TaSi]

moj muž i ja smo u prvoj kategoriji i jednostavno se ne možemo družiti sa roditeljima i druge kategorije jer se oni jednostavno ne znaju duržiti...

[diadora]

sto ciniti s djecom koja traze toliko paznje da odrasla osoba ne moze niti imati normalan razgovor sa drugom odraslom osobom?
Masu mi se puta dogodilo da se dijete "kaci" o majku, vuce, zove, prekida, a sve to dok majka razgovara s drugom odralom osobom I nema puno razlike ako je dijete jedino dijete u drustvu ili ima jos djece tako da je jasno da mu ne fali djecjeg drustva

Tom dijetetu fali social life sa njegovim vrsnjacima.Nekada ako roditelj nedaje dovoljno paznje dijetetu onda dijete dobije gliste u guzici samo da ga roditelj primjeti.

To je nacin na koji dobiju paznju od roditelja i svaki put cine slicno (nesto lose),jer prvi put su dobili paznju pa i drugi put ce.Roditelj zeli to da smiri ali nevidi da je sa tim dijetetu ucinio uslugu.Sa takvom dijecom treba dosta vremena provoditi i razgovrati sa njima,tako da ove lose stvari nebi se desile.Dijeci treba puno paznje sto ovom dijetetu fali ili je previse razmazeno,to je onda krivica roditelja.Moze se i to ispraviti,samo ce uzeti vise vremena.

Zato bolje odma u akciju da neispravaljas lose poslije.

[Lilly]

Stefi, ima vise nijansi.

[Shtefitza]

Ako ti se da, daj reci koje su jos nijanse... STvarno me toga strah... bojim se da cu jednog dana i ja biti dosadna majka koja trazi zabavu u svojoj djeci, a onda poslije poludi jer su se djeca "malo razdivljala"... Cesto vidim te "samodostatne majke" cija djeca su takodjer samodostatna i mirna. I ne mogu vjerovati da tako nesto postoji. Ponekad se osjecam nelagodno u njihovom prisustvu, "pa zar im nije stalo do njihove djece", ali kad bolje pogledam, one su bez griznje savjesti napravile sve za dijete i sad dijete pustaju u miru, a i sebi daruju mir.

[Lilly]

Stefi, odgoj je jedna od stvari o kojima je jako tesko pricati drugim ljudima. Meni bar je. Ja se ravnam prema svojoj intuiciji i pored toga nastojim sto vise nauciti i puno razmisljam o stvarima koje procitam ili cujem.

Recimo da je mom osjecaju najblizi attachment parenting ali sasvim sigurno ne radim bas sve sto se vezuje uz att.p. Izbori koje sam napravila i jos uvijek pravim, nekim ljudima se ne cine narocito pametni. Ko je toliko blentav da doji dijete od dvije godine koje se jos budi 20 puta u toku noci??? I mozda upravo zbog tog dojenja!

Nijanse ti ne mogu napisati jer bi to znacilo koliko kombinacija mama-dijete, toliko nijansi. Grupiranje, pa makar i samo dvije kombinacije mama-dijete zajedno, je vec generaliziranje.


Jednu stvar ne razumijem, sada vise ne, prije sam mozda i ja tako radila: kad ljudi unaprijed razmisljaju kakvo dijete ili kakav odnos sa djetetom bi zeljeli ili svakako ne bi zeljeli.

Po misljenju koje imam sada, mozes, i pozitivno je ako to radis, razmisljati o stvarima iz vlastitog odgoja, odluciti sta zelis pokusati primjeniti, sta ces svakako nastojati izbjeci. Ali ako razmisljas kakvo ce ti dijete biti (samodostatno, jako ovisno o tebi, ovakvo, onakvo) ili kakvu ces vezu imati s njim, tu jako, jako zuris.

Ne mogu ti istopiti iskustvo od tri godine i napraviti koncentrat pa ga staviti u post ali ako o takvim stvarima mozes vjerovati drugim ljudima (ja ne vjerujem svim), onda vjeruj da ce tvoja intuicija, mozda malo vodena educiranjem , biti ta koja ce ti pomoci da veza izmedu tebe i djeteta bude onakva kakvu to vi oboje zelite.

[bigblue2010]

Navodno dosta ovisi i o dobi djeteta. Do godinu dana istrazuju svijet oko sebe, tu negdje ih uhvati strah od odvajanja od mame,nakon godinu dana postanu posesivni i ne daju mami da prica na telefon, ali i to prodje. Vidjela sam da kcer od moje prijateljice s godinu i pol nije dala mami pricati s nikim, s dvije godine se igrala po 2-3 sata u gostima i mama se stvarno mogla ispricati sa svima.

[Shtefitza]

Hvala!

[diadora]

Shtefiza, cemu te prerane brige? Ciniti ces onako kako je najbolje za tvoje dijete i tebe i kao inteligentna osoba donositi ces ispravne odluke u datom trenutku ( mozda ne uvjek ali...)
Svako dijete je drugacije i najlakse je kad sve mozemo staviti u neku grupu i shodno tome se ponasati jer .." ako A onda B..."
S djecom to i nije bas tako kod njih je vise .." ako A onda danas B , a sutra ili za mjesec dana ce mozda biti C ili D"