(Pre)odgoj partnera

[Nausikaja]

drvo i sjekira kaže:

nausikaja

Gle, zaljubiš se. Kemija, leptirići... Pa, nikad nisam išla van s digitronom U početku mislim da nema neke kalkulacije, ne prebirem po grahu našu budućnost, ionako sam unaprijed spremna da neće biti idealno i da će biti radova na putu.

Ne možeš odmah skužiti nečije mane, jer da možeš tada ne bi bilo toliko razvoda. Bitno je kasnije proplivati i, kako je netko tu napisao, preparirati.

Mozda u boldanom lezi tvoj problem?

I, naravno da ne mozes odmah skuziti necije mane, no to ne znaci da ih ne mozes prihvatiti.
Jer te mane, osim ako nije ozbiljna psihopatologija u igri, su mane tebi. Govore nesto o tebi.
Nema univerzalnog vrijednosnog sustava, samo m, individuei i ono sto nosimo u sebi.
Uostalom, pa ni razvod nije kraj svijeta.
Neki brakovi uspiju, neki ne.
So what?

[drvo i sjekira]

mali slon kaže:

Nekom možda odgovara da lovu troši na izlaske, aute, putovanja, a ne na stanove i kredite. I to je potpuno legitiman izbor.

Osobine koje 1) tebi ne odgovaraju, 2) nikom ne odgovaraju, a) spadaju u nešto što pomalo iritira i b) spadaju u nešto što je potpuno neprihvatljivo - treba razlučiti jedne od drugih.

Govorimo o onome što je pretjerano I ja sam znala napiti se i raditi kerefeke ili se ponašati nedolično i slično, ali postoji vrijeme kad se podvlači crta.

Putovanja nisam spomenula, molim te ne izvrći moje postove ili se potrudi pažljivije ih pročitati.

Mislim da ono što meni ne odgovara, ne odgovara nijednoj udatoj ženi. Ono na što ja pristajem, neka možda ne bi, ali to je stvar životnog stila i težnje da brak uspije.

Žao mi je ako te moji stavovi iritiraju. Možda neće ako ih ujutro pročitaš hladne glave.

[drvo i sjekira]

nausikaja123 kaže:

Mozda u boldanom lezi tvoj problem?

I, naravno da ne mozes odmah skuziti necije mane, no to ne znaci da ih ne mozes prihvatiti.
Jer te mane, osim ako nije ozbiljna psihopatologija u igri, su mane tebi. Govore nesto o tebi.
Nema univerzalnog vrijednosnog sustava, samo m, individuei i ono sto nosimo u sebi.
Uostalom, pa ni razvod nije kraj svijeta.
Neki brakovi uspiju, neki ne.
So what?

Svi imamo probleme. Oni iskrsnu: financijski, obiteljski Na te sam probleme mislila.

Meni bi razvod od mojeg muža bio kraj svijeta. Hoćeš sad imati par postova o tome?

[mali slon]

drvo i sjekira kaže:

Govorimo o onome što je pretjerano I ja sam znala napiti se i raditi kerefeke ili se ponašati nedolično i slično, ali postoji vrijeme kad se podvlači crta.

Putovanja nisam spomenula, molim te ne izvrći moje postove ili se potrudi pažljivije ih pročitati.

Mislim da ono što meni ne odgovara, ne odgovara nijednoj udatoj ženi. Ono na što ja pristajem, neka možda ne bi, ali to je stvar životnog stila i težnje da brak uspije.

Žao mi je ako te moji stavovi iritiraju. Možda neće ako ih ujutro pročitaš hladne glave.

Ne, nisi pomenula putovanja, ali izlasci i auti spadaju u sličnu vrstu trošenja para - nešto što bi se svrstalo pod prolazna zadovoljstva.
Poenta je da ono sto ti nazivaš predstavom za široke mase može da bude lifestyle, a to što ti to ne prihvataš oslikava samo tvoje mišljenje, a ne svačiji sistem vrednosti.
I to što ti odrediš vreme kad se podvlači crta i više se ne izvode kerefeke u pijanom stanju, to je, opet, tvoj tajming a ne svačiji.
(Ne, ne bi mi bilo prijatno da mi se muž sa 45 godina ponaša isto kao što se ponašao sa 25, ali on ima puno pravo da to radi ako želi, shvataš razliku?)

[Nausikaja]

drvo i sjekira kaže:

Svi imamo probleme. Oni iskrsnu: financijski, obiteljski Na te sam probleme mislila.

Meni bi razvod od mojeg muža bio kraj svijeta. Hoćeš sad imati par postova o tome?

Naravno.
I okolina, zivotne okolnosti, vanjske traume izvlace iz nas sve i svasta.

Ajde da ovako to prezentiram: svi mi smo jedinstveni skup genetike i osobnog iskustva koje nas je formiralo na poseban nacin.
Svi mi imamo vrline koje smo realizirali, i vrline koje nismo. Isto tako, imamo mane koje smo realizirali, i mane koje (jos) nismo
Ovisno kako nam padne grah, nesto nama svojstveno ce izaci na povrsinu.

Bit odnosa, bit braka, ljubavi, veze lezi u nasoj zelji da budemo prihvaceni kakvi jesmo. I u dobru i u zlu. I sa manama i sa vrlinama.

E, sad. lako je zamisliti situaciju da u partneru buknu neke mane, odnosno neke karakteristike potpuno ne snosljive, nesto sto ti kao partnerica ne mozes prihvatiti, nesto sto on ne zeli pustiti.
I to je situacija gdje nema druge nego razici se. Svaki daljnji napor lupanja i ispravljanja i navlacenja samo bi pogorsao situaciju.

To sto je tebi kraj tvog braka kraj svijeta - pa naravno da je. Nisi se udavala sa figom, misleci o rastavi i kraju braka, nego si se udala, pretpostavljam, misleci da ce vas brak trajati do kraja vasih zivota.

No ponekad braku dodje kraj. I ponekad, vrlo cesto sto vise, je to dobro. Jer se moze krenuti dalje. Prihvatis to i move on.
Znam da to sad zvuci vrlo grubo, sto vise, banalno, no i dalje smatram da je break up bolji nego silna sila koja ce pod svaku cijenu lupati mrtvog konja.

[drvo i sjekira]

mali slon kaže:

Poenta je da ono sto ti nazivaš predstavom za široke mase može da bude lifestyle, a to što ti to ne prihvataš oslikava samo tvoje mišljenje, a ne svačiji sistem vrednosti.
I to što ti odrediš vreme kad se podvlači crta i više se ne izvode kerefeke u pijanom stanju, to je, opet, tvoj tajming a ne svačiji.
(Ne, ne bi mi bilo prijatno da mi se muž sa 45 godina ponaša isto kao što se ponašao sa 25, ali on ima puno pravo da to radi ako želi, shvataš razliku?)

Nekako... Lifestyle je jedno, i tu se slažem, ali nekako sam sklonija predstavi za široke mase.

Za ovo drugo, moj se isto može ponašati kako želi, i ja se mogu tako ponašati, ali svjesna sam bi se vrlo brzo razišli. Tu ne govorim o WC daski i mrvicama na kauču

nausikaja123 kaže:

Ajde da ovako to prezentiram: svi mi smo jedinstveni skup genetike i osobnog iskustva koje nas je formiralo na poseban nacin.
Svi mi imamo vrline koje smo realizirali, i vrline koje nismo. Isto tako, imamo mane koje smo realizirali, i mane koje (jos) nismo
Ovisno kako nam padne grah, nesto nama svojstveno ce izaci na povrsinu.

Bit odnosa, bit braka, ljubavi, veze lezi u nasoj zelji da budemo prihvaceni kakvi jesmo. I u dobru i u zlu. I sa manama i sa vrlinama.

E, sad. lako je zamisliti situaciju da u partneru buknu neke mane, odnosno neke karakteristike potpuno ne snosljive, nesto sto ti kao partnerica ne mozes prihvatiti, nesto sto on ne zeli pustiti.
I to je situacija gdje nema druge nego razici se. Svaki daljnji napor lupanja i ispravljanja i navlacenja samo bi pogorsao situaciju.

To sto je tebi kraj tvog braka kraj svijeta - pa naravno da je. Nisi se udavala sa figom, misleci o rastavi i kraju braka, nego si se udala, pretpostavljam, misleci da ce vas brak trajati do kraja vasih zivota.

No ponekad braku dodje kraj. I ponekad, vrlo cesto sto vise, je to dobro. Jer se moze krenuti dalje. Prihvatis to i move on.
Znam da to sad zvuci vrlo grubo, sto vise, banalno, no i dalje smatram da je break up bolji nego silna sila koja ce pod svaku cijenu lupati mrtvog konja.

Slažem se sa svime.

[mrafica]

drvo i sjekira kaže:

Ne možeš odmah skužiti nečije mane, jer da možeš tada ne bi bilo toliko razvoda. Bitno je kasnije proplivati i, kako je netko tu napisao, preparirati.

Ja recimo imam savim drukčije mišljenje.
Mislim da ljudi zapravo vrlo rano detektiraju mane kod osobe.
Postoji problem što su u početku iracionalni pa ih gledaju čak i kao nešto slatko kod partnera: kako je moj mali mišić ovakav ili onakav.
Ili su svjesni da je mana nešto što im ne odgovara ali su preslabi sami sebi priznati da su pogriješili u izboru.
Pogledaj malo većinu otvorenih tema s nekim problemima u vezi. SVI oni jako lijepo detektiraju i verbaliziraju manu kod parntera. Nije to baš tako da se ne može skužiti. Samo je pitanje što netko učini nakon što ih detektira. I zato ima puno razvoda. Sumnjam da postoji hrpa brakova gdje se mahom ispolje neke sasvim strane karakteristike partnera, koje nikad prije nismo barem u naznakama vidjeli kod njega (ne kažem da toga nema, ali koliko?). Osim ako partnera nismo dobro upoznali prije braka.
Druga stvar je što nismo obraćali pozornost na neke naznake pa čak i na vrišteće stvari i bili smo uvjereni da brak mijenja stvari, to nikako ne znači da mane nismo uočili. Većina itekako to uoči.

[drvo i sjekira]

Mrafica

neki ljudi odglume rolu. Ne možeš skužiti neke stvari, iako da, većinu predosjetiš.

Evo ja mojeg muža još uvijek upoznajem

Imamo jedan slučaj u obitelji, gdje je čovjek sa 50 i nešto godina saznao da je usvojen i doživio takav nekakav klik u glavi, sav se izmijenio, ali na gore. Kao da mu je netko ukrao identitet. Kakav savjet tu dati? Kad je problem u njegovim mislima i osjećajima? 30 godina vrlo dobrog braka zamalo palo u vodu

Većina pravih mana u biti je nevidljiva, trebaju godine da netko ispolji sve nijanse karaktera. Ima slučajeva gdje tip na prvim spojevima nosi ruže, a kasnije ležiš bolesna s temperaturom u groznici, a on gleda TV i nije skontao da si se u međuvremenu onesvijestila od vrućice Kako to možeš skužiti na početku? Takve stvari mislim da se ne mogu promijeniti, i onda je fakat bolje razići se.

[Nausikaja]

mrafica kaže:

Ja recimo imam savim drukčije mišljenje.
Mislim da ljudi zapravo vrlo rano detektiraju mane kod osobe.
Postoji problem što su u početku iracionalni pa ih gledaju čak i kao nešto slatko kod partnera: kako je moj mali mišić ovakav ili onakav.
Ili su svjesni da je mana nešto što im ne odgovara ali su preslabi sami sebi priznati da su pogriješili u izboru.
Pogledaj malo većinu otvorenih tema s nekim problemima u vezi. SVI oni jako lijepo detektiraju i verbaliziraju manu kod parntera. Nije to baš tako da se ne može skužiti. Samo je pitanje što netko učini nakon što ih detektira. I zato ima puno razvoda. Sumnjam da postoji hrpa brakova gdje se mahom ispolje neke sasvim strane karakteristike partnera, koje nikad prije nismo barem u naznakama vidjeli kod njega (ne kažem da toga nema, ali koliko?). Osim ako partnera nismo dobro upoznali prije braka.
Druga stvar je što nismo obraćali pozornost na neke naznake pa čak i na vrišteće stvari i bili smo uvjereni da brak mijenja stvari, to nikako ne znači da mane nismo uočili. Većina itekako to uoči.

U pravu si, u potpunosti. Mane su nam na pocetku veze kao neki slatki zacini, jer da nisu, ne bi uspjevali ostati zaljubljeni u tu osobu.
No postoje mane, karakteristike, one neke najmracnije, vrlo inferiorne i ruzne karakteristike koje se manifestiraju tek u vrlo teskim i traumaticnim situacijama.
NJih je tesko predvidjeti. Mozda postoji naznaka, ali obicno su te karakteristike jako dobro skrivene.
Recimo: zavist je meni jedna vrlo ruzna karakteristika. Kad zavidis drugome na uspjehu i sreci. Cak to moze ukljucivati i partnera.
A zavist ce se pojaviti u trenutku kad se osoba osjeti izuzetno ugrozenom, recimo gubitkom posla, financija, itd. Znaci, u drasticnim uvjetima.
I meni, zamisliti zivot sa partnerom koji mi zavidi jer ja imam posao, a on ne, i tu zavist svakodnevno iskazuje, je nezamislivo.
To je moj breaking point.

[mrafica]

drvo i sjekira kaže:

Mrafica

neki ljudi odglume rolu. Ne možeš skužiti neke stvari, iako da, većinu predosjetiš.

Evo ja mojeg muža još uvijek upoznajem

Imamo jedan slučaj u obitelji, gdje je čovjek sa 50 i nešto godina saznao da je usvojen i doživio takav nekakav klik u glavi, sav se izmijenio, ali na gore. Kao da mu je netko ukrao identitet. Kakav savjet tu dati? Kad je problem u njegovim mislima i osjećajima? 30 godina vrlo dobrog braka zamalo palo u vodu

Većina pravih mana u biti je nevidljiva, trebaju godine da netko ispolji sve nijanse karaktera. Ima slučajeva gdje tip na prvim spojevima nosi ruže, a kasnije ležiš bolesna s temperaturom u groznici, a on gleda TV i nije skontao da si se u međuvremenu onesvijestila od vrućice Kako to možeš skužiti na početku? Takve stvari mislim da se ne mogu promijeniti, i onda je fakat bolje razići se.

Ne govorim o počecima u vidu prvih dejtova, nego o počecima prije braka. Podrazumijevam da se nitko ne ženi/udaje nakon prvih 10 romantičnih djetova.
I dobro kažeš, trebaju godine da se ispolje sve NIJANSE karaktera koji je većinom oduvijek tu u blažoj nijansi. Postoje ekstremi gdje se netko aposlutno promijeni, kako si i sama navela primjer.
Nije većina pravih mana nevidljiva, nikako se ne slažem s tim. Pročešljaj teme, svi jako dobro vide mane svojih partnera. I dosta njih će se svejedno ubračiti s tim istim partnerima. O tome govorim.


@nausikaja123-slažem se da teške i traumatične situacije mogu izvuči iz osobe nešto što nikad prije nismo vidjeli, ali koliki je postatak brakova koji se rastanu nakon teških i traumatičkih situacija, a koliki onih koji se rastanu bez ikakvih prethodnih trauma?

[Nausikaja]

mrafica kaže:

Nije većina pravih mana nevidljiva, nikako se ne slažem s tim. Pročešljaj teme, svi jako dobro vide mane svojih partnera. I dosta njih će se svejedno ubračiti s tim istim partnerima. O tome govorim.


@nausikaja123-slažem se da teške i traumatične situacije mogu izvuči iz osobe nešto što nikad prije nismo vidjeli, ali koliki je postatak brakova koji se rastanu nakon teških i traumatičkih situacija, a koliki onih koji se rastanu bez ikakvih prethodnih trauma?

Stvarno ne znam statisticke podatke, predpostavljam da je veci broj ovih drugih - rastava bez prethodnih trauma. Sto je istovremeno i dobro, trauma je ipak trauma, i lose, ljudi se rastaju zbog necega sto su vec na samom pocetku mogli uociti kao problematicno, ali su odlucili zatvarati oci.

Meni bi bilo interesantno za cuti da li je to 'zatvaranje oci' cesce kod zena, kako se meni cini, ili je podjednako bez obzira na spol.
Naime, jos uvijek je utjecaj drustva takav da moze zenu potjerati u brak. Brak radi braka per se, a ne radi zelje da se s partnerom ostvari takva vrst zajednistva.
Nazalost, mislim da postoji veliki broj zena koje strasi samostalnost i neovisnost, pa iz tog straha, prvo zanemaruju mane, guraju ih pod tepih, zatvarju oci, a kasnije, kad brak krene, kada je puno teze iz te zajednice samo tako otici, krene preodgajanje.

U svakom slucaju, recept za disaster.

[mrafica]

nausikaja123 kaže:

Stvarno ne znam statisticke podatke, predpostavljam da je veci broj ovih drugih - rastava bez prethodnih trauma.

Naravno, ne znam ni ja
Razgovaramo. Ipak neke stvari vidimo oko sebe. Nekako sam dojma da se ljudi uglavnom rastaju iz, kako bi Ameri rekli, nepremostivih razlika
Osobno znam samo jedan par koji se rastao nakon niza trauma koje su oštetile oboje i više nisu mogli jedno drugome ništa ponuditi.

nausikaja123 kaže:

Meni bi bilo interesantno za cuti da li je to 'zatvaranje oci' cesce kod zena, kako se meni cini, ili je podjednako bez obzira na spol.
Naime, jos uvijek je utjecaj drustva takav da moze zenu potjerati u brak. Brak radi braka per se, a ne radi zelje da se s partnerom ostvari takva vrst zajednistva.
Nazalost, mislim da postoji veliki broj zena koje strasi samostalnost i neovisnost, pa iz tog straha, prvo zanemaruju mane, guraju ih pod tepih, zatvarju oci, a kasnije, kad brak krene, kada je puno teze iz te zajednice samo tako otici, krene preodgajanje.

U svakom slucaju, recept za disaster.

Meni se isto čini da žene više žmire. Moguće baš zbog toga što ti pišeš.

[Éowyn]

drvo i sjekira kaže:

Primjerice, teško je od neradnika učiniti radnika, od ženskara vjernog tipa, od šlampavca da bude uredan i slično... Ali je moguće. Desi se.

Primjerice, tip dnevno puši dvije kutije cigareta na dan. Sigurno ne misli o sebi- WoW, pa sam si super, dvije kutije na dan... Oduševljen sam!
Ili, tip dnevno troši hrpu love s ekipom, ništa nema osim auta i dobrih felgi, sigurno ne misli- Kako sam si super. Sve zapijem s ekipom. Nema veze što sam mogao imati svoj stan i otplaćivati ga već pet godina.

Tu nastupaš ti i odrađuješ stvar u rukavicama, bez ispiranja mozga i navaljivanja, nego onako- otvorenog uma. Ako upali- upali, ako ne upali ili nekakav kompromis ili ideš dalje.

U biti, moje je mišljenje da oni i mi, zapravo- želimo istu stvar. Onako ugrubo: imati nekog pored sebe.

Meni se čini da je ovo ključan problem. Netko puši dvije kutije cigareta dnevno ili mu je životna ambicija izlaziti s ekipom i zapiti sve novce, ali nema dobro mišljenje o sebi i sav je jadan i čeka da se pojavi spasiteljica

Zašto bi itko uopće želio biti s osobom koja se ponaša destruktivno i nije zadovoljna sa svojim životom, no ne zna kako se izvući iz toga i čeka nekoga da ga izvuče? Onako fino, u rukavicama.

Da moram birati, radije bih partnera koji pije, svjestan je toga da je to loše, ali ga nije briga jer uživa u tome i nema nikakve namjere prestati nego partnera, nego li partnera koji pije iz očaja i ne zna kako se izvući iz toga.

Da se razumijemo, ne bih niti jednog niti drugog odabrala, ali da baš moram birati, radije bih prvoga.

[drvo i sjekira]

Pojedinci uživaju u drogiranju Govorim o recimo kokainu, ne fikserima koji žicaju 5 kuna

Mi sad skrećemo s teme i proširujemo je... Danas svi piju. Svi znamo što je previše.

Ne vidim kako puno nečeg, primjerice alkohola, može biti dobro

Ne vidim kako nešto za što se vidi da je loše, možemo upakirati u dobro, ili donekle pristajati na to?

[Éowyn]

Mislim da jednostavno nisi shvatila što sam htjela reći. Ne proširujem temu na narkomane i alkoholičare

Neću sada pisati o ovisnostima jer bi to već bila tema za psihologiju, no uzmimo za primjer osobu koja trati vrijeme i novac na izlaske i nema baš nikakvog interesa u životu.

Ti ZNAŠ da je to loše. I ti znaš da bi on trebao znati da je to loše. Dakle, on svjesno radi nešto što je loše i iz čega se ne zna sam izvuči i zapravo čeka tebe da dođeš i spasiš ga.

A zapravo, rijetko tko radi nešto što smatra lošim. Osoba koja 'trati' i vrijeme i novac na izlaske vjerojatno uopće ne misli da radi išta loše.

[Nausikaja]

drvo i sjekira kaže:

Ne vidim kako puno nečeg, primjerice alkohola, može biti dobro

Ne vidim kako nešto za što se vidi da je loše, možemo upakirati u dobro, ili donekle pristajati na to?

A sto bi tebi znacilo da tvoj partner konzumira alkohol, po tvojim kriterijima pretjerano?
Tebi! Tebi, drvo i sjekira?

[Gefutko]

Ne vidim kako nešto za što se vidi da je loše, možemo upakirati u dobro, ili donekle pristajati na to?[/QUOTE]

jednostavno, bilo koja domaća reklama za pivo

[Afrika paprika]

drvo i sjekira kaže:

Pušenje? Previše cuge kad smo vani? Plivanje ??

Rekoh metode preodgoja, na koji način ideš tu osobu prilagođavati sebi - kvocanjem i zvocanjem, nagrađivanjem kad nešto napravi ispravno, tipičnom dresurom...?


U načelu se slažem s nausikajom.

Stvari poput podjele poslova i nekih sličnih sitnica nisu preodgoj, ako ih on već radi, pa ću ja uzeti nešto što ne volim, on nešto, a sve s ciljem da nam kuća bude urednija za suživot.
Ali kad je sve u kaosu, on baca čarape gdje stigne i misli da se to magično stvara u veš mašini, a onda i oprano u ladici, i uopće nema namjere pomagati jer je to, ne znam, ženski posao - da, tu bi bio potreban "preodgoj".
Da je pubertetlija, a ja mu mama.
A budući da je odrastao čovjek, usađivanje osnova zrelog suživota s partnericom nije moja zadaća, pa mu može mama slobodno i dalje prat čarape.

[drvo i sjekira]

nausikaja123 kaže:

A sto bi tebi znacilo da tvoj partner konzumira alkohol, po tvojim kriterijima pretjerano?
Tebi! Tebi, drvo i sjekira?

Pa... Da je stalno polupijan I nemam pojma zašto smo se sad bez veze zakačili za taj nesretni alkohol Danas je trend da ljudi briju na hedonizam, a u biti su stalno pripiti

Tema je bila može li se partner promijeniti: mislim da djelomično može, bez navaljivanja. Onda sam malo popovala o priči za široke mase, i nemam pojma kako smo se zakačili za ovaj alkohol Prije toga smo se svi oko svega složili- navike, traume, brak, karakter itd. Jesam ja skrenula s teme? Ako jesam, glupo od mene.

[darkić]

Moram priznat da mi je samo postojanje ovakve teme i činjenica da ljudi tu o nečem imaju raspravljat malo neobična. Zapravo, puno neobična.

Biti s nekim da bih ga promijenila je koncept koji mi u startu ne paše jer si mislim da mogu naći nekog koga ne moram mijenjati nego mi paše takav kakav je. A budući sam lijeno prase ne vidim zašto bi radila nešto kad je potpuno nepotrebno? Onako, ko da idem kuhat gotov ručak. Ili slagat složen komad namještaja. Popravljat nešto što baš lijepo radi. Ne razumijem taj gušt, potrebu.

Mijenjanje uz nekog je nešto drugo, kad dođe samo od sebe. Kad nije s predumišljajem. A onako nekakvo plansko mijenjanje i ukalupljivanje preodgojem mi zvuči bolno. Nekako mi se čini da je nemoguće strpati nekog u kalup u koji sam ne ulazi bez da mu se nešto ne polomi. Ruka, noga, kičma, nešto. A imat nekog u kalupu, al slomljenog mi nije baš drago. Nit bi mi bilo drago da meni netko slomi par kostiju ne bi li mu bila baš eto taman.