Jučer sam skužila dok sam bila okružena zgodnim dečkima da nemam uopće osjećaj da ću nekoga upoznati. Mjesto na kojem sam bila jučer nije bilo za upoznavanje, ali sam skužila da sam izgubila nadu da ću ikad ikoga upoznati bilogdje. I onda sam još malo radila introspekciju i skužila da u biti nisam nikad ni vjerovala da ću naći tog nekoga. U skoro vrijeme me je povrijedio dečko kojeg sam jako voljela. Nismo se redovito viđali jer je on sav u poslu i zdravstvenim problemima. Na moje pitanje da li se možemo viđati češće odgovorio je da se ne može unaprijed dogovarati zbog posla. To mi je bilo čudno, ali sam opet nekako to bila opravdala. Mi smo bili u vezi 2 godine, a onda je on prekinuo i onda smo se opet počeli viđati i mislila sam da ćemo s vremenom opet to definirati kao vezu i viđati se češće, čim on sredi neke stvari. I onda smo se sreli u jednom mjestu daleko od našeg grada par dana nakon što se prestao javljati. Ja nisam znala da će on biti tamo, ni on nije znao da ću ja biti tamo. Bio je s drugom ženom na ljetovanju. U biti, to nije tema ovog posta, samo sam htjela prikazati da i kad sam mislila da sam našla ljubav svog života, to se završilo jako ružno. (nisam napravila scenu, odglumila sam da sam cool)
E sad... tema ovog posta je da stvarno više ne vjerujem da ću imati svog životnog partnera. To sam jučer skužila i ta moja spoznaja me uplašila. A još više spoznaja da u biti nisam nikad vjerovala da sam dovoljno vrijedna da netko bude sa mnom. Tome je možda uzrok i to što kad sam bila mala bila sam malo neugledna (mršava).
I u jednom društvu sam to svaki dan osjećala jer su mi dali neki glupi nadimak zbog moje mršavosti. S vremenom sam se proljepšala, i iz ružnog pačeta izrasla u labuda. Ali nisam nikad doživjela onaj trenutak kad se pače vidi u jezeru i shvati da je predivan labud. I do sada sam uvijek puštala da me muškarci iskoriste. Kad im je bio loš period u životu, tu sam bila ja. Kad bi im krenulo na bolje (dobiju posao, dobiju bolji posao) onda im više nisam bila interesantna. I ja sad to polako počinjem shvaćati i cijeniti sebe više. Samo šta sad već imam 40 god. Voljela bih da sam prije to shvatila i našla nekoga tko bi bio bolji prema meni. Ljudi mojih godina su ili oženjeni, ili rastavljeni ili imaju taj neki stil života zbog kojeg se nikad nisu vezali za nekoga. A ja nikog ni ne upoznajem jer je to u ovim godinama teško. Nisam nikad imala prijatelje koji bi me uveli u neko društvo gdje postoji mogućnost upoznati nekoga.
Mislim da ću skužiti šta dalje, važno je da sam osvijestila neke stvari.
Razgranati mod