Terrible two - dvogodišnjaci: nisu bebe, nisu djeca

[Nykas]

I ja mislim.

Uskoro idem po svog monstruma cupavca u jaslice. Tak mi digne tlak na milijon osamsto... al taaaak jeee slaaatkiii i ooboozaaavam gaa

Guzica mala.

Poslano sa mog SM-G357FZ koristeći Tapatalk

[bembolina 09]

Ok da.....ali čini mi se da nam bude isto imali oni 4 god i bilo to popodne u 4 iza vrtiće ili za vikend

I ja sad ode u jaslice. joj što će biti deračine dok je odvučem do auta.......ljubav moju najveću i najljepšu....joj pa kad onda dođe navečer onaj prizor kad zaspi u svom krevetiću a ja ju dođem pogledati a ona tako lijepo mirno pajki.....ma bombonček moj najdivniji preslatki

[Samozatajna]

Ja moram svoga pohvaliti da je jučer bio izuzetno poslušan. Izuzevši prepirke dok smo igrali društvene igre, pa smo se zakačili jer je on htio igrati po svojim pravilima. A kad sam i ja tvrdoglava kao i on!
Ručak je pojeo bez da se dizao od stola i vraćao (što inače svakodnevno čini pa uz 100 opomena ručak traje sat vremena), dok sam mu rezala noktiće pogledao je 3 crtića Vatrogasca Sama i onda je kao naručeno crkla baterija na mobitelu i jednostavno je to prihvatio i išao je prati zube (inače počne drečati i uporno traži još crtića), izabrao si je 2 priče za čitanje prije spavanja, kad sam mu ih pročitala, bez ikakvih prigovora je legao u krevet, ugasili smo svijetlo i išli smo spavati (inače uvijek počne drečati da želi još priča, ne želi leći u krevet, odlazi u dnevni boravak jer je kao žedan, odlazi u wc jer mu se kao piški). Divota od djeteta. I skužila sam da je to zato jer smo nas dvoje bili solo doma, kad smo muž i ja s njim, onda za sve što mu kažem da napravi, kaže "ne želim" i ode k tatici me tužiti.

[Nykas]

Mi smo iso skužili da bolje funkcionira kad smo 1:1. Svejedno jel muž ili ja..
Jučer smo bili kod mojih nakon posla. Malac je prvo davio u autu da neće baki i dedi.... pa se ajde malo smirio. Došli smo u 16.30 kod mojih - jedva je izdržao nekako pola sata i u 17.03 smo već išli doma jer je taaako tuuužnoo počeo plakati da mi ga je bilo žao. Prije je sve nagovarao da idemo, pa smo ručali pa ajde nek se malo poigra... al kak moja mama nema baš mjeru, što kužim jer ga je željna, onda je njemu to sve postalo previše i otišli smo.
Voli biti doma jer smo u dvorištu, igramo se s psima, pušemo balone od sapunice.... moji žive u stanu, tam skoro nošta ne smije dirati i ku
im da mu je dosadno. I meni je bilo dok sam živjela tamo

[bembolina 09]

Samozatajna kaže:

Ja moram svoga pohvaliti da je jučer bio izuzetno poslušan. Izuzevši prepirke dok smo igrali društvene igre, pa smo se zakačili jer je on htio igrati po svojim pravilima. A kad sam i ja tvrdoglava kao i on!
Ručak je pojeo bez da se dizao od stola i vraćao (što inače svakodnevno čini pa uz 100 opomena ručak traje sat vremena), dok sam mu rezala noktiće pogledao je 3 crtića Vatrogasca Sama i onda je kao naručeno crkla baterija na mobitelu i jednostavno je to prihvatio i išao je prati zube (inače počne drečati i uporno traži još crtića), izabrao si je 2 priče za čitanje prije spavanja, kad sam mu ih pročitala, bez ikakvih prigovora je legao u krevet, ugasili smo svijetlo i išli smo spavati (inače uvijek počne drečati da želi još priča, ne želi leći u krevet, odlazi u dnevni boravak jer je kao žedan, odlazi u wc jer mu se kao piški). Divota od djeteta. I skužila sam da je to zato jer smo nas dvoje bili solo doma, kad smo muž i ja s njim, onda za sve što mu kažem da napravi, kaže "ne želim" i ode k tatici me tužiti.

Ovo kao da sam ja pisala za situaciju jučer nakon posla

Isto smo relativno u miru jeli da po podu nje bilo hrpa hrane i noktiće na nogama uspješno odrezali (inače je tu dreka neviđena i uvijek mi je zlo kad to moram radit jer su joj i onak nokti neki čudni i grozni i onak zadebljani pa još poneki i isturpijam)

I ovo što kažeš je istina - bolji su kad su sa jedinom od roditelja i to puno bolji. To sam uvijek govorila mm da bolje primjerice nekad uzmemo ja dva dana godišnjeg pa jedan smo zajedno onda ja dva dana tak da dobijemo tjedan da smo doma svatko po malo s njom:klap:

E da i tužiti mamu tatici.........to je kod nas standardno. Samo još moja mudrijašica ode kod tate i kaže mu da sam ju lupila po guzi ako nisam htjela nešto dozvoliti što je stvarno nerazumno a uopće ju ne lupimo nitko od nas iako nam svi to savjetuju

[-username-]

Ne znam je li u ovoj temi netko već preporučio predavanja centra "prirodno roditeljstvo". Uglavnom ovu srijedu (24.10.2016) imaju na rasporedu ovu fazu kod djece. Besplatno je. Ja sam svojedobno odslušala i nevjerojatno mi je pomoglo da od histerije i sloma živaca ovo prolazim s lakoćom, čak i osmjehom. Pa ako koga zanima...
http://prirodnoroditeljstvo.com/free...iteljstvo-0-6/

[pepka]

-username- kaže:

Ne znam je li u ovoj temi netko već preporučio predavanja centra "prirodno roditeljstvo". Uglavnom ovu srijedu (24.10.2016) imaju na rasporedu ovu fazu kod djece. Besplatno je. Ja sam svojedobno odslušala i nevjerojatno mi je pomoglo da od histerije i sloma živaca ovo prolazim s lakoćom, čak i osmjehom. Pa ako koga zanima...
http://prirodnoroditeljstvo.com/free...iteljstvo-0-6/

Baš mi je drago da sam nailsa na ovu informaciju. Hvala.
na zalost nisam dostupna u srijedu u tom terminu, ali možda se može gledati naknadno..

[Panga]

Mi smo kod svoje primijenili malo možda drukčiju taktiku za sprečavanje vrištanja i scena. Naša kćer je znala imati tu i tamo neki ispad kad ne bi dobila nešto u dućanu ili ne bi htjela ići spavati i sl.
Mi smo to riješili putem pospremanja igrački. Ona ima hrpu onih legića za male i to zna biti po cijeloj sobi. I nikad ne bi to ona pospremila. I onda smo odlučili da će jedan dan pospremiti. I Prvo je bilo ne i ne, pa plač i histerija. Ja sam stao pred nju i držao pred njom u ruci kockicu i govorio joj najmirnijim tonom bez ikakvog uzrujavanja da to pospremi dok se ona bacala po podu i plakala. Supruga je bila kraj mene. Kad je mala probala pobjeći u drugu sobu, ne bi mogla jer bi morala pobjeći kraj mene i ja bi ju lagano zadržao. Sve bez apsolutno ikakvog vikanja i nedajbože udaranja.
Nakon 8 minuta se smirila i uzela mi kockicu iz ruke i pospremila je. Onda smo i ostale kockice zajedno pospremili. Nakon toga je 2 mjeseca bio mir pa smo ponovili postupak (ovog pute se još brže "slomila").
E sad, izgleda da su joj ta dva puta nekako usadili osjećaj da mama i ja nismo vrijedni zajebancije i da histeriziranjem neće nametnuti svoju volju nama jer nakon toga nemamo nikakvih problema s bilo kakvim histeriziranjem, ne samo kod pospremanja igrački. Kad kažemo da idemo spremati igračke, ona ih ide spremati, ja joj pomognem i sve bez ikakve srdžbe.
U dućanu nema više plača ako ne dobije kikiće ili kinder jaje. Ako ja kažem "Ne sad", to je to, nema više pregovaranja. Isto je sa spavanjem i papanjem. Ne silimo ju da sve pojede, pojede koliko želi, ali kad se ide jesti sjedne s nama i popapa si koliko treba. Kod spavanja joj treba dosta dugo čitati priče, ali nema histeriziranja.

Mislim da dijete samo treba imati dojam da si psihički jači od njega i da te ne može zajebavati kad želi i da se sve to može postići bez ikakvih vikanja i batina. A ima baku i dedu koje zna itekako dobro iskoristiti

A možda i ja imam sreće jer imam generalno prilično mirno dijete pa mi je lako tu pametovati.

[Snow Fairy]

Svaki dan ispadi zbog istih razloga - jer mu ne damo da se igra i lupa vratima, ili zato što neka igračka ne radi ono što on želi

Koje je to urlanje i plakanje. Pogotovo za vrata. Dok su baka i deda glavni, miran je ko bubica. Dođem ja, i povampiri se.
Jučer je skoro 2 sata samo urlao i urlao. Danas u 2 sata sva ispada.Prvi zbog vrata, drugi jer je strgao igračku i nije više stajala kako treba

Iscrpljuje me to, budući da je inače jako dobar...

Probala sam vikanje, kaznu, miran pristup, ignoriranje. Nula bodova, njegove reakcije su iste

[Panga]

Snow Fairy kaže:

Svaki dan ispadi zbog istih razloga - jer mu ne damo da se igra i lupa vratima, ili zato što neka igračka ne radi ono što on želi

Koje je to urlanje i plakanje. Pogotovo za vrata. Dok su baka i deda glavni, miran je ko bubica. Dođem ja, i povampiri se.
Jučer je skoro 2 sata samo urlao i urlao. Danas u 2 sata sva ispada.Prvi zbog vrata, drugi jer je strgao igračku i nije više stajala kako treba

Iscrpljuje me to, budući da je inače jako dobar...

Probala sam vikanje, kaznu, miran pristup, ignoriranje. Nula bodova, njegove reakcije su iste

Ja joj znam reći kad bez veze urla "Ajde plači još jače, još glasnije", a ona onda kroz plač odgovoara "Neću" samo da mi kontrira i trudi se ne plakati s manje ili više uspjeha.

[kavopija-14]

meni se čini da je moja imala tu fazu sa godinu i par miseci, i sad se, malo prije drugog rođendana, ipak smiruje. doduše, ko zna je li to bila terrible two ili terrible one faza ... možda nas ipak čeka još ispada.

[Snow Fairy]

Moj je popizdio s dvije i pol. Mozda kasni s tt,ili rani za uzasne trogodisnjake

[pincica]

Moj je imao te izljeve bijesa kada mu nešto nije išlo od ruke negdje do 2,5g. Sada ima 3,5g i uglavnom je dobar.

Poslano sa mog Redmi Note 2 koristeći Tapatalk

[Hick-up]

Nadam se da sam na dobroj temi i da je to samo faza, inace mi dijete ima velikih problema s ponasanjem/zdravljem!? Nadam se da ne...
Tek sam nedavno saznala za tu drugu godinu, jos nisam ni sigurna sto tu tocno spada, ako sam dobro shvatila, izljevi bijesa?
Moj sin ima 20 mjeseci, ide u jaslice, hoda, ne prica (osim osnovnog) zbog cega je jos teze shvatiti u cemu je problem.
uglavnom, on ne place, on vristi, grci se, baca, zarcveni, zakaslje do povracanja...ne moze doc k sebi 15 minuta nakon prestanka placa.... i to sve bez veze, bar ja mislim da je, tj. nadam se da ga nista ne boli jer onda bi plakao cijelo vrijeme.
evo, samo jutros koliko dreke od budenja do kretanja u vrtic:
probudio se, ja nisam ustala iste sekunde-dreka
otisao na prozor dici rolete, nije se digla odmah-dreka
hoces da ti ja dignem?-dreka
hoces sam?-dreka
baci dudu iza kinde-dreka
dam mu dudu-dreka
baci drugu-dreka
onda sam popizdila, uzela ga i odnijela u dnevni na oblacenje.
dok sam upalila tv, smirio se
onda sam mu skinula carape i htjela obuti druge-dreka
pa nece hlace-dreka
itd itd
dakle, dobijem slom cim se ustanem ujutro jer vristi bez razloga, ili ga ja ne znam?
to je samo primjer za jutros, tako je svaki dan u zadnje vrijeme
jel to ta faza ili da ga vodim doktoru??
sto oni zapravo time zele? kako mu pomoci? kako ga smiriti?

[IgorVG]

Evo primjer od sinoć...Grofica (2 godine i 4 mjeseca) mi sinoć dobrodušno ponudila kockicu čokolade, ja ju naivno prihvatim (čak joj dam da mi ju ona stavi u usta) i pojedem. E sad..grofica je htjela baš tu kockicu iz mojih usta nazad...Jebeš mi sve ako to nije bio problem svjetske kategorije k'o nuklearna opasnost između amera i rusa.
I kaj je najbolje ja sam se osjećo ko šupak (đeš vlastitom djetetu uzet kockicu čokse) i radi tog osjećaja ko šupak isto počeo šutke pizditi i napravio još veće sranje jer je osjetila da kipim.
Tako da...normabel (sebi, a ne djetetu), polako i smireno pokušavat umiriti i nadati se najboljem. Do udaje/ženidbe će prestati...il će netko drugi preuzet teret

[gargamišamel]

Hick-up kaže:

Nadam se da sam na dobroj temi i da je to samo faza

jel to ta faza ili da ga vodim doktoru??
sto oni zapravo time zele? kako mu pomoci? kako ga smiriti?

da, faza je i na dobroj si temi. dobro nam došla.
nemam ti niš pametnog za reći osim da će proći kad- tad i da si malo pročitaš temu. nadam se da ćeš pronaći način da što lakše prođete kroz ovo razdoblje.

[M.B.]

kod nas je krenulo s nepunih 3 godine.

kažu psiholozi da je općenito problem taj što su oni donedavno bili bebe koje su bile dugo sjedinjene s mamom (ili tatom), što god im treba(obući se, nahraniti se, utopliti se, zabaviti se) - tu je mama (ili tata).
s oko 2 godine (+/-) su dovoljno veliki da kreću prve samostalnosti, pa onda dolazi do slomova jer oni nešto bi (ili ne bi, ne znaju ni sami), a ne mogu ili ne uspjevaju jednako dobro kao što bi htjeli. emotivno su nezreli i nesposobni iskontrolorati svoje emocije. kažnjavanje, vika, ili ignoriranje ne pomaže. možemo biti samo smireni dok sve to ne prođe.
ili se barem truditi biti smireni, jer i mi smo ljudi od krvi i mesa i nekad je teško ostati staložen nakon 274. ispada u danu.

preporučam knjigu Što roditelji ne bi trebali činiti, a svejedno čine.

[Snow Fairy]

O moj popizdi vrhunski ako nešto ne uspije od prve-druge,ili se igračke ne ponašaju kako on želi da se ponašaju

Onda ide urlanje, plač, odbijanje pomoći, bacanje dotične igračke. A što bih sad, pustim ga da prođe, pogotovo kad je tako radi gluposti (npr igra se s injekcijom i izvadi mu se onaj središnji dio. Ne može ugurati natrag, a ne da meni da pomognem)

[Hick-up]

Zao m i je sto smo svi u istom kaosu, drago mi je da nisam sama.
Mi smo jos i u fazi mama mama mama, nikud bez mame, rastrgana sam. ne mogu ni na wc. ma ni u kuhinju koja je u istoj prostoriji, samo tri metra dalje. odmah urlanje.
isto urla jer kocke ne stoje kak hoce. ili jer ne moze sjest na guralicu (onu koja je samo za guranje, jel) ili jer sam mu ogulila mandarinu, a on je htio (otkud da ja to znnam??)
nego, jel im u tim situacijama treba udovoljavati ili ne?

[Francesca]

IgorVG kaže:

Evo primjer od sinoć...Grofica (2 godine i 4 mjeseca) mi sinoć dobrodušno ponudila kockicu čokolade, ja ju naivno prihvatim (čak joj dam da mi ju ona stavi u usta) i pojedem. E sad..grofica je htjela baš tu kockicu iz mojih usta nazad...Jebeš mi sve ako to nije bio problem svjetske kategorije k'o nuklearna opasnost između amera i rusa.
I kaj je najbolje ja sam se osjećo ko šupak (đeš vlastitom djetetu uzet kockicu čokse) i radi tog osjećaja ko šupak isto počeo šutke pizditi i napravio još veće sranje jer je osjetila da kipim.
Tako da...normabel (sebi, a ne djetetu), polako i smireno pokušavat umiriti i nadati se najboljem. Do udaje/ženidbe će prestati...il će netko drugi preuzet teret

moj ima 4 i pol godine i još uvijek to radi, da mi pa se predomisli pa je dreka

ne prolazi to sam tak, a ne ne