Natrag   Forum.hr > Društvo > Filozofija

Filozofija Misaone teme lišene dogme

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 15.08.2012., 23:25   #21
Quote:
Sigmund kaže: Pogledaj post
Ne. Priznajem, kriv sam. Ali, u svoju obranu mogu reći da za mene teorija struna ili KM imaju daleko manju važnost za filozofiju ili uopće za povijest ljudske misli i civilizacije nego što ju ima Hegel.
Moguće da KM ima daleko manju važnost za dijalektički razvoj ljudske misli kroz povijest filozofijskog mišljenja. A Logos?

Heraklit Logos vidi kao opću zakonomjernost (zakon i red) dijalektičkog događanja u svemiru. Tu bi bilo zanimljivo vidjeti što bi Heraklit rekao na lom valne funkcije, zar ne?

Kod Hegela logos osim nužnosti i zakonitosti poprima još i značenje svjetske umnosti, umnost postaje zbilja, a svemir vjerojatno u najboljem slučaju nekakva vremensko-prostorna platforma u kojoj se um kreće kao čestice i egzotična tvar u "zakrivljujućem" prostoru.

Hegelov panlogizam također proizlazi iz opće nužnosti slijeda koji je istodobno i uman i stvaran (zbiljski). Što je umno to je zbiljsko, što je zbiljsko to je umno, zar ne?

Međutim, zašto se toliki filozofi bave KM i zašto se toliki teorijski fizičari sve više filosofijski instruiraju? Filozofija prirode je isto toliko prirodna koliko i apstraktna (ne bi li tako Kant zaključio?), ali da, u jednom se slažem s Hegelom kao i sa svim velikim idealistima od Platona nadalje, duh je primaran, ideja je prva, materija i fenomeni su drugotni, sekundarni, manifestacija duha.

Ali što ustvari znači da je ideja primarna? Prisjećam se one Aristotelove "duša je entelehija tijela", znači duša je samo realizirana materija, duša je u odnosu prema materiji kao kinetička energija u odnosu prema potencijalnoj energiji, kao supstancija u odnosu prema supstratu.

Možemo li govoriti o supstanciji bez njenog bitnog određenja prema supstratu prirode u koji u novije doba ljudski duh pokušava proniknuti uz pomoć KM?

Vjerojatno da možemo iz perspektive objektivnog idealizma, ali objektivni idealizam je doista misticizam jer odakle vječne i nepromjenjive ideje, odakle apsolutno jedinstvo pojma i objektivnosti?

Quote:
Sigmund kaže: Pogledaj post
Za mene je to jedina suvisla pozicija. A Hegel ti kasnije kaže i zašto, samo na početku bi to zvučalo nesuvislo - zato što su um i stvarnost isto. Tražiti da se prvo ispita moć ljudskog uma, kaže Hegel, pa da se tek onda krene filozofirati je proturječno, jer ako je um nemoćan kako će onda ispitati svoju moć? To je isto, kaže on, kao pokušati naučiti plivati ali ne htjeti pri tome ući u vodu.

Ne valja boga petljati u to. Religijska svijest je samo jedan oblik svijesti na "putu očaja" prema apsolutnom znanju. A što znači da nas bog ne vara? Upravo ono što sam napisao iznad o sumnji u moć uma. Kad bi um bio nemoćan, to bi značilo da nas bog vara.
Jedno je ne htjeti ući u vodu (uposliti misao) i time ne zavrijediti niti pravo na hranu i piće kako je Aristotel fanatično postavio stvar u svom Protreptikosu, a sasvim je drugo govoriti o apsolutnom znanju. Kakva je to ludost da se vjeruje u ne postojanje granica moći ljudskoga uma? I onda mi reci da Hegel nije megaloman i fanatik.

Sv. Pavao kaže da ako Krist nije uskrsnuo onda od kršćanina ne postoji jadniji čovjek na ovome svijetu. Ali kako kršćanin može biti 100 % siguran da je Krist uskrsnuo? Kršćanin možda još i može biti gotovo siguran u Kristovo uskrsnuće, ali koliko u takvu činjenicu može biti siguran jedan agnostik?

Zašto Isus reče: "Blaženi oni koji ne vidješe, a vjeruju"? Poznata je stvar iz kršćanske tradicije da su kao heretičke odbačene sve sekte i učenja koja su precjenjivala moć ljudske volje (Pelagije), nije li Hegel na sličan način zastranio vjerujući u apsolutnu moć ljudskog duha?

Pogledaj ova dva citata:

Quote:
Postavljanje apsolutne beskonačnosti na mjesto Boga svakako znači ili novo božanstvo apsolutnog duha ili puko idoliziranje, što eliminira tezu ateizma.Treće, Walter Kasper se slaže s tezom da obrnuto proporcionalni Hegel u Feurbachovoj verziji stvara koncepciju ateizma. Stoga bi se konsekventno tome moglo kazati da je Hegel stvorio sistem koji će preradom Feurbacha i ostalih ateističkih figura suvremene filozofije potencirati ateizam suvremenog svijeta.
Sada je jasno da Hegel nije tipični ateista, ali obrnuta interpretacija njegove filozofije je u bitnome iskrojila duhovnu situaciju ovoga svijeta.
Quote:
Hegel nije bio svjestan duboke dvoznačnosti svog velikog pokušaja da teologiju pretvori u filozofiju i da svjetsko povijesno realizira kraljevstvo Božje. On nije uviđao teškoću u izjednačavanju »ideje slobode« čije je ozbiljenje konačni cilj povijesti, s »Božjom voljom«, jer je kao »svećenik apsolutnog«,»od Boga osuđen da bude filozof«, vjerovao da poznaje njegov plan i njegovu volju. On ga je znao kao preusmjereni prorok koji na osnovi mjerila povijesnih posljedica i rezultata u cjelini sagledava i opravdava putove duha na osnovi mjerila povijesnih posljedica i ishoda
Pretencioznost puna dvojbenih momenata, zar ne?

I na kraju, ja nisam rekao da je ljudski um nemoćan, nego da nije mudro imati neograničenu vjeru u moć ljudskog uma jer kad kreneš s takvim sintagmama onda je teško razlikovati neograniču vjeru u moć ljudskog uma od vjere u neograničenu moć ljudskog uma. Ima li uopće razlike?

Ako nema, onda Hegel teško može svoju filozofiju pomiriti s biti Kršćanstva u kojem je poniznost (umna također) vrlina, a oholost najteži i najopasniji grijeh. "Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo Gospodnje!"

Quote:
Sigmund kaže: Pogledaj post
A zašto bi, zaboga, to učinio, ako ga je stvorio na svoju sliku i priliku? Bog i čovjek su samo dvije suprotnosti koje se u apsolutnom znanju pomiruju. Bog je idealna slika čovjeka. Povijesni razvoj ide prema tome da čovjek postane bog.
Boldano: Ovo je tvoja, ali sigurno ne i Hegelova interpretacija. Zar nisi rekao da je Hegel bio kršćanin? Mislim, znam da je bio protestant i vjerujem da ga njegova filozofija nije niti puno iskvarila kao kršćanina, ali da je zabludio u čitanju Božjih misli (poput Hawkinga) to ne možemo neuočiti, jel tako?
KREACIONIST is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2012., 18:57   #22
Quote:
KREACIONIST kaže: Pogledaj post
Moguće da KM ima daleko manju važnost za dijalektički razvoj ljudske misli kroz povijest filozofijskog mišljenja. A Logos?
Pitanje je što je kod Hegela Logos. Vjerojatno duh ili apsolutni pojam? Hegel sam ne upotrebljava tu riječ. Moguće je i da Logos nije ništa. Vidi u tom smislu Derridinu kritiku logocentrizma.

Quote:
KREACIONIST kaže: Pogledaj post
Heraklit Logos vidi kao opću zakonomjernost (zakon i red) dijalektičkog događanja u svemiru. Tu bi bilo zanimljivo vidjeti što bi Heraklit rekao na lom valne funkcije, zar ne?
Zakon i red proizlaze iz duha. To je način na koji samosvijest organizira iskustvo. Oni, kao univerzalni, ne postoje odvojeni od partikularnosti na kojima ih primjećujemo. Njihova je nužna bit da se izražavaju samo preko tih i takvih partikularnih datosti.
Glede valne funkcije, to je iluzija. To je jezik fizičara koji ne znaju ništa o filozofiji, pa onda rezultate pokusa interpretiraju jezikom svakodnevnog iskustva. Materija je ono opće, dakle apstrakcija. A elektroni su komponenta te materije, ako se tako može reći, dakle nešto drugo a ne materija. Materija je cjelina tih čestica i njihovih međusobnih odnosa. U stvarnosti se ne događa to da je elektron malo čestica, a malo val, upravo zato što on nije materija nego samo jedna njena komponenta koja s ostalima stupa u različite odnose, koji se onda različito manifestiraju.

Quote:
KREACIONIST kaže: Pogledaj post
Kod Hegela logos osim nužnosti i zakonitosti poprima još i značenje svjetske umnosti, umnost postaje zbilja, a svemir vjerojatno u najboljem slučaju nekakva vremensko-prostorna platforma u kojoj se um kreće kao čestice i egzotična tvar u "zakrivljujućem" prostoru.
Sve je to jedna cjelina, a paradoksi nastaju kad ih pokušaš razdvojiti. Prostor, vrijeme i materija ne postoje odvojeno jedno od drugoga, nego samo u međusobnom odnosu. Kant je rekao da su prostor i vrijeme apriorne intuicije koje su preduvjet svakog iskustva. Moglo bi se reći da su oni proizvod uma, ali ni to nije posve točno. U tom smislu je ono umno zbiljsko, a ono zbiljsko umno.


Quote:
KREACIONIST kaže: Pogledaj post
Međutim, zašto se toliki filozofi bave KM i zašto se toliki teorijski fizičari sve više filosofijski instruiraju? Filozofija prirode je isto toliko prirodna koliko i apstraktna (ne bi li tako Kant zaključio?), ali da, u jednom se slažem s Hegelom kao i sa svim velikim idealistima od Platona nadalje, duh je primaran, ideja je prva, materija i fenomeni su drugotni, sekundarni, manifestacija duha.
(1) zašto se filozofi bave KM i fizičari filozofijom? Zato što dosadašnji teorijski okvir više nije dovoljan za shvaćanje opaženih fenomena. On je to već odavno prestao biti. Matematika ne može razrješiti značenje tih fenomena jer se bavi nebitnom kategorijom - veličinom, a ne kvalitativnim odnosima koji svoj nužni izraz imaju u sili i prirodnom zakonu. I oni su ono opće, kao i svako opažanje. Svako opažanje je opažanje u pojmovima, osim na najnižem stupnju svijesti (osjetilna izvjesnost). (2) Ja ne bih rekao da je duh primaran, a materija sekundarna. Sve je to isto. Rješenje dolazi kad samosvjest shvati istovjetnost subjekta i objekta. Ni subjekt ni objekt nisu primarni.


Quote:
KREACIONIST kaže: Pogledaj post
Vjerojatno da možemo iz perspektive objektivnog idealizma, ali objektivni idealizam je doista misticizam jer odakle vječne i nepromjenjive ideje, odakle apsolutno jedinstvo pojma i objektivnosti?
Hegelov idealizam je ravnodušan prema takvim određenjima. Zato ga se i može interpretirati na jedan i drugi način. Bitno je da Hegel smatra da svaka prava filozofija mora biti spekulativna, a ne samo reflektivna. Anglosaksonski analitički filozofi su otpali od hegelijanstva zato što su mislili da se kod Hegela radi o mistici i metafizici, pa su se posvetili reflektivnoj filozofiji kao suprotnosti ovog prvog. Ali došli su u slijepu ulicu. To žongliranje pojmovima i formalnom logikom više nije bilo zadovoljavajuće, baš kao što je matematika prestala biti zadovoljavajuće objašnjenje u KM. Tako se u zadnje vrijeme opet vraćaju Hegelu i interperetiraju ga na nemetafizički način. Pokazalo se da Hegel sasvim dobro podnosi nemetafizičku interpretaciju. Ne samo to, nego u njoj blista novim svjetlom. Hegel je inspirativan zbog svoje neisključivosti.



Quote:
KREACIONIST kaže: Pogledaj post
Jedno je ne htjeti ući u vodu (uposliti misao) i time ne zavrijediti niti pravo na hranu i piće kako je Aristotel fanatično postavio stvar u svom Protreptikosu, a sasvim je drugo govoriti o apsolutnom znanju. Kakva je to ludost da se vjeruje u ne postojanje granica moći ljudskoga uma? I onda mi reci da Hegel nije megaloman i fanatik.
Duh je duh. Ljudski ili božanski. Ili povijesni duh. Metafizički ili ne-metafizički gledano. Apsolutno znanje nije znanje svake moguće činjenice o svemu što postoji, nego je to shvaćanje prirode stvari. Istočnjaci bi možda rekli da je to prosvjetljenje. Nadalje, duh se neprekidno dijalektički razvija. Danas nije isti kakav je bio ranije. Duh je ono do čega ga je doveo povijesni razvoj. "Čovjeku koji na svijet gleda racionalnim očima, svijet se prikazuje kao racionalan." Hegel je racionalan. Ne vidim u njemu ništa megalomanskog. A pogotovo kod čovjeka koji zagovara pomirenje svih suprotnosti ne mogu vidjeti ništa fanatično.

Quote:
KREACIONIST kaže: Pogledaj post
Sv. Pavao kaže da ako Krist nije uskrsnuo onda od kršćanina ne postoji jadniji čovjek na ovome svijetu. Ali kako kršćanin može biti 100 % siguran da je Krist uskrsnuo? Kršćanin možda još i može biti gotovo siguran u Kristovo uskrsnuće, ali koliko u takvu činjenicu može biti siguran jedan agnostik?
Zašto bi agnostik trebao siguran u to. Pa agnostik je agnostik upravo zato što nije siguran u to. Meni nije jasno ni zašto bi vjernik morao biti siguran u to (iako nisam vjernik). Trebaš se riješiti te pučke teologije. Vjera ne počiva na činjenicama.

Quote:
KREACIONIST kaže: Pogledaj post
I na kraju, ja nisam rekao da je ljudski um nemoćan, nego da nije mudro imati neograničenu vjeru u moć ljudskog uma jer kad kreneš s takvim sintagmama onda je teško razlikovati neograniču vjeru u moć ljudskog uma od vjere u neograničenu moć ljudskog uma. Ima li uopće razlike?
Nema razlike. Ali po mom mišljenju vjera u moć ljudskog uma ne samo da nije ne-mudra, nego je nužna. Um je sve na što se možemo osloniti (barem u filozofiji).

Quote:
KREACIONIST kaže: Pogledaj post
Zar nisi rekao da je Hegel bio kršćanin? Mislim, znam da je bio protestant i vjerujem da ga njegova filozofija nije niti puno iskvarila kao kršćanina, ali da je zabludio u čitanju Božjih misli (poput Hawkinga) to ne možemo neuočiti, jel tako?
Ja se ne opterećujem s Hegelovom vjerom i kakva je ona bila. Njega su jedni optuživali da je ateist, a jedni da je nepopravljivi mistik. Marx je žestoko napadao njegov "misticizam", a istodobno je govorio da je Hegelova filozofija "posljednja riječ filozofije" i do smrti se smatrao Hegelovim učenikom. To je za njegovu filozofiju potpuno nebitno. Ona jednako važi i za vjernika i za ateista. Ne proturječi ni jednom ni drugom. Pa, iako je rekao da je svaka filozofija u krajnjoj liniji teologija, niti tu izjavu ne treba shvatiti u religijskom smislu. Kao što rekoh, potrebno se malo uzdići na višu perspektivu, iznad zasada pučke religioznosti.

Zadnje uređivanje Sigmund : 16.08.2012. at 19:02. Reason: lapsus calami
Sigmund is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2012., 22:36   #23
Quote:
Sigmund kaže: Pogledaj post
Pitanje je što je kod Hegela Logos. Vjerojatno duh ili apsolutni pojam? Hegel sam ne upotrebljava tu riječ. Moguće je i da Logos nije ništa. Vidi u tom smislu Derridinu kritiku logocentrizma.
Misliš na ono "čisti bitak i čisto Ništa jedno su te isto" (Wissenschaft der Logik, Ed. Lasson, I.S.67)?

Quote:
Sigmund kaže: Pogledaj post
Zakon i red proizlaze iz duha. To je način na koji samosvijest organizira iskustvo. Oni, kao univerzalni, ne postoje odvojeni od partikularnosti na kojima ih primjećujemo. Njihova je nužna bit da se izražavaju samo preko tih i takvih partikularnih datosti.
Glede valne funkcije, to je iluzija. To je jezik fizičara koji ne znaju ništa o filozofiji, pa onda rezultate pokusa interpretiraju jezikom svakodnevnog iskustva. Materija je ono opće, dakle apstrakcija. A elektroni su komponenta te materije, ako se tako može reći, dakle nešto drugo a ne materija. Materija je cjelina tih čestica i njihovih međusobnih odnosa. U stvarnosti se ne događa to da je elektron malo čestica, a malo val, upravo zato što on nije materija nego samo jedna njena komponenta koja s ostalima stupa u različite odnose, koji se onda različito manifestiraju.
Ti u 21. stoljeću možeš tako razmišljati jer imaš pred sobom misli koje namriješe pokoljenja onih koji su došli i otišli u intermecu od 2,500 godina otkad je došao i otišao onaj koji je rekao "Panta rei", al svejedno Sokrat reče za njegova djela (koja je mogao čitati prije požara u Aleksandrijskoj knjižnici) da "sve što je pročitao od njega (Heraklita) je vrijedno divljenja, a da je vrlo vjerojatno i sve ostalo što je Heraklit napisao, a on (Sokrat) nije pročitao isto tako vrijedno divljenja."

Njihova je nužna bit da se izražavaju samo preko tih i takvih partikularnih datosti, val je iluzija, materija je ono opće tj. apstrakcija, jedino je duh neupitan ili bar ono jedino na što se možemo osloniti, sad još samo da vidimo što je Hegelov subjektivan duh, što je Hegelov objektivan duh i što je Hegelov Apsolutni duh.

Samo tu bi se opet trebalo sjetiti onog "čisti bitak i čisto Ništa jedno su te isto", a tada smo gdje? Na pragu pojmovnog razlikovanja o kojem je govorio Wittgenstein? Ili na početku Hegelovog misticizma koji je ujedno i kraj metafizičkog u povijesti filozofije kako je to smatrao Wittgenstein? Ili na početku ciklusa jednog novog promišljanja onog istog što su već promislile generacije promišljatelja od Heraklita do Hegela preko Wittgensteina do nas koji danas pokušavamo o toj slavnoj tradiciji istrkeljati kakav suvisli komentar?

Quote:
Sigmund kaže: Pogledaj post
Sve je to jedna cjelina, a paradoksi nastaju kad ih pokušaš razdvojiti. Prostor, vrijeme i materija ne postoje odvojeno jedno od drugoga, nego samo u međusobnom odnosu. Kant je rekao da su prostor i vrijeme apriorne intuicije koje su preduvjet svakog iskustva. Moglo bi se reći da su oni proizvod uma, ali ni to nije posve točno. U tom smislu je ono umno zbiljsko, a ono zbiljsko umno.
Ako prostor i vrijeme nisu proizvod uma bar utoliko što kako ti kažeš takvo rezoniranje ne odražava stopostotno točno stanje stvari s tim u vezi, kako onda iz te nedorečene misli proizlazi da je u tom (očito nedorečenom) smislu ono umno zbiljsko, a ono zbiljsko umno?

Vjerojatno želiš reći da je zbiljsko ono što um izdvoji kao opće (ideja), ali to imamo već kod Platona, Hegel je stvari samo malo doradio, zar ne? Međutim, to je opet samo jedan od načina zauzimanja pozicija u vlastitom samoodređivanju svakog mislitelja tj. njegovog osobnog nazora na sveukupnu stvarnost kakav god on već bio i što god da sintagma "sveukupna stvarnost" mogla značiti.


Quote:
Sigmund kaže: Pogledaj post
Zašto bi agnostik trebao siguran u to. Pa agnostik je agnostik upravo zato što nije siguran u to. Meni nije jasno ni zašto bi vjernik morao biti siguran u to (iako nisam vjernik). Trebaš se riješiti te pučke teologije. Vjera ne počiva na činjenicama.
Vjera ne počiva na činjenicama, kažeš ti. Netočno. Vjera itekako počiva na činjenicama, recimo na činjenici Božje objave, na činjenici Kristovog uskrsnuća, na činjenici tzv. Knjige prirode, na činjenici Fine Tuning argumenta, na činjenici da ništa ne može nastati iz ničega itd...

Sve su to činjenice, osim ako nas vlastiti duh ne vara...

Quote:
Sigmund kaže: Pogledaj post
Nema razlike. Ali po mom mišljenju vjera u moć ljudskog uma ne samo da nije ne-mudra, nego je nužna. Um je sve na što se možemo osloniti (barem u filozofiji).
Barem u filozofiji? Ali vidiš, možda baš ti i drugi Hegelovci više potcjenjujete um od nas vjernika zato što ne uviđate ono što vam vaš um osposobljen moćima koje mu je Bog dao, omogućuje da uvidite, a to je njegovo (umsko) ograničenje. Što možemo isčitati iz činjenice njegovog ograničenja? Možda činjenicu transcendencije, onoga što ne možemo pojmiti, ali što na temelju umnih moći imamo dovoljno razloga smatrati na temelju izvan razumne sumnje snažnih indicija, objektivno utemeljenim, ispravnim i točnim što god da ta objektivna utemeljenost, ispravnost i točnost mogla značiti.

Nadam se samo da ta objektivna utemeljenost, ispravnost i točnost ne znače da je čisti bitak i čisto Ništa jedno te isto. Ustvari, pojmovi su jedno, pa utoliko možemo reći što hoćemo, čak i to da su čisti bitak i čisto Ništa jedno te isto i možda puno nismo niti pogriješili, osim što vjerojatno time puno nismo niti rekli, ali smo se barem dobro zabavili igrajući se lego kockicama koje tu i nisu zato da bismo opisali stvarnost nego da bi se tek i samo igrali...
KREACIONIST is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.08.2012., 22:09   #24
Quote:
KREACIONIST kaže: Pogledaj post
Ti u 21. stoljeću možeš tako razmišljati jer imaš pred sobom misli koje namriješe pokoljenja onih koji su došli i otišli u intermecu od 2,500 godina otkad je došao i otišao onaj koji je rekao "Panta rei",
Dakako. Duh se razvija. Duh je povijesno uvjetovan. Evo što kaže Hegel u predgovoru "Fenomenologije duha":
Quote:
"...duh nikada ne miruje i stalno je u kretanju koje ide naprijed. (...) duh koji se oblikuje sazrijeva polako i tiho prema novom liku, otkida jedan djelić za drugim od građevine prethodnog svijeta, a njegovo kolebanje nagoviješta se samo preko pojedinačnih simptoma; lakoumnost kao i dosada što zavladavaju u postojećem, neodređena slutnja nečeg nepoznatog vjesnici su da se sprema nešto drugo."
Quote:
KREACIONIST kaže: Pogledaj post
Njihova je nužna bit da se izražavaju samo preko tih i takvih partikularnih datosti, val je iluzija, materija je ono opće tj. apstrakcija, jedino je duh neupitan ili bar ono jedino na što se možemo osloniti, sad još samo da vidimo što je Hegelov subjektivan duh, što je Hegelov objektivan duh i što je Hegelov Apsolutni duh.
Hegelov duh nije ništa mistično. Možeš ga smatrati ljudskom prirodom, intersubjektivnošću, kolektivnom sviješću, a često su ga prevodili i kao "um". Njegov je korijen u samo-svijesti i povijesno je uvjetovan, to jest razvija se u vremenu i, između ostalog, manifestira se u obliku društvenih institucija, vjerovanja, običaja, itd. Najviši oblik duha je duh koji je u potpunosti svjestan samog sebe, što u biti znači duh koji govori istinu o samom sebi - i to je ono od čega se sastoji filozofija. Kroz filozofiju duh ostvaruje sebe u najvišem obliku, postiže neku vrstu apsolutne samosvijesti.

Quote:
KREACIONIST kaže: Pogledaj post
Samo tu bi se opet trebalo sjetiti onog "čisti bitak i čisto Ništa jedno su te isto", a tada smo gdje? Na pragu pojmovnog razlikovanja o kojem je govorio Wittgenstein? Ili na početku Hegelovog misticizma koji je ujedno i kraj metafizičkog u povijesti filozofije kako je to smatrao Wittgenstein?
Bitak i ništavilo (nebitak) su isto. Radi se o jednoj vrlo logičnoj ideji koju nije teško shvatiti. Bitak je bit bića. Bit onoga što jest, što postoji. Radi se, dakle, o krajnjoj apstrakciji. Apstrahiranje znači odbacivanje onoga što je nebitno, kako bismo na kraju došli do onoga što je bitno - do biti. U slučaju postojanja, kad odbacimo sve što je nebitno, kad od neke stvari apstrahiramo sve karakteristike koje nisu bitne za njeno postojanje, ne preostaje nam ništa - to jest, ostaje nam ništavilo, nebitak. U tom smislu shvaćam i Hegelovu čuvenu rečenicu "Istina je cjelina". A to isto govori i budistička doktrina o ništavilu ili "sunyati", prema kojoj na svijetu nema ničega što bi bilo vječno, nepromjenjivo ili što ne bilo uvjetovano nečiom drugim.

Quote:
KREACIONIST kaže: Pogledaj post
Ako prostor i vrijeme nisu proizvod uma bar utoliko što kako ti kažeš takvo rezoniranje ne odražava stopostotno točno stanje stvari s tim u vezi, kako onda iz te nedorečene misli proizlazi da je u tom (očito nedorečenom) smislu ono umno zbiljsko, a ono zbiljsko umno?
Evo što kaže Hegel:
Quote:
"Nužnost je ta čvrsta povezanost, jer ono što se povezuje jesu čiste bitnosti ili prazne apstrakcije; jedinstvo razlika i odnos jesu kategorije od kojih ni jedna nije ništa po sebi i za sebe, nego samo u odnosu spram svoje suprotnosti i koje se stoga ne mogu rastaviti. One se po svom pojmu odnose jedna na drugu, jer one su sami čisti pojmovi; a taj apsolutni odnos i apstraktno kretanje sačinjavaju nužnost."
Svijest je sigurna u sebe kao izvora apsolutnog prožimanja individualnosti i bitka. Hegel je fundamentalno protiv svake vrste dualizma. U tom smislu umno i zbiljsko ne mogu biti odvojeni jer tada između njih ne bi bilo interakcije.

Quote:
KREACIONIST kaže: Pogledaj post
Vjerojatno želiš reći da je zbiljsko ono što um izdvoji kao opće (ideja), ali to imamo već kod Platona, Hegel je stvari samo malo doradio, zar ne?
Nije baš tako. Platonova metafizika odraz je "nesretne svijesti" koja doživljava proturječnost svijesti kao one koja je nepromjenjiva i trajna, i kao one koja je promjenjiva i uvjetovana. Ta svijest mučena tom proturječnošću bitna je i za pojavu religije. Zato Nietzsche kaže da je kršćanstvo "platonizam za mase".

Quote:
KREACIONIST kaže: Pogledaj post
Vjera ne počiva na činjenicama, kažeš ti. Netočno. Vjera itekako počiva na činjenicama, recimo na činjenici Božje objave, na činjenici Kristovog uskrsnuća, na činjenici tzv. Knjige prirode, na činjenici Fine Tuning argumenta, na činjenici da ništa ne može nastati iz ničega itd...
Postoje uvjerenja i činjenice. Netko može naći više ili manje opravdanja za svoja uvjerenja, ali ako ta uvjerenja nisu istinita (a za božju objavu i uskrsnuće uz najbolju volju ne možemo reći da su činjenice) onda ne možemo govoriti o znanju, nego samo o vjeri.

Quote:
KREACIONIST kaže: Pogledaj post
Ali vidiš, možda baš ti i drugi Hegelovci više potcjenjujete um od nas vjernika zato što ne uviđate ono što vam vaš um osposobljen moćima koje mu je Bog dao, omogućuje da uvidite, a to je njegovo (umsko) ograničenje. Što možemo isčitati iz činjenice njegovog ograničenja? Možda činjenicu transcendencije, onoga što ne možemo pojmiti, ali što na temelju umnih moći imamo dovoljno razloga smatrati na temelju izvan razumne sumnje snažnih indicija, objektivno utemeljenim, ispravnim i točnim što god da ta objektivna utemeljenost, ispravnost i točnost mogla značiti.
Ponavljam, nemam ništa protiv toga da netko opravdava svoju vjeru na ovaj ili onaj način i da za to pronalazi razloge koji su njemu uvjerljivi. Ali taj ne može očekivati da ti razlozi budu uvjerljivi i drugima, osim ako nisu utemeljeni na znanju i činjenicama. S obzirom da ja nisam uvjeren u ograničenost uma da spozna istinu na racionalan način, kao što si ti uvjeren, tada mi ne treba transcendencija o kojoj govoriš, jer mi nije potrebno da moja bit bude izmještena iz mene u neko imaginarno biće iz kojeg bi emanirala na meni nepojmljiv način.
Opet Hegel:
Quote:
"To zadovoljavanje malim u primanju ili štedljivost u davanju ne priliči znanosti. Tko traži samo okrepljenje, tko teži za tim da zemaljsku raznolikost svog opstanka i misli zavije u maglu i žudi za neodređenim užitkom tog neodređenog božanstva, neka pogleda gdje će to naći; on će sam lako naći sredstva da sebi nešto dočara i time se šepiri. Filozofija se međutim mora čuvati htijenja da bude utješljiva."
Quote:
KREACIONIST kaže: Pogledaj post
Nadam se samo da ta objektivna utemeljenost, ispravnost i točnost ne znače da je čisti bitak i čisto Ništa jedno te isto. Ustvari, pojmovi su jedno, pa utoliko možemo reći što hoćemo, čak i to da su čisti bitak i čisto Ništa jedno te isto
O istovjetnosti bitka i nebitka vidi gore. A s obzirom da su pojmovi ono univerzalno u partikularnom, onda nisu nešto neodređeno. Mišljenje je moguće samo uz pomoć pojmova. Pa onda ne vidim kako se iz toga zaključuje da možemo reći što hoćemo. Možemo mi reći što hoćemo, ali to nema veze sa logikom i racionalnim mišljenjem.
Sigmund is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.08.2012., 03:43   #25
Orah is online now  
Odgovori s citatom
Old 19.08.2012., 15:06   #26
Platonizam za mase? Napadaš mi Platona? Sad si nadrapal...

Ne znam jesi li znao da je Platon bio najčitaniji filozofijski autor 20og stoljeća?
Po mnogima (među koje se i sam ubrajam) je bio i najveći filozofijski autoritet svih vremena i vjerojatno će to i ostati.
Znači, kako si ti hegelijanac tako sam ja platonist, pa sad da malo razbistrimo pojmove.
Možda će najbolja metoda naše dijalektike biti prilagođena sokratovska ironija u obliku dijaloga koji ionako vodimo kroz našu korespondenciju.

Heidegger je evropsu filozofiju u svim njezinim razvojnim varijacijama od Platona do Nietzchea podveo pod zajednički naziv "metafizike" koja mutatis mutandis koristi pojmovlje iz Platonove misaone radionice.

Heidegger to obrazlaže navodnom "metafizičkom" strukturom evropskih jezika koji svojom gramatikom, a posebno znakovitom sintaksom određuju uvjete razumijevanja i izlaganja našega svijeta.

Ideju (temeljnu riječ Platonova mišljenja) Heidegger prevodi kao "izgled u kojem se biće kao takvo pokazuje. Izgled je pak način prisutnosti." Ideja je za Heideggera znači NAČIN PRISUTNOSTI. Ili još preciznije, način prisutnosti ideje (općeg) u pojedinačnom.

Prisutnost općeg u pojedinačnom privlači pozornost našega promišljanja i analiziranja te kao takva PRISUTNOST postaje nepromjenjiva PREZENTNOST koju Platon naziva ousia tj. biće-esencija-supstancija.

Mišljenje je uprisutnjenje supstancije tj. PREZENTNOSTI IDEJE ("repraesentatio").

S ovom i ovakvom Heideggerovom analizom se slažem. Ali se ne slažem s Heideggerovom egzistencijalnom filozofijom koja život razumijeva s motrišta smrti za razliku od Platona (s kojim se slažem) koji smrt razumijeva pomoću života. Platon npr. u Fedonu poručuje da je ljudska duša "vječnost u vremenu." Kako kršćanski, zar ne? Nije ni čudno da Nietzche kršćanstvo naziva platonizmom za mase...

A sad da se malo osvrnemo na Platonovu (Sokratovu) ironiju kao, kako Schlegel reče, metodu koja u nama izaziva osjećaj suprotnosti o prijekoj potrebi za izricanjem onoga što je neizrecivo, kao i svijest o nemogućnosti toga izricanja.

Platon je najviši predmet mišljenja (ideju) obavio ironijom. Kad sugovornici u šestoj knjizi Države očekuju od Sokrata da im bez okolišanja konačno izloži punu narav vrhovne ideje Dobra, on to odbija učiniti pozivajući se na svoje naznanje: "kako bih mogao govoriti o nečemu kao da znam, o čemu zapravo nema znanja?"

Ideje su dakle transcendentne.

A sad malo sličnosti s pojmom igra(riječima) s kraja mojega zadnjega posta u ovoj temi:

Kaže Platon u Fedru da pisano slovo ne treba uzeti ozbiljno, nego samo kao igru koja će nam poslužiti kao pomoć pri sjećanju, spoznaja je naime zapisana u duši pojedinca za razliku od zapisa na papiru, a spoznaja je dodao bih intuitivna (mistična).

Kruna Sokratova argumentiranja u Fedonu se sastoji u tome da se iz samoga pojma duše zaključuje njezina opstojnost, odnosno neuništivost, a kao najsigurniji logos Sokrat navodi ovu tvrdnju: "sve što je lijepo, lijepo je pomoću lijepoga po sebi."

"Sve stvari dobivaju svoja imena na temelju dioništva (PRISUTNOSTI) u idejama."

Slične samopredikativne iskaze ("lijepo je lijepo") nalazimo kod kasnog Heideggera u promišljanju "biti jezika." Bit jezika Heidegger objašnjava nobičnom konverzijom reda riječi kao "jezik biti." Interesantno, kaj ne?

Heidegger tvrdi u svom članku "Vrijeme i bitak" iz 1962. "da bitak od samog početka zapadno-europskoga mišljenja do danas znači prisutnost (Anwesen)"

Je li stvarnost koju razumijevamo doista parousia: evidentnost, odnosno otkrivenost istinitoga u nešem ostvarivanju i osmišljavanju konačnosti egzistencije?

Platon je okarakterizirao misaoni put kao aproksimativno približavanje našeg načina egzistiranja i razumijevanja do istinitog bitka. Ovaj proces postajanja sličnim (homoiosis) savršenim formama predstavlja po Platonu primarnu zadaću filozofiranja.

Kakvu kvalitativnu novost s obzirom na gore naznačene bitne odredince Platonove ontologije nudi po tebi Hegel?

Ti npr. navodiš čuvenu Hegelovu rečenicu: "Istina je cjelina", pa dozvoli da ja navedem čuvenu Platonovu rečenicu: "Ideja ljepote je istinski prisutna u onome što je lijepo. Nedjeljivo i u cijelosti."

Kako bi ti prokomentirao ovakvo tumačenje Hegela:

He described what he knew best or had heard most, and felt he had
described the universe.
—George Santayana, on Hegel

Prijevod: Hegel je opisao ono što najbolje zna ili o čemu je najviše čuo, i to ga je ispunilo osjećajem da je svojim opisima ustvari dao točan opis svemira.

Što bi tek o Hegelovoj oholosti mogao sve reći Kierkegaard?
Gdje da nađem Kierkegaardove "Filozofijske mrvice"?
Ima ko za prodat?
KREACIONIST is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.08.2012., 20:53   #27
Quote:
KREACIONIST kaže: Pogledaj post
Heidegger to obrazlaže navodnom "metafizičkom" strukturom evropskih jezika koji svojom gramatikom, a posebno znakovitom sintaksom određuju uvjete razumijevanja i izlaganja našega svijeta.
Teško je pitanje koliko struktura jezika odražava svijet oko nas (Aristotel je mislio da odražava), a koliko ga skriva. Sve sam skloniji misli da je sve jezik, ili kako Derrida kaže, "nema ničeg izvan teksta". Derrida kaže da je jezik tkivo metafora koje stvaraju niz metafizičkh iluzija, koje onda različite filozofije i ideologije iskorištavaju za svoje svrhe.

Quote:
KREACIONIST kaže: Pogledaj post
Ideju (temeljnu riječ Platonova mišljenja) Heidegger prevodi kao "izgled u kojem se biće kao takvo pokazuje. Izgled je pak način prisutnosti." Ideja je za Heideggera znači NAČIN PRISUTNOSTI. Ili još preciznije, način prisutnosti ideje (općeg) u pojedinačnom.
Meni to zvuči dosta zbrkano i nerazumljivo. Ovo što Heidegger kaže, bila bi stvar, a ne ideja. A ono što je čini stvari jest jedinstvo njenih osobina, ili stvar-nost (njem. Dingheit; eng. thingness). Ono, pak, što je kao opće prisutno u pojedinačnom, bio bi pojam, dakle opet ne ideja (u Platonovom smislu). Platonova ideja i Hegelova apsolutna ideja, koja je zapravo svjetski duh, prilično su različite stvari. Apsolutna ideja predstavlja cjelinu prirode koja koja je došla do tog stupnja da je postala svjesna same sebe. Što se tiče tzv prisutnosti, ona je možda također metafizička iluzija. Gore spomenuti Derrida govori o "metafizici prisutnosti", i ne prihvaća stanovište prema kojem jezik reprezentira ili korespondira s nekom realnom stvari koja bi bila izvan ljudskog uma ili jezika ("nema ničeg izvan teksta").

Quote:
KREACIONIST kaže: Pogledaj post
Prisutnost općeg u pojedinačnom privlači pozornost našega promišljanja i analiziranja te kao takva PRISUTNOST postaje nepromjenjiva PREZENTNOST koju Platon naziva ousia tj. biće-esencija-supstancija.
Ousia je bitak. Ne bih tako postavio stvari da opće u pojedinačnom privlači naše promišljanje ili da je negdje "prisutno", nego je opće u pojedinačnom definicija pojma, koji je pak proizvod ljudskog uma, a ne postoji negdje izvan njega kao neovisni entitet. Dakle mišljenje "proizvodi"pojam, ili točnije rečeno, mišljenje je moguće samo uz pomoć pojma. Kant bi rekao "mišljenje bez pojma je prazno".


Quote:
KREACIONIST kaže: Pogledaj post
S ovom i ovakvom Heideggerovom analizom se slažem. Ali se ne slažem s Heideggerovom egzistencijalnom filozofijom koja život razumijeva s motrišta smrti za razliku od Platona (s kojim se slažem) koji smrt razumijeva pomoću života. Platon npr. u Fedonu poručuje da je ljudska duša "vječnost u vremenu." Kako kršćanski, zar ne? Nije ni čudno da Nietzche kršćanstvo naziva platonizmom za mase...
Naravno. Znači, slažeš se da je kršćanstvo platonizam za mase? To da je ljudska duša "vječnost u vremenu", samo je jedna strana ljudske samosvijesti, ili ljudskog egzistencijalnog osjećaja, ako hoćeš; ili ljudskog stanja. Druga strana čovjeka je ono promjenjivo, nestalno, uvjetovano, smrtno. Nesretna svijest je bolno svjesna tog proturječja i očajnički traži izlaz iz njega.


Quote:
KREACIONIST kaže: Pogledaj post
Platon je najviši predmet mišljenja (ideju) obavio ironijom. Kad sugovornici u šestoj knjizi Države očekuju od Sokrata da im bez okolišanja konačno izloži punu narav vrhovne ideje Dobra, on to odbija učiniti pozivajući se na svoje naznanje: "kako bih mogao govoriti o nečemu kao da znam, o čemu zapravo nema znanja?"

Ideje su dakle transcendentne.
Možda je Sokrat (Platon) htio reći da se radi o idealu kojemu možemo samo težiti, a nikada ga u potpunosti dostići.

Quote:
KREACIONIST kaže: Pogledaj post
Kaže Platon u Fedru da pisano slovo ne treba uzeti ozbiljno, nego samo kao igru koja će nam poslužiti kao pomoć pri sjećanju, spoznaja je naime zapisana u duši pojedinca za razliku od zapisa na papiru, a spoznaja je dodao bih intuitivna (mistična).
Kaže i Hegel da zapišeš na papir koliko je sati, jer istina ne može ništa izgubiti na istinitosti, ako ju se zapiše. Pa kad onda nakon nekog vremena pogledaš što si napisao, vidjet ćeš da je ta istina isparila. Radi se o prvom stadiju svijesti ("osjetilna izvjesnost") na putu prema aspolutnom znanju. Za mene je spoznaja logična i racionalna, a ne mistična.

Quote:
KREACIONIST kaže: Pogledaj post
Kruna Sokratova argumentiranja u Fedonu se sastoji u tome da se iz samoga pojma duše zaključuje njezina opstojnost, odnosno neuništivost, a kao najsigurniji logos Sokrat navodi ovu tvrdnju: "sve što je lijepo, lijepo je pomoću lijepoga po sebi."

"Sve stvari dobivaju svoja imena na temelju dioništva (PRISUTNOSTI) u idejama."
Ne vidim vezu. Tako su kasnije iz same ideje o bogu, zaključivali o njegovoj nužnoj egzistenciji, ali takvi argumenti su jednostavno neispravni i u filozofiji odbačeni. Što bi bilo "lijepo po sebi" teško je reći, ali vjerojatno ništa nije "po sebi", pa tako ni ono lijepo. Lijepo je uvijek "za" nekoga.

Quote:
KREACIONIST kaže: Pogledaj post
Heidegger tvrdi u svom članku "Vrijeme i bitak" iz 1962. "da bitak od samog početka zapadno-europskoga mišljenja do danas znači prisutnost (Anwesen)"

Je li stvarnost koju razumijevamo doista parousia: evidentnost, odnosno otkrivenost istinitoga u nešem ostvarivanju i osmišljavanju konačnosti egzistencije?
Heidegger prvo prikazuje bitak bitno kao tubitak (dasein - temin koji upotrebljava i Hegel), koji je konačan, a onda kreće prema bitku kao nečem aktivnom. Teško mi je reći na što on tu misli i kakva bi bila narav takvog aktivnog bitka. Ta prisutnost nije stvar. Ali kako neki autori prevode "Anwesen" kao "emergencija" ili "emergentno", možda ipak naslućujem smisao. To je ono što daje prisutnost onome prisutnome. Možda ono što Hegel zove "postajanjem"? Kako bilo, prisutnost je uvijek prisutnost za nekoga, a ne visi u nekom zrakopraznom prostoru.

Quote:
KREACIONIST kaže: Pogledaj post
Platon je okarakterizirao misaoni put kao aproksimativno približavanje našeg načina egzistiranja i razumijevanja do istinitog bitka. Ovaj proces postajanja sličnim (homoiosis) savršenim formama predstavlja po Platonu primarnu zadaću filozofiranja.

Kakvu kvalitativnu novost s obzirom na gore naznačene bitne odredince Platonove ontologije nudi po tebi Hegel??
Rekao sam jednom ranije da kod Hegela nema ničeg spektakularno novog. On je samo logično sredio i posložio stvari; učinio sintezu sve dotadašnje filozofije. On izriče misao sličnu Platonovoj kad govori o apsolutnoj ideji kao o idealu kome se duh približava; o apsolutnoj ideji kao čistoj "ideji ideje" u kojoj svemir spoznaje samog sebe; uz pomoć koje ljudi djeluju potpuno svjesno u skladu sa svojom vlastitom prirodom. Jedino što kod Hegela nema potrebe za neovisnom egzistencijom savršenih formi - one proizlaze iz duha u njegovom povijesnom razvoju, a ne duh iz njih.

Quote:
KREACIONIST kaže: Pogledaj post
Kako bi ti prokomentirao ovakvo tumačenje Hegela:

He described what he knew best or had heard most, and felt he had
described the universe.
—George Santayana, on Hegel

Prijevod: Hegel je opisao ono što najbolje zna ili o čemu je najviše čuo, i to ga je ispunilo osjećajem da je svojim opisima ustvari dao točan opis svemira.
A čuj, netko bi mogao sastaviti antologiju glupih komentara američkih filozofa o Hegelu. Jedino bi među njima bilo teško naći nekoga tko je doista čitao Hegela. Kao prvo, nije Hegel opisivao svemir, nego duh; narav realnosti kako nam se prikazuje kroz duh; svemir koji se razvija do stupnja da postaje svjestan samog sebe. I nije imao osjećaj, nego je znao, da je to učinio. Znao je da je svojom sintezom zaokružio filozofiju. Pri tome, nema tu nikakve oholosti. O tome sam već ranije...

BTW, ne znam kakva je funkcija one slike gore u postu #25?

Zadnje uređivanje Sigmund : 19.08.2012. at 20:59.
Sigmund is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.09.2012., 19:15   #28
"Kad mislim, odustajem od svoje subjektivne partikularnosti, zaranjam u materiju, puštam misao da slijedi svoj vlastiti tijek; i loše mislim kadgod dodajem nešto vlastito."

G. W. F. Hegel

Quote:
But what exactly does this mean? It means first of all that one give up the
aspiration to control the path of thinking. We are not to be the ones who decide
that this or that concept should now be considered, nor are we responsible for
marshalling arguments in favor of or against a particular idea. We are simply to
follow wherever presuppositionless thought takes us and to attend to and think
through whatever concepts it leads us to. Through this process we uncover the
ultimately dialectical character of thought. But as David Kolb astutely notes,
“that does not make us lords of its motion.” Hegel is as aware as Nietzsche
that understanding can serve our interest in power and control. But in contrast to
Nietzsche, he does not regard all thought as an expression of the will to power:
to seek to understand is not by its very nature to seek to dominate. Rather, genuine
philosophical thought begins only when we relinquish the desire to dominate
through understanding and let ourselves be guided by thought itself.
Stephen Houlgate: The Opening of Hegel's Logic

Zadnje uređivanje Sigmund : 02.09.2012. at 19:24.
Sigmund is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.09.2012., 22:58   #29
Imam jedno pitanje za Vas ušesnike ove rasprave o Hegelu. Koliko je on sam po sebi, a kroz to i vlastitom filozofijom, bio euro-centričan? Često čujem taj izraz od strane njegovih kritičara.
__________________
Kakva novogradnja? Tražite muslimanske kuće sa zapadne strane Neretve i kupujte to. Bliže su centru od bilo kojeg stana u međuprostoru između Mostara i Širokog. Zar je toliki problem preuzeti par muslimanskih kvartova koji neugodno strše na našoj strani grada i osigurati stolni grad? (Tomislav Diablo)
spiritual beggar is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.09.2012., 22:07   #30
Quote:
spiritual beggar kaže: Pogledaj post
Imam jedno pitanje za Vas ušesnike ove rasprave o Hegelu. Koliko je on sam po sebi, a kroz to i vlastitom filozofijom, bio euro-centričan? Često čujem taj izraz od strane njegovih kritičara.
Od kojih? Nije se Hegel bavio etnologijom da bi bio eurocentričan. U kojem smislu uopće primijeniti taj termin na nekoga tko je umro 1830 godine?
Sigmund is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.09.2012., 02:11   #31
Jest, Hegel je eurocentrik, jedan od najvećih; zato ga i volim. Za razliku od marksizma, Hegelova dijalektika je "više" "dijalektika vrste", nego "roda", što je logična posljedica idealizma koji za varijable ima običajne, religijske i kulturološke odrednice. U svojoj Filozofiji (metafizici) povijesti je jasno posložio stvari: Od apsolutnog Istoka vrijede nešto samo Perzija, Izrael (v. Berdjajev) i Egipat, arapsko carstvo fanatizma tako-tako, kao i Feničani, Kina mu je gusta neprovidna masa, a Indija zemlja fantazije srasla u prirodu i udubljena u apstraktnu općenitost. Sve one ne mogu izdržati kritiku čina. Ništa bolji nije opis ni subsaharske Afrike, najbolje domovine divljih grabežljivih zvijeri, zmija svake vrste, čarobnjaka... rub čija je atmosfera otrovna za Europljane. Sjevernoamerički Indijanci su divljaci koji se opiru progresivnim snagama bijelih ljudi, a Slaveni manje povijesni narodi koji su tek nedavno ušli u povijest ili se tek nešto očekuje od njih. Germanska kultura, kao jedini nasljednik stare Helade, stoji na vrhu kao predvodnik svih svjetsko-povijesnih kretanja. Naravno da je Hegel neodrediv ni kao konzervativac ni kao "progresivac". Pobornik je francuske građanske revolucije, Napoleona, ujedinjene Europe, apologet pruske države, luteranstva, privatnog vlasništva i tog toliko višeznačnog kraja povijesti... Upravo ta neuhvatljivost je sva njegova draž, i kao neutralan teren podložan je bespoštednom svojatanju od strane svih ideoloških pozicija. Doprinos i utjecaj klasičnog njemačkog idealizma je bio toliko dalekosežan i veličanstven da je istovremeno ovjekovječio i upropastio Njemačku!
__________________
Rođen sam u preriji, gdje vjetar slobodno puše i gdje ništa ne može slomiti sunčevu svjetlost.

Zadnje uređivanje Idol Vijandota : 08.09.2012. at 03:07.
Idol Vijandota is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.09.2012., 19:46   #32
Nisam baš čitao Hegelovu filozofiju povijesti, ali lijepo si to napisao. Samo, valja imati na umu to kad je Hegel živio i pisao. Vjerojatno tada u Europi nije bilo niti jednog jedinog čovjeka koji nije bio "eurocentrik". Primjenjivati takve epitete na nekoga tko je živio početkom 19 stoljeća čini mi se pomalo neprimjerenim. Hegel je živio u duhu svog vremena (sam pojam "duha vremena", hegelijanski je pojam).
Sigmund is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.09.2012., 22:11   #33
Quote:
Sigmund kaže: Pogledaj post
Nisam baš čitao Hegelovu filozofiju povijesti, ali lijepo si to napisao. Samo, valja imati na umu to kad je Hegel živio i pisao. Vjerojatno tada u Europi nije bilo niti jednog jedinog čovjeka koji nije bio "eurocentrik". Primjenjivati takve epitete na nekoga tko je živio početkom 19 stoljeća čini mi se pomalo neprimjerenim. Hegel je živio u duhu svog vremena (sam pojam "duha vremena", hegelijanski je pojam).
"Eurocentričan" u smislu ondašnje kulturne dominacije i imperijalizma. To je taj "duh vremena", koji ni po čemu nije univerzalan, čak je i dosta subjektivan. @Idol Vijandota je njegova razmišljanja dosta dobro apostrofirao, pogotovo po pitanju te civilizacijske progresije i podjele na tzv. historijske i ahistorijske narode.
Po meni je to koketiranje sa rasizmom po "duhu" tadašnjeg vremena, što nije iznenađujuće, jer je i sam Marx tvrdio za Arape kako moraju biti "predstavljeni" od strane Okcidenta, jer to Orijent, sam po sebi, nije u stanju.
__________________
Kakva novogradnja? Tražite muslimanske kuće sa zapadne strane Neretve i kupujte to. Bliže su centru od bilo kojeg stana u međuprostoru između Mostara i Širokog. Zar je toliki problem preuzeti par muslimanskih kvartova koji neugodno strše na našoj strani grada i osigurati stolni grad? (Tomislav Diablo)
spiritual beggar is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.09.2012., 22:26   #34
Quote:
spiritual beggar kaže: Pogledaj post
"Eurocentričan" u smislu ondašnje kulturne dominacije i imperijalizma. To je taj "duh vremena", koji ni po čemu nije univerzalan, čak je i dosta subjektivan. @Idol Vijandota je njegova razmišljanja dosta dobro apostrofirao, pogotovo po pitanju te civilizacijske progresije i podjele na tzv. historijske i ahistorijske narode.
Po meni je to koketiranje sa rasizmom po "duhu" tadašnjeg vremena, što nije iznenađujuće, jer je i sam Marx tvrdio za Arape kako moraju biti "predstavljeni" od strane Okcidenta, jer to Orijent, sam po sebi, nije u stanju.
Sve je subjektivno. Ima U Hegelovoj "Fenomenologiji" nekoliko dosta opakih rečenica o Židovima, pa ga možemo prozvati i antisemitom. A ima i nekih rečenica po kojima ga možemo prozvati komunistom i ateistom (što definitivno nije bio). Što iz tadašnje perspektive znači "rasist"? Sama riječ rasizam u ono vrijeme ne postoji. Jedini koji je u ono vrijeme pisao o "plemenitom divljaku" bio je Rousseau, ali i on upotrebljava termin "divljak". Ali ako kažemo da je Hegel bio eurocentričan, onda bismo, ako bi se neprimjereno vodili našim sadašnjim kriterijima, za svakog obrazovanog, uspješnog čovjeka koji je živio u ono vrijeme i koji je bio "normalan" pripadnik zajednice, dobro prilagođen, razuman, moralan i po svim tadašnjim kriterijima "dobar" pripadnik zajednice, morali reći da je bio eurocentričan, imperijalist, rasist, muški šovinist, vjernik, itd.
Sigmund is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.09.2012., 21:13   #35
Quote:
Sigmund kaže: Pogledaj post
Ali ako kažemo da je Hegel bio eurocentričan, onda bismo, ako bi se neprimjereno vodili našim sadašnjim kriterijima, za svakog obrazovanog, uspješnog čovjeka koji je živio u ono vrijeme i koji je bio "normalan" pripadnik zajednice, dobro prilagođen, razuman, moralan i po svim tadašnjim kriterijima "dobar" pripadnik zajednice, morali reći da je bio eurocentričan, imperijalist, rasist, muški šovinist, vjernik, itd.
Zar u svoje vrijeme baš na takav sličan način Nietzsche nije i sam promišljao i doživljavao ondašnje njemačko društvo?

Quote:
"Od oduševljanja "njemačkim nacionalnim karakterom" postigao sam vrlo malo, a još manje od želje da se ova "slavna" rasa održi čistom. Naprotiv, naprotiv..." ( Nietzsche)
__________________
Kakva novogradnja? Tražite muslimanske kuće sa zapadne strane Neretve i kupujte to. Bliže su centru od bilo kojeg stana u međuprostoru između Mostara i Širokog. Zar je toliki problem preuzeti par muslimanskih kvartova koji neugodno strše na našoj strani grada i osigurati stolni grad? (Tomislav Diablo)
spiritual beggar is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.06.2013., 11:05   #36
Hegelijanski model ekonomskog rasta

http://www.scribd.com/doc/145646396/...el-Stevo-Pucar
Djuro Chvorovic is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.06.2013., 17:48   #37
Quote:
Sigmund kaže: Pogledaj post
Pitanje je što je kod Hegela Logos. Vjerojatno duh ili apsolutni pojam? Hegel sam ne upotrebljava tu riječ.
Logos je um (ideja), bit duha i prirode. Logos je i kretanje uma - dijalektika.

Quote:
Ja ne bih rekao da je duh primaran, a materija sekundarna. Sve je to isto. Rješenje dolazi kad samosvjest shvati istovjetnost subjekta i objekta. Ni subjekt ni objekt nisu primarni.
Ovo nije Hegel. Za njega je duh primaran. U prirodi je bitak otuđen, priroda je antiteza čistom bitku, drugobitak (Anderssein). Tek u duhu ideja stječe svijest o sebi.

Quote:
Pokazalo se da Hegel sasvim dobro podnosi nemetafizičku interpretaciju. Ne samo to, nego u njoj blista novim svjetlom. Hegel je inspirativan zbog svoje neisključivosti.
I Bibliju možeš interpretirati nemetafizički. Pitanje je točnosti interpretacije.
Apsolutni idealizam zvuči neisključivo? Neshvatljivo mi je kako netko može metafiziku interpretirati nemetafizički.

Quote:
Ja se ne opterećujem s Hegelovom vjerom i kakva je ona bila. Njega su jedni optuživali da je ateist, a jedni da je nepopravljivi mistik. Marx je žestoko napadao njegov "misticizam", a istodobno je govorio da je Hegelova filozofija "posljednja riječ filozofije" i do smrti se smatrao Hegelovim učenikom.
Pa Hegelova filozofija jest misticizam, tu je Marx u pravu. No, njemu je Hegelova dijalektika poslužila kao teorijski izvor marksizma tako što ju je on okrenuo na noge ('kod hegela dijalektika dubi na glavi') da bi otkrio racionalno jezgro ispod njene mistične ljušture. Marx govori o mistificiranom i racionalnom obliku dijalektike, pri čemu je prvi služio opravdanju stvarnosti, a drugi uvodi razumijevanje negacije postojećeg stanja i njegove nužne propasti jer svaki postojeći oblik shvaća kao proces, kao nešto prolazno, te je u svojoj biti kritički i revolucionaran.

Quote:
To je za njegovu filozofiju potpuno nebitno. Ona jednako važi i za vjernika i za ateista. Ne proturječi ni jednom ni drugom. Pa, iako je rekao da je svaka filozofija u krajnjoj liniji teologija, niti tu izjavu ne treba shvatiti u religijskom smislu. Kao što rekoh, potrebno se malo uzdići na višu perspektivu, iznad zasada pučke religioznosti.
Hegel: "Logiku valja shvatiti kao sustav čistog uma, kao carstvo čiste misli. To je carstvo istina, kakva je ona nezastrta po i za sebe. Može se stoga reći da je taj sadržaj prikaz Boga kakav je on u svojemu vječnome biću prije stvaranja prirode i jednog konačnog duha. "

Dakle, ontologija=logika=teologija
Misliš li da se i Hegel trebao izdići iznad pučke religioznosti?

Quote:
Hegelov duh nije ništa mistično.
Onda je Marx krivo shvatio taj duh.

Quote:
Bitak i ništavilo (nebitak) su isto. Radi se o jednoj vrlo logičnoj ideji koju nije teško shvatiti. Bitak je bit bića. Bit onoga što jest, što postoji. Radi se, dakle, o krajnjoj apstrakciji. Apstrahiranje znači odbacivanje onoga što je nebitno, kako bismo na kraju došli do onoga što je bitno - do biti. U slučaju postojanja, kad odbacimo sve što je nebitno, kad od neke stvari apstrahiramo sve karakteristike koje nisu bitne za njeno postojanje, ne preostaje nam ništa - to jest, ostaje nam ništavilo, nebitak.
Bitak i ništa su identični i kontradiktorni zato što je bitak najapstraktniji i sadržajno najprazniji pojam o kojemu ništa ne možemo reći, no između bitka i ništa se odvija bivanje, i to kao nastajanje ako ide od ništa prema bitku i nestajanje ako ide od bitka prema ništa.

Quote:
Platonova ideja i Hegelova apsolutna ideja, koja je zapravo svjetski duh, prilično su različite stvari. Apsolutna ideja predstavlja cjelinu prirode koja koja je došla do tog stupnja da je postala svjesna same sebe.
Apsolutna ideja nije priroda koja je postala svjesna sebe već um koji je u prirodi otuđen, a u duhu svjestan sebe.

Zadnje uređivanje Lachen : 17.06.2013. at 18:00.
Lachen is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.06.2013., 12:28   #38
Quote:
Lachen kaže: Pogledaj post
Logos je um (ideja), bit duha i prirode. Logos je i kretanje uma - dijalektika.
.. nije zakon .. ?
alim is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.06.2013., 13:34   #39
Quote:
alim kaže: Pogledaj post
.. nije zakon .. ?
jest. zakon uma je zakon zbilje
Lachen is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.06.2013., 14:22   #40
Quote:
Logos je um (ideja), bit duha i prirode. Logos je i kretanje uma - dijalektika.
Quote:
jest. zakon uma je zakon zbilje
.. logos .. um .. bit .. duh .. priroda .. kretanje uma .. dijalektika .. zakon .. .. to su neki pojmovi .. i neke riječi ..

.. što tebi znači .. zakon .. ?
alim is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 23:55.