Otrovni roditelji

[Aeonium]

Knjiga mi nije tako šokantna, kako su neki ovdje naveli, ili sam ja očekivala žešće.
Ja se nalazim u kategoriji "manipulatori/kontrolori". ja mislim da je to najčešća kategorija. riječ je o mojoj staroj.
ona je sirota toliko iskompleksirana i rrazjebana i sjebana i puna strahova koje je uspješno projicirala na mene do moje 20 godine. dok ja nisam pukla, tj bilo je različitih faza. u 25 sam je "pročitala" skroz i zauvijek. posložila sam neke stvari vezane za nju. živim s njom ali je ne doživljavam. poanta je u tome da svi vi možete nastavit živjeti sa luđacima koje imate kod kuće ali nemorate i dalje biti njihovi robovi. morate se prestat bojati. ili im se otvoreno suprotivite ili kao u ja- podmuklo. najbolje tako.neće znat na čemu su. ali obavezno- bez straha. mora vas počet bolit kurac za njih i njihove reakcije.
moja stara je vidjela da se nešto kod mene događa ali nije joj bilo jasno. to ju je dodatno poljuljalo.
nije joj ni danas jasno. ili ja mislim da nije. ustvari ,nije me ni briga šta misli.
ona je osoba koja je kroz čitav život uvijek i jedino samo i isključivo manipulacijama znala funkcionirat. njezine izjave, rečenice koje kroz dan govori su u stvari "nešto drugo". nikad otvoreno ne kaže. uvijek je u pozadini neka njezina jadna namjera.
došlo je do toga da se ja uvijek zapitam (jer sam po prirodi sumnjičava osoba, jel to zbog nje -nemam pojma) i kod najbanalnijih stvari- "Dali govori istinu?"
dogodilo se da je bila obolila i ja nisam vjerovala da je bolesna dokle god nisam vidila papir od doktora, iz bolnice sa dijagnozom!
ona je u stanju otić na pregled zdrava! da bi pred menom dokazala da je bolesna!
sjećam se njezinog izraza lica, kako se gušta, kada je imala za budalu, uspijevala obrlatit mene i mog oca. ona je imala sve konce u rukama, onaj je imala pod kontrolom. to su bile njezine godine.a to je prošlo.

savjet za odnošenje spram ovakvih roditelje- lažite im što više, gdje god možete i nekvalitetno.nek vas i skuže, nema veze. samo da serete. naravno prvo se morate naljutit .ozbiljno naljutit na njih da prevaziđete strah od njih samih. ništa vam neće. neće vas ubit ako ih lažete. samo će vam srat!.nebi vas oni nikad ubili/bacili na ulicu i slično. oni žive od vas, hrane se vama, paraziti su to!
moja stara je povremeno pokazivala i agresivne ispade ako bi joj situacija izmakla kontrolu. ona je, danas jasno vidim, nalik na srnu koja se bori pred napadom divlje zvjeri. baš tako izgleda. A za šta? za neke jebene pizdarije koje nosi svakodnevni život, i moje osobne odluke. pa zar se za to treba tako uspaničit?

[gg sitna]

nikica2013...
Moj brat je drži u šaci ludilo jer je okrutniji od nje i ne baci ga na osjećaje...
on je inače egoističan,sebičan,inteligentan i zna sebi ugodit u svemu.
Nevjerovatno je zabavno gledati kako je iskorištava,ona ga hrani,čisti,pere,trči mu kuhati(on kuhar),i kada joj nešto učini onako preko k....,ona sretna i hvali ga na sva usta ))
A on se podlo smijulji )
I onda mi on kaže "sestro,ne znaš....uči od majstora ....ne smiš dat da te pogodi išta,uključi mozak"
....

[beaconjaeger]

gg sitna kaže:

nikica2013...
Moj brat je drži u šaci ludilo jer je okrutniji od nje i ne baci ga na osjećaje...
on je inače egoističan,sebičan,inteligentan i zna sebi ugodit u svemu.
Nevjerovatno je zabavno gledati kako je iskorištava,ona ga hrani,čisti,pere,trči mu kuhati(on kuhar),i kada joj nešto učini onako preko k....,ona sretna i hvali ga na sva usta ))
A on se podlo smijulji )
I onda mi on kaže "sestro,ne znaš....uči od majstora ....ne smiš dat da te pogodi išta,uključi mozak"
....

To je protuslovlje. od moje žene baka moju punicu mrzi, zapravo ima poprilično sličan odnos prema njoj ko i kod tebe tvoja. Iako se potonja brine o njoj i sve to. Ova druga kćer ju pak ne šljivi pol k**** ali je eto najbolja kćer. Zapravo su oba roditelja imala takav odnos, samo kaj joj je otac umro prije par god, nije sad bitno.
Čini se da te nesvjesno za nešto krivi, vjerojatno još od začetka ili rođenja, samo je pitanje za šta točno.

[stihaa]

gg sitna,

evo ja se isto svojima trudim oprostiti, što više radim na sebi to se lakše nosim sa njima. Nikada mi nije bila draga opcija izbaciti ih iz svog života. Mislim da pobjegneš kada nisi u stanju oprostiti. Ako si uspjela, kako navodiš, da te u 99% slučajeva ne izbaci iz takta nego se izdigneš iznad toga - to je po meni ogroman uspjeh, puno veći nego da zbog nje seliš iz grada, mijenjaš posao i skrivaš dijete od nje. Dijete zna tko mu je roditelj a tko je baka. I kvalitetan odnos dijete - roditelj ne može pokvariti ni baka, niti društvo niti TV niti ništa. Djeci su ipak najvažniji roditelji.

Ja se eto trudim izdići se iznad svega, sagledati ih kao ljudska bića, kao osobe koje su isto prošle neke stvari u životu i zbog toga su takve kakve jesu. nisu se uspjeli izdići iznad svojih problema i život im takav kakav jest. Zbog toga ih žalim, kao i sve ljude koji se samosažaljevaju ili nekoga mrze. To je težak život. Nisu sretni jer nemaju svoj mir. Ja bih voljela da moji roditelji spoznaju ono što sam ja spoznala i da nađu mir, makar sad pred kraj života, kad već nisu ranije.

Jedna gospođa je pisala, mislim da ACoA, isto kako joj je suprug bio alkoholičar i kako su uništili svojoj djeci život, i kako joj je žao i... uglavnom pročitajte.

Uglavnom, ne branim otrovne roditelje, samo kažem, da kada ih se uspije tako sagledati, tako se odmaknuti od situacije da će te se bolje osjećati.

I gg sitna, samo da ponovim da ne mislim da si još pod utjecajem majke i da se nisi uspjela riješiti, mislim da je to kako živiš uspjeh (možda samo zato što i ja tako živim pa se tješim ). I ja puknem ponekad pa taj jedan dan pošizim, i to uglavnom kad sam ispižđena zbog milion i sto drugih stvari pa još i oni nešto kenjaju. Nije to ništa strašto. Biti apsolutno smiren u svakoj sitaciji je nešto čemu treba težiti ali malo tko to može zaista i uspjeti u životu. Biti smiren u 99% situacija je jako dobar prosjek.

[gg sitna]

beaconjaeger kaže:

To je protuslovlje. od moje žene baka moju punicu mrzi, zapravo ima poprilično sličan odnos prema njoj ko i kod tebe tvoja. Iako se potonja brine o njoj i sve to. Ova druga kćer ju pak ne šljivi pol k**** ali je eto najbolja kćer. Zapravo su oba roditelja imala takav odnos, samo kaj joj je otac umro prije par god, nije sad bitno.
Čini se da te nesvjesno za nešto krivi, vjerojatno još od začetka ili rođenja, samo je pitanje za šta točno.

E to mislim ni ona ne zna
Jedan kvalitetan psihijatar...možda...hmm....na kojeg ona nikad ne bi pristala
Predložila joj ja par puta
skoro me nije udavila

[gg sitna]

stihaa kaže:

gg sitna,

evo ja se isto svojima trudim oprostiti, što više radim na sebi to se lakše nosim sa njima. Nikada mi nije bila draga opcija izbaciti ih iz svog života. Mislim da pobjegneš kada nisi u stanju oprostiti. Ako si uspjela, kako navodiš, da te u 99% slučajeva ne izbaci iz takta nego se izdigneš iznad toga - to je po meni ogroman uspjeh, puno veći nego da zbog nje seliš iz grada, mijenjaš posao i skrivaš dijete od nje. Dijete zna tko mu je roditelj a tko je baka. I kvalitetan odnos dijete - roditelj ne može pokvariti ni baka, niti društvo niti TV niti ništa. Djeci su ipak najvažniji roditelji.

Ja se eto trudim izdići se iznad svega, sagledati ih kao ljudska bića, kao osobe koje su isto prošle neke stvari u životu i zbog toga su takve kakve jesu. nisu se uspjeli izdići iznad svojih problema i život im takav kakav jest. Zbog toga ih žalim, kao i sve ljude koji se samosažaljevaju ili nekoga mrze. To je težak život. Nisu sretni jer nemaju svoj mir. Ja bih voljela da moji roditelji spoznaju ono što sam ja spoznala i da nađu mir, makar sad pred kraj života, kad već nisu ranije.

Jedna gospođa je pisala, mislim da ACoA, isto kako joj je suprug bio alkoholičar i kako su uništili svojoj djeci život, i kako joj je žao i... uglavnom pročitajte.

Uglavnom, ne branim otrovne roditelje, samo kažem, da kada ih se uspije tako sagledati, tako se odmaknuti od situacije da će te se bolje osjećati.

I gg sitna, samo da ponovim da ne mislim da si još pod utjecajem majke i da se nisi uspjela riješiti, mislim da je to kako živiš uspjeh (možda samo zato što i ja tako živim pa se tješim ). I ja puknem ponekad pa taj jedan dan pošizim, i to uglavnom kad sam ispižđena zbog milion i sto drugih stvari pa još i oni nešto kenjaju. Nije to ništa strašto. Biti apsolutno smiren u svakoj sitaciji je nešto čemu treba težiti ali malo tko to može zaista i uspjeti u životu. Biti smiren u 99% situacija je jako dobar prosjek.

Da,ključ je u oprostu i razumijevanju i odmicanju na sigurnu udaljenost(u srcu,ako već ne možeš fizički).
Isto razmišljamo

I bez očekivanja.....očekivanja ubiju.

Moja tu i tamo spozna sebe i ima iskrice žaljenja radi nekih stvari......ali jako,jako kratko traju.

Oni su jako nesretni ljudi.

I to jaaako uspješno šire oko sebe

[beaconjaeger]

gg sitna kaže:

E to mislim ni ona ne zna
Jedan kvalitetan psihijatar...možda...hmm....na kojeg ona nikad ne bi pristala
Predložila joj ja par puta
skoro me nije udavila

Nekako je nevjerovatno barem meni to gledati. Mislim takav nedostatak samokritike, odlučno slijepilo, jer ljudi na neki ipak shvaćaju šta rade, kvragu pa moraju, no ustraju u svojoj gluposti. no možda je to stvar fiziologije, genetike, ne mogu drukčije kvragu. No onda se postavlja pitanje koliko smo odgovorni za vlastite postupke i tako dalje.
Eto moja stara mene voli i sve to, no svojeglava je, a kad si popije jednostavno je druga osoba. Alterego ju potpuno preuzme i onda ju odjebem. Poslije mi je žao i kužim da ne može drugačije ali sam na iglama dok ju čujem pijanu. Mada bi trebao biti razuman i ono saslušati njeno baljezganje.

[gg sitna]

beaconjaeger kaže:

Nekako je nevjerovatno barem meni to gledati. Mislim takav nedostatak samokritike, odlučno slijepilo, jer ljudi na neki ipak shvaćaju šta rade, kvragu pa moraju, no ustraju u svojoj gluposti. no možda je to stvar fiziologije, genetike, ne mogu drukčije kvragu. No onda se postavlja pitanje koliko smo odgovorni za vlastite postupke i tako dalje.
Eto moja stara mene voli i sve to, no svojeglava je, a kad si popije jednostavno je druga osoba. Alterego ju potpuno preuzme i onda ju odjebem. Poslije mi je žao i kužim da ne može drugačije ali sam na iglama dok ju čujem pijanu. Mada bi trebao biti razuman i ono saslušati njeno baljezganje.

I meni je izgledalo nemoguće da netko ne vidi očigledno....a jbg moguće
krivi spoj u mozgu?
neka vrsta psihičke bolesti?
ograničenost neke vrste?
ispranost mozga?
+ životinjski instikt,zgazi slabijeg od sebe
+ malo urođene zloće
+ doza sadizma
+ iskrivljena slika stvarnosti,sebe
+ iskrivljene vrijednosti

Boga pitaj


I ne triba te gristi savjest,to je samo obrambeni mehanizam na nešto što te ugrožava....ona je krivac,a ti nekad možeš,a nekad ne možeš istrpiti.
I ja bi svog pok.oca pokušala slušati kada bi došao doma pijan.....ali nikad ne bi izdržala do kraja...ili bi se ustala i otišla,ili rekla da me smeta dok gledam tv,ili nešto treće....nikad se nisam uspila uživit u tu kao priču,a da me ne uznemiri.

[beaconjaeger]

I alkohol. Ma da samo kaj je moja stara inače ok po pitanju ljubavi prema meni. ima izražen zaštitnički instinkt. pa je bila sklona pretjerivanju u tome. ti imaš ipak veći vidim problem
Nego nije valjda da mi sad ipak djeliš savjete.

[gg sitna]

beaconjaeger kaže:

I alkohol. Ma da samo kaj je moja stara inače ok po pitanju ljubavi prema meni. ima izražen zaštitnički instinkt. pa je bila sklona pretjerivanju u tome. ti imaš ipak veći vidim problem
Nego nije valjda da mi sad ipak djeliš savjete.

Loša mi samokontrola,pa se nisam uspila othrvati tom prokletom nagonu

[beaconjaeger]

gg sitna kaže:

Loša mi samokontrola,pa se nisam uspila othrvati tom prokletom nagonu

Ne kažem da si nekompetentna, zapravo imaš kvalitetne postove, nego samo opserviram

[nikica2013]

Meni je fascinantna ta vaša potreba za "opraštanjem". Da je riječ o ikom drugom tko vas tako tretira,a da vam nije roditelj, nikada više s tom osobom riječi ne bi progovorili!
Mislim da većina ljudi u takvim situacijama razvije Stockholmski sindrom. Nezdravo.

[gg sitna]

nikica2013 kaže:

Meni je fascinantna ta vaša potreba za "opraštanjem". Da je riječ o ikom drugom tko vas tako tretira,a da vam nije roditelj, nikada više s tom osobom riječi ne bi progovorili!
Mislim da većina ljudi u takvim situacijama razvije Stockholmski sindrom. Nezdravo.

Meni se pokazalo zdravo,najzdravije.
Nisam mogla živjeti sa gorčinom u sebi,i osudom,i okrivljavanjem....to je meni bilo vrlo nezdravo.
Količina nesreće u tom periodu je bila neizdrživa,čak sam imala suicidalne misli....i nema to veze sa Stockholmskim sindromom.

[gg sitna]

beaconjaeger kaže:

Ne kažem da si nekompetentna, zapravo imaš kvalitetne postove, nego samo opserviram

šalim se

[nikica2013]

Da ti se frendica ili susjeda ponašala na svadbi kako ti se ponašala stara, sigurna sam da više ne bi bile frendice. Definitivno Stockholmski sindrom. Defintivno nisi ništa riješila što se tog odnosa tiče i definitivno mislim da bi ti trebala stručna pomoć. Ali kako većina nema uvjeta za to, stvari će ostati takve kakve jesu...ali ne trebaš se zbog toga osjećati loše...radiš najviše što možeš u oklnostima u kojima jesi...ali da je zdravo - jok, nije...

[nightfall]

nikica2013 kaže:

Meni je fascinantna ta vaša potreba za "opraštanjem". Da je riječ o ikom drugom tko vas tako tretira,a da vam nije roditelj, nikada više s tom osobom riječi ne bi progovorili!
Mislim da većina ljudi u takvim situacijama razvije Stockholmski sindrom. Nezdravo.

Mislim da nije riječ o oprostu toliko koliko o objašnjavanju samom sebi i drugima oko sebe da ta osoba ne zna bolje . Tako ja objašnjavam to sebi što se tiče moje mame. Ona je vrlo intaligentna, sposobna, snalažljiva, ali ne kuži da je kontrolfrik i da time čini meni nažao i ne olakšava mi život već ga čini vrlo kompliciranim. Kad nije po njenom postaje bezobrazna, s tim da ona to ne vidi ili ne želi vidjeti, u njenim očima ja sam ta koja je bezobrazna i ne želi da joj se pomogne, inatim se , idem kontra nje i njenih ideja...Vrlo je promjenjivog raspoloženja (u jednom trenutku mi skida sve svece s neba a u drugom me grli i govori kako sam ja jedino što ima i kako me voli ...) tako da se ne bi kladila da u pozadini nije i kakav poremećaj. Ali naravno, do prihologa/psihijatra nikad nismo stigli osim što je petsto puta predlagala da ja i meni bliski odemo jer eto...nešto s nama nije u redu.

I da, da se radi o prijateljici već bi odavno raskrstila s njom. Eto radi se o mami pa sam duuuuugo trpila i ja i moja obitelj dok nisam povukla drastičan potez i maknula je od sebe. Ne mogu reći da mi nije stalo do nje, ali vidim je puno objektivnije ovako s odmakom. Ne uzrujava me više, postavila sam granice i znam što si želim i mogu dopustiti. Trebalo mi je puno da se uopće oporavim od takvog odnosa, sad imam svoju obitelj i ona mi je na prvom mjestu. Odnos s mamom je zahladio i žao mije što ne možemo imati neki normalan zdrav odnos majke i djeteta ali znam da to kod nas nikad neće biti moguće.

[beaconjaeger]

nikica2013 kaže:

Meni je fascinantna ta vaša potreba za "opraštanjem". Da je riječ o ikom drugom tko vas tako tretira,a da vam nije roditelj, nikada više s tom osobom riječi ne bi progovorili!
Mislim da većina ljudi u takvim situacijama razvije Stockholmski sindrom. Nezdravo.

Neprijateljstvom se ne okončava neprijateljstvo; neprijateljstvo se okončava prijateljstvom...tako ne govori moral, tako govori fiziologija
friedrich N

[nikica2013]

@nightfall, meni se čini da si ti najbliže nekom dobrom odnosu tj. rješenju tako jedne dramatične situacije.

Da, ja se isto slažem da je to poremećaj, medicinski slučaj, ali koji nikada neće biti "crno na bijelo". Osoba koja je jako inteligentna, ne može ne znati što radi, to i sama shvaćaš. ČInjenica da bi "svi drugi trebali psihijatru" osim nje, samo je njezin obrambeni mehanizam jer to znači da su drugi ludi i zločasti, a ne ona. Takve obrambene mehanizme razvijaju do maksimuma nezrele ličnosti, a što ja osobno za svoju majku definitivno smatram da jest. NIje ni imala kad ni gdje "sazoriti", ali svejedno mislim da ju to ne opravdava.

Drago mi je da si uspjela zasnovati svoju obitelj i da ti je ona prioritet. MIslim da si ti na jednom jako dobrom putu i da si distancirala majku i da shvaćaš da od nje nikada nećeš dobiti ono što želiš i što ti je trebala dati kao majka, umjesto da se nadaš i pokušavaš ju promijeniti. Ja se, recimo, još uvijek "nadam" da će se nešto dogoditi i da će "shvatiti" i "promijeniti se", a znam da neće....

[nightfall]

nikica2013 kaže:

Drago mi je da si uspjela zasnovati svoju obitelj i da ti je ona prioritet. MIslim da si ti na jednom jako dobrom putu i da si distancirala majku i da shvaćaš da od nje nikada nećeš dobiti ono što želiš i što ti je trebala dati kao majka, umjesto da se nadaš i pokušavaš ju promijeniti. Ja se, recimo, još uvijek "nadam" da će se nešto dogoditi i da će "shvatiti" i "promijeniti se", a znam da neće....

Meni je stvarno žao što nemam "normalnu" mamu, čeznutljivo i pomalo ljubomorno gledam na sve koji imaju s mamom normalan odnos, gdje mame pružaju berezervnu podršku, ne ucjenjuju, ne inate se i ne smatraju dijete niškoristi i bezobraznikom jer se eto, usudilo suprotstaviti joj se i reći svoje mišljenje te ga i provesti u djelo. Jer to s kod mene smatralo inatom, tjeranjem svoje volje, a ona zna najbolje.

O koliko sam željela da se promijeni! Da prepozna kod sebe sav taj kritičan stav prema meni i zanemari moje "greške", podrži me, ne kritizira za sve i ne miješa se u sve vidove mog života. Željela sam to toliko da sam podnosila jaaaako puno toga jer sam mislila da ja ne valjam i da ZAISTA ona zna i želi najbolje. Shvatila sam da si ne činim dobro kad sam dobila svoje dijete i morala se izboriti da ga odgajam po svome. Odnos nam je bio daleko od zdravog kakav imaju mama/baka/unuče. S obitelji sam se fizički odvojila od nje (Bili smo na njezinom "teriroriju"), a onda i psihički. Od toga je dvije godine prošlo, ona je i dalje u svakom razgovoru žrtva, ona je ta koja ne razumije u čemu je pogriješila i zašto razgovaram s njom svake prijestupne i to o vremenu , žali što nema samnom onakav odnos kakav sam ja oduvijek željela a ona ga je svojom otrovnošću uništila.

Sad me više ne dira kad mi poklopi slušalicu, ak neće razgovarat ne mora, ali onda će čekati da ja nađem vremena za novi razgovor i da vidi unuče. Sad me ne dira kad izigrava žrtvu i cvili preko telefona i šalje srcedrapeteljne poruke kako je ona sama i kako sam okrutna prema njoj. Odnos nam je hladan, poslovan, temelji se na mojoj dobroj volji. A nije trebalo biti tako. I ne, više ne vjerujem da se sposobna promijenit jer mislim da boluje od nekog poremećaja kojeg bi trebalo liječit a ona to nije spremna ni priznat a kamoli riješavat.

Moju malu, jedino unuče obožava i mala nju i dok god se prema njoj odnosi s poštovanjem (poštovanjem nje i njezinih želja i sposobnosti, bez kritika i omalovažavanja) dotle ću malu puštati k njoj. Kad prijeđe tu granicu , gotovi smo s bilo kakvim odnosom.

[nikica2013]

MIslim da si super postupila i ono što me samo zanima je u čemu si našla tu snagu? U djetetu? U tome da si željela zaštiti dijete? Da, to s miješanjem u odgoj djeteta mi je jasno, moja bi bila ista takva, to sam sigurna. Što ti daje snagu da ne poklekneš? Da ne padneš na "jadna ja sama" bla bla priče? Ja se još osjećam krivom i loše i ako zovem i ako ne zovem... Svaki savjet je dobrodošao