"psihicko" kaznjavanje djece

[ADEX]

Pshihicko maltretiranje obicno nastaje u kasnijoj dobi djetinstva (od skolskih dana pa na dalje) kada je djete sposobnije razumjeti sta mu se govori.

Obicno se djeca tuku od 18 mjeseci do 10 godine poslije toga su roditelji skloniji psihickom pritisku.


Problematicno je kada se verbalno maltretiranje koristi u ranijoj dobi, moze da ostavi vece poslijedice po dijete nego neke teske batine.

[Winona]

Pshihicko maltretiranje obicno nastaje u kasnijoj dobi djetinstva (od skolskih dana pa na dalje) kada je djete sposobnije razumjeti sta mu se govori.

ma da ?

Kakvo je onda matletiranje kad klinac ima 3 ili 4 godine i snjim ne pricas nekoliko dana jer je pred spavanje tati dao jednu pusu vise nego tebi ? Nije karikirano, nazalost.

Iako me majka znala i fizički kažnjavati (i to divljački) najgore su mi posljedice ostale od vječnog predbacivanja i vrijeđanja. Uspjela mi je usaditi i vječni osjećaj krivnje. Sestra i ja joj stalno ugađamo i za to je zahvalna taj dan (za sve vožnje, čuvanje treće sestre od 8g) no već idući ili čim ispadne nešto loše ponovno slušamo kako smo uvijek takve, što je Bogu skrivila kad nas ima za djecu, nezahvalne smo itd.
Sestra je već 5g u braku i ne živi s nama i uspjela je srediti život tako da se ne živcira svaki put kad mama ima ispade. Ja ću se udati na proljeće no stalno se brinem što će biti s malom sestrom, hoće li ona proći istu torturu.
Majka iza sebe ima dva braka, drugi muž je umro no njihov je brak bio grozan, vjerojatno zbog njezinog ponašanja.
Nakon njegove smrti svi smo upregnuti. Moj dečko trči kad treba čuvati malu kad ja ne mogu. Šogor vozi kad negdje treba no ništa i dalje svi skupa ne valjamo.
Nisam za fizičko kažnjavanje no radije bih da sam dobila tri puta više batina nego trpila sva ta vrijeđanja.

[BU!]

sjecam se, kad sam bila mala moja uloga je bila da tati dodajem alate kad je prckal nekaj po dvoristu. stalno sam se bojala da bum nekaj krivo donesla. imam svoj dnevnik iz tog vremena u koji sam si nacrtala dva alata jer se tata uzasno izderal na mene jer sam donijela krivi. svaki put se rasplacem kad to idem citati.
kad sam u gimnaziji u prvom razredu na polugodistu prosla s cetiri reko mi je da najbolje da se preselim u konobarsku skolu.
na pocetku srednje mi je odrzao predavanje kak ce me podrzati neovisno o tome za koju se srednju odlucim. nakon kaj sam odlucila nije danima htio razgovarati sa mnom.
na maturalnu veceru nisam isla jer se on nije slozio s mojim izborom faksa i ja nisam mogla podnijeti da ga trazim za bilo kaj
kaj je najgore, kad dodje do nekog problema uvijek mislim da je problem u meni , kad god trebam izustiti i rijec o sebi proradi blokada iz djetinjstva jer sam uvijek sutila da pred tatom ne ispadnem glupa

[ADEX]

Winona kaže:
ma da ?

Kakvo je onda matletiranje kad klinac ima 3 ili 4 godine i snjim ne pricas nekoliko dana jer je pred spavanje tati dao jednu pusu vise nego tebi ? Nije karikirano, nazalost.

Vidio sam neke roditelje koje koriste kao mocno oruzje ono;"Nevolim te". To je djeci gore nego neznam, kakve batine.

[Septembar]

hobbit kaže:
Vidio sam neke roditelje koje koriste kao mocno oruzje ono;"Nevolim te". To je djeci gore nego neznam, kakve batine.

uh ovo je tacno
priceza i ja smo se jednom valajle po podu zezale stipkale i skakiljale i tak nekak izletio to "ma sto cu te volit kad me stipas", sve kroz smijeh i zezu... pa je i ona meni isto par puta rekla...al kad smo se prestale smijati, slozile smo se da nam to ruzno zvuci pa makar i u sali, vidjela sam i po njoj
(da znam da nije smijesno, pogotovo kad se ovak napise, ali bilo jie u kontekstu ocite suprotnosti)

odtad smo si obecale da si to nikad necemo reci ni u kakvoj zezi!

a glede psihicke torture
nekidan sam napisala jedan post o tom kako pamtim ocev jedan samar i to zasluzen, al me ne boli
al psihicki rat nikad necu izbrisat, niti mu oprostit
svadje sa mamom, ponekad i nasilje, torture tipa ovo smijes ovo ne u kuci raditi, izderavanje za svaku sitnicu koja mu nije po volji, neuroza i zivcanost...

a nije mi nikad bio restiktvian sto se tice izlazaka, slobode, izbora skole, fakulteta i slicno, dapace, imao je povjerenja u mene
i volio me znam
al nacin mu je bio

[LadyFel]

Imam ja frendicu koja to i dan danas prolazi...cura od 23 godine, super studentica, reda četvorke i petice od malih nogu, stariji buraz je jedva dao prvu godinu na faksu...najmlađa seka ima sad 8 godina.

Stara joj konstantno prigovara kako je ona odustala od daljnjeg školovanja da nju rodi, bla bla, i tretirala ju je jako dugo kao zadnje smeće...svašta joj je znala i preda mnom izgovorit, do te mjere da je u jednom trenu kad je seka imala 5 godina, maloj zabranila da grli moju frendicu jer je ona bolesna i zarazit će je s nečim...

Koma živa...ja zadnje dvije godine nisam prekoračila prag njihove kuće jer sam se zaklela da ću nalupat staru ako je vidim...

A stari i brat nisu puno bolji...brat je uvali u govna da sebe prikaže kao dobricu, a skoro je gori od nje...

[oona]

Ja jos uvijek pamtim jednu maminu recenicu koja me tada dovodila do ludila: "Vidjeti ces ti kada mene vise ne bude!"

Onda mi je nenadano umrla najbolja prijateljica ostavivsi sina od 9 godina. Bila sam sokirana, psihicki povratak valjda traje i danas, puno godina (7) nakon njene smrti.......

I tada sam zabranila mami da mi ponavlja recenicu iz djetinjstva, iako je i ona u godinama, jos uvijek nisam spremna na njen gubitak......ona je shvatila i sada razgovaramo drugacije........sve dolazi s vremenom.........

P.S. Kada citam neke vase postove, rastuzim se.......ocito sam u odnosu na procitano, imala prekrasno djetinjstvo i djevojastvo, bez dodatnih uplitanja baka i djedova i ostalih.........

[ornella]

pronađoh topic,a pojma nemam da li tu spada,ali ja se osjećam grozno.dakle,jučer moja dva juniora(šesti i prvi razred) odbili su ići u školu.Stariji me izmuljao da se ne osjeća dobro,a mlađi kad je viodio da ne ide i brat odbio i on ići jer da piše matematiku.Normalno da sam manjeg uspjela utrpati u auto,ali ne i izvesti iz auta.Vratila sam se s njim doma i obadvojici najavila kaznu????!!!!......nema nogometa(treniraju ga), nema vani i tv do kraja tjedna,nema ps2,niti ps..dakle ničega.Djeca znajuči vjerovatno da će se do sutra kazna ippak smanjiti,nisu rogoborila,dapače svaki se primio čišćenja svoje sobe.

I sada u poslijepodnevnim satima,nakon jednog telefonskog razgovora saznam da je moj stariji sin dobio iz matke jedan,a inače je odlikaš(sem matematike).Reči ćete ništa strašno,desi se ...ali problem nije u jedinici,nego u lazi i tajenju...i on još cijeli ovaj tjedan priča da nema ništa za učiti i pika loptu po ciijele dane.
Normalno da se nisam gasila cijelo popodne,mada znam da su radikalne greške,ali eto ...noćas nisam spavala i pitam se gdje sam pogriješila....i ne znam čemu tajenje.

Mozda čovjek treba početi mijenjati sebe,ali moj problem je što sam ja svjesna savoje naglosti i upravo tezine nekuh riječi,ali kad ih izgovorim je kasno,a uopće tako ne mislim.

[mimi2003]

Winona kaže:
kad bi moj muz jos u predskolskoj dobi nesto "pogrijesio" kazna je bila ledena sutnja od nekoliko dana. Bez dobar dan, bez laku noc, bez jesi gladan ( tanjur serviran ali isto sutke ).

Dobijao je poruku - pogrijesio si, za mene ne postojis.

tužno, jer osjetila sam upravo to na svojoj koži kažu jedinci su razmaženi, nije istina, ja sam jedinstveni primjer

[mimi2003]

LadyFel kaže:
Been there, done that...ja sam svoju cijelu obitelj osramotila jer nisam završila faks, svaka lošija ocjena je bila povod za svađu i omalovažavanje, a svaka dobra je bila 'eto vidiš, možeš ti to, samo si lijena'...

S tim da sam ja nakon izvjesnih nekoliko godina počela vraćat - ako ćete se prema meni ponašat kao da imam pet godina, e jebeš me ako neću tako i ja počet, pa ćemo vidit tko ima više živaca.

Zadnjih par godina, i otkako sam i ja ostala trudna i rodila su se skulirali.

opet se moram javiti, niš ne vrijedim jer nisam završila faks i nisam se udala za doktora(tako je mama htjela) .......to misli moja mama.....

....od kada sam malo promjenila ploću... od kad sam rodila desio im se klik u glavi pa je sada mogu reći sutacija dobra i dobri smo se, ko kaže da se ljudi ne mogu promjeniti, treba ih samo malo pogurnuti i zakotrljati

[Winona]

mimi2003 kaže:
tužno, jer osjetila sam upravo to na svojoj koži kažu jedinci su razmaženi, nije istina, ja sam jedinstveni primjer

bas tako mimi, i on je jedinac...a da ih je bar bilo vise, mozda bi tu svoju "ljubav" raspodijelila na vise njih, pa ne bi bilo toliko stete

[Winona]

mimi2003 kaže:
tužno, jer osjetila sam upravo to na svojoj koži kažu jedinci su razmaženi, nije istina, ja sam jedinstveni primjer

bas tako mimi, i on je jedinac...a da ih je bar bilo vise, mozda bi tu svoju "ljubav" raspodijelila na vise njih, pa ne bi bilo toliko stete

[ornella]

ma ja svoju djecu volim i s jedinicama i bez njih,i s lazima i naravno bez njih...ali bole.
Nisam tip majke koja misli da moraš uspkjet u svemu,niti liječim svoje neuspjehe,jer sam maxsimum postigla što sam zeljela...ali naravno da za djecu zelim najbolje,kako bi njima bilo bolje.

sin za sat stize doma,tata je jutros bio u školi razrješiti jučerašnji izostanak(bio je iskren s razrednikom i nije trazio da se dan opravda),ja ću sad izorganizirati repeticije(jer rupa je očito velika i treba matematičku pomoć),ali prvi put ne znam kako se postaviti...glupo se praviti da nisam ljuta i povrijeđena,a s druge strane imam strahovitu potrebu da ga stisnem i držim kao malo dijete...

[Septembar]

Septembar kaže:
svadje sa mamom, ..., torture tipa ovo smijes ovo ne u kuci raditi, izderavanje za svaku sitnicu koja mu nije po volji, neuroza i zivcanost...

mtrpas
zadnjih dana sam i prema sebi i prema drugima ovakva

[chiquita]

mislim da je tu glavno pitanje - zašto nije rekao da je dobio jedinicu?
kažnjavanje će mu samo još više potvrditi osjećaj da je dobro da je to skrivao.
ljutnja neće pomoći.
nikako.

[Septembar]

chiquita kaže:

kažnjavanje će mu samo još više potvrditi osjećaj da je dobro da je to skrivao.
ljutnja neće pomoći.
nikako.

al ipak se treba naglasiti
i meni se desilo par puta da je mala nest utajila
pa se otkrilo

dobro sam joj naglasila da je ljutna ISKLJUCIVO ZBOG TAJENJA
da bi vjerojatno bila ljuta i da mi je rekla
ali mnooooooogo manje
da me vise boli skrivanje i nepovjerenje
i drzala sam joj referate o vaznosti povjerenja i iskrenosti

nadam se da je bar malo dojmilo
jer nije se odavno nis slicnoga desilo

[chiquita]

pa dobro, u pravu si, ali znaš kako ti ja to sve vidim - ajmo reć dečkić je uvijek bio uzoran u školi, dobar, pažljiv, bistar, uzoran, petice i četvorke krase imenik i desi se nekaj, bilo kaj, nije ni bitno kaj i dobije kulju!
i kaj stvarno vjerujete da bi klinac trčal doma starcima reć da je dobio jedan - ja mislim da ne.
i ja bi tajila. i ne bi se požalila starcima jer
- sam poznata kao uzorna učenica
- jer je to "sramota"
- jer se očekuje od mene da nosim doma 4 i 5 itd.
mislim da je bitnije dati do znanja da su i kulje za ljude, i da su baš fora, da nisi zadnji izrod ovog svijeta ak si dobio jedinicu.
i jedinica je ocjena, kaj ne?
kaj ja znam, ja svoje dijete ne bi kaznila jer mislim da ono samo osjeća kaznu samim time što je obilježeno jedinicom.
ono što bi me kopalo je da otkrijem uzrok dobivanja iste.
pa i da je ljenost - kaj onda.
nije kraj svijeta.

[ornella]

upravo sam i ja sinu objasnila da me više boli tajenje,a ljutnaj je normalno popratna popjava svake loše ocjene..pa nećemo valjda govoriti za jedinice bravo,ako pogotovo znamo da su produkt zanemarivanja školskih obveza.

znam i ja zašto je zatajeno...radi moje vike...sklona sam tome,mada sam djeci tisuću puta rekla da je benigna.

muči me još kazna..moja mama(prosvjetar) protivi se mojoj kazni i smatra da nema smisla,a ja kao mama opet mislim da mora snositi posljedice..

na kraju se zakačih s mužem,ona je strašno ljut,mada u odgoju ponekad sudjeluje kao prolaznik..ono sve je dobro samo me ne zamaraj time...i normalno ja od straha vrištim unaprijed...

[Zana666]

ma..dajte se sjetite..tajili smo i mi svasta nesto ..i vazno i nevazno...
moje stariji je jednom utajio tricu iz hrvatskog...(bez veze ) ,ja sa informacija i pitam..pa dobro sine,ZASTO????

a on ...a neces mi dati na komp preko tjedna

shvatih da su nam prioriteti drasticno razliciti... ..sad imamo deal...ako se zalomi kakva ne ocekivana ocjena ,znam ju,sam si uskrati komp do ispravka (iako ...tricu ispravljati ....cemu??? )

a psihicko zlostavljanje..UUUUUU dalo bi se o tome u vise stranica nazvrljati temu za dizertaciju

znala sam staroj reci "ej..daj me izmlati..krace je i manje boli nego sto me peglas satima ",jer starom nisam smjela zucnuti

kad je bio doma i brat i ja smo znali da ako nas uhvati izvan sobe..najezili smo.../vadi knjige ,biljeznice,od pocetka skole,nebulozna preispitivanja gradiva..(a u biti ga nista nije zanimalo,vec je vic bio u tome udaviti nas,izmaltretirati i kazniti)

finale izgleda ovako d kada se udah prekinula sam sve kontakte s njima i ako moja djeca sama ne pozele i ne odluce upoznati ih ..ja ih ne budem tjerala na to...