'Obična' ljubav

[ruby43]

Nisi više klinka, razmisli od svemirske ljubavi ni s, godine ti prolaze, on očito nije spreman, a sve mi se čini da i nikada neće biti spreman, podignuti Vašu vezu na viši nivo, brak, djeca i sl., ne brini, ne zamaraj se što misle i kažu tvoji roditelji, bitno je da si ti sretna. Ne bih ja više, o neeee bila sa maminim sinekom jedincem, prošla sam to na žalost . . . prekinula s "dotičnim" i postoji vjerujem postoji negdje netko samo tvoj, možda baš ovaj dečko s kojim si kliknula. Eto . . .

[Ruza2008987]

ivanah kaže:

Nisam nikad bila ludo zaljubljena u njega (mislim da možda uopće), jednostavno se iz druženja rodila lijepa i mirna veza, bez puno kemije.
Može li čovjek biti sretan cijeli život u takvim okolnostima? Ima li smisla u ovim godinama tražiti više od toga? Uvijek sam mislila da se nikada neću zadovoljiti s tim, a sad vidim da upravo idem u tom smjeru.
Da stvar bude zajebanija, na zadnjem putovanju sam upoznala nekog s kim sam odmah kliknula. Upoznali smo se u ta 3 tjedna u najgorim izadnjima i dalje se sviđamo jedan drugom, dopisujemo se non stop skoro mjesec i pol dana. Dakle nije to samo ona kemija zbog koje prestaneš razmišljati racionalno, već se poklapamo u 10000 stvari, mislim da nisam s nikim do sad kliknula tako.
I šta dalje sad?

U kojim godinama? Zvucis kao da si na samrti i nemas nista od zivota vise. Pa tek si pocela! Prvih 20 si ionak bila dijete. Tek si sad pocela biti svjesna sebe u potpunosti i postavljati si stvari onako kako zelis i kako te usrecuje. Nikad nije kasno za maknuti se iz negative. Pa radije biti sam, nego ubiti iducih 30 godina na nesto dosadnjikavo i neispunjavajuce.

Probaj s novim, klik se dogodio, sanse su dobre da se nesto dogodi. Ako i ne, ne brini, nisi nista izgubila.

[lorena-ny]

ivanah kaže:

:klap:

Ma gledam oko sebe malo prijatelje, poznanike...i većina živi u tim 'običnim' ljubavima, neke čak nisu ni to, pa žive i opstaju, jer je takav 'red'. Pa si mislim možda mogu i ja .
Uz to, muka mi je i od objašnjavanja roditeljima (zašto si nas upoznala s njim ako ćeš ga sad ostaviti , sad bi se trebala udat i imat djecu, a moji znaju biti vrlo okrutni). Dođe mi da pobjegnem i nikad se više ne vratim kad se toga sjetim.
Možda je to samo neka prolazna faza, možda je to normalno u nekom stadiju veze? Možda...možda...možda sam si skroz glupa

@dugi - priznajem da sam i o tome razmišljala, tim više što je taj netko s kim klikam iz druge države. Ne daleke ali ipak...

nda, vecina zivi u tim kako kazes - obicnim ljubavima-.
zive i opstaju,jer? se dobro slazu,vole slicne stvari,ona ce biti dobra mama,vrijedna,kuha pere,cisti,radi, on dobar tata...itd itd


opstaju da..

sve je stvar toga jel i ti sebi zelis takav brak?
a imas jedan zivot.pusti godine sto idu i sta selo misli.

i reci svojima da,sutra se udam,prekosutra rastavim i ukoliko nemas sredjene uvjete,vratis svojima skupa s djecom, cisto im napomeni

stoga,nek te puste da zivis po svom.

ja bih ti savjetovala da sacekas onog u kog ces se zaljubiti,i koji ce u tebe biti zaljubljen,koji ce te zeljeti i goriti za tobom. a ima toliko muskaraca.

[sanjita]

za biti u braku iz koristi (ne mislim samo materijalne, nego kad ti se netko čini "dobra prilika", "što će selo reći", "sve su se frendice udale") treba imati jedan određen karakter, treba tobom vladati ratio, nikako emocije. takvi ljudi postoje, oni si uštimaju sve po svom.

ako nisi takva i udaš se za nekog koga ne voliš, sjebat ćeš si ostatak života, a i razvesti vrlo brzo.

[Donna D]

Ne vidim ni jedan razlog čak ni za racionalan brak bez velikih emocija. I sama kažeš da nemate skoro nikakva zajednička interesovanja , ništa što vas vezuje osim dugog prijateljstva i navike.

Probaj sa tim drugim

[Out of the Way]

ivanah kaže:

Nemamo puno zajedničkih interesa, što me u početku nije smetalo, ali zadnjih mjeseci razmišljam kako bi bilo provesti život s nekim s kim gotovo nemaš o čemu ni razgovarati (osim o njegovom poslu jelte). Ja sam dosta aktivna, volim sport, putovanja, a on je totalni pasivac.

Nisam nikad bila ludo zaljubljena u njega (mislim da možda uopće), jednostavno se iz druženja rodila lijepa i mirna veza, bez puno kemije.
Može li čovjek biti sretan cijeli život u takvim okolnostima? Ima li smisla u ovim godinama tražiti više od toga?
I šta dalje sad?

Kako bi bilo provesti zivot sa nekim s kim nemas apsolutno nista zajednicki? tuzno i isprazno...

Ne moze covjek biti sretan u takvim okolnostima. Naprotiv, ako zelis biti cijeli zivot jadna i nesretna- onda samo daj.

Savjet- prekini iste sekunde. Bolje je neuporedivo biti sam.