Info pult (za pitanja na koja želite brz i kratak odgovor; ne za duge rasprave)

[Braslav]

Pozdrav!
Molio bih pomoć povjesničara.
Zanima me, u hrvatskoj povijesti, ima li zabilježenih sukoba oko vode i vodnih resursa? Ili da se u bitkama ciljalo npr. na rušenje brane (Operacija Peruća)?
Nešto poput ovog: http://www2.worldwater.org/conflict/list/

Hvala unaprijed!

[The Instruktor]

Ima li netko REFERENCU za broj generala Zidova u ustaskoj vojsci u NDH?

Hvala!

[Zoran Oštrić]

The Instruktor kaže:

Ima li netko REFERENCU za broj generala Zidova u ustaskoj vojsci u NDH?

Taj broj iznosi nula.

O tome smo i ovdje razgovarali, vjerojatno više puta. Godine 2011. u threadu "Hrvatska za vrijeme drugog svjetskog rata": post #324 (Zagorski križar) i dalje

Moje o tome: Mit o 28 židova-generala NDH

Famozni podatak o "28 generala Židova u NDH" prenio je Dubravko Jelčić u svojoj knjizi "Sto krvavih godina".

Cijeli spisak tih generala navodnih Židova, te generala NDH pravoslavaca, je krenuo od ovog sajta
http://people.mail2me.com.au/sljeme/gener.htm
koji je opet dio sajta "crne legije".

Ljudi koji se bave biografijama ljudi vezanim uz razne fašističke sile u 2SR bavili su se tom temom. Na sajtu "Axis History Forum" još 2005. je objavljena analiza popisa: Jewish Generals in the NDH?.

Za većinu ljudi s popisa je sigurno da nisu bili Židovi, nego Nijemci, Hrvati, Slovenci idr.. Za neke se ništa ne zna. Ni za jednog nije nađena nikakva indicija da je imao makar i minimalne veze s židovskom religijom i narodnošću.

[Vudlo]

Molim vas, preporučite mi knjigu.

Upravo sam pročitao Ratni dnevnik Ivana Šibla, i sad tražim sličnu literaturu.

Dakle, ne klasične povijesne knjige, nego dnevnike i slične publicističke forme iz Drugog svjetskog rata na području EX YU. Ne bih odbio ni kvalitetnije romane.

Hvala!

[Zoran Oštrić]

Vudlo kaže:

Molim vas, preporučite mi knjigu.

Upravo sam pročitao Ratni dnevnik Ivana Šibla, i sad tražim sličnu literaturu.

Dakle, ne klasične povijesne knjige, nego dnevnike i slične publicističke forme iz Drugog svjetskog rata na području EX YU. Ne bih odbio ni kvalitetnije romane.

Hvala!

Od memoara, od onih što su životnije pisani i zanimlji za čitanje, u ono doba kao i Šibl puno čitani, a zanimljivi i danas, preporučio bih:


Svetozar Vukmanović Tempo: "Revolucija koja teče : Memoari", Beograd: Komunist, 1971., 1. knjiga, dostupno na webu: http://www.znaci.net/00003/496.htm Prva knjiga obuhvaća predratno i ratno doba.

Gojko Nikoliš: "Korijen, stablo, pavetina", niz izdanja, također dostupno na netu: http://www.znaci.net/00003/496.htm

Milan Đilas: "Revolucionarni rat (1941-1945)", to je treća knjiga njegovih memoara, obuhvaća 2SR, bilo izdano u inozemstvu, a onda u Beogradu, 1990..

Evo, trojica lljudi koji su bili na najvišim položajima, a kasnije išli različitim putevima. Kako rekoh, pišu zanimljivo, što god inače mislili o tome.

Ima još toga. Od kasnije izdnih, čovjeka koji je bio u ratu kao sasvim mlad i ne na višim položajima, a kasnije postao vrlo ugledan i značajan sociolog:

Josip Županov: "Zaboravljeni rat. Sociologija jednog sjećanja", Zagreb: Irida, 1998. (memoarske crtice, kako sam kaže, nego "zbirka kratkih socioloških eseja na temu rata" )

[lavore]

Vudlo kaže:

Molim vas, preporučite mi knjigu.

Upravo sam pročitao Ratni dnevnik Ivana Šibla, i sad tražim sličnu literaturu.

Dakle, ne klasične povijesne knjige, nego dnevnike i slične publicističke forme iz Drugog svjetskog rata na području EX YU. Ne bih odbio ni kvalitetnije romane.

Hvala!

Memoare ove dvojice, vrlo zanimljivo i napeto štivo

https://hr.wikipedia.org/wiki/Du%C5%A1an_Tumpi%C4%87

http://labinska-republika.blogspot.h...ionara-do.html

[Zoran Oštrić]

lavore kaže:

Memoare ove dvojice, vrlo zanimljivo i napeto štivo

https://hr.wikipedia.org/wiki/Du%C5%A1an_Tumpi%C4%87

Koje od toga su memoari? Po naslovu, to bi mogla biti knjiga "Nepokorena Istra: sjećanja i dokumenti : sa dva historijska zapisa Franje Debeuca, te brojnim prilozima istarskih boraca", 1975.

http://labinska-republika.blogspot.h...ionara-do.html

Hvala što si nam skrenuo pažnju i na to! Bilo bi boje da si odmah naveo i bibliografske podatke, ako želimo potražiti knjigu u knjižarama ili knjižnicma.

Radi se o knjizi Dušan Diminić: "Sjećanja - Život za ideje", koliko vidim da se navodi, objavljena je posthumno, 2005..
Kome smeta knjiga ”Sjećanja. Život za ideje” Labinjana Dušana Diminića?

Premda je publicističko djelo «Sjećanja. Život za ideje» Dušana Diminića (Labin, Pula, Rijeka, 2005.) koja je izašla iz tiska prije nepunih šest godina - izdavači su SAB IŽ, SAB PGŽ, UAB Grada Rijeke i riječki nakladnik «Adamić» - o knjizi se sramotno malo pisalo, pa je u javnosti prošla gotovo nezapaženo. Dakako, najveću krivicu snose mediji i posebno kritičari koji su (ne)namjerno i neopravdano zaobišli knjigu kao da je autor neki diletant ili neprijatelj.

Dovoljno je reći: prvoborac, sudionik Pazinskih odluka, šef delegacije Julijske krajine na mirovnoj konferenciji u Parizu, zamjenik sekretara vlade FNRJ, veleposlanik Jugoslavije u Albaniji 1948., ministar za komunalnu djelatnost Jugoslavije, ministar trgovine u vladi RH, tajnik vlade RH, savezni poslanik za kotar Labin i Pazin te direktor lista Naprijed u Zagrebu.

Ovi podaci o Istrijanu i Labinjanu Dušanu Diminiću (Labin, 1914.-Zagreb, 2005.), kojega sam imao čast upoznati i družiti se s njime samo u dva navrata, ali smo se više puta čuli telefonom, Sa(n)jam knjige u Puli (otvara se 3.12.) je povod da se napiše ovaj opširni prikaz o knjizi koju autor, nažalost, nije doživio vidjeti. To je, osim Joyceova «Uliksa», jedina knjiga koju sam pročitao tri puta, s tim da mi je moderni roman ostao i dalje zagonetan, a Diminićeva «Sjećanja...» u potpunosti sam razumio, iako nije objavljena cjelovita biografija i stradalništvo. (…)

dok pišem ove retke, prisjećam se školskih dana u Osnovnoj školi «Ivan Batelić» u Raši, kada su nam Dušana Diminića prikazali kao Đilasovca - neprijatelja broj 2! Dakle, odmah iza komunističkog disidenta Milovana Đilasa. A iz «Sjećanja...» saznajem da Diminić nikad nije razgovarao s Đilasom i jednom je prilikom čak glasovao protiv njega! Ali nama su tih davnih pedesetih utuvili u glave, a nismo bili jedni u Istri i šire: on, Labinjan, je izdajnik. Mi smo to vervali i mrzili ga. (…)

Ne ulijeva mi baš povjerenje što pisac gornjeg komentara Armando Černjul, također postariji čovjek, piše previše emotivno i pristrano, pa Miku Špiljka naziva "partijski pajac" i povezuje obračun s Diminićem kao "Đilasovcem" (jer je bio previše liberalan kao urednik časopisa "Naprijed" u Zagrebu, 1954.) s time da je 20-30 godina kasnije Špiljak bio predsjednik Saveza sindikata Jugoslavije, a načelnik njegovog kabineta je bio "okorjeli četnik" Vuk Drašković. Kad je radio za Špiljaka, još nije bio četnik, ili u najmanju ruku nije tako istupao.

Takve nepotrebne insinuacije kvare osnovnu činjenicu, koliko sam na brzinu mogao shvatiti, da je prvoborac Diminić stradao kao, izgleda, "liberal", u onom valu slobodnije kritike i hrabrosti da se ona iskaže i zalaže za preobrazbu tadašnjeg rigidnog partijskog i državnog centralizma u prvoj polovici 1950-ih, od čega su Đilasovi članci bili samo vršak. To je tada stopirano. Rigidni staljinistički sustav državne kontrole bio je tada ipak olabavljen u ekonomiji, odustajanjem od prisilne kolektivizacije u poljoprivredi te davanjem određene samostalnosti u odlukama poduzeća. Desetak godina kasnije, znatno veći korak u tom smjeru liberalizacije u privredi donijela je "privredna reforma" 1965., a u političkom životu rušenje Aleksandra Rankovića 1966.. Taj je val međutim opet bio zaustavljen političkim obračunima s reformistima u svim republikama 1970.-1972..

Knjiga svakako izgleda zanimljiva. Već sam je naručio u KGZ!¨

[Vudlo]

Hvala obojici, ovo je odlično jer me posebno zanimaju zapadni krajevi, Istra, Kvarner, Gorski kotar.

Možete li preporučiti i neke romane? Počeo sam čitati Kovačevićeve Kapelske kresove, ali za sad mi se čini da je serija bolja od knjige.

Ima li kvalitetne partizanske fikcije?

[Zoran Oštrić]

Vudlo kaže:

Možete li preporučiti i neke romane? Počeo sam čitati Kovačevićeve Kapelske kresove, ali za sad mi se čini da je serija bolja od knjige.

Branko Ćopić: "Prolom" i "Gluvi barut". Daju, čini mi se, vrlo realističnu sliku o tome što se događalo u Zapadnoj Bosni (Ćopićev Podgrmeč, a i šire) od Aprilskoga rata 1942. do proljeća 1942..

Ne znam više, jesam li negdje svoje bilješke o tim knjigama objavio ovdje na podforumu; svakako sam ih spominjao. Objavio sam bilješku 2014. na jednoj facebook grupi. Evo, kopipejstam za osnovnu informaciju.

Kao gimnazijalac, čitao sam roman Branka Ćopića "Gluvi barut". On je snažno utjecao (uz još par djela) na to, da moja predodžba o NOB, odnosno Drugom svjetskom ratu na području Jugoslavije općenito, bude znatno slojevitija od reducirane slike koju su davali oficijelni prikazi u udžbenicima i većini filomova, stripova isl. Događa se u prvoj polovici 1942. u kraju zvanom "Podgorina" (što odgovara njegovom rodnom Podgrmeču). Prvo izdanje 1957..

Tek sam nedavno, među knjigama za otpis koje poklanjaju čitateljima u zagrebačkim Gradskim knjižnicama, našao jedno izdanje romana "Prolom" (2. izdanje, 1953. - prvo izdanje je bilo 1952.), koje opisuje događaje od travanjskoga rata do kraja 1941. u istoj Podgorini. Sad dovršavam čitanje.

Nisu tako popularni kao njegove humorističke pripovjetke (Nikoletina Bursać pojavljuje se u "Prolomu") i djela za djecu, ali su imali puno izdanja.

Gledam sad po netu ima li negdje prikaz tih romana, ali ništa. Još jedna generacija, i bit će vrlo rijetko oni koji za njih znaju. Nisu se uklapali u ideološke i (šire) narativne stereotipe ni onda, ni danas.

"Prolom" je roman o ratu širokog zahvata, s oko 30 ili 50 protagonista (likovi, koji se povremeno nađu u fokusu i promatramo događaje iz njihove perspektive), vrlo raznolikih, koji razmišljaju i ponašaju se drastično različito.

Humanistički pristup, u kojem pisac ima određenog razumijevanja za svaki lik, čak i kad čine grozne stvari.

"Gluvi barut" je kraći i fokusiraniji na jednog protagonista (komandant Tigar, novi lik u odnosu na "Prolom"), ali se također pojavljuje široka paleta likova. Po njemu je snimljen film, koji međutim kvalitetom bitno zaostaje za romanom.

Radnja je reducirana i što je najvažnije uvedena drastična revizija time, što su komandant Tigar i komesar Uroš, iz teško razumljivih razloga, spojeni u jednu osobu. I u rediteljskom postupku nestaje one pišćeve ljubavi za svoje likove.

Ćopić je "Prolom" objavio 1952., a "Gluvi barut" 1957.. U međuvremenu je objavio i zbirku humorističkih prijpovjedaka "Doživljaji NIkoletine Bursaća". Još ranije, 1950., objavio je "Jeretičku priču", satiru na suvremene odnose, zbog koje je imao ozbiljnih problema. To je u okviru onih kretanja ka većoj slobodi (i hrabrosti) mišljenja, koje sam gore spominjao.

Miljenko Jerović pisao je u studenome 2014.:

Slijede dvije sumorne i subverzivne partizanske knjige: “Prolom” i “Gluvi barut”, objavljene 1952. i 1957. “Prolom” je prevratnički partizanski roman, ideološki problematičan u svome vremenu, a odlično napisan. Da ga je pisao netko drugi, a ne duhoviti i bezazleni dječji pisac, vicmaher i stihoklepac naše revolucije, završio bi zbog te knjige u zatvoru. Godinama je i desetljećima Ćopić okajavao svoju pobunu, izigravao dvorsku ludu režima, uveseljavao drugove, pričao im viceve, a kolege velike pisce spremno je uvjeravao u svoju sveudiljnu beznačajnost.

Zanimljivo: ja te knjihge zapravo nisam doživio kao "sumorne", unatoč tome što opisuj tragična zbivanja i možda još tragičnija unutrašnja preživljavanja desetina likova. Zadnje riječi romana "Gluvi barut", nakon što je Tigar poginuo, objavljuju nastavak njegove borbe: »Tigre, ustaj, eno ih, bude se iza sna mrke kožunlije, kravorepci, preživari! Ustani, komandante, povedi, tvoji omladinci kreću u proboj!«

Srba Ignjatović piše 2010. g.:

Zaboravljen je čak i obimni roman „Prolom“ posvećen počecima narodnog ustanka u grmečkom i podgrmečkom kraju u toku Drugog svetskog rata. Knjiga inače napisana solidnim realističkim manirom i valjanim jezikom za koju danas, tek tu i tamo, neko od književnih znalaca primeti da je možda jedina istinita romaneskna priča o ustanku 1941 – literarno uspela, a i verodostojna.

Početak mojij opsežnijih bilješki o "Gluvom barutu" iz 2014.:

Protagonist "Proloma" je sama Podgorina. U "Gluvom barutu", protagonisti su pojedinci.

"Gluvi barut" je snažniji i intenzivniji. Umjesto dočaravanja suštine i prikaza sukoba unutar svijeta Podgorine, odmah na početku ulazi dijalektika između života Podgorine i života i težnji van nje, kroz proživljavanje komandanta Tigra (nekad Zeke). Na njegovu posebnost ukazuje u to da mu ne znamo ni ime ni prezime. Nasuprot vjekovnom živovanju sela, sav u živcu i pokretu. »Što ćeš ti tu, kud si pošao?« (str. 7) Prvo snažna slika - djetinjstvo i majka, zatim - Marokanci, plamen bitke. »Nema onda više ni straha ni uzmaka, ima samo nezamjenljivo zaošijano naprijed, pa makar pred njim bio čitav Maroko« (str. 8)
Čovjek, koji je svoj život oblikovao svojom vlastitom voljom, koji živi prema svojim vlastitim unutrašnjim preživljavanjima, strastima, težnjama, strahovima (njegova neustrašivost u boju izraz je dubljega straha: »Jurnuće samo da se spasi od strave koja u njemju panično bubnja i diže ga na noge...« (str. 9), nasuprot komandantu Milošu Radekiću koji je »Sav urastao u Podgorinu« (str. 34), što je i opća karakteristika skoro svih likova iz "Proloma", da su urasli u Podgorinu ili u neposrednu životnu sredinu obližnje varoši.

»Bosna, seljaci! (...)
Pred njim, u maršu, talasale su se interbrigade, vijorile zastave, pjesma nadimala krila. Madrid u dimu i tutnju. "Neće proći!" Dinamiterosi, vatrene oči nezamjenljvie Huanite, oproštaj s dvijećem i suzama, zvučni jezik kojim se govori samo o borbi, ljubavi, smrti i ponosu.
A ovo?
Težak i mutav stvor, zariven preko ušiju u gluvu zemlju, stočar izbečenih ovčijih očiju; njihove žene: izmorene nijeme utvare, ogrubjele, spržene, bez ikakvih draži. I sve to treba iščupati iz brazde, izvući iz tora, otkinuti od goveđeg repa i dovesti ga dotle da jednog dana ustreperi kad mu nad glavom zapucketa i razvije se crveno platno.« (str. 9)

»–Eh, svete Ustaše!
Još su jedino ustaše uspijevale da vatrom i strahom dignu i pokrenu ovo tupoumno seljačko poluživinče, da mu zapale oči bar luđaćkom stravom.« (str. 10)

Tako snažno uveden na prvim stranicama, borac, komandant i revolucionar Tigar je stožer, prema kojem se onda uvode i procjenjuju drugi progagonisti, u sukladnosti ili oporbi prema njemu.

[lavore]

Vudlo kaže:

Hvala obojici, ovo je odlično jer me posebno zanimaju zapadni krajevi, Istra, Kvarner, Gorski kotar.

Možete li preporučiti i neke romane? Počeo sam čitati Kovačevićeve Kapelske kresove, ali za sad mi se čini da je serija bolja od knjige.

Ima li kvalitetne partizanske fikcije?

Kao veliki fan Mihaila Lalića mogu ti samo reći: Mihailo Lalić https://hr.wikipedia.org/wiki/Mihailo_Lali%C4%87

Po njegovom romanu Lelejska Gora (ovdje se može skinuti http://www.borut.com/library/a_lalicm.htm ) snimljen je punokrvni film Lelejska Gora https://www.youtube.com/watch?v=7sa80ZzcqII

Još filmovi snimljeni po njegovim romanima:

https://www.youtube.com/watch?v=R_cVVx-70Qw

https://www.youtube.com/watch?v=_WAjBjbPVDg

[Vudlo]

Hvala puno još jednom.

Skinuo sam Lelejsku goru, u procesu sam nabavljanja Ćopićevih romana.

Ako nekoga zanima isto područje kao i mene, našao sam odličnu knjigu. Zove se Zapadna Hrvatska u Drugom svjetskom ratu, može je se besplatno skinuti na http://www.znaci.net/00003/689.htm.

Vidim da imate temu o povijesnim knjigama, nastojat ću napisati recenziju kada je proučim.

[Zoran Oštrić]

Vudlo kaže:

Ako nekoga zanima isto područje kao i mene, našao sam odličnu knjigu. Zove se Zapadna Hrvatska u Drugom svjetskom ratu, može je se besplatno skinuti na http://www.znaci.net/00003/689.htm.

Vidim da imate temu o povijesnim knjigama, nastojat ću napisati recenziju kada je proučim.

Samo naprijed! Ima jedan topic za nove knjige (2-3 godine), ali i drugi, za ovu svrhu:

Informacije o knjigama i recenzije (starije knjige)

Na znaci.net ima stotine knjiga plus arhive, ima se cijeli život što radit'! :-)

[manchild]

Povijest kaže da je Neron 64. zapalio Rim i optužio kršćane

noviji dokazi kažu da on u Rimu nije ni bio kad je izbio požar

kak je mogao početi progon kršćana kad su oni bili tada tek omanja sekta?

koliko je uopće Rima izgorjelo?

koliko je ljudi stradalo u požaru?

[Zagorski Križar]

Za ovakve i slicne teme, koje nemaju buducnost prerasti u topic veci od dva-tri posta, vec se traze samo odgovori, postoji jedna sveobuhvatna tema :

https://www.forum.hr/showthread.php?t=628896

[Michael Collins]

manchild kaže:

Povijest kaže da je Neron 64. zapalio Rim i optužio kršćane

noviji dokazi kažu da on u Rimu nije ni bio kad je izbio požar

kak je mogao početi progon kršćana kad su oni bili tada tek omanja sekta?

koliko je uopće Rima izgorjelo?

koliko je ljudi stradalo u požaru?

Većina toga što znamo o Neronu je propaganda kasnijih vlasti, koje su se potrudile da opravdaju nasilno rušenje.

Ne zaboravi da je Rim uvijek bio izrazito politizirano društvo.

Ljudi se ne mogu dogovoriti o događajima prije 10 ili 20 godina a kamoli u to doba, ali najvjerovatnije je kao što sam rekao da se pogoršavanjem Neronova lika (iako lik sigurno nije bio dobrica) opravdavalo njegovo nasilno rušenje.

Što se tiče broja žrtava, teško je reći, siromašne četvrti su bile prenapučene i malo koga su zanimale, a takvi bi najviše stradali u požarima.

Inače su se Rimljani gotovo patološki generacija bojali požara, što je ostavština iz doba kada je Rim bio samo malo veće drveno selo.

[PTB1970]

Pozdrav
Evo otvaram ovu temu jer želim saznati nešto o ovom prezimenu. Već znam dosta i cilj ove teme mi je da nađem grb Šiljega. Tražio sam po internetu po svakakvim stranicama i nema nigdje. Pa ako netko ima negdje sliku grba ili zna gdje ga pronaći,neka stavi link. Hvala

[noliđ]

ima tema o prezimenima: https://www.forum.hr/showthread.php?t=93460

[manchild]

što se dogodilo s ljudima koji s radili u veleposlanstvima NDH širo Europe nakon 9.5.1945?

[Nosonja_]

Nedavno sam pročita da se u Dalmaciji 1957-e pojavila krumpirova zlatica. Vjerujem da se krumpir uzgajao već duže vrijeme prije te 1957-e, pa mene zanima kako se širila zlatica? Da li je odma s krumpirima došla u Europu? Jedan put sam čuo tezu da je zlatica namjerno bačena nad Njemačkom tokom WW2? Nekako nisam baš uvjeren u to

[Nosonja_]

Nedavno sam na yt gleda animaciju koja je prikazivala teritorijalni opseg Osmanskog carstva. Na toj animaciji Osmansko carstvo se protezalo osim u Maloj Aziji, Balkanu, Kavkazu, Bliskom istoku i Sjevernoj Africi, i na dijelu današnje Indonezije, točnije rečeno na otoku Sumatri. Pa kako je došlo do toga? Jesu li Osmanlij tu porazile Portugalce?