Natrag   Forum.hr > Društvo > Život u dvoje > Rastave

Rastave Read me first

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 18.11.2006., 11:09   #1
Rastavljeni pa sastavljeni...pitanja i preispitivanja

Dakle, vi koje ste rastavljene i imate dijete ili više djece, kakvi su vaši osjećaji i stavovi prema novoj vezi i novom muškarcu u vašem životu?
Želite li se opet udati?
I želite li imati još djece? To me naročito zanima.

Je li vam se desilo da nađete ok tipa, ali on želi i svoju djecu, a vi više ne biste?
Kent is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2006., 11:22   #2
U prvo vrijeme (kod mene je to trajalo negdje 2 godine - kod nekog možda kraće)
- strah, nepovjerenje. Nepovjerenje ali ne samo prema muškarcima, nego i prema sebi samoj; da li ću idući puta znati bolje procijeniti, što ako opet... Onda sam sjela i dogovorila se sama sa sobom: imam pravo griješiti. Čovjek sam kao i svi ostali i ne moram u svemu savršeno funkcionirati, niti biti bezgrješna. Dakle - smijem i ponovno pokušati, i ponovno pogriješiti ako treba. Lišiti sebe emocija, pozitivnih i negativnih nije rješenje. Čak i bol treba prihvatiti kao emociju i znak da je sve u redu - jer i ona je znak da si u stanju osjećati. Dala sam si vremena da to "sjedne". I onda sam - sa strahom i neizvjesnošću - ušla u sadašnju vezu. So far - so good!
daru is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2006., 11:24   #3
Dobro, ali imaš li djece i želiš li djecu u novoj vezi?
Kent is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2006., 11:26   #4
Imam dijete. Da li sam spremna na još? Sada nisam. Ne zbog toga što mi je propao brak nego je drugi problem prisutan - što svu energiju usmjeravam na svoje dijete da profunkcioinira kako treba (dijete s posebnim potrebama) pa ne znam koliko sam spremna sada na još... To nema veze s rastavom
daru is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2006., 11:54   #5
Quote:
daru kaže:
Imam dijete. Da li sam spremna na još? Sada nisam. Ne zbog toga što mi je propao brak nego je drugi problem prisutan - što svu energiju usmjeravam na svoje dijete da profunkcioinira kako treba (dijete s posebnim potrebama) pa ne znam koliko sam spremna sada na još... To nema veze s rastavom
A je li on očekuje još djece? Njegov stav? I kako je prihvatio tvoje dijete?
Kent is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2006., 11:56   #6
Prihvatio moje - odlično. Da nije - ne bih ni bila s njim. To mi je kriterij br.1!
Da li želi? Vjerojatno. Kako ću se nositi s tim? Bumo vidli ... kaže slijepac.
Who knows - možda se predomislim ja, možda se predomisli on...

Zadnje uređivanje daru : 18.11.2006. at 14:47.
daru is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2006., 17:11   #7
imam dvoje djece i "novu"vezu".i on ima dvoje iz prvog braka.
i da zelim imati s njim "bar" jedno dijete i udat se za njega
premda kad sam se rastala sam bila sigurna d se nikad vise necu udat. al eto
niska is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2006., 17:25   #8
Ma nikada više!Novi brak,ni u ludilu!
Nemogu opisati koje je to olakšanje bilo!
Još i danas,nakon svih nevolja i podizanja djece,(bez pomoći),često zahvaljujem Stvoritelju na danoj mi slobodi,a prošlo je dosta godina.
VeronikaN is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2006., 17:26   #9
Quote:
niska kaže:
imam dvoje djece i "novu"vezu".i on ima dvoje iz prvog braka.
i da zelim imati s njim "bar" jedno dijete i udat se za njega
premda kad sam se rastala sam bila sigurna d se nikad vise necu udat. al eto
:klap:
Ma kako bi rekli naši stari "that's the spirit!!!"
daru is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2006., 17:31   #10
Quote:
VeronikaN kaže:
Ma nikada više!Novi brak,ni u ludilu!
Nemogu opisati koje je to olakšanje bilo!
Još i danas,nakon svih nevolja i podizanja djece,(bez pomoći),često zahvaljujem Stvoritelju na danoj mi slobodi,a prošlo je dosta godina.
Kad je bilo toliko olakšanje - onda je i trauma iz tog braka bila duboka.
ne znam, ali moja teorija je bila - da ne dam da me "samelje" i da mi oduzme mogućnost osjećaja, mogućnost vjerovanja u druge ljude... Činilo bi mi se da me je time u konačnici "pobijedio" - ako mi nakon svega oduzme sve ono što sam bila i što sam mogla biti.
Uostalom, čemu zbog lošeg iskustva odbaciti sva moguća potencijalno vrlo dobra i vrlo lijepa? a još kad se "duše" nađu - čemu onda ne i brak?
daru is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2006., 17:58   #11
Quote:
daru kaže:
Kad je bilo toliko olakšanje - onda je i trauma iz tog braka bila duboka.
ne znam, ali moja teorija je bila - da ne dam da me "samelje" i da mi oduzme mogućnost osjećaja, mogućnost vjerovanja u druge ljude... Činilo bi mi se da me je time u konačnici "pobijedio" - ako mi nakon svega oduzme sve ono što sam bila i što sam mogla biti.
Uostalom, čemu zbog lošeg iskustva odbaciti sva moguća potencijalno vrlo dobra i vrlo lijepa? a još kad se "duše" nađu - čemu onda ne i brak?
Svaki je slučaj specifikum za sebe.
Ne postoji ili jako rijedko razvod u kojem barem jedna strana nije traumatizirana,ali kod mene je prevagnulo nešto drugo.Svijest da mi bračni partner nije potreban da bih nastavila dalje.U mom slućaju ispalo je da je moj ex. samljeo sam sebe,nakon 3 god.pokušao se vratiti,što me jako dobro zabavilo,ali povratka s moje strane više nije bilo.
Možda je to pomalo i pitanje moći,egoizma,jednostavno svjesna odluka,bez obzira na nove mogućnosti braka kojih je bilo,da svoj osječaj slobode i mira više neželim mijenjati.
VeronikaN is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2006., 20:33   #12
Nakon prvog braka koji je bio totalna katastrofa mislila sam da se više nikad neću udati(nisam to ni željela). To je bilo prije 10 godina. Imam i klinca iz prvog braka. '99 je njegov tat (mm) umro od raka. Stvarno sam mislila da je to kraj svega. 2001. sam se ponovo udala. Sve sam napravila drugačije nego prvi put, a i on je bio pametan pa je do mog srca došao preko sinovog. Sada imam još dvoje djece i jako sam sretna. Nije to neki brak iz ljubavnih romana, ali super se kužimo, o svemu pričamo, sex je još uvijek odličan. U svakom slučaju trudim se puno više, ali ima efekta. Sretna obitelj!!! A kako ideš stariji to ti sve više treba.

A što se tiče traumatiziranosti nakon prvog braka, to je bilo strašno. Samopoštovanje mi je bilo na nuli, počinjala sam sama sa sobom skroz od početka. Čak sam svaki dan pisala dnevnik i zapisivala od 1 do 10 što želim, što ne želim jer sam se potpuno izgubila.

Moj sadašnji muž, ima već sedam godina 7-8 kvaliteta s te liste i to me čvrsto drži uz njega. U početku nisam znala što hoću, ali sam znala što više nikad neću.
__________________
Luka 13, Pave 8 i pol, Marijeta 3 i pol
bebica 09.11.09. (mami za rođendan)
šuš is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2006., 20:33   #13
Quote:
VeronikaN kaže:
Svaki je slučaj specifikum za sebe.
Ne postoji ili jako rijedko razvod u kojem barem jedna strana nije traumatizirana,ali kod mene je prevagnulo nešto drugo.Svijest da mi bračni partner nije potreban da bih nastavila dalje.U mom slućaju ispalo je da je moj ex. samljeo sam sebe,nakon 3 god.pokušao se vratiti,što me jako dobro zabavilo,ali povratka s moje strane više nije bilo.
Možda je to pomalo i pitanje moći,egoizma,jednostavno svjesna odluka,bez obzira na nove mogućnosti braka kojih je bilo,da svoj osječaj slobode i mira više neželim mijenjati.
Slažem se. I u svakom razvodu su obje strane traumatizirane, da ne spominjem djecu.
Iako mislim da možda nisi naletila na osobu koja bi bila vrijedna toga. Ako si bila u vezi (/ama) nakon toga, onda se definitivno ne radi o nekom nepovjerenju koje sam gore opisala. Ja sam opisivala svoj način razmišljanja nakon toga, ne aludirajući na to da si ti tako razmišljala.
Ali mislim da je tvoja neovisnost u redu, i bolja opcija, ako nisi našla nekoga vrijednog toga da je se odrekneš. Život u dvoje je lijep - ako je kvalitetan. Ako nije, onda je zaista bolje biti sam.
daru is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.11.2006., 20:36   #14
Quote:
šuš kaže:
Nakon prvog braka koji je bio totalna katastrofa mislila sam da se više nikad neću udati(nisam to ni željela). To je bilo prije 10 godina. Imam i klinca iz prvog braka. '99 je njegov tat (mm) umro od raka. Stvarno sam mislila da je to kraj svega. 2001. sam se ponovo udala. Sve sam napravila drugačije nego prvi put, a i on je bio pametan pa je do mog srca došao preko sinovog. Sada imam još dvoje djece i jako sam sretna. Nije to neki brak iz ljubavnih romana, ali super se kužimo, o svemu pričamo, sex je još uvijek odličan. U svakom slučaju trudim se puno više, ali ima efekta. Sretna obitelj!!! A kako ideš stariji to ti sve više treba.
Slažem se. I lijepo je kad nađeš srodnu dušu. Ljubav iz ljubavnih romana gdje klecaju koljena pri prvom susretu je - zaljubljenost, koja je prolazna. Iz te zaljubljenosti može proizaći ljubav, ali i ne mora.
daru is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.11.2006., 10:48   #15
¸Ne znam, ja sam otvorena za novu vezu, ali vrlo sam izbirljiva i osjetljiva na detalje.
Ali ne bih više djece. Nemam više energije.
Kent is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.11.2006., 10:57   #16
Quote:
Kent kaže:
¸Ne znam, ja sam otvorena za novu vezu, ali vrlo sam izbirljiva i osjetljiva na detalje.
Ali ne bih više djece. Nemam više energije.
Pa ta osjetljivost na "detalje" mislim da ide sa iskustvom i godinama. Nije nužno vezana za razvod. Znam cure koje se nisu udale a gledaju "detalje" kao i ja koja sam rastavljena. Kriteriji se povisuju - više nije bitno da ima plave/smeđe oči ili da je kolovođa u društvu... gledaš očima da li ti odgovara za zajednički život, a ne za provod po discu. I znaš da se "vrline" mogu pretvoriti i u "mane" i obratno... Ako je "super u društvu, komunikativan, voli se družiti" to se u zajedničkom životu može pretvoriti i u "stalno je vani, nikad ga nema doma, samo laje s frendovima!" ili je "tako pun humora, uvijek me nasmijava!" u životu može ispasti "nikada s njim ne mogu ozbiljno razgovarati, sve okreće na šalu" ... Jednostavno - kriteriji su drugačiji, pogotovo kad imaš dijete iz prvog braka. Meni je prvi kriterij - osim da li mi je simpatičan - kako prihvaća moje dijete.
daru is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.11.2006., 12:40   #17
Quote:
Meni je prvi kriterij - osim da li mi je simpatičan - kako prihvaća moje dijete.
Apsolutno.
Pa to je test broj jedan!
Jučer sam bila u jednoj igraonici gdje su bili muški animatori , toliko su bili super s klincima da sam se jednom skoro krenula upucavati

Oni koji su primitivni pa misle da je ''sramota'' biti sa razvedenom ženom koja ima dijete, ili im to ''samo'' smeta, ne dolaze naravno u obzir i gade mi se.

Sviđa mi se kako si opisala ovo pretvaranje vrlina u mane

Isto tako mi se čini ako netko inzistira i na 'svojem djetetu' da ne prihvaća u potpunosti moje dijete. Dijete kao dijete, kao čovjeka, jednostavno voliš, ili ne voliš. Te podjele moje-tvoje-naše...su mi uvijek bedaste. (To ne razumijem ni kod osoba koje ne žele posvojiti dijete, jer ga tobože ne bi mogli voljeti )

Još nedavno sam čula totalno primitivni komentar: jedna udovica se ponovno vjenčala i imala je curicu iz prvog braka. Neka žena joj je prigovorila da drugom mužu 'duguje dijete', pa kakav je to primitivizam. Kakvo dugovanje?
Kent is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.11.2006., 12:56   #18
nitko nista nikome ne duguje....
ali je prirodno da svatko zeli imati i svoje potomstvo ako moze
Taroth is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.11.2006., 13:24   #19
Quote:
Taroth kaže:
nitko nista nikome ne duguje....
ali je prirodno da svatko zeli imati i svoje potomstvo ako moze
Istina, ali mislim da nije stavila pod upitnik njegov stav, nego stav te žene... Jer po meni on odražava zahvalnost što on želi biti s njom iako je rastavljena s djetetom. Opet - predrasuda - koju ona stvara sama o sebi
daru is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.11.2006., 17:34   #20
Quote:
što on želi biti s njom iako je rastavljena s djetetom. Opet - predrasuda - koju ona stvara sama o sebi
jako sam protiv tog IAKO, kao da je to minus što žena ima dijete, to je ili neutralna karakteristika ili pozitivna, zašto bi ženi bila mana to što ima dijete?
a najgore je kad žena zauzme takav stav - tobožnje zahvalnosti što je netko uopće želi
Kent is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor



Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 14:26.