Proročanstvo Ivana Pavla II o Europi u trećem tisućljeću

[Basta]

Khulus kaže:

Navodiš pomno odabrane figure, naravno preskočivši x obrnutih primjera, a poglavito tutnjanje zapadne Europe i osnivanje kolonija po praktično cijelom svijetu. Ali sve se vraća, sve se plaća.

Ako se sve vraća, vratite Istanbul, Malu Aziju, Iran, Pakistan, Afganistan, Irak, Siriju, Libanon, Jordan, Egipat, Sudan, Libiju, Tunis, Alžir, Maroko. I to samo za početak.

[cestar]

Postoji ona fraza pred važne utakmice, "ne razmišljamo o igri protivnika, već o vlastitoj"...
Iako ne vidim vjernike druge vjere kao protivnike (možda će netko reći kako ne želim vidjeti), analogija ostaje.

Nije starim Rimljanima pomogla borba sa "unutrašnjim i vanjskim neprijateljem". Pogledajmo što je sa vjerom u srcima i kako se očituje u djelima.

Nekada sam i ja o povijesnim bitkama čitao sa strašću poklonika kaubojskih romana i saga o zvjezdanim ratovima... sa godinama malo mijenjaš perspektivu (ne odnosi se to na sve, naravno... ).

[Beljki]

Srebrni-medvjed kaže:

Ako je neka država ili regija bezbožna i okrenuta materijalnim uživanjima, onda je sigurno da će propasti.

Ne trebaš biti vidovnjak da to vidiš, samo treba zbrojiti dva i dva

Da, vidimo u paksi da su zemlje sa najvise ateista sto na putu u propast (Kina), sto odavno na dnu (Japan, Francuska, Australija, Island) i svi bijeze iz uzasa zivota u njima, dok su one sa najvise vjernika (Etiopija, Malawi, Niger, Burundi, Djibuti, Somalija..) naprosto u stratosferi uspjeha i svi se ubijaju migrirat u njih kolko im je dobro.

[Beljki]

Kudum kaže:

Ovo po mojem uvjerenju nije proročanstvo bivšeg pape, nego tipična dijagnoza stanja u obezboženoj Evropi. I to vam je budućnost, jer Bog je obećao - kad ljudi prestanu vjerovati, poslaće drugi narod, bolji od njih, koji će biti Bogu zahvalniji na blagodatima. To vam je budućnost. Srebrni medvjed je odlično objasnio: Tako ja znam za sluičajeve nekoliko desetina crkava u Holandiji, Njemačkoj i Britaniji, koje su postale prazne pa su zbog toga prodate muslimanima. Od tada, te građevine su ponovno pune života. Radosna dječica se igraju u dvorištu, omladina i stariji ljudi se mole Stvoritelju, pri svakoj ima kuhinja gdje ghladni mogu jesti, bez obzira na vjeru ili nevjeru, biblioteka je tu, mesara sa halal mesom... itd.

Čak i Rusija, koja je puno pobožnija od Evrope, trpi isti problem.
Pogledaj riječi vladike Ruske Crkve g. Dimitrija Smirnova:

www.youtube.com/watch?v=_VjE_OyuKGI&t=0m12s

Imao sam priliku da ga osobno upoznam, izuzetno fin i staložen čovjek.

U Europu ce mozda "Bog" materijalih interesa poslati muslimane zato sto su primitivni i nesposobni stvoriti suvisao sustav u vlastitoj zemlji pa bjeze onima koji su sposobniji.

Ne vidim da sa time imaju jednakih problema u bezboznoj Australiji ili Japanu.
Cista geografija.

[Srebrni-medvjed]

Beljki kaže:

Da, vidimo u paksi da su zemlje sa najvise ateista sto na putu u propast (Kina), sto odavno na dnu (Japan, Francuska, Australija, Island) i svi bijeze iz uzasa zivota u njima, dok su one sa najvise vjernika (Etiopija, Malawi, Niger, Burundi, Djibuti, Somalija..) naprosto u stratosferi uspjeha i svi se ubijaju migrirat u njih kolko im je dobro.

Nije stvar u lovi, nego čija kultura ide silazno, a čije uzlazno.
Navede afričke države su vitalna stanovništva čije kultura bez problema opstaje, dok europsko stanovništvo stari i izumire

Većina Kineza vjeruje u spiritizam i nadnaravne pojave
https://en.wikipedia.org/wiki/Religion_in_China

[Beljki]

Srebrni-medvjed kaže:

Nije stvar u lovi, nego čija kultura ide silazno, a čije uzlazno.
Navede afričke države su vitalna stanovništva čije kultura bez problema opstaje, dok europsko stanovništvo stari i izumire

Većina Kineza vjeruje u spiritizam i nadnaravne pojave
https://en.wikipedia.org/wiki/Religion_in_China

Ja, Somalijci su vitalni pirati i krimosi. Ako ne umiru od gladi, idealno drustvo

Demografski problemi su gotovo uvijek direktno u vezi sa socialno-ekonomskim prosperietom, a ne razinom religiznosti. DOduse i ona je u korelaciji sa istim, sto si jadniji to se vise vatas za Boga.

Spiritizam nije teizam, karakteristika je recimo novoreligijskih pokreta po istocnoj aziji snazna materijalna komponenta (zdravlje, novac), a cak u J. Koreji gdje je izrazeno krscanstvo primat ima prosperity gospel, opet izrazena materijalisticka komponenta. Spiritizam je dio tog mentalnog sklopa, trazi se kroz to materijalni probitak.

[Bosniac1]

Basta kaže:

http://thegatewaypundit.com/2017/11/...ecline-europe/

Ovaj pope paul se ne snalazi u Prostoru i Vremenu!

[Bosniac1]

Basta kaže:

Ako se sve vraća, vratite Istanbul, Malu Aziju, Iran, Pakistan, Afganistan, Irak, Siriju, Libanon, Jordan, Egipat, Sudan, Libiju, Tunis, Alžir, Maroko. I to samo za početak.

Vratili bi ali nema ko da uzme,ne znamo kome,
pazite,jer da ne izgubite i ono što sada imate.
Nešto slabo ti ide znanost o Ajetima/Znakovima!

[Khulus]

Basta kaže:

Ako se sve vraća, vratite Istanbul, Malu Aziju, Iran, Pakistan, Afganistan, Irak, Siriju, Libanon, Jordan, Egipat, Sudan, Libiju, Tunis, Alžir, Maroko. I to samo za početak.

U redu, onda nek kršćani vrate sve teritorije ikad, jer Isusovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Nešto se Martelu nije dalo okretati drugi obraz je li?

Kad smo već kod izvrnute logike...

[Khulus]

cestar kaže:

Postoji ona fraza pred važne utakmice, "ne razmišljamo o igri protivnika, već o vlastitoj"...
Iako ne vidim vjernike druge vjere kao protivnike (možda će netko reći kako ne želim vidjeti), analogija ostaje.

Nije starim Rimljanima pomogla borba sa "unutrašnjim i vanjskim neprijateljem". Pogledajmo što je sa vjerom u srcima i kako se očituje u djelima.

Nekada sam i ja o povijesnim bitkama čitao sa strašću poklonika kaubojskih romana i saga o zvjezdanim ratovima... sa godinama malo mijenjaš perspektivu (ne odnosi se to na sve, naravno... ).

Gotovo svatko čita o bitkama strastveno navijajući za jednu ili drugu stranu. A onda ili sazrije ili ne sazrije.

Međutim ovo jeftino zazivanje "proročanstava" je baš dno, umjesto vraćanja osnovnim vrijednostima koje su ipak nosile Europu kroz stoljeća, usprkos svim ratnim vihorima.

Više cijenim kršćansku Europu koja je bar imala nekakav identitet i počela.

[Beljki]

Khulus kaže:

U redu, onda nek kršćani vrate sve teritorije ikad, jer Isusovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Nešto se Martelu nije dalo okretati drugi obraz je li?

Kad smo već kod izvrnute logike...

Moze. Vracanje u predabrahamske poganske sfere, prije nego sto se politika (pocevsi sa ranom zidovskom) odlucila izmislit besmislene monoteizme u svrhu stvaranja arhetipsko-psiholoke i plemensko-socialne osnove za feudalno uredjenje, homogenizaciju i drusvenu kontrolu.

Tome se u modernoj varijanti nedominacijskih "duhovan ali ne i religizan" oblika ionako opet priblizavamo.

Sve su propovjednicke megareligijske uravnilovacke skupine sustinski uzurpacijske parazitske tvorevine, iako najmanje zidovska s obzirom da su utjecaj ogranicili na vlasiti etnos i druge ne prcaju u mozak sa istim.

[Khulus]

Beljki kaže:

Ja, Somalijci su vitalni pirati i krimosi. Ako ne umiru od gladi, idealno drustvo

Pa zapravo jesu. Da se razumijemo, ti uvjeti života su strašni, ali oni su vitalni usprkos tome što se bore za opstanak jer demografski rastu, i ne napuštaju vjersko-kulturni identitet. Jedno podržava drugo. A Europa usprkos svim materjalnim blagodatima umire.

Beljki kaže:

Moze. Vracanje u predabrahamske poganske sfere, prije nego sto se politika (pocevsi sa ranom zidovskom) odlucila izmislit besmislene monoteizme u svrhu stvaranja arhetipsko-psiholoke i plemensko-socialne osnove za feudalno uredjenje, homogenizaciju i drusvenu kontrolu.

Tome se u modernoj varijanti nedominacijskih "duhovan ali ne i religizan" oblika ionako opet priblizavamo.

Sve su propovjednicke megareligijske uravnilovacke skupine sustinski uzurpacijske parazitske tvorevine, iako najmanje zidovska s obzirom da su utjecaj ogranicili na jedan etnos i druge ne prcaju u mozak sa istim.

Repliciram Basti na njegovo besmisleno "vraćanje", gdje promatra povijest iz tipične perspektive žrtve, u stilu "jadni mi Europljani" a zaboravlja da je ta ista Europa krojila "pravdu" cijelom svijetu, a danas se sažaljeva nad vlastitom sudbinom. Eh, kad odbaciš kamen temeljac...

[Beljki]

Khulus kaže:

Pa zapravo jesu. Da se razumijemo, ti uvjeti života su strašni, ali oni su vitalni usprkos tome što se bore za opstanak jer demografski rastu, i ne napuštaju vjersko-kulturni identitet. Jedno podržava drugo. A Europa usprkos svim materjalnim blagodatima umire.

Zato sto je povezano, u pravilu manje razvijeni, siromasni krajevi imaju propulzivnije stanovnistvo. Ne znam je li rjesenje teziti siromastvu i nerazvijenosti (cemu onda emigriranje).

Jedina je onda alternativa ono sto su za sada rijetke socialno osvjestene razvijene drzave postigle u odrzavanju demografije kroz prilicno podrske i poticaja pravljenju djece.

Ukratko, ljude pravu djecu iz interesa, kao i sve drugo. U siromastvu im djeca osiguravaju sigurnost u starosti, na selu i radnu snagu u mladosti + slaba kontracepcija itd. Zbog nikakvog do minimalnog obrazovanja, cesto toplih klimatskih uvjeta itd troskovi na djecu su minimalni

U modernoj urbanoj sredini djeca su trosak. Starost osigurava penzija, zdravlje zdravstveni sustav. A troskovi uzgoja su visoki.

Stoga je jedin rjesenje da drzavna intervencija imanje djece ucini ekonomski isplativim.

Sve skupa nema blage veze sa religioznoscu, osim indirektno posto i religioznost raste sa opadanjem standarda i porastom egzistencijalne nesigurnosti.

[cestar]

Khulus kaže:

Međutim ovo jeftino zazivanje "proročanstava" je baš dno, umjesto vraćanja osnovnim vrijednostima koje su ipak nosile Europu kroz stoljeća, usprkos svim ratnim vihorima.

Više cijenim kršćansku Europu koja je bar imala nekakav identitet i počela.

Radi se upravo o "proročanstvima" koja se "otkrivaju" u politički pogodnom trenutku... sad, da li netko želi obodriti ili opomenuti Poljake u stilu "gledajte kakvu je viziju imao vaš papa zemljak", ne znam.

John Paul II and Islam

Pope John Paul II never seemed to feel threatened by Islam. Indeed the Pope's frequent references to metaphysical parallels between the two faiths, were backed by a confidence in the ethical values Catholics and Muslims share. In fact, the Pope could rest confident in Islam's decisive stance on such questions as abortion and euthanasia, and its belief in family values not markedly different from his own; not markedly different, that is, when compared with those of an increasingly secularised western society which he and many other Catholics criticised frequently in terms not far-distant from the "moral laxity and depraved sensualism" once imputed to Muslims.

John Paul II's innate religious tolerance, his moral conservatism, and the legacy he inherited from the Church after the Second Vatican Council, meant that could remain open to Islam even while such questions as mass immigration and religious fundamentalism were putting such strain on society around him; a stance that also led him to reject the "clash of civilisations" dogma that informed so much international geo-political activity in the last years of his pontificate.

Yet tolerance must inevitably have its limits, and if John Paul II's repeated emphasis on the importance of upholding the Christian roots of Europe is to be maintained, it clearly cannot contemplate too much Islamisation. As immigration continues to increase, as birth rates in Europe continue to fall, and with Turkish entry to the EU a real and not far-distant possibility, the next incumbent of the papal throne may find his predecessor's tolerance hard to keep up.

[cestar]

Beljki kaže:

Zato sto je povezano, u pravilu manje razvijeni, siromasni krajevi imaju propulzivnije stanovnistvo. Ne znam je li rjesenje teziti siromastvu i nerazvijenosti (cemu onda emigriranje).

Jedina je onda alternativa ono sto su za sada rijetke socialno osvjestene razvijene drzave postigle u odrzavanju demografije kroz prilicno podrske i poticaja pravljenju djece.

Nije rješenje siromaštvo i nerazvijenost, radi se o tome da je prosperitetu Zapada u mnogome uzrok ova ili ona forma "welfare state", dakle državom osigurana "kolektivna briga" za pojedinca.
"Država blagostanja" nema svuda istu formu, postoji više modela, ali čak i u SAD, ona postoji u tzv. rezidualnom obliku.
Sa "državom blagostanja" nadmeće se neoliberalističko "slobodno tržište".

Ono što pomalo gubi teren su razne forme organskih zajednica, počevši od obitelji, uže ili šire, kao najpogodnije društvene jedinice pogodne za podizanje djece... pa i susjedstva.

Istina, skandinavske zemlje, pa i Francuska, gotovo su jedine u Europi koje donekle uspjevaju zaustaviti demografski pad... ovim mjerama koje spominješ, a u slučaju skandinavskih zemalja tu je i specifično shvaćanje vlastite države kao "gotovo zajednice"... ali taj osjećaj je praktično nemoguće simulirati drugdje.

Ukratko, ljude pravu djecu iz interesa, kao i sve drugo. U siromastvu im djeca osiguravaju sigurnost u starosti, na selu i radnu snagu u mladosti + slaba kontracepcija itd. Zbog nikakvog do minimalnog obrazovanja, cesto toplih klimatskih uvjeta itd troskovi na djecu su minimalni.

Interes predstavlja golu ekonomsku kalkulaciju, a takvo gledanje i samo je posljedica procesa rastakanja starih zajednica.
Ne tvrdim kako su ljudi nekada bili "iracionalni", već kako je kompletno viđenje svijeta koje je uključivalo djecu kao Božji blagoslov prirodno bilo vezano za njihov agrarni način života.

U modernoj urbanoj sredini djeca su trosak. Starost osigurava penzija, zdravlje zdravstveni sustav. A troskovi uzgoja su visoki.

Obično se govorilo o odgoju a ne o uzgoju. Ali da, u okolnostima koje spominješ, uzgoj je bolji izraz, nažalost...

Stoga je jedino rjesenje da drzavna intervencija imanje djece ucini ekonomski isplativim.

Nije jedino, zapravo, ono može samo neko vrijeme usporiti demografski pad.

Ono što na dulji rok može pomoći jest život u manjim, relativno samodovoljnim zajednicama, uz korištenje decentralizirane tehnologije... koja neće dovesti do većeg pada standarda i kvalitete života... zapravo, kvaliteta života bi se uskoro poboljšala.
U takvim zajednicama došlo bi do buđenja interesa za duhovnošću na načine koje sada teško možemo točno predočiti.

Sve skupa nema blage veze sa religioznoscu, osim indirektno posto i religioznost raste sa opadanjem standarda i porastom egzistencijalne nesigurnosti.

Zapravo, religioznost opada sa rastom moderne "administrativne" države koja nije autoritarni Hegelov "Bog koji hoda po zemlji"... em što podiže ili barem održava standard, em što njezina struktura nema veze sa preglednijom strukturom stare autoritarne države, a pogotovo starih zajednica sa počesto prirodnim (a ne naslijeđenim) autoritetima.

[Khulus]

Beljki kaže:

Zato sto je povezano, u pravilu manje razvijeni, siromasni krajevi imaju propulzivnije stanovnistvo. Ne znam je li rjesenje teziti siromastvu i nerazvijenosti (cemu onda emigriranje).

Naravno da ne, ali nemaju "propulzivnije" stanovništvo zbog siromaštva (iako i to utječe), nego zbog jakog kulturološkog i/ili vjerskog identiteta. Jednom rječju njihove vrijednosti su barem u tom osnovnom, demografskom smislu posložene ispravno.

Beljki kaže:

U modernoj urbanoj sredini djeca su trosak. Starost osigurava penzija, zdravlje zdravstveni sustav. A troskovi uzgoja su visoki.

Ne, jer siromašnijem je uvijek teže. To je bar ona osnovna logika. Jest standard viši pa je uzdržavanje skuplje, ali su i primanja neusporedivo veća. To nema (toliko) veze sa ekonomijom već onim što zapadno društvo utonulo u materjalizam uporno ne želi vidjeti: ideja, smisao. Živjeti za nešto. Naravno da tu ima i pun kufer krivih razloga i svega, ali je barem živo i ne umire samo od sebe. Ukratko, Europi je najveći neprijatelj ona sama.

[Khulus]

cestar kaže:

Radi se upravo o "proročanstvima" koja se "otkrivaju" u politički pogodnom trenutku... sad, da li netko želi obodriti ili opomenuti Poljake u stilu "gledajte kakvu je viziju imao vaš papa zemljak", ne znam.

John Paul II and Islam

Ma uopće ne sumnjam da je sveukupno stajalište Ivana Pavla II drukčije nego kako se površno prikazuje u tom "bjež'te ljudi stiže islam" citatu. Ako je to uopće rekao, baš bih volio vidjeti transkript ili neki drugi valjani dokument o tome.

I to naravno, u politički pogodnom trenutku, apsolutno stoji.

[Kudum]

Basta kaže:

Već će se naći novi Karlo Martel, de Valette, Urban II, Berislavić, Zrinski, Kružić, Jurišić.

Praljak...

[Basta]

Kudum kaže:

Praljak...

Praljak.

[Khulus]

Basta kaže:

Praljak.

Sve rečeno. Kad ratni zločinci postanu ratni heroji, onda znam u kom smjeru mozak koji to promovira ide.

(Jest da je Hag svejedno napravio svinjariju jer po istom Srbija nije kriva za agresiju na BiH a Hrvatska jest, ali to je drugi par rukava.)