Osjećaj krivnje (prošlost, krađe...)

[TRAgatelj]

Pozdrav svima. Znam da ima mnogo ovakvih tema ovdje, ali za mene to je jedini način da nekome nešto kažem. Moj problem je ovaj : previše pamtim neke stvari.

 Znam da me neće neki shvatiti ozbiljno, ali mislim da imam fotografsko pamćenje. Mogu se prisjetiti skoro svakog događaja koji se desio (loš ili dobar), pa čak i dijalog ljudi.

Mene muči to što se sjetim nekih stvari iz prošlosti koje sam učinio krivo i to mi daje osjećaj krivice koji je konstantan.
npr. (istinita priča) kada sam polagao vozački moji su mi rekli da za kraj kada položim kupim nešto instruktorici kao zahvalu. Nisam kupio njoj nego sam nešto drugo sa novcem napravio (ne znam točno ni sam). Mene ta prošlost prati i ne da mi mira. Takve i glupave priče iz prošlosti mene opterećuju. Mlad sam i nemam novaca ni vremena za terapiju.

[The Maystor]

Pusti takve misli, to nema smisla i vrtit ćeš se u krug.Meni se slicno događalo, cak mi se ponekad i jos dogadja.

Ako sam ispao kriv, bit cu kriv dok sam živ?
E pa bas neću, imam puno vrlina {i na tome gradim zivot}

[Flower 25]

Negativne posljedice nekih događaja koji su se zbili u prošlosti ne možemo promijeniti, ali čovjek uči dok je živ i iz tih negativnih iskustava treba izvući pouku koja će nam pomoći da kasnije u životu postupimo drugačije.
Razmišljajući na način "zašto nisam postupio ovako" opterećujemo sebe i time povećavamo rizik od oboljevanja.
Greške su sastavni dio života i normalno je da čovjek kroz život uči iz njih.

[The Maystor]

Tko radi, taj i grijesi {a i predosadno bi bilo da je sve bez gresaka}

[Flower 25]

Da, griješiti je normalno, samo što netko više uči iz vlastitih grešaka, netko manje, a netko ništa.

[TRAgatelj]

Hvala svima na odgovorima. Koliko sam shvatio prošlost treba prihvatiti i pustiti kakva je, ne može se više ništa učiniti.

[Zima90]

Nisi ubio nekoga,pokrao,istukao curu,kockar,narkoman,alkoholicar....nemas razloga za bilo kakvu krivnju pogotovo nemoj obracat paznju na tko sta misli o tebi.

[Zima90]

Al je tema dobra,covjeka osjecaj krivnje moze unistiti tj razorit ga za citav zivot

[VitaliK]

TRAgatelj kaže:

Pozdrav svima. Znam da ima mnogo ovakvih tema ovdje, ali za mene to je jedini način da nekome nešto kažem. Moj problem je ovaj : previše pamtim neke stvari.

 Znam da me neće neki shvatiti ozbiljno, ali mislim da imam fotografsko pamćenje. Mogu se prisjetiti skoro svakog događaja koji se desio (loš ili dobar), pa čak i dijalog ljudi.

Mene muči to što se sjetim nekih stvari iz prošlosti koje sam učinio krivo i to mi daje osjećaj krivice koji je konstantan.
npr. (istinita priča) kada sam polagao vozački moji su mi rekli da za kraj kada položim kupim nešto instruktorici kao zahvalu. Nisam kupio njoj nego sam nešto drugo sa novcem napravio (ne znam točno ni sam). Mene ta prošlost prati i ne da mi mira. Takve i glupave priče iz prošlosti mene opterećuju. Mlad sam i nemam novaca ni vremena za terapiju.

ma kakva terapija, to ti ništa neće pomoć, nemoj na to ni pomišljat.
pa po ovome što si naveo, samo znači da si predobra osoba pa te to muči. I mene tako muči pa zato uvijek napravim kako treba i kako se od mene očekuje pa onda nema grižnje savjesti

[plavi-safir]

Tragatelj,
Nije lako svima shvatiti ovo sto opisujes,nego onima koji isto imaju takvo pamcenje i svjest.

Ja kao i ti imam fotografsko pamcenje,pamtim ali ne samo pamtim vec i previse analiziram detalje u ljudima,proslosti,sadasnjosti..
I predvidim,nesto sto se i desi..
Kao da inam neki vid u buducnost.

Mozda i tebe opterete vlastite misli i analiza.
Ne znaci nuzno da si bolestan.

No,da ti itezava zivot,sigurno.
Jer primjecujes sto drugi ne.

Moze ti to postati teret ali i dar,ako uspijes iskoristit potencijal.

[F.A.Q]

TRAgatelj kaže:

 Znam da me neće neki shvatiti ozbiljno, ali mislim da imam fotografsko pamćenje. Mogu se prisjetiti skoro svakog događaja koji se desio (loš ili dobar), pa čak i dijalog ljudi.

shvacam te ozbiljno a shvacas i ti ozbiljno da mnogi ljudi zaboravljaju odnosno uce se zaboravu .. misljenja sam da im je lakse tako no njihova stvar .. meni je problem sto su mi neka sjeacnja toliko "bitna" da nemogu mislit na nista drugo pa cak ni raditi najjednostavnije poslove .. u tim periodima gubim vezu sa svijetom i zaboravljam sto radim .. odnosno sto sam htio raditi i mozak mi samo vrti .. sta god vec vrti .. onda frustracije .. onda ovo onda ono onda krene opet ok kada uhvati neku radnju koja me vraca u vezu sa sadasnjoscu .. zajebana pizdarija .. nadam se da kod tebe nije tak ozbiljno

Mene muči to što se sjetim nekih stvari iz prošlosti koje sam učinio krivo i to mi daje osjećaj krivice koji je konstantan.

dabog (ja sebi) pregrizo jezik ali jos bu gore ako tebi napravi netko nesto .. uh . nadam se da nece ... cuvaj se i nauci zivjeti sa time kakav si bez krivnje .. bez srama .. bez pokusaja da se promjenis .. takav si kakav si .. bolje se prilagodjavaj nego da se mjenjas

.. a ak me pitas kak onda sori .. jos radim na tome a i ja sam ja .. mislim da je najbolje da to sam napravis odnosno radis ... doslovno radis nas ebi .. polako i temeljito

[TRAgatelj]

[QUOTE=F.A.Q;59491561]shvacam te ozbiljno a shvacas i ti ozbiljno da mnogi ljudi zaboravljaju odnosno uce se zaboravu .. misljenja sam da im je lakse tako no njihova stvar .. meni je problem sto su mi neka sjeacnja toliko "bitna" da nemogu mislit na nista drugo pa cak ni raditi najjednostavnije poslove .. u tim periodima gubim vezu sa svijetom i zaboravljam sto radim .. odnosno sto sam htio raditi i mozak mi samo vrti .. sta god vec vrti .. onda frustracije .. onda ovo onda ono onda krene opet ok kada uhvati neku radnju koja me vraca u vezu sa sadasnjoscu .. zajebana pizdarija .. nadam se da kod tebe nije tak ozbiljno

Ovo si potpuno točno rekao, imao sam epizode u kojima ne mogu raditi ništa drugo... užas, treba se maknuti, promijeniti okruženje, i ono što sam shvatio jest okružiti se ljudima, izlaziti van, ne se zatvarati u kuću...

F.A.Q kaže:

dabog (ja sebi) pregrizo jezik ali jos bu gore ako tebi napravi netko nesto .. uh . nadam se da nece ... cuvaj se i nauci zivjeti sa time kakav si bez krivnje .. bez srama .. bez pokusaja da se promjenis .. takav si kakav si .. bolje se prilagodjavaj nego da se mjenjas


.. a ak me pitas kak onda sori .. jos radim na tome a i ja sam ja .. mislim da je najbolje da to sam napravis odnosno radis ... doslovno radis nas ebi .. polako i temeljito

Cijeli život prolazim kroz takozvani bullying, doslovno od prvog razreda do 4.srednje, sada krećem na faks, mičem se iz rodnog kraja i odlučio uzeti život u svoje ruke, nadam se da ću uspjeti.

[TRAgatelj]

Imam jak osjećaj krivnje oko svoje obitelji. Prije sam krao novce od mame, tate, djeda, općenito i to me jako muči. Mislim, popravio sam se i ne radim to više, samo me to jako prati i ne mogu se toga riješiti. Kada bi bila neka dobra duša pa me savjetovala a i sve druge koji se mogu prepoznati. Kissy

[8472]

TRAgatelj kaže:

Imam jak osjećaj krivnje oko svoje obitelji. Prije sam krao novce od mame, tate, djeda, općenito i to me jako muči. Mislim, popravio sam se i ne radim to više, samo me to jako prati i ne mogu se toga riješiti. Kada bi bila neka dobra duša pa me savjetovala a i sve druge koji se mogu prepoznati. Kissy

Reci im što si radio i kaži da želiš otplatiti dug. I budi uvjerljiv, a ne da se sažale nad tobom i kažu "ma nema veze".
Ako te "puste", nećeš ti sam sebe pustiti tako lako. Gristi ćeš se i dalje.

Pitaj što im treba napraviti/popraviti/učiniti da otplatiš dug.
Ako osjećaš da si im nešto dužan, dok to ne vratiš, nećeš se riješiti tog osjećaja.

Kada ti kažu, odradi to.

[TRAgatelj]

Mislim da bi to pogoršalo situaciju. Već je prije bilo takvih situacija, tako da to nikako... te krađe su se događale prije mnogo godina, bio sam dijete još recimo to tako.

[francesco1]

TRAgatelj kaže:

Mislim da bi to pogoršalo situaciju. Već je prije bilo takvih situacija, tako da to nikako... te krađe su se događale prije mnogo godina, bio sam dijete još recimo to tako.

Griznja savijesti za ucinjene prijestupe je zdrava ali samo ako je zdrava.Ciniti pogreske u zivotu je neizbjezno,ali ne uciti iz njih je promasaj.One ti daju sansu da postanes bolja osoba.Problem je kad stalno prebires po proslosti i po svojim greskama,nikako da ih otpustis,pritom jos nagazis na sebe i to moze prerasti u depresiju.Kod tebe su one ipak minorne,ali mozes ih ispraviti ako ucinis neka dobra djela da ih "kompeziras".Recimo probaj naci neki studentski poslic i zatim novac koji zaradis doniraj potrebitim,znaci ne doniraj iz suviska nego "uzmi"od sebe i svojih potreba.

[radical change]

TRAgatelj kaže:

Pozdrav svima. Znam da ima mnogo ovakvih tema ovdje, ali za mene to je jedini način da nekome nešto kažem. Moj problem je ovaj : previše pamtim neke stvari.

 Znam da me neće neki shvatiti ozbiljno, ali mislim da imam fotografsko pamćenje. Mogu se prisjetiti skoro svakog događaja koji se desio (loš ili dobar), pa čak i dijalog ljudi.

Mene muči to što se sjetim nekih stvari iz prošlosti koje sam učinio krivo i to mi daje osjećaj krivice koji je konstantan.
npr. (istinita priča) kada sam polagao vozački moji su mi rekli da za kraj kada položim kupim nešto instruktorici kao zahvalu. Nisam kupio njoj nego sam nešto drugo sa novcem napravio (ne znam točno ni sam). Mene ta prošlost prati i ne da mi mira. Takve i glupave priče iz prošlosti mene opterećuju. Mlad sam i nemam novaca ni vremena za terapiju.

Naš superego zna biti jako kažnjavajući najčešće zbog strogih roditelja, još ako smo razvili simptome opsesivno-kompulzivnog poremećaja to zna biti gadno i uvodi nas u neprestani krug anskioznosti i osjećaja krivnje. Prošlost te često proganja, javljaju se slike i uspomene koje ti izazivaju negativne osjećaje i frustriraju iako nemaju veze sa sadašnošću?
Te krivnje se trebaš riješiti, a to se treba naučiti...najbolje se uči na grupnoj psihoterapiji...uz ublažavanje simptoma antidepresivima. Ako to ne kreneš rješavati kad upadneš u životne poteškoće i pojačan stres simptomi će ti se pogoršati...

[TRAgatelj]

radical change kaže:

Naš superego zna biti jako kažnjavajući najčešće zbog strogih roditelja, još ako smo razvili simptome opsesivno-kompulzivnog poremećaja to zna biti gadno i uvodi nas u neprestani krug anskioznosti i osjećaja krivnje. Prošlost te često proganja, javljaju se slike i uspomene koje ti izazivaju negativne osjećaje i frustriraju iako nemaju veze sa sadašnošću?

Tako je, najmanje sitnice mene pogađaju ako imaju neke poveznice sa događajem. Te stvari koje sam činio su bile davno, moji ne znaju za to, ali sada trenutno imamo jako dobar odnos i neko priznanje bi jako pogoršalo to, s obzirom da su neke stvari već upale u zaborav i ne bitne su, kada bi netko sa strane gledao na to.

radical change kaže:

Te krivnje se trebaš riješiti, a to se treba naučiti...najbolje se uči na grupnoj psihoterapiji...uz ublažavanje simptoma antidepresivima. Ako to ne kreneš rješavati kad upadneš u životne poteškoće i pojačan stres simptomi će ti se pogoršati...

Shvatim da kada se maknem iz kuće, promjenim okolinu da zaboravim potpuno na to, možda je konstantna okruženost problem ?

[radical change]

TRAgatelj kaže:

Tako je, najmanje sitnice mene pogađaju ako imaju neke poveznice sa događajem. Te stvari koje sam činio su bile davno, moji ne znaju za to, ali sada trenutno imamo jako dobar odnos i neko priznanje bi jako pogoršalo to, s obzirom da su neke stvari već upale u zaborav i ne bitne su, kada bi netko sa strane gledao na to.



Shvatim da kada se maknem iz kuće, promjenim okolinu da zaboravim potpuno na to, možda je konstantna okruženost problem ?

Kakav imaš odnos sa roditeljima? Kakvi su bili prema tebi, kakvi su sada, da li previše traže, osuđuju, vrijeđaju, ne tješe, možeš li im se o svemu povjeriti, pokušavaju li te razumjeti ili traže da se ponašaš onako kako njima paše, da li guše tvoju individualnost, imaš li pravo biti ono što jesi..?

[utisana]

radical change kaže:

Kakav imaš odnos sa roditeljima? Kakvi su bili prema tebi, kakvi su sada, da li previše traže, osuđuju, vrijeđaju, ne tješe, možeš li im se o svemu povjeriti, pokušavaju li te razumjeti ili traže da se ponašaš onako kako njima paše, da li guše tvoju individualnost, imaš li pravo biti ono što jesi..?

TRAgatelj kaže:

Pozdrav svima. Znam da ima mnogo ovakvih tema ovdje, ali za mene to je jedini način da nekome nešto kažem. Moj problem je ovaj : previše pamtim neke stvari.

 Znam da me neće neki shvatiti ozbiljno, ali mislim da imam fotografsko pamćenje. Mogu se prisjetiti skoro svakog događaja koji se desio (loš ili dobar), pa čak i dijalog ljudi.

Mene muči to što se sjetim nekih stvari iz prošlosti koje sam učinio krivo i to mi daje osjećaj krivice koji je konstantan.
npr. (istinita priča) kada sam polagao vozački moji su mi rekli da za kraj kada položim kupim nešto instruktorici kao zahvalu. Nisam kupio njoj nego sam nešto drugo sa novcem napravio (ne znam točno ni sam). Mene ta prošlost prati i ne da mi mira. Takve i glupave priče iz prošlosti mene opterećuju. Mlad sam i nemam novaca ni vremena za terapiju.

]


Moj osjecaj krivice je bio toliko JAK da sam u jednom trenutku pomislila da je najbolje da umrem.
Kad je prosla ta epizoda, pala sam u beznadnost, tugu, samoprijezir, gađenje i mržnju prema sebi.
Dugo me bilo užasno sram.
Pocela sam se razboljevati. Srce me bolilo, preskakalo.
Onda sam plakala dugo dugo
Gotovo 2 godine svaki dan
Samo su suze izlazile iz mene
Žalila sam zbog učinjenog

Onda sam počela tražiti izlaz
Čitala duhovne textove
I našla odgovor

1. Oprostila sam sebi i osobama s kojima se to desilo
2.pocela sam zahvaljivati bogu ( apsolutu, stvarnosti kako tko voli nazvati) na svemu sto imam u zivotu ( i onome sto nemam)
3.prestala sam kritizirati sebe i druge
4.pocela sam slusati Sebe i svoju savjest


I jos puno sitnica koje stvaraju sliku

Sad znam da se to neugodno iskustvo moralo desiti
Da me trgne
Da pocnem voljeti sebe, da ojacam i ne dam se vise uvući u negativnosti


"Ne cini drugima sto ne zelis da tebi cine"
Drzim se te parole sta vise mogu
svjesno

I, sad sam puno puno bolje

Sretno i tebi

Samo polako
Prihvati da si zaebao, da si griješan, kao i svatko od nas
Oprosti si!!!
I kreni ispocetka
Danas <3