Q&A - Što mi je? Koji je moj poremećaj? I ostala psihološka pitanja/informacije...

[Almost Rosey]

Lola 27 kaže:

Od frendice mama je bila kod psihijatra i dobila je par dijagnoza pa ako bi mi netko pojasnio šta je to
F83.9
F10.1
F60.3

http://apps.who.int/classifications/...browse/2016/en

[Azaleja]

, granični poremećaj ličnost-f60.3

[Azz]

mirandola kaže:

Zašto misliš da se on nečega iracionalno boji da bi trebao razgovarati s nekim?

ne mislim da je nešto iracionalno (u to da li je ili nije nisam ni ulazila). a zašto strah? evo zašto:

blackdragons kaže:

Imam osjećaj da ako imam sve to biti ću isti kao i svi ostali i jednostavno nestati u moru ljudi te postati nebitan,nepoznat i samo broj.

[Officer123]

Pozdrav,imam ozbiljan problem koji nikako da rijesim.
Pocelo je prije mozda jedno 2 mjeseca iako sam kao mali imao napde panike,ustvari izgleda da sam hipohondar ili nesto slicno ili sam stvarno bolestan ili nesto...jednostavno poludjet cu,i prije sam si umisljao bolesti kao mali sam umisljao da se gusim i pocelo bi mi srce jako ubrzano lupat jako disanje skoro pa nesvjestica par puta sam zavrsio na hitnoj i tamo bi mi ustanovili da mi nije nista,pa razmisljanje o smrti jer sam kao djecak prisustovao sprovodu drage osobe i onaj plac miris svijeca vostanih i cvijece na grobu pogled na grob onu jamu sanduk,spustanje sa konpcima i dan danas mi se malo ruke tresu kad na to pomislim imao sam nocne more 2-3 mjeseca i morao sam preseliti u sobu blizu roditelja jer sam buncao u snu i majka me je jednom nasla kako klanjam na krevetu i keveljim se pravim face i buduio se u znoju povracao sam i dan dans jako tesko idem na sprovode,nakon toga nista vise nije kao sto je bilo umislio sam neku osobu koja zivi u mom mozgu i sa njom pricam (iako zvuci smijesno i cudno meni nije) do 8 osnovne bile su 2-3 osobe sa kojima sam u sebi pricao i one sa mnom gluposti uglavnom,nakon toga sam poceo nekontrolirano raditi glupe stvari koji su mi ti glasovi govorili i koji mi dan dans govori sada samo jedan glas sta moram raditi,moras 10 puta oprati ruke inace ako to ne napravis dobit ces ovu bolest onu bolest po 20 puta palim PC na dan jer ako ne upalim odjredjen broj puta taj mi glas govori da cu dobit bolest neku ili da cemi netko od bliznjih umrijeti ili ja pa moram popusiti odredjen broj cigareta ili ako mi taj glas kaze da se moram dignuti iz kreveta u ponoc u 3 u 4 ujutro ja se jednostavno moram dignuti i zapaliti inace umisljam (ili stvarno) da cu dobit nesto sto mi to u mojoj glavi kaze,prije mozda godinu dana sam usmislio da sam gay i pratilo me to dobrih mjesec dana isto mi je mozak govorio da moram svakakve stvari cinit da nebih postao ili da nisam gay,pa sam imao rak testisa pa astmu ,pa kronična opstrukcijska bolest pluća isao ljekaru nista nemam osim alergije na pelud sto ljecim dugi niz godina,to je bilo ljetos,i to me stalno prati al ovih zadnjih mjesec dana ajmo rec je najgore,citao sam nesto o bolestima i naletio na multiplasklerozu i svi su se simtomi odjenom pojavili,ja idem u krevet sa tom mislju dizem se znaci cijeli dan cijeli dan.
Nekad me probode u ledjima zamisljam da imam to ,dok nemogu procitat bilo koju rijec na ekranu (iako buljim u ekran 3-4 sata i na mobitelu po cijeli dan)mislim da gubim vid radi te bolesti,bole me noge nekad mislim odmah da imam tu bolest,pa bol u dlanu ovaj misic mali kod palca mislim da mi se oduzima cijela strana,iako tipkam na mobitelu stalno sa tim palcem.
Pa onda mi mozak zadje zadace sta moram raditi da nebi dobio tu bolest,tu nailazim na vece probleme moram jest odredjen broj puta na dan,kad sjednem u auto moram jednom relacijom vozit 130 jednom 90 jednom 40 moram uzet te cigarete ne te inace necu dobro zavrsit.
Jednostavno neznam vise sta da radim poludit cu ko zna sta ce meni jos past na pamet odnosno te zadace sta imam u glavi sta mi neki glas govori.
Iz bliznje rodbine ima netko multiplasklerozu,pa sam sanjao neki osip na licu jedne prijateljice ,pa je bas ta osoba iz moje obitelji sta ima multiplu dobila osip ja sam odmah pao noge su mi se osjekle pocelo mi se mantat,neki dan gledam u mobitel bio sam mozda pola sata pred ekranom naglo okrenem glavu zamanta mi se ja odmah pribrajam u simptome,pa sam sanjao neke priajtelje sta mi govore da imam nesto na plucima srcu ili mozgu.
Jednostavno osjeceam da gubim pomalo samog sebe i tlo pod nogama,idem pisati ovu temu uletim na Fb (imam jos jednu ajmo rec rodicu sta ima multiplu) ona na chatu njezin brat promjenio profilnu i jos jedan brat dok listam,pocelo mi srce lupat mantanje,tesko disanje drscanje nogu i ruku uletim na forum da napisem ovu temu prva tema multipla i vjerujte radio sam stanke po minutu dok ovo pisem,i sad mi se tresu ruke,ako hoce ko da vjeruje nebih pisao ovoliko da nemam neki problem.
Pa se onda provjeravam citao sam da se slabost u udovima kod multiple pa onda odem u sumu natovarim na sebe 20 kilograma i radim zgibove da vidim imam li slabost,pa cucnem i naglo se dignem onda stiscem sve oko sebe da vidim jesam li slab jeli gubim snagu,uradim 12 zgibova sa svojih 70-tak kilograma + teret od 15 kg na sebi tegova al opet mislim da sam slab da gubim udove
Nemam kome se povjerit jednostavno,strah me svega od simptoma sta imam su nekad me probada u ledjima lijevom djelu kod lopatice,malo me noge nekad bole cudan bol,i ruke ponekad sam umoran i imam osjecaj kao da sam slab u rukama.Ponavnjanje misli milion puta u sebi i taj neki glas sta mi govori da moram nesto raditi inace cu dobit nesto od bolesti.
Vid imam savrsen.
Ako se nekome neda citat,samo preskocite i nemojte mi se rugat molim vas.
Sta da radim da potrazim strucnu pomoc?

[Ivanicapeca]

Potrazi strucnu psihijatrijsku pomoc. Ja sam ko laik nabrojala bar tri moguce dijagnoze. Moras kod svog dr. ispricaj joj sve ovo pa nek te uputi dalje psihijatru. Dobra terapija te moze skroz izvuc.

[Freyr]

Odi psihijatru i reci mu sve. Dobio budes antidepresive ili antipsihotike koji ti budu pomogli da smiriš um. Naravno nebude islo najednom jer je to proces koji traje. Čim prije počnes prije se budes izliječio.

Poslano sa mog ASUS_Z00AD koristeći Tapatalk

[Carmelina]

Nagla promjena raspoloženja u jednom danu, često uzrokovana vanjskim faktorima - npr. ujutro se probudim prije posla i osjećam se užasno, odvratno, najradije bih umrla. Ok, nikad nisam bila jutarnji tip osobe i treba mi više sna, ali taj osjećaj...onda popijem kavu i od nje mi je super, dok me ne popusti. Onda pročitam nešto što me uznemiri u novinama pa me to spusti, jako sam loše volje. I tako, ciklus izmjene - dobro sam. loše sam. bijesna sam. ljuta sam.svejedno mi je. l- u jednom danu. Ima li netko slična iskustva?

[Pigsy]

Officer123 kaže:

Pa se onda provjeravam citao sam da se slabost u udovima kod multiple pa onda odem u sumu natovarim na sebe 20 kilograma i radim zgibove da vidim imam li slabost,pa cucnem i naglo se dignem onda stiscem sve oko sebe da vidim jesam li slab jeli gubim snagu,uradim 12 zgibova sa svojih 70-tak kilograma + teret od 15 kg na sebi tegova al opet mislim da sam slab da gubim udove.

Ne rugam ti se, samo sam vizualizirala scenu i zamislila tvoj tok misli. Hipohondrija je gadna stvar, znam. Dosta nas na ovom podforumu smo je prošli ili je prolazimo. Ne znam zašto nam je baš multipla no 1 kod umišljanja i straha od bolesti. I ja je 'imah' godinu dana...
Da, potraži stručnu pomoć što prije. Započneš tako da se javim doktorici opće prakse i zatražiš uputnicu za psihijatra. Ne moraš joj pričati o svim simptomima (ako ti je naugodno), reci joj samo da misliš da imaš napade panike, da se loše osjećaš i da bi volio popričati sa stručnom osobom. Psihijatru onda ispričaj sve. On ti se neće rugati. Razumjet će tvoje stanje i predložiti određene tablete. Osim njih, bilo bi dobro da ideš i na neku razgovornu terapiju (psihoterapiju). Samo hrabro. Sretno!

[Anđa Vlajina]

pozdrav, nisam znala kako da sročim naslov, jer ni ne znam kako bih definirala svoj problem ("i don't have a problem i have problems plural")
ali evo ukratko, ja sam opsjednuta prometnim nesrećama, svaki dan zorno isčitavam članke na svim portalima u kojima se spominju prometne nesreće, osobito su mi zanimljive one sa smrtnim ishodom.
Dakle rutina mi je kao i većini otići na net čim otvorim oči, ali moje cilj je doći čim prije do novog članka o nekoj prometnoj nesreći.
Onda volim sebe zamišljati kao glavnog protagonista nesreće, i vizualiziram si članak kakav bi bio napisan o mojoj pogiblji.
wtf?
jasno mi je da tome pridonosi moja depresivna priroda i potpuno nezadovoljstvo životom u većini aspekata, ali koji k...c fiksacija na prometne nesreće???
možda kad razmišljam o smrti, a razmišljam dosta, mi se čini da bi najlakši način za doći do iste bio u prometu.

[McrniM]

Naime nakon sto sam dobio dijagnozu od psihologa da imam okp, a na netu svi ti simptomi upucuju na shizophreniu..Doktorica opce prakse mi je rekla da nisam trebao ici psihologu vec psihijatru i to ne bilo kojem nego u bolnicu. Naime imam simptome (Jesam il nisam) Dakle imam poteskoce u prepoznavanju racionalnog od iracionalnog i zivim u uvjerenju da mi se desilo nesto sto se nije (Obicno ja smrtno stradavam o kakvom god scenariju da se radilo) Taj osjecaj me prati danima i kadkad se pitam jel ti nasi privatnici uopce imaju nekakvog strucnog znanja ili samo baljezgaju..Naravno propisane su mi i tablete na temelju dijagnoze, ali nikakvog poboljsanja nisam osjecao. Jesu li bolnice zaista bolje? Jel u privatnike vise nemam povjerenja nakon sveopceg nepromijenjenog stanja.

[Azz]

a tko ti je dao tablete? tvoja doktorica kad si došao s mišljenjem psihologa?

ne znam samo na osnovu čega misliš da će ti ljudi ovdje reći da li je tvoja dijagnoza kriva ili ne?
uzmi uputnici kod svoje liječnice i otiđi u bolnicu kod psihijatra koji će znati postaviti dijagnozu.
ne vidim kakve veze ima ovo hoćeš li u privatnog psihijatra ili onog u bolnici? ima i jednih i drugih dobrih i loših, tu su iskustva različita. uglavnom privatnici imaju više vremena kojeg posvete pacijentu, a u bolnici je to vrijeme limitirano.

[McrniM]

Nije nego psiholog, kojeg sam izabrao na svoju ruku. Pitam za savjet, jel mi je doktorica rekla da privatnici ne vrijede nis, pa sam se htio uvjerit jel to tako ili nije. A u bolnicu cu morat ic kako god izgleda, no da je strucan dovoljno pravu dijagnozu bi postavio i taj spomenuti psiholog. A navodno je poznat itd..samo ne vidim na temelju cega.

[Leteća]

Doktorica baljezga bez veze. Privatnici mogu biti itekako dobri. Samo što je ovaj tvoj slučaj više za psihijatra nego psihologa.

[Azz]

teško je reći na temelju čega je postavljena dg., no postoje kriteriji za postavljanje po kojima se stručne osobe vode. inače, psiholog ti nije mogao dati nikakav lijek, jer to nije osoba koja može davati medikamente (za razliku od psihijatra koji može).

to da privatnici ništa ne valjaju, je onako malo...pa bezveze rečeno osim ako nešto nisi krivo razumio tu svoju liječnicu

svakako, javi se ti u bolnicu i traži psihijatra, nadam se da će ti pomoći i da ćeš dobiti odgovore na svoja pitanja.

[McrniM]

Psiholog mi je dao fevarin, mislim da doktorici ne pase to zato kaj me treba drzat na bolovanju, a papir od privatnika nije isto kao i papir iz bolnice mislim da se o tome radi, a s druge strane znaju oderat ljude kolko vidim bez postignutih rezultata, al eto mozda sam samo na krivu pomoc naisao. No opet eto nesto sam saznao novo hvala

[Azz]

psiholog nije osoba koja smije dati tablete, nisu za to educirani. no, bitno je da pronađeš psihijatra koji će ti odgovarati i dati adekvatnu terapiju. i nemoj se bojati pitati svoju liječnicu ili bilo koga drugog ono što te zanima, oni su tu da ti pomognu. sretno

[Leteća]

McrniM kaže:

Psiholog mi je dao fevarin, mislim da doktorici ne pase to zato kaj me treba drzat na bolovanju, a papir od privatnika nije isto kao i papir iz bolnice mislim da se o tome radi, a s druge strane znaju oderat ljude kolko vidim bez postignutih rezultata, al eto mozda sam samo na krivu pomoc naisao. No opet eto nesto sam saznao novo hvala

To onda nije bio psiholog nego psihijatar. U pravilu, po zdravlje se ide privatnicima, po bolovanja u državne ustanove. Ti vidi što ti je u ovom trenutku prioritet.

[Feuerrader]

Post korisnice harpo me naveo da i ja ovdje pisem. Neznam kako bih poceo, ni kako bih zavrsio, malo sam rastrojen.

Od malena su me maltretirali i verbalno i fizicki, u vecoj ili manjoj mjeri, i doma i u skoli. U skoli je uvijek bila sprdacina, a nekad su me napadali fizicki, valjda zato sto su mogli. Klasicna zrtvica.
A doma kad je krenula skola i kad su krenuli prvi neuspjesi, krenule su i prve batine. Nije moglo rezultirat nicim drugim nego sa jos neuspjeha i jos batina. Tako da smo taj krug uspjesno zatvorili.

Trauma: domaca zadaca, matematika, vecer. Ja pisem, on kontrolira. U slucaju greske u izracunu iz glave samar, a ako mi zatreba gumica, prvo samar pa gumica. Od straha ne mogu misliti, a zadatak glasi 15+15=? Iduca prijetnja glasi da cu dobiti samar svakih 10 sekundi dok ne dam odgovor. Mislio sam da necu prezivjet, odustao je nakon nekog vremena bez dobivenog odgovora, mislim da je mama zavrsila zadacu.

Iz skole su me slali i pedagozima i psiholozima, ali nitko niista neuobicajeno nije ustanovio. Promijenio sam i skolu, zbog selidbe. Nije bilo puno drugacije, ali bilo je malo bolje.
Pokusavao sam se uklopiti i uspijevao vise manje nalaziti i drustvo, ali sam se tokom te osnovne poceo valjda povlaciti u sebe i nisam bas bio stalni clan nekog drustva. Dolazio bih povremeno i to na poziv jer sam nenametljiv, tako da nekih cvrstih prijateljstava nisam stekao.

Da ne bi bilo sve savrseno, nagraden sam i sa narusenim fizickim izgledom, tj. deformacija na licu. Tako da kad su krenule curice i tu sam mogao nizati neuspjehe. Vrlo uspjesno. Tako da sam se i tu isfrustrirao.

Fast forward.

Srednja skola nije bila kao osnovna, nisam bio meta( u par navrata samo), tako da je bilo i poznanstava i bolje sam se nekako osjecao, nisam bio zatvoren doma toliko i nekako se guralo, doma se malo primirilo, izlazio sam cesce, ali nazalost okruzio sam se losim drustvom pa smo poceli i sa alkoholom i drogama. Sa alkoholom sam se sretao ranije, ali droge su bile nova utjeha. Propusio sam sa 12-13 btw.
Tu je postalo opasno, nafilan laznim samopouzdanjem i ja sam se pretvorio u predatora i nekog klinca sam maltretirao mjesecima. Neznam sta sam tocno mislio, ali tako me sram i zao mi je. Imao sam i bijesnih ispada. Ma neznam, bio sam jadnik i bjednik, samo sam si umislio da sam neki k**ac kao.

Zavrsila srednja, nasao sam neki poslic bezveze preko studentservisa premda nisam student. Ekipica je ostala ista, tako da sam s njima visio, zapravo sam stajao na mjestu. I jedan dan je dosla neka nova cura, macka samo takva, zaljubio sam se u 3. sekundi. Bila je najljepsa tamo, definitivno.

Uhvatio sam nekako neku komunikaciju s njom, ali i drugi su je bili svjesni, pa su je salijetali nemilice. A ja kakav jesam, kad sam primjetio da imam konkurenciju, lijepo sam se smirio, povukao opet i radio ono u cemu sam najbolji, bio sam pasivan i neprimjetan. Naravno nisam imao sanse protiv zgodnih i u glavi nenacetih decki.
Zadnji dan me iznenadila, kad je vidjela da necu poduzet korak, dosla je, dala mi je svoj proj i rekla da je zovem pa cemo izaci na kavu ili nesto

I tako je krenulo, stigla je niotkuda, ja sam onu ekipicu otkantao momentalno. Dobrio je sto jesam jer smo se poceli pomalo vrtit oko heroina.
Kasnije sam saznao da su samo dvojica zaglibila, neznam gdje su, a drugi zive normalno, obitelj, posao i to.

Trebalo mi je mjesec dana da mi legne da ja zapravo imam malecku i da je sve na svom mjestu. Plakao sam nocu od srece. Jbg, ostavio sam njih zbog nje, tako da nisam imao bas drustva s kojim bih je mogao upoznat. Tko je mogao zamisliti, ali nasao sam si istu kao i ja, usamljenu, povucenu i maltretiranu. Kako nam je bilo lijepo ispocetka.
Nasao sam i stalan posao, pun samopouzdanja i srtetan. Vrhunac do sad.
A onda je krenulo nizbrdo, vise nije bilo lijepo, bili smo uvijek sami, pa smo se poeli svadat pomalo i lijecit frustracije jedno na drugome. Bila je mlada od mene i cim je krenula na faks i cim je nasla drustvo me odjebala. Nakon god i pol cca. A ne krivim je, nagon za prezivljavanjem recimo.

Tesko mi je opisati kako sam se osjecao tada. Ali nikako mi nije bilo dobro. Znao sam se opijat sam sa sobom doma, pa mijesat s tabletama, samo da si pomognem. Kakve god i gdje god bih nasao. Gadim se sam sebi kad se sjetim. jednom sam u 3 ujutro morao u bolnicu nac nekog psihijatra jer sam mislio da cu si nesto napravit, nisam mogao vise. Tamo su me malo smirili, popricali samnom, dali mi neki papir, valjda sa misljenjem psih, nemam pojma. Sutradan sam isao kod doktorice po uputnicu, medutim nikad me nisu zvali na psih.

Opet da skratim, nista se nije mijenjalo, osim nekih konflikata unutar obitelji , uglavnom nista se nije mijenjalo, ni na ljubavnom, ni drustvenom ni ikiojem drugom planu. Pomirio sam se s time da cu tako kroz zivot, sta sad.

Oppet je iskrsnula cura, opet zbog moje pasivnosti, stara poznanica koja me odbila davno prije. i ajde malo po malo, opet mi puhnuo vjetar u jedra, ali i to je neslavno zavrsilo. Ne mogu reci da mi nije bilo lijepo, ali prerazliciti smo bili i nije moglo trajat duze nego sto je. 5 god cca, s tim da je nakon druge krenulo sisanje zivotne energije, i opet pad. Pokusavali smo dugo.

U kasnim sam dvadesetima.
Trenutno mi nije dobro, pogotovo zadnjih nekoliko dana, neznam zasto. Inace sam naucio gutat, i dobro trpim, ali u zadnje vrijeme razmisljam o tome kako ne vidim izlaz iz svoje situacije. Ne sjecam se kad sam upoznao nove ljude van posla, a da nisam bio upoznat od strane nekoga. Na poslu nema bas ljudi s kojima bih se druzio u privatno vrijeme, premda smo si ok ovako.

Osim clanova obitelji nemam stalnog drustva, imam dvije ili tri osobe s kojima se nadem par puta godisnje na pivi sat vremena i to je to.

Nemam kome ispricati kako se osjecam, a osjecam se ponizeno, jadno, bijedno, deprimiran sam. Frustrira me cijela situacija, zadnjih dana mi se raspolozenje mijenja svako malo, neki dan mi je pozlilo, povratio sam i nisam jeo dva dana. Stvar jje u tome sto se sad vec pocinje vidjet i na meni da nisam dobro, svi mi govore da izgledam ko duh i da propadm, a sta jest jest, vaga kaze 10 kg u par mjeseci.

Nemam volje ni za cime, apsolutno. Ako idem gledat film, to radim da ne razmisljam koliko sam jadan. I sve sto radim, radim samo da ne mislim o tome. Nista me ne ispunjava, nista me ne usrecuje. Secem se gradom ko avet, izllazim samo da mi vrijeme brze prode i izmisljam si kao obaveze samo da se aktiviram da ne sjedim i ne pusim beskonacno.

vec sam rekao da dobro gutam i trpim, ali zadnjih par dana me lomi, ne mogu se iskontrolirat, plac mi dolazi naglo, pritiskom u prsima, i ne mogu normalno disat, kao da sam trcao. Drzi me pol minute, i ode, ali mi bude llakse. i tako vise puta dnevno. A misli ne mogu kontrolirat, stalno razmisljam o tome kako mi je kasno, s*eban sam i fizicki i psihicki, socijalne vjestine mi kopne, povucen sam jako, ne druzim se, ne razgovaram. Ne micem se nigdje, stojim na mjestu i strah me da ce to trajat i trajat, a ja neznam koliko cu moc trpit. Poceo sam se hvatat kako razmisljam kako pricam sa nekim. I tad pocnem plakat. Ne pricam sam sa sobom. Da ne bi bilo zabune ne razmisljam o samoubojstvu, ali da ne volim sam sebe, ne volim. Znam da bih se trebao voljeti, ali neznam tocno zbog cega bih. Nisam sposoban naci i zadrzati nekoga kraj sebe.

Da zavrsim pomalo, mislim da ce mi iskocit osigurac, iscjeden sam ko limun, neznam hocu li obolit fizicki ili psihicki, ali mislim da sam na dobrom putu.

U obitelji s jedne strane imam alkoholicare, vise clanova, vise generacija. S druge strane imam psihicka oboljenja, neznam o cemu se tocno radi, ali cini se da je rezultiralo samoubojstvom. Ne konzumiram alkohol osim malih kolicina, tjesim se duhanom i kanabisom najcesce. ako je bitno.

Zao mi je zbog kolicine teksta, ali morao sam, ako ne pripada ovjde, mjestite. Nema konkretnog pitanja, ovo sam se samo malo htio olaksat. Dusu.

[kikakm]

Feuerrader kaže:

Znam da bih se trebao voljeti, ali neznam tocno zbog cega bih. Nisam sposoban naci i zadrzati nekoga kraj sebe.

Životna priča kao i brojne druge.
Izdvojila sam ono na što bi, prema mom skromnom mišljenju, mogao obratiti pažnju. Ako ćeš ljubav tražiti izvan sebe i na način da ti želiš da tebe netko voli, završit ćeš kao većina ljudi, nesretan. Dok sebe donekle ne dovedeš u red, zaboravi na cure, žene, veze i sl. Nemaš niti 30 godina. Imaš kakvog takvog iskustva, makar u tom iskustvu vidiš negativno.

[Azz]

Feuerrader kaže:

Zao mi je zbog kolicine teksta, ali morao sam, ako ne pripada ovjde, mjestite. Nema konkretnog pitanja, ovo sam se samo malo htio olaksat. Dusu.

nema ti što biti žao zbog količine teksta. meni je žao što toliko mladih ljudi kao što si ti ne pronalazi zadovoljstvo u ničemu u životu. i baš zbog toga sinu uvijek govorim da me nije briga hoće li imati 5 doktorata ili fakultet uopće. želim "samo" da je sretan i zdrav. hoću da se smije i živi život.
žao i je zbog tebe, susjećam sa svim kroz što si prolazio i makar znam da ti neće pomoći, niti išta promijeniti - nisi usamljeni primjer. ljudi koje možda svakodnevno susrećeš su u jednako lošem, a možda i gorem psihičkom stanju, samo to skrivaju ili mi ne vidimo dobro, jer smo navikli sve više gledati prema sebi, a ne promotriti one oko nas.
ja bi se na tvom mjestu javila psihijatru. idi kod svog doktora i uzmi uputnicu, te se s tim javi psihjatru. ako imaš novca, otiđi privatno (a i to se ovisi gdje živiš, ako si u Zagrebu, mogućnosti su ti nešto veće). nisam razumjela onaj dio kad kažeš da ti se sa psihijatrije nisu javili? trebao si otići tamo s uputnicom i naručiti se. no dobro...gledaj, meni se ti činiš kao jedno bistro stvorenje i ne treba ti mnogo da shvatiš kako takav gubitak težine i psihičko stanje lako mogu dovesti do organske bolesti. javi se psihijatru i nemoj puno to odlagati.

i ovo što ti je kikakm rekla potpisujem. nema ti ništa od ničeg u životu dok čekaš na druge ili svemir da namjesti zvijezde kako tebi treba. svi se mi moramo pobrinuti sami za sebe, pronaći smisao bez igdje ikog da bi sutra na jedan zdrav način uspostavili nekakave odnose i dali ljubav.

ajde javi se, čisto da znamo da li si se pomaknuo s mrtve točke