Natrag   Forum.hr > Društvo > Alternativa > Alternativno liječenje

Alternativno liječenje Sve ono što ne spada u službenu medicinu

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 14.05.2016., 16:58   #1
Exclamation Višestruka kemijska osjetljivost

Višestruka kemijska osjetljivost (VKO) ili eng. Multiple chemical sensitivity (MCS) je fizička metabolička kronična autoimuna bolest kod koje su oštećeni metabolički detoksikacijski i oksidacijski enzimi, te olfaktorni njušni - mirisni živci ( trenutna znanstvena saznanja). To znači da oboljeli mogu osjetiti hlapljive mirisne note, posebice toksične sintetičke i do 1000 puta jače u odnosu na ostale. Organizam toksine nije u stanju razgraditi na manje štetne sastojke kao kod osoba koje nemaju ovu bolest. Na taj način nerazgrađeni toksini putem sline, sluzi i krvi putuju kroz tijelo oštećujući ga. Kako oboljeli genetski imaju i veću propusnost moždane barijere tako toksini puno brže oštećuju mozak - neurone. Toksini ( posebice neurotoksini ) stimuliraju središnji živčani sustav koji daje alarm organizmu da krene u obranu pojavom raznih reakcija.

VKO je bolest koja u Hrvatskoj još uvijek nije službeno priznata tj. klasificirana. Priznata je od strane svjetske zdravstvene organizacije (WHO), te uključena u Međunarodnu klasifikaciju bolesti (MKB). VKO nazivaju još i bolesti 21 stoljeća, kemijski AIDS ... VKO je bolest okoliša ili okolišna bolest ( Environmental Illness - EI ).
Zemlje koje službeno priznaju višestruku kemijsku osjetljivost (VKO) kao valjanu dijagnozu su: Njemačka (2000), Austrija (2001), Japan (2009), Švicarska (2010), Danska (2012) i Španjolska (2014). ( izvornik:http://www.sensibilidadquimicamultiple.org/.../spain... )
VKO je jedna od četiri bolesti koje se vode pod sindromom osjetljivosti centralnog živčanog sustava - Central Sensitivity Syndromes (CSS). Ostale tri su mijalgični encefalomijelitis ( ME/CFS) ili sindrom kroničnog umora, fibromijalgija (FM) i elektromagnetska osjetljivost (EHS).
Europski parlament, Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane ( Committee ENVI ) je u rujnu 2015.g. objavio nacrt amandmana za 2016 g. - 6149, (str. 30,31) u kojem navodi da pokreće pilot projekt radi utvrđivanja invalidnosti za bolesnike koji pate od višestruke kemijske osjetljivosti i elektromagnetske osjetljivosti koji bi se primjenjivao jednako za sve bolesnike u zemljama članicama EU. Procédure 2016

Simptomi / reakcije mogu biti:
- osnovni prepoznatljivi simptom - pojačano osjetilo mirisa - njuha na mirise sintetičkih parfema i svih sintetički parfimiranih proizvoda, koje se sve više i više pojačava ovisno o izloženosti raznim toksinima čak do mjere da osobu može dovesti i do potpune invalidnosti,
- pojava alergijske astme, kasnije astmatični napadi, poremećaj hormona, bolesti štitnjače i nadbubrežnih žlijezda, neurodermatitis, razni osipi, čirevi, ciste, pojava modrica bez udarca, tahikardija, aritmija, nesvjestice, napadi panike i napadi panike uz gušenja ( malo drugačiji napad panike od ostalih ), povremeno gubljenje pamćenja, povremena zbunjenost, periodi izražene depresije, pojava tikova ( nekontroliranih pokreta dijelova tijela -trzanje ), bolovi u mišićima i kostima, kronični umor, oticanje dijelova lica, kapaka, bjeloočnica, bolovi jetre, bubrega, pluća, problemi sa plućima i disanjem, sinusitis, rinitis, glavobolje, česte upale grla i zubnog mesa, mučnine, nagon na povraćanje, žarenje kože lica, žarenje sluznice grla i ždrijela, buktanje Kandide u tijelu ( probavnim organima ) i pojava iste i u usnoj šupljini, pojava Helikobakterije i gastritisa radi pretjerane zakiseljenosti - acidoze organizma, problemi sa probavom, često nadimanje, kronično oštećena sluznica ( bilo kojeg dijela sluznice, često i kompletne sluznice, od sinusa do debelog crijeva )...

Organizam toksine unosi na više načina:
1. udahom kroz nos i usta ( mirisne note raznih sintetičkih toksičnih sredstava za čišćenje, osvježivača zraka, parfema, lakova za kosu, svih parfimiranih proizvoda za pranje i njegu, deterdženata i omekšivača rublja, wc aplikatora ..., raznih boja i lakova, zatim raznih dimova i plinova ( cigarete, dimovi raznih paleži i roštilja, benzin, biodizel, plin, isparavanje žive kod štednih žarulja), pare i dimovi raznih tvornica, obrta npr.autolakirnice itd..., svim vrstama pesticida u zraku
2. pušenjem cigareta / cigara tj. direktnim neposrednim unosom stotina toksičnih spojeva već samo jednim udahom
3. sintetičkim lijekovima i anestezijama, raznim aditivima u tzv.prirodnim lijekovima/preparatima
4. nezdravom neprirodnom hranom i pićem, posebno slatkišima ( razni aditivi - umjetna sladila, boje, emulgatori, konzervansi, pesticidi u hrani, CO2 u pićima ( gazirani sokovi, mineralna voda )
5. konzumiranjem bilo koje vrste alkoholnih pića, tu čak spada i korištenje biljnih tinktura
6. nanesenima na kožu i kosu ( sintetički proizvodi za pranje i njegu: losioni, kreme, gelovi i sapuni za tuširanje, šamponi, regeneratori )

Kako dolazi do pojave bolesti ?
Osoba koja oboli mora imati genetsku predispoziciju za ovu bolest, no ukoliko osoba tijekom života nije izložena većim koncentracijama toksina, simptomi bolesti ne moraju biti uopće izraženi. Npr. osoba može imati nesvjestice na jače mirise, pogotovo u periodima oslabljenog imuniteta poput jakih prehlada, viroza, menstrualnih ciklusa kod žena. Može imati kronični umor, bolove u mišićima i kostima ali da na tome i ostane, te osoba redovno bez problema i dalje koristi sve sintetičke parfimirane proizvode, vjerojatno nešto manje parfimirane kako već samim rođenjem ima pojačano osjetilo njuha u odnosu na ostale. Izloženost stresu također je vrlo bitna. Kao i kod izloženosti toksinima, koncentracija i vremenski period - duljina izloženosti igra veliku ulogu u jačini obolijevanja. Dakle: genetska predispozicija + izloženost manjoj koncentraciji toksina duži period / većoj koncentraciji kroz kraći period / većoj koncentraciji kroz duži period - pod obavezno, + stres koji može i ne mora biti uključen, kao i razne vrste emocionalnih nezadovoljstava u životu, jer se pokazalo da i mala djeca obolijevaju od mcs-a koja nisu doživjela stres niti imala emocionalnih nezadovoljstava u svom mladom životu.

Lijek za ovu bolest za sada ne postoji. Jedini lijek je potpuno promijeniti stil života na što prirodniji - zdraviji i izbjegavati koliko god je moguće sintetičke kemikalije oko vas. Što češće detoksicirati organizam na razne načine. Smanjiti izloženost elektromagnetskim zračenjima koja pojačavaju vko, pojačavaju stimulaciju središnjeg živčanog sustava ( koristiti uređaje na žicu poput telefona, računala itd...)

Više o svemu kada se uključite u rasprave.
otrovna Anny is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.07.2016., 04:21   #2
...

Kako članaka ovakve vrste nema na hrvatskom jeziku, odlučila sam ovdje opisati zdravstvene probleme koji su se vukli kroz cijelo moje djetinjstvo i mladost, te i dalje, dok se sa svojih 39 godina nisam ozbiljno razboljela i "slučajno" saznala prvo naziv bolesti " Višestruka kemijska osjetljivost " ili eng. "Multiple chemical sensitivity" preko forenzičarske serije "Kosti" iliti eng. "Bones", da bih surfajući po internetu pronalazila sve više i više štiva, naravno na engleskom jeziku koja su opisivala sve moje simptome. I tada sam počela slagati kockice koje su se savršeno posložile i objasnile mi sve ono što sam se propitkivala unazad svih tih godina moga života.
Osnovni problem kod višestruke kemijske osjetljivosti jest neshvaćenost i neprihvaćanje od okoline s kojima se vko / mcs bolesnici susreću svakodnevno.
Najveći problem kod ove bolesti je neshvaćenost i neprihvaćanje ove bolesti od okoline, od strane ljudi, počevši od liječnika do obitelji, rodbine, prijatelja, susjeda. Upravo radi neshvaćenosti i neprihvaćanja ove bolesti kakva zapravo jest, ovako pravilno opisane; metaboličke kronične fizičke autoimune bolesti, što je znanstveno dokazano, ali za sada priznato tek u 6 država Svijeta, dolazi do egzistencijalnih problema kod bolesnika, koji bolesnike dovode do stanja beznađa.
Vjerojatno se pitate kako ?
Krenimo otpočetka, od zdravstvenih problema još iz djetinjstva.
Mogu pisati samo u ime žena, konkretnije iz osobnog iskustva. Kod muškaraca je malo drugačije posložena bolest. Nemam još dovoljno kontakta sa muškim mcs bolesnicima da bih precizno mogla izdvojiti razlike. Naime, kod žena je izrazito povezana sa hormonima, ciklusom - mjesečnicom.
U djetinjstvu sam već shvatila da moj organizam funkcionira nekako drugačije u odnosu na druge. Već sa dvije godine kako sam mogla pričati davala sam na znanje i odbijanjem i plačem da neku hranu ne mogu jesti. Radilo se o masnoćama na kojima je pripremljena hrana. Dolazilo je do vrtoglavica i kratkih nesvjestica koje nitko nije primjećivao jer sam sjedila za stolom uz hranu. Ako sam i spustila glavu na stol uslijed napada, interesantno, nitko taj napad nije doživljavao. Kako bi me netko drugi mogao ozbiljno shvatiti ako su se u obitelji šalili godinama: "Da mi se od masnoga vrti u glavi", kako sam opisivala moje probleme još u ranom djetinjstvu. Dok se puno godina kasnije nisu dogodila padanja uslijed nesvjestica na kuhinjski pod, na putu od stola do slavine ukoliko nisam stigla uzeti vode, odnosno, ako sam zaboravila prethodno pripremiti čašu s vodom uz jelo ili sam ju popila. Ili nesvjestice u kafiću u doba kada sam počela piti alkohol ako sam popila malo crnoga vina, što sam naravno, nakon dvije epizode napada povezala i nikada više crno vino nisam ni okusila.
Cijelo djetinjstvo su bile svađe oko te moje čaše s vodom uz ručak, pogotovo kad jedeš juhu i piješ uz nju vodu. Ne znam zašto je ljudima i dalje bilo čudno, pogotovo ako im tisućiti put objašnjavaš zašto to radiš. Davno sam primjetila da laganim gutljajima vode mogu razbiti okus i miris, odnosno malo ga neutralizirati tako da ne dođe do dublje nesvjestice. Naravno, vrtoglavice i nesvjestice nisu bile prisutne svakodnevno, obično su se pojavljivale ako sam pokupila neku virozu, ako sam trebala dobiti menstruaciju ili sam ju već imala, ako sam držala neku dijetu, manje jela nekoliko dana pa onda naglo počela više jesti. No reakcija je uvijek bila na istu hranu; juhe u kojima je plivala mast ili ulje, margarin, razna pečenja, paštete, majoneza, tvrdi sir, razne grickalice, kobasice i neke salame, vjerojatno one masnije. Tu i tamo neki pekarski proizvod, vjerojatno ovisno koliko je masnoće i koju sadržavao u sebi. I sam miris raznih pečenja me dovodio do navedenih stanja. I ljuta jela sam izbjegavala u širokom luku jer bi nakon jela sa ljutom paprikom ili biberom bila doslovce bolesna po tjedan dana od bolova želuca koji su se refleksirali na cijeli organizam. Moji prigovori i svađe oko pripremanja hrane bili su prisutni skoro svakodnevno. A kad se nađeš u tuđoj kući kod npr. prijateljice, susjeda, rodbine ili ideš s roditeljima u goste i ljudi prave npr. krofne, salenjake, langošice, peku girice ili nešto dr. na roštilju, nisam znala kuda pobjeći. I kad kažeš da tu hranu nećeš ni probati jer ne smiješ, e onda krenu komentari tipa: " Vidi fine dame kako se drži, ne voli jednostavna ili seoska jela", i sl. U nekoliko navrata kroz djetinjstvo i mladost spomenula sam nekim liječnicima za moj problem i vrlo brzo odustala vidjevši da se prave kao da ga nisu ni čuli, ili je odgovor bio: " Vjerojatno imaš nisko željezo, odi si pregledati krv ".
Kako su godine prolazile, problemi sa nesvjesticama vezano uz hranu su se smanjivali, vjerojatno iz razloga jer sam već tako dobro znala sve navedeno izbjegavati. No krenuli su problemi sa debljanjem, naglim promjenama raspoloženja, sve jačim svakodnevnim umorom, bolovima u kostima, zglobovima i mišićima, depresijom koja je dan, dva pred menstruaciju znala biti toliko izražena da sam imala vrlo ružne crne misli. Onda sam shvatila da se to može izbjeći pokojom votkom-tonik koja ubije crne misli sve do slijedećeg ciklusa. I iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu ti problemi su se pojačavali. Sve to sam pripisivala hormonima koji se valjda tako moraju ponašati u mojim godinama, godinama koje se polako približavaju klimakteriju, pa još ako žena nije rađala možda mora biti još izražajnija promjena. Sve dok uz to nisu krenuli problemi sa njuhom, pojačavanje njuha sve jače i jače iz dana u dan.
otrovna Anny is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.07.2016., 16:38   #3
linkovi

Samo neki od izvornika:
na engleskom jeziku:

http://bcn.boulder.co.us/health/rmeha/rmehdefn.htm
http://www.mcs-america.org/
http://www.mcs-aware.org/
http://www.sensibilidadquimicamultip...ople-2014.html

na hrvatskom jeziku:
https://issuu.com/zdrave_vijesti/doc...ijesti_br55/32
http://www.mojdoktor.hr/article.php?...-osjetljivosti
otrovna Anny is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.07.2016., 03:33   #4
nikada dovoljno kisika

Uz sve ovo navedeno cijeli život je bila borba u zatvorenim prostorima. Nikada dovoljno kisika. I opet svađe oko otvaranja prozora. Od vrtića, škole, posla, drugima puše, ili im je hladno, pa se često otvaraju vrata i dolazi do propuha. Nikada mi nije bilo jasno zašto samo meni fali svježeg zraka. U tramvaju, u autobusu, u vlaku jedino ja prigovaram i otvaram prozore. U kazalištu kašljanje, pa lagani napad panike i u toaletu razmišljaš hoćeš li se moći vratiti u publiku ili se pokupiti i otići kući. Tek kasnije sam povezala koliko samo parfema, omekšivača, laka za kosu i ostale sintetike struji u zraku od tolike silne "ucifrane" publike do glumaca, u zraku u kojem inače i bez svega toga nema ni trunčice kisika. Stoga sam odlazak u kazalište prekrižila. Koncerti u zatvorenom prostoru također su nakon nekoliko mučenja otpisani. I sad se čudim kako sam onda mogla silne godine provoditi po kafićima i još sam k tome bila pušač i to punih 20 godina. Cigarete su mi smetale, mrzila sam taj smrad i grozni okus u ustima. Pokušavala sam par puta prestati, kratko je trajalo, udebljam se jer sam po cijele dane samo nešto grickala od nervoze, fali ti ta smrdljivica među prstima koja te kao rješavala ponekih nervoznih i nelagodnih situacija. Od silnog grickanja svega što sam dohvatila dobila sam par kg i na kraju nastavila sa cigaretama. Mijenjala sam ih i mijenjala dok nisam došla do cigareta s mentolom. Taj odabir me dodatno koštao zdravlja. Konzumirala sam ih sigurno bar nekih 8 godina. Mentol izaziva opuštanje bronhija te na taj način lakše i dublje udisanje dima u pluća, što znači da im puno više šteti nego druge cigarete ( dobro, ovisi opet i o ostalim kemijskim sastojcima cigareta ali definitivno su jedne su od najštetnijih ). No navika je bila jača od mene. Da, vezano uz kafiće, većinom su to bili kafići koji su bili izuzetno dobro klimatizirani, a uz to sam vrlo često stajala tik uz vrata koja su se non-stop otvarala. No ti izlasci su me također koštali zdravlja. Nakon svakog izlaska vikendom, cijelu nedjelju bih prespavala, a slijedeća dva-tri dana jela, išla na posao i spavala. Moja ekipa nije bila okrenuta prirodi niti bilo kojim sportovima tako da ukoliko sam željela nešto od toga morala sam većinom ići sama. Vrhunac sportskih aktivnosti bio je šetnja od par km i to rijetko, samo sa jednom prijateljicom. Kako su mi u stanu 0-24 prozori na kip uvijek bili otvoreni, nisam mogla zaspati bez otvorenog prozora čak i po najnižim temperaturama jer su radijatori uvijek grijali kao ludi. Tako sam nesvjesno zadnjih nekoliko godina udisala osvježivače zraka iz nekoliko udaljenijih stanova. I kako sam kućni tip, puno više sam taj zagađeni zrak udisala u odnosu na neke druge susjede. Taj dio priče sam saznala naknadno kad sam se već razboljela i kada mi je jedan susjed sa nižeg kata spomenuo kako je njegova supruga godinama koristila osvježivače ( dakle, od njihovog prozora do moga dijeli nas samo 4m ). Supruga je imala raznih zdravstvenih problema ali ju je na kraju dokrajčila leukemija. I susjed je počeo spominjati razne alergije, no niti nakon mojih silnih upozorenja da promijeni razne kozmetičke i kućne higijenske proizvode nije to napravio. Tvrdio je da osvježivače ne koristi, no slučajno sam ga uhvatila kada je otvorio vrata stana ne znajući da prolazim ( inače je jako pazio da se to ne dogodi ) da se i dalje isti u stanu osjete i to intenzivno. Vrhunac je bio kada ih je susjeda direktno ispod moga stana počela koristiti i to od 0-24 h u količinama koje su ravne tvornici za proizvodnju parfimiranih proizvoda. Onda mi je još nešto postalo jasno, zašto mi se stan ni nakon nekoliko sati sa širom otvorenim prozorima nije mogao prozračiti da osjetim svježi zrak.
otrovna Anny is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.07.2016., 08:13   #5
Jesi li ikad dobila dijagnozu crno na bijelo i gdje?
__________________
Kad je baka ovo izrekla, strahovito jeknu cijela dubrava, prestadoše čari u šumi Striborovoj, jer je baki bila draža njezina nevolja, nego sva sreća ovog svijeta.
Ivanicapeca is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.07.2016., 13:38   #6
Quote:
Ivanicapeca kaže: Pogledaj post
Jesi li ikad dobila dijagnozu crno na bijelo i gdje?
Napokon da se netko odlučio nešto pitati.

Ne, dijagnozu nisam dobila jer ju u Hrvatskoj ne mogu dobiti. Moja doktorica opće prakse samo je slijegala ramenima i uzdisala što će biti sa mnom, govorim u prošlom vremenu jer sam liječnike klasične medicine otpisala prije dvije godine kako mi nisu mogli pomoći, na skoro sve sintetičke lijekove sam imala vidljive jake reakcije. Osim holističke liječnice dentalne medicine koja mi je, uz još par dr. Naturopatije i travara spasila život. Naime, radilo se o toliko upalnim procesima kod 6 devitaliziranih zubi da je krenula i nekroza zubnog mesa na dva mjesta, bila sam u užasno lošem stanju jer su te bakterije radile cirkuse u organizmu, pogotovo mozgu. Odlazak u zdravstvene ustanove predstavljao je za mene strašan napor i stres, te hrpu dodatnih simptoma, kako sam pogotovo tamo bila izložena toksičnim sredstvima kojima peru podove, steriliziraju opremu, njihovim i od hrpe pacijenata u čekaonicama raznim parfimiranim proizvodima i sl. Doktorica opće prakse mi nije mogla pomoći izvan svojih zakonskih okvira, nalazi su se slagali jedan na drugi, pronašla su se neka odstupanja vezano uz štitnjaču, jetru, pa srce, i još ponešto, no što vrijedi kad se kod klasične medicine odvajaju organi kao da jedan s drugim nemaju nikakve veze. A zakoni još uvijek nisu na mojoj strani, nadam se da će uskoro doći i naše vrijeme ( govorim u ime svih mcs bolesnika ). U Hrvatskoj dijagnozu ne mogu dobiti, to mi je postalo jasno tek nakon skoro tri mjeseca bolovanja i silnih pretraga od kojih nikakve koristi, jer se za mcs rade posebne pretrage. Kako do tada nitko od liječnika nije ni čuo za moju bolest, sva saznanja o svim problemima vezanim uz bolest sam dobivala u hodu. Iz Kanade na internetu imaju najkonkretnine podatke, tu u Europi moraš većinom izvlačiti podatke od samih bolesnika. Za odlazak u neku drugu zemlju nisam imala ni veza, ni mogućnosti, ni novaca, i taj dio se na žalost nije puno promijenio, osim što sam se napokon počela upoznavati sa bolesnicima iz svih drugih zemalja, samo ne i iz Hrvatske. Ne znači da u Hrvatskoj nema mcs bolesnika, nemoguće je da ih nema ako npr. samo u talijanskoj mcs grupi ima preko 2000 prijavljenih ( vjerujem da se većinom radi o lakšim stupnjevima, no nije bitno, radi se o istoj bolesti ). I čak i da sam dijagnozu dobila u nekoj drugoj zemlji, što mi vrijedi ovdje kad ovdje bolest ne priznaju ? Znači morala bih se preseliti u neku drugu zemlju da bih imala bar nekakva prava. I iskreno, kako vrijeme ide, počela sam i o tome razmišljati jer ovo tu nije život. Pišem na sve strane, a pomak je toliko mizeran, i meni najbitniji problem koji me uništava ukupno zadnje 4 godine ne rješava, a to je pronalazak sigurnog doma bez svakodnevnih konstantnih kontakata sa osvježivačima susjednih stanova i kuća jer moje susjede apsolutno ne zanima moje zdravstveno stanje ni bilo što što pričam. Dok god bolest službeno ne priznaju, na moje svakodnevne patnje svi će i dalje samo odmahivati rukama, podsmjehivati se i u sebi misliti ono što su si sami stvorili, pretpostavke o bolesti bez ikakvih stručnih saznanja.
otrovna Anny is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.07.2016., 14:16   #7
Europski parlament-pilot projekt radi utvrđivanja invalidnosti

Objava ENVI Komisije ( Europski parlament ) o pokretanju pilot projekta za VKO / MCS ( višestruka kemijska osjetljivost ) i EHS ( elektromagnetska osjetljivost ) bolesnike, Europski parlament, rujan 2015.g., nacrt Amandmana 6149, str. 30, 31, radi utvrđivanja invalidnosti za sve bolesnike koji žive u državama članicama Europske Unije

http://www.europarl.europa.eu/meetdo...nds_txt_hr.pdf

Požurnica:
http://www.europarl.europa.eu/sides/...DF&language=HR
otrovna Anny is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.07.2016., 14:19   #8
Posto je stvar genetske prirode mozes od svoje LOM dobiti uputnicu za geneticara na Rebru. Bez dijagnoze crno na bijelo je i dalje sve samo tvoja pretpostavka. S dijagnozom rijetke bolesti mozes dalje traziti pomoc vani pri centrima izvrsnosti.
Iskreno, nasla sam u tvojim navodima neke nelogicnosti, ali posto nisam geneticar a ni ti nemas dijagnozu crno na bijelo, ne vidim neki smisao o daljnjem polemiziranju oko dijagnoze.
U svakom slucaju zelim ti puno srece da si nadjes rjesenje i napokon dodjes do kvalitetnije razine zivota od ove koje si do sad zivjela.


Poslano sa mog SM-J510FN koristeći Tapatalk
__________________
Kad je baka ovo izrekla, strahovito jeknu cijela dubrava, prestadoše čari u šumi Striborovoj, jer je baki bila draža njezina nevolja, nego sva sreća ovog svijeta.
Ivanicapeca is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.07.2016., 16:28   #9
Quote:
Ivanicapeca kaže: Pogledaj post
Posto je stvar genetske prirode mozes od svoje LOM dobiti uputnicu za geneticara na Rebru. Bez dijagnoze crno na bijelo je i dalje sve samo tvoja pretpostavka. S dijagnozom rijetke bolesti mozes dalje traziti pomoc vani pri centrima izvrsnosti.
Iskreno, nasla sam u tvojim navodima neke nelogicnosti, ali posto nisam geneticar a ni ti nemas dijagnozu crno na bijelo, ne vidim neki smisao o daljnjem polemiziranju oko dijagnoze.
U svakom slucaju zelim ti puno srece da si nadjes rjesenje i napokon dodjes do kvalitetnije razine zivota od ove koje si do sad zivjela.
Problem je što bolest ne spada u rijetke bolesti. Informirala sam se, čula sam se i pisala Hrvatskom savezu za rijetke bolesti. Najtežih slučajeva ima oko 3%. Novija istraživanja kažu da u svijetu sada mcs zahvaća već oko 9% populacije i opet nije dovoljno da se nešto ozbiljnije poduzme.

Evo o čemu govorim. Pretpostavljam po nastupu da si medicinske struke. I tu svaka priča završava jer od svojih uvjerenja medicinari teško odstupaju. Nema razgovora, nema prethodnog informiranja o bolesti već se zaključuje sad ili odmah ( ne rasprave, jer sam zapravo krivo navela u prvom postu, mislila sam na pristojne razgovore i razmjenu informacija ). Jer otkud nama pravo da se borimo za svoje zdravlje i iznosimo svoja mišljenja ako medicinari nisu glavni u toj priči ?! I otkud nam pravo da dokazujemo nešto što nije prihvaćeno od većine, da sami donosimo zaključke i sami određujemo svoju dijagnozu ako nismo medicinske struke ?! Pa tko će drugi to učiniti ako medicinska struka neće ?
Doista me zanima o kojim nelogičnostima se radi ? Vrlo rado ću odgovoriti. Jel sada malo jasnije o čemu pričam i zašto je nama ovako teško među ljudima kada dobijemo ovu bolest ? Da ja mogu dobiti neke nalaze od genetičara koji bi mi pomogli, zar me prije svega ne bi moja liječnica i komisija uputili na isto ? Zar to isto ne bi napravili i svi drugi koji tvrde da imaju mcs u drugim zemljama ?

Zadnje uređivanje El Gato Félix : 30.07.2016. at 11:18. Reason: Q
otrovna Anny is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.07.2016., 17:08   #10
Za bilo kakve pomake u priznavanju bolesti potreban je određen broj dijagnosticiranih slučajeva. Potrebna je službena dijagnoza.
Puno si za sebe napravila i trebaš se boriti koliko god možeš, ali za bitne promjene u sustavu to mora biti imenovano na papiru.
S obzirom da se ne zna puno o toj bolesti kod nas nije nelogično da te nitko nije uputio kod genetičara, a i sama kažeš da ne znaju ni liječnici što bi s tobom tako da savjet koji si dobila stoji. Idi dalje.
brzi gonzales is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.07.2016., 17:21   #11
Draga ja sam ti modni dizajner s hrpom bolestina oko sebe koje su me primorale da skontam kak stvari funkcioniraju.
Gle nebitno je jel bolest rijetka ili nije. Cinjenica je da postoje ljudi koji ti je kod nas mogu detektirati nedvojbeno ukoliko se o tome tocno radi. Od tuda sve krece imao upalu grla, kilu, rak ili neku genetsku bolest.
O tome se radi.

Poslano sa mog SM-J510FN koristeći Tapatalk
__________________
Kad je baka ovo izrekla, strahovito jeknu cijela dubrava, prestadoše čari u šumi Striborovoj, jer je baki bila draža njezina nevolja, nego sva sreća ovog svijeta.
Ivanicapeca is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.07.2016., 00:27   #12
ovdje se radi o epigenetici i enzimologiji

Što se tiče genetičara, prije 2 i pol godine sam razgovarala sa jednom našom priznatom znanstvenicom koja živi u Americi i objasnila mi je neke probleme vezane uz razna testiranja, zapravo mi je dala na znanje da od toga nema ništa, da ću samo potrošiti hrpe novca ( mislila sam slati uzorke u Ameriku ). Tada sam grčevito nastavila tražiti rješenja u bilo kojem obliku samo da se zdravstveno stanje bar malo popravi i nisam više forsirala na genetici. No hvala na idejama, svaki razgovor mi donese nešto novo, potakne me da nastavim dalje, da opet zovem i pišem i stručnjacima u Hrvatskoj, i liječnicima u Kanadi i Americi koji se bave mcs-om i bolesnicima diljem svijeta tražeći savjete i moguća rješenja.
U Hrvatskoj nedostaje organiziranosti i povezanosti unutar javnih ustanova i Ministarstava. Jedni drugima prebacuju predmete- slučajeve, nitko za ništa nije nadležan. Dok nešto novo i dobro ( jer loše se brzo usvaja ) dođe iz " Europe " kod nas, treba nam 10 godina da se sazna za to i da to uvedemo u praksu. Stoga je masa problema koja je zapravo rješiva, njima nerješiva. Ovdje posebno dajem naglasak na političare. Kome da ja recimo sada ( ponovno ) pišem u Ministarstvo zdravstva ili Ministarstvo zaštite okoliša i iznosim svoj problem, tražim neka od mogućih rješenja, zapravo meni sada najbitnije u obliku ponude nekih većih eko zona za življenje i slično, kada ljudi ne znaju ni s kim više rade, tko uopće radi ili ne radi u kojem Ministarstvu kakvo je rasulo u državi, a ne bilo što drugo.
A dočekati da u Hrvatskoj zaživi recimo enzimologija, epigenetika, da se pojave liječnici okolišne medicine, pa prije ćemo svi pocrkati nego se to dogodi.
Evo primjer, ja ne mogu dobiti podatak o mogućim mcs pacijentima s kojima bih se povezala, osnovala udrugu i pokušala zajedničkim snagama popraviti nam uvjete življenja, npr. povući neka sredstva iz EU, nešto korisno napraviti jer ti isti mcs pacijenti ne znaju za ovu bolest, a ne znaju ni liječnici. A čak i da znaju, nemaju ju gdje evidentirati jer nije klasificirana. I onda ti moji mcs bolesnici šeću po odjelima jednako kao što sam ja šetala ukupno godinu i pol dana u kontinuitetu. Obilaze se praktički svi odjeli jer svi mi imamo probleme vezane uz pluća, grlo, sinuse, želudac, crijeva, bubrege, jetru, štitnjaču, nadbubrežne žlijezde, živce, kosti i mišiće, dakle apsolutno sve ( ovisno u kojoj smo fazi bolesti ), a da se svi ti nalazi ne povežu u jednu cjelinu i bar pokuša donijeti neku dijagnozu. Alarm koji definitivno upućuje na ovu bolest je kada osoba kaže: " Smetaju mi mirisi parfema, mirisi deterdženata i omekšivača, miris benzina, raznih dimova itd... od svega toga me boli grlo, dobila/dobio sam astmu, ne mogu disati, povraća mi se od svega toga, kronično sam umorna/umoran ... " Kada bi liječnici, ako već ništa drugo ne mogu ili ne smiju barem toj osobi rekli: " Znate, čuli smo da postoji bolest koja ima u opisu sve vaše simptome, zove se višestruka kemijska osjetljivost ! " Na taj način bi već spasili osobu jer bi ta osoba znala što treba tražiti na internetu, našla bi druge bolesnike koji već godinama prolaze iste patnje, saznala bi što ju dalje čeka i na koji način si olakšati sve moguće vrste bolova i napada.
otrovna Anny is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.07.2016., 18:40   #13
citokrom P450 test

Zanima me rade li se ovakvi testovi i u Hrvatskoj i gdje ?

http://cyp450-gp.com/

http://www.mayomedicallaboratories.c...2d6/index.html
otrovna Anny is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.03.2017., 16:11   #14
Siguran dom za VKO bolesnike

Siguran dom za VKO bolesnike

Kod višestruke kemijske osjetljivosti najbitnije od svega je imati siguran dom, jer bez sigurnog doma teško da će biti poboljšanja zdravstvenog stanja. Većina bolesnika upravo i je oboljela od VKO uslijed življenja u za nas nesigurnim domovima. Što znači siguran dom ( stan / kuća ) za VKO bolesnika ?

Siguran dom znači da u trenutku kada shvatite da imate ovu bolest morate momentalno krenuti sa eliminacijom svih sintetičkih proizvoda iz kuće. To znači da će od sada pa do kraja vašeg života sva pranja i čišćenja ( vas, osoba s kojima ste u svakodnevnom kontaktu i svega što vas okružuje ) biti isključivo sa 100 % prirodnim proizvodima ili bar što prirodnijima. Sve iz kupaonice i kuhinje slobodno podijelite osobama koje i dalje žele koristiti sintetičke proizvode.

Jedino što vam smije ostati u kući i što trebate imati u kući za čišćenje i pranje jest: soda bikarbona, limunska kiselina u prahu, alkoholni i voćni ocat, etilni alkohol 70 %, prirodni sapuni, najblaži šampon za kosu sa što prirodnijim pjenilom ( najbolje coco glucoside ), najblaži eko deterdžent za pranje suđa bez mirisa, najblaži eko deterdžent za pranje rublja bez mirisa ( to mora biti posebno naznačeno na proizvodu ) i oraščići za pranje rublja koji mogu zamijeniti sva pjenila ( ako možete podnijeti njihov miris koji često iritira VKO bolesnike u lošim fazama bolesti, ali s vremenom i liječenjem i to može proći ). Za čišćenja sa alkoholom, octom i prahom limunske kiseline nosite masku ( o nabavi maski u posebnom poglavlju ).

Ukoliko živite blizu neke tvornice čija zagađenja u zraku osjetite svakodnevno ili previše često, ili u blizini nekog obrta ( npr. autolakirnice ili male proizvodnje plastike - predmeta od plastike, kemijske čistionice, frizerskog salona koji je baš tik uz vaš dom i sl. ) ili na selu u blizini oranica, polja koja se tretiraju pesticidima, razmislite o što hitnijoj selidbi.

Isto tako ukoliko imate susjede koji svakodnevno koriste sintetičke "osvježivače zraka" ili svakodnevno na svim balkonima oko vaših prozora imaju sušilice rublja pune tkanine koja je natopljena sintetičkim omekšivačima ili jakim deterdžentima, pokušajte s njima razgovarati postoji li mogućnost da zamjene navedene proizvode za prirodne ili bar ekološke koji su manjeg intenziteta i štetnosti za zdravlje ( dok ne dočekamo promjenu zakona i uvođenje novih zakona koji bi nas štitili od kontakta sa takvim proizvodima udisanjem od susjednih stanova / kuća ili zabrane određenih štetnih toksičnih sastojaka u navedenim proizvodima i zamjenom za manje štetne ili još bolje, prirodne ).

Siguran dom ne smije biti vlažan, što znači da kontakt sa plijesni nije preporučljiv. Ukoliko nije moguće zaustaviti stvaranje plijesni u domu, to znači da ćete svakodnevno udisati plisan koja će u vašem organizmu stvarati sve više i više spora koje će jako oštetiti vaša već dobro oštećena pluća, ali i mozak i cijelo tijelo. Savjet: što dalje od plijesni.

Grijanje: najbolja opcija grijanja je gradsko centralno grijanje gdje niste u kontaktu uopće sa plinom. Druga opcija je plin uz kombi bojler. Treća opcija je grijanje na struju. Peći na plin ili drva ne dolaze u obzir jer udisanje i malo dima i plina izuzetno pogoršava zdravstveno stanje bolesnika.

Kuhanje: izbjegavati kuhanje na plin, isključivo na struju jer svaki kontakt sa plinom pogoršava stanje bolesnika čak i ako osoba to još nije primjetila.

Kontakt ili uporaba sintetičkih proizvoda koji u sebi nemaju jake sintetičke mirise ili ih uopće nemaju ne znači da su ti proizvodi sigurni za nas. Postoji puno sintetičkih kemikalija koje nemaju miris a da su izuzetno štetne za zdravlje.
otrovna Anny is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2017., 13:38   #15
12.svibnja-mađunarodni dan "VKO"

Danas, 12.svibnja međunarodni ( svjetski ) je dan osviješćivanja o bolesti Višestrukoj kemijskoj osjetljivosti. Ujedno je i cijeli mjesec svibanj - mjesec osviješćivanja ljudi o ovoj bolesti.
http://www.may12th.org/

Bolesnici diljem Svijeta traže priznavanje ove bolesti i međunarodnu klasifikaciju iste u svim državama kako bi imali prava na pravilan pristup medicinskoj skrbi, pronalaska sigurnih domova, pronalaska adekvatnih poslova ukoliko su bolesnici slabijeg stupnja VKO, invalidninu i sve što ide uz ovako tešku bolesti. Priznavanje bolesti bi ujedno značilo i dostojanstven život u zajednici s ljudima, jer dok klasična medicina u potpunosti ne prihvati našu bolest kao kombinaciju fizičke metaboličke kronične bolesti i bolesti centralnog živčanog sustava, do tada ćemo biti neshvaćeni i praktički prognani od ostatka svijeta. Informiranje i učenje o raznim kemijsko-biološkim procesima u organizmu medicinske struke nužno je za shvaćanje ove bolesti obzirom da toksične kemikalije jedino mi VKO bolesnici možemo osjetiti onako kako zapravo utječu na zdravlje ne samo nas, već i svih živih bića.
Još jednom stavljam link od strane članova Europskog parlamenta ( koji naravno imaju tešku znanstvenu podlogu jer im u suprotnom ne bi dozvolili ovo objavljivanje ) koliko je opasna ova bolest.
http://www.europarl.europa.eu/sides/...DF&language=HR

Hrvatska, poduzmi nešto pozitivno vezano uz VKO jer nas sigurno ima puno bolesnika koji svakodnevno patimo i to najvećim dijelom radi neznanja, neinformiranosti i ujedno uz to empatije ljudi u našoj najbližoj okolini - najbližih susjeda, kolega, obitelji, liječnika ...

Evo FB stranica od Dr. John Molot koji lijepo objašnjava probleme oboljelih od VKO/ MCS
https://www.facebook.com/drjohnmolot/?fref=ts

Na FB otvorena je (zatvorena) grupa Višestruka kemijska osjetljivost ( VKO Hrvatska/ MCS Croatia ), stoga tko god smatra da ima simptome ove bolesti, slobodno neka se priključi grupi ( s tim da je obavezno otkrivanje pravog ID osobe ).
otrovna Anny is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2017., 13:44   #16
2 vrlo čudne viroze

Na žalost, ne mogu točno odrediti datume tih čudnih viroza ( da sam bar znala što će se kasnije događati, zapisivala bih sve detaljno ), ali su se pojavile otprilike od 6 mjeseci do godine i pol dana prije nego je VKO kulminirala ( što bi moglo biti recimo proljeće 2012.g. i 2013.g. ) Da li možda i proljeće 2011.g., ne znam ali to bi bio najdalji datum, pogotovo što sumnjam i na jednu moguću zarazu parazitima kineskom hranom za Valentinovo 2011.g. Kad kažem da je VKO kulminirala, tada mislim na dan od kada više nikad ništa nije bilo isto, dan od kada moj organizam u svakoj sekundi prima informacije o sintetičkim toksinima oko mene i na njih reagira na sve moguće načine. Prije toga dana reakcije su bile samo na određene sintetičke kemikalije ili na izlaganja nekim bojama, lakovima ( VOC ), jačim parfemima.

Da se vratim na temu. Prva viroza bila je mislim isto u proljeće kao i druga. Znam da je Taxi Cameo već vozio u Osijeku jer sam se s njim dovezla s posla kući oko podneva kad više nisam mogla funkcionirati na poslu. Ujutro nešto iza 8 sati radni dan je započinjao kao i inače. No ovoga puta nešto sa mnom nije baš štimalo. Malo me krenulo boljeti grlo, nisam imala temperaturu, ali su mi žlijezde slinovnice nekontrolirano počele proizvoditi slinu. I sve jače i jače. Gutajući slinu želudac se punio i punio. U podne sam vidjela da dalje više tako ne ide, nisam mogla raditi, nisam mogla komunicirati sa kolegama i strankama, bila sam na rubu povraćanja. Taxi me u roku 10 min. dovezao do stana i trčeći na IV. kat jedva sam uspjela otključati vrata stana, uletjeti u kupaonicu i sa sredine kupaonice krenuti izbacivati sadržaj u kadu jer bi inače sve završilo na podu dok se wc daska ne podigne. Sadržaj me izbezumio. Samo slina tj. sluz. U kadi osrednje veličine moglo se mjeriti oko 2-3 cm sluzi odnosno ukupno nekih 4 l ( najviše što stane ) u želudac. Nisam nikada odgonetnula što je to bilo, postoji li virus na koji se tako reagira.

Druga viroza bila je najbolnija ikad. Temperatura visoka, prisutna uz bolove grla, grkljana i ždrijela tolike jačine da su od boli i nemoći samo klizile suze. Kao da vam je netko otvorenom šakom, vanzemaljskom snagom u prstima sa čvrstim noktima zario u grkljan i čupa ga van. Uz neopisive bolove bio je i nevjerojatan osjećaj pečenja koji isto tako nikada nisam imala. Viroza je trajala punih 10 dana skoro iste jačine. Spasila me jedna tekućina ( neću pisati koja da mi se ne obriše tekst, znam da alternativa ovdje nije dobrodošla ).

Uskoro, nakon pune 3 godine ponovno krećem na pretrage ali ovoga puta ciljane jer su mi kontakti sa VKO bolesnicima ( strancima ) malo rasvijetlili neke stvari. Naime, vani se rade vrlo ozbiljni detaljni testovi, posebno na razne viruse. Jako me zanima što će se pronaći.
otrovna Anny is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.05.2017., 18:17   #17
VKO i paraziti -I

Pune dvije godine i 8 mjeseci prošlo je kako od mog potpunog eksplodiranja bolesti, upravo tih dana i saznanja da skup simptoma ima svoj naziv, točan naziv bolesti - Bog se pobrine za vas ako ga jako zamolite da vam objasni što se to događa s vama, i zašto ( sve u prosincu 2013.g.), tako i momentalno novim saznanjima o načinu liječenja i početka mog novog načina života - zdravog načina života, bez korištenja sintetičkih kemikalija, osim, na žalost svakodnevnog udisanja istih od strane mojih susjeda i njihovih sintetičkih "osvježivača zraka" koji su me najvećim dijelom i doveli u takvo stanje.
Dvije godine i 8 mjeseci prošlo je od svakodnevnog korištenja raznih detoksikacijskih tretmana, zdrave prehrane, nutriterapije, fitoterapije ... dok nisam shvatila da je još nešto vrlo ključno u igri, a to su paraziti. Odnosno infestacija tj. infekcija istima. Infestacija parazitima zapravo znači samo zaraza parazitima ( ako sam dobro shvatila ), a infekcija parazitima ako od zaraze dođe do nekontroliranog razmnožavanja istih kod domaćina. Dakle, da ne počnete odmah paničariti svi vi koji sumnjate da imate VKO, parazite imaju svi, bilo "zdravi", bilo bolesni. Znanstvenici kažu da ih ima svaki treći čovjek, no ne bih se složila s tim tvrdnjama. Jedni kažu da postoji oko 300 vrsta parazita, pa onda odjednom naletim na članke gdje spominju da ih ima i oko 1000 vrsta. Nije bitno, bitno je da znamo što se treba s njima raditi da se smanji broj. Ja kažem da ih ima svatko, no radi se o količini i vrsti. Paraziti su svugdje u zraku ( npr. sasušene pseće, mačje i dr. životinja fekalije koje su pune parazita razlete se zrakom ), udišemo ih svakodnevno, dolazimo u kontakt s njima preko kože, sluznice ... ( npr. kihanje ljudi u javnom prijevozu, trgovinama, poslu, školi, dodirivanje tako zaraženih površina ... ). Manje zločesti paraziti ne prave skoro nikakve probleme u tijelu domaćina, obično tijekom života ne budu nikada ni otkriveni, no ako se počnu nekontrolirano razmnožavati, e tu nastaje problem.
To se dogodilo meni. Više od pola godine susjedi ( iznad mene ) u mom unajmljenom stanu ( pokušala sam se maknuti od "osvježivača zraka " selidbom prvo iz moga stana, pa maminog stana, no pokušaj ni ovoga puta nije uspio ), koristili su jednu vrstu sintetičkog "osvježivača zraka" koji je slatkasto dimnog sadržaja ( taj dim nije vidljivi dim već plin koji na pluća djeluje kao kad udišete dim ). Odjednom su me pluća počela boljeti. Pa sve više i više dok nije prešlo i na bolove u području jetre i slezene. Kad se maknem iz stana, bolovi prestaju, vratim se, bolovi opet krenu. No onda je došlo vrijeme kada bolovi više nisu tako lako nestajali ( 08.mj. 2016.g.). Nekako u to vrijeme još sam jednom naletjela na YT na jedan od videa dr. Andreasa Kalckera koji objašnjava koje vrste parazita najčešće imaju autistična djeca ( koje vide prilikom tretmana CD kapima i klistiranjima kojima se paraziti i svi patogeni izbacuju iz tijela ). I onda sam još malo kopala po YT pa naišla na video uratke Tashe Lee koja kod liječenja VKO/MCS spominje i antiparazitne tretmane; osim obaveznog klistiranja i uzimanje određenog bilja, voća i povrća koji ih ubijaju. Još kopajući po internetu odlučila sam se na najjednostavniji način - idem probati jesti svaki dan prijesnu glavicu crvenog luka kako preporučuju narodni liječnici pa da vidim hoće li biti kakvog pomaka.
otrovna Anny is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.05.2017., 18:40   #18
VKo i paraziti -II

Oooo, i onda su krenuli problemi. Problemi sa probavom. Stolica je počela mijenjati boju od smeđe na žutu pa sve svjetliju dok sedmi dan nije postala svijetlo sivo bijela, skupa s mojom kožom, posebno lica, od muke i bolova jetre, žuči, slezene. Otišla sam do dr. opće prakse uzeti uputnicu da napravim nalaz stolice, no momentalno me poslala na hitnu. Kako ni kod nje nisam mogla biti u čekaonici jer je sve smrdjelo po sintetičkim parfemima, tako je problem bio i u bolnici, pa još i nenormalan propuh da mi je glava počela pucati od bolova već nakon 10 min. čekanja. Čistačica je svako malo prolazila sa kolicima punim sredstava za čišćenje ( i "mirisanje", da, i to koriste u bolnici ), a ja sam bila sve bljeđa i bljeđa od tih sintetičkih smradova, pravilnije otrova, posebno što je toalet bio vrlo blizu i iz njega se širio smrad jednog od tih "mirisa" ). I kad sam saznala da ljudi čekaju na hitnoj i po 8 sati da se sve obavi, a ja sam izdržala tek sat i pol, pokupila sam uputnicu i otišla kući jer bi se u protivnom tamo tek razboljela. Tek par sati kasnije sam shvatila da je odlično ispalo upravo to što je bila takva gužva jer sam izbjegla zračenje od vjerojatnog rtg i ultrazvuka abdomena koja bi mi samo još dodatno naštetila organizmu, a sintetičke lijekove protiv parazita ionako ne bih smjela uzimati obzirom na moju bolest. I ono što mnogi ne znaju, a to je da kad jednom razviješ jaku infekciju parazitima u tijelu, nema toga lijeka koji će ih zauvijek ubiti već samo smanjiti broj da ne naprave velike štete raznim organima.
Nastavila sam i slijedećih dana jesti crveni luk i nakon tri dana stolica se počela vraćati u normalu. Istu nisam još tada analizirala, no bolovi su i dalje bili prisutni jer je i isti osvježivač i dalje bio prisutan. Moje uzaludne pretrage njuškala da nađem drugi, bolji smještaj ni tada nakon skoro 2 godine traženja nisu urodile plodom. Valjda i zato postoji određeni razlog, tješim se, mora biti tako jer za sve u životu postoji razlog. Prošlo je još mjesec dana. Otišla sam kupiti u prodavaonicu zdravih proizvoda jedan kruti šampon za kosu koji je imao najblaže pjenilo na koje ne reagiram jer mi je kosa bila ružna i masna od prirodnog sapuna s kojim sam testirala pranje kose. Plaćajući račun slučajno mi je pogled pao na kutijicu i sastav, kad odjednom, sastav više nije isti, pjenilo su promijenili na C 12-18. Kako šampon nije imao sintetički miris u sebi, nisam ga vratila već sam odlučila probati oprati kosu s njim.

I onda se dogodilo to veliko otkriće.
Perući kosu kapljica zapjenjene vode došla je u kontakt sa očima. Oči su poludjele, bjeloočnice su počele oticati i deformirati se, kapilare u očima krenule pucati, oči postale skroz krvave, strava i užas. Ovoga puta se nisam toliko uspaničarila i cmizdrila jer se tako nešto slično par puta dogodilo u periodu najvećeg ludila sa VKO, od 12.mj. 2013. do 05.mj.2014.g. dok nisam povadila sve upaljene ( devitalizirane ) zube i uz silne detoksikacije nisam uspjela smanjiti toksičnost i upale u organizmu. No čak ni tada deformiranost bjeloočnice nije bila toliko izražena kao sada. Kad se crvenilo počelo smanjivati uočila sam nešto čudno na lijevom oku. Prozirno žučkastu okruglu tvorevinu ispod očne ovojnice na bjeloočnici.
Molim, zar je moguće ? Pa to je parazit u oku.
otrovna Anny is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.05.2017., 23:40   #19
VKo i paraziti -III

Da, to je bio parazit u oku.

Trebalo mu je puna dva dana da se skroz makne s površine i ode u dubinu oka gdje se ne vidi. Osjećaj da vam nešto gmiže u oku grozan je. U donjem kapku tog lijevog oka na sluzokoži vidjela sam crvenilo i nekakve sitne mjehuriće, na desetine malih mjehurića. Tu su izgleda bila položena jajašca. E ipak me onda uhvatila strašna panika jer sam vidjela da moram hitno reagirati ukoliko želim spasiti oči.

Krenula sam sa čitanjem na koji prirodni način mogu ubijati tu gamad koja ti može uništiti život jer nema šanse da bih uz moj stupanj bolesti smjela uzimati bilo koje farmaceutske kapi. Znači idemo ih ubijati iznutra.
Češnjak je bio broj jedan, crveni luk broj dva. Zatim sok od mrkve, pa bučine sjemenke, bučino ulje ... Krenula sam sa češnjakom. Znala sam da ću vjerojatno imati vrtoglavice od njega ali vrijedilo je. Sad mi je polako postajalo jasno i zašto sam imala vrtolglavice zadnjih par godina tako da sam ga zapravo potpuno izbacila iz prehrane.

Osim što sam imala parazite u očima, imala sam ih i u sinusima, ali i u mozgu. Nakon dva dana konzumiranja češnjaka ( oko 4 velika češnja dnevno ), iz nosa tj. sinusa snažno kihnuvši izletio mi je prozirno mliječno bijeli parazit od 10 cm. Pa onda još jedan iste dužine ali malo uži i u nekoj sluzavoj ovojnici. Ovaj prvi je bio s jedne strane proziran pa mliječno bijeli i na samom drugom kraju i malo žučkast. U tom žučkastom dijelu su izgleda bile stotine, ako ne i tisuće jajašaca. Sad je bilo 100% potvrđeno da sam zaražena i parazitima. Kažem i parazitima jer sam prije 3 i pol godine kad je bolest eksplodirala bila puna Helikobakterije u želucu i Kandide u ustima ( to je ono što znam sigurno, plus neki virusi za koje znam, pa bakterije i virusi za koje znam al im ne znam naziv ( u zubnom mesu, pa virusno širenje madeža po tijelu, žarište na abdomenu ) i neki na koje sumnjam, plus sve što ne znam ...).

A onda kad sam ubacila još i ove stvari u prehranu, plus još pokoju ljekovitu biljčicu, duge tanke parazite ( kao glistice ) sam vidjela i u stolici. Da li se radi o Ancylostoma duodenale ( rudarskim glistama ) ne znam ali u plućima ih imam užasno puno, jajašca pojedinačno ili u želatinama veličine klikera iskašljavam svakodnevno. Ili, a možda i Ascaris lumbricoides ( dječjim glistama ), ne znam točno jer ih nisam nosila na analizu. Pa onda i neke okruglaste svijetlo žućkaste sa drap tri končića. Mislim da se radi o vrsti Giardia lamblia. No za ove moje zločeste žute pufaste sa crvenim končićima još ne znam naziv ni približno.

E onda sam nastavila čitati i čitati i došla do toga da se paraziti sigurno nalaze i u jetri i da bi bilo dobro napraviti čišćenje jetre. Kako je tu uključeno maslinovo ulje na koje sam alergična, pa gorka sol koju ja kao niskotlakaš ne smijem piti, napravila sam svoj mix ( kokosovo ulje i sok limuna ), koji zapravo i nije moj mix već nekog Rusa. Jedva jedvice popivši tu bljuvotinu od mixa, legla sam u krevet u kojem se mora mirovati do ujutro. Noć je bila duga, najduža u životu. U ležećem položaju sam imala non-stop vrtoglavice, nagon na povraćanje, nezamislivu mučninu, da bih ujutro u 06.h. prvo povraćala, a onda i obavila druga čišćenja. Od smrada pretpostavljam žuči jer je sve bilo žuto nije bilo šanse da se sadržaj stolice analizira, ali sam ipak uspjela vidjeti u sadržaju da sam izbacila na stotine nekakvih žutih pufastih kuglica. Vratila sam se izmučena u krevet. E onda su krenuli bolovi u želucu. Nezamisliva kiselina i nezamislivi grčevi da sam se tek sat vremena kasnije uspjela dići i otići po jedan prah za smanjenje kiselosti u organizmu, pa tako i želucu. Bilo je samo malo bolje. Ležala sam još sat vremena pa opet popila žličicu praha i legla nazad. I nakon još nekih sat vremena uspjela sam se dići i sjesti uz stol i kompjuter. Dobro da sam sjedila.

Odjednom sam potpuno izgubila vid na neke otprilike dvije minute. Kad se vid počeo malo vraćati odjednom je krenula nesvjestica i izgubila sam se. Pretpostavljam da je prošlo isto nekih dvije minute kad sam se počela vraćati i u tom vraćanju sam vidjela kako se sva tresem, pogotovo ruke i glava, a kako je desna ruka bila ispod stola tako je divljačkom snagom udarala prema gore o dasku stola. I onda se polako počelo smirivati. Cijeli život sam povremeno znala imati vrtoglavice i nesvjestice na mirise raznih dimova ( roštilj i dr. ), pečenja i okuse raznih masnoća u jelima tj. alergije na određene masti i ulja, no ovoga puta se izgleda radilo o pravom epileptičnom napadu ali bez pjene i sline na ustima koja se spominje kod istih. I onda sam sve povezala. Pa ja sam parazite imala u sebi cijeli svoj život samo što se sada razvila prava infekcija istima uslijed stalnog izlaganja sintetičkim kemikalijama. Gubitak vida i epileptični napad dogodili su se jer su paraziti u mozgu bježeći od ove ubojite mix kemijske kombinacije u krvi omeli rad sinapsi neurona zaduženih za vid, ravnotežu, orijentaciju i dr.

Dr. Andreas Kalcker je lijepo logički objasnio što se događa u tijelu kad su osobe koje su zaražene parazitima konstantno izložene sintetičkim toksičnim kemikalijama. Paraziti se smatraju napadnutima pa se brže razmnožavaju da se održi vrsta, a ujedno i ulaze dublje u tkiva da se "sakriju". Nakon tog tzv. čišćenja jetre, prvi puta unazad četiri godine prestala sam kihati i sliniti. I to je potrajalo puna 4 mjeseca da bi onda polako opet krenula s kihanjima i slinjenjima u kontaktu sa sintetičkim kemikalijama, ali još uvijek manje nego prije 4 god.

Evo, proučavam razno bilje, povrće i voće i svakodnevno uzimam više toga tijekom dana, no paraziti su još uvijek tu. Ali stanje je ipak bolje. Posebno unazad tri i pol mjeseca otkako uopće nemam napade panike. To je doista još jedan Božji dar jer sam ih imala od 10.mj. 2013.g. bar 1 mjesečno ( obavezno u sklopu menstruacije ).

Najgori su bili napadi panike koji su povezani s pečenjem mozga i sa gušenjem ( govorim o pravom gušenju gdje znatno oslabi i funkcija govora, otvaranja i zatvaranja usta, gutanja i samog disanja, znači neurološka reakcija na određene toksične kemikalije ).
To je nestalo otkad sam početkom veljače imala neopisivo jaku Herxheimerovu reakciju od punih 10 dana kad sam stvarno mislila da je s mojim životom gotovo ( na slučajnu kombinaciju nekoliko vrsta bilja, povrća i jedne tekućine ). Pečenje želuca, pluća, ždrijela, mozga i kože lica bilo je toliko jako kao nikada dosada, a osjetilo mirisa se pojačalo sa onih 1000 puta jačeg od ljudi koji nemaju našu bolest na 2000. "Osvježivače zraka" mojih divnih uviđavnih susjeda koji još uvijek ne razumju da zapravo najveću štetu rade upravo sebi i svojoj obitelji, osjećala sam u svom stanu sa svim zatvorenim prozorima točno kao da su od mene udaljeni 1 m.

Da je netko radio ispitivanja, mogla bi točno odrediti o kojem mirisu se radi ( pa i jesam, izađem na balkon ili otvorim prozor i osjetim taj isti miris ), ali ono što je još strašnije, ja sam osjetila i točno vrijeme ispuha tog osvježivača tj. par sekundi kasnije dok se razlije zrakom ( od susjeda ispod maminog stana ). Stimulacija neurona bila je toliko snažna plus sve ostalo da sam stvarno mislila da je došao kraj mog putovanja na ovome svijetu. Svašta sam prošla, svakakve simptome, reakcije u zadnjih 5 godina na sintetičke kemikalije ( i sada znam i na same toksine mojih patogena u tijelu i mozgu ), no ovo je bilo najgore iskustvo do sada, a nemaš nikoga ni pored sebe, a ni u stranim grupama tko je isto prošao da ti kaže da izdržiš to ludilo, da ćeš za koji dan opet biti bolje.

Zašto ih u grupama nema koji su isto prošli ? Zato jer oni bolesnici koji imaju VKO moga stupnja nisu u stanju biti uz kompjuter. Jako puno VKO bolesnika ni fizički, a posebno psihički nije sposobna za komunikaciju s ljudima. Razumijem to jer sam ja bila pune dvije godine u izolaciji. Smetali su mi osim mirisa i zvučni i svjetlosni efekti. Televiziju pune dvije godine nisam gledala, brzina promjene slika na ekranu je bila prebrza, nagli glasni zvukovi su mi momentalno izazvali stres, mozak mi je bubnjao od svega toga.

Da se vratim na veljaču 2017.g. Čak sam napisala i oproštajno pismo, onda samo možete pretpostaviti u kakvom sam stanju bila. Tek sedmi dan groznih reakcija i konstipacije bez obzira na svakodnevna klistiranja bez sadržaja, izbacila sam iz sebe opet na desetke, točnije oko 50 istih okruglastih žutih pufastih parazita protkanih crvenim nitima ( končićima ) koji i strše iz tog žućkastog tijela kao nožice. Ovoga puta sam sadržaj mogla isprati, analizirati i uslikati jer nije bilo groznih mirisa. Ali napokon se doista ta muka isplatila, problemi s mozgom su prestali, napadi panike su nestali.

I tada sam opet došla do novog otkrića.

Zadnje uređivanje otrovna Anny : 28.05.2017. at 23:57.
otrovna Anny is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.05.2017., 00:04   #20
poveznica VKO i autizma

Ti paraziti bili su identični parazitima koja su izbačena klistiranjima iz autistične djece koja se liječe CD protokolom i koja se i izvuku iz svog svijeta - ozdrave nakon otprilike godinu dana svakodnevne primjene tog tretmana.
U sam protokol neću uopće ulaziti jer se ne razumijem u to niti ga ja koristim, moji prirodni načini liječenja su mi sasvim dovoljni i u njih vjerujem bez ikakvog straha.

Znači, mozak im se oporavi izbacivanjem kako raznih toksina iz tijela, tako i određenih vrsta parazita, posebno iz mozga.

Od samog početka otkad sam se razboljela znala sam da postoji poveznica između nas, VKO bolesnika i autista, uočila sam puno, puno istih simptoma jer sam imala priliku biti češće uz autističnu djecu, ali sam mislila da se radi samo o dijelu istih genetskih oštećenja ( vezanih uz detoksikacijske enzime ). No, međutim, radi se i o zaraženosti bar dvijema istim vrstama parazita.

Evo poveznice, žene koje imaju VKO tri puta češće rađaju autističnu djecu u odnosu na druge žene:

https://www.sciencedaily.com/release...0720092307.htm
https://multiplechemicalsensitivity....ntal-medicine/
https://www.linkedin.com/pulse/linki...ism-john-molot
otrovna Anny is offline  
Odgovori s citatom Received Infraction
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 12:16.