Polako odustajem

[flyene]

Jučer sam skužila dok sam bila okružena zgodnim dečkima da nemam uopće osjećaj da ću nekoga upoznati. Mjesto na kojem sam bila jučer nije bilo za upoznavanje, ali sam skužila da sam izgubila nadu da ću ikad ikoga upoznati bilogdje. I onda sam još malo radila introspekciju i skužila da u biti nisam nikad ni vjerovala da ću naći tog nekoga. U skoro vrijeme me je povrijedio dečko kojeg sam jako voljela. Nismo se redovito viđali jer je on sav u poslu i zdravstvenim problemima. Na moje pitanje da li se možemo viđati češće odgovorio je da se ne može unaprijed dogovarati zbog posla. To mi je bilo čudno, ali sam opet nekako to bila opravdala. Mi smo bili u vezi 2 godine, a onda je on prekinuo i onda smo se opet počeli viđati i mislila sam da ćemo s vremenom opet to definirati kao vezu i viđati se češće, čim on sredi neke stvari. I onda smo se sreli u jednom mjestu daleko od našeg grada par dana nakon što se prestao javljati. Ja nisam znala da će on biti tamo, ni on nije znao da ću ja biti tamo. Bio je s drugom ženom na ljetovanju. U biti, to nije tema ovog posta, samo sam htjela prikazati da i kad sam mislila da sam našla ljubav svog života, to se završilo jako ružno. (nisam napravila scenu, odglumila sam da sam cool)
E sad... tema ovog posta je da stvarno više ne vjerujem da ću imati svog životnog partnera. To sam jučer skužila i ta moja spoznaja me uplašila. A još više spoznaja da u biti nisam nikad vjerovala da sam dovoljno vrijedna da netko bude sa mnom. Tome je možda uzrok i to što kad sam bila mala bila sam malo neugledna (mršava). I u jednom društvu sam to svaki dan osjećala jer su mi dali neki glupi nadimak zbog moje mršavosti. S vremenom sam se proljepšala, i iz ružnog pačeta izrasla u labuda. Ali nisam nikad doživjela onaj trenutak kad se pače vidi u jezeru i shvati da je predivan labud. I do sada sam uvijek puštala da me muškarci iskoriste. Kad im je bio loš period u životu, tu sam bila ja. Kad bi im krenulo na bolje (dobiju posao, dobiju bolji posao) onda im više nisam bila interesantna. I ja sad to polako počinjem shvaćati i cijeniti sebe više. Samo šta sad već imam 40 god. Voljela bih da sam prije to shvatila i našla nekoga tko bi bio bolji prema meni. Ljudi mojih godina su ili oženjeni, ili rastavljeni ili imaju taj neki stil života zbog kojeg se nikad nisu vezali za nekoga. A ja nikog ni ne upoznajem jer je to u ovim godinama teško. Nisam nikad imala prijatelje koji bi me uveli u neko društvo gdje postoji mogućnost upoznati nekoga.
Mislim da ću skužiti šta dalje, važno je da sam osvijestila neke stvari.

[BlueGrass]

flyene kaže:

Jučer sam skužila dok sam bila okružena zgodnim dečkima da nemam uopće osjećaj da ću nekoga upoznati. Mjesto na kojem sam bila jučer nije bilo za upoznavanje, ali sam skužila da sam izgubila nadu da ću ikad ikoga upoznati bilogdje. I onda sam još malo radila introspekciju i skužila da u biti nisam nikad ni vjerovala da ću naći tog nekoga. U skoro vrijeme me je povrijedio dečko kojeg sam jako voljela. Nismo se redovito viđali jer je on sav u poslu i zdravstvenim problemima. Na moje pitanje da li se možemo viđati češće odgovorio je da se ne može unaprijed dogovarati zbog posla. To mi je bilo čudno, ali sam opet nekako to bila opravdala. Mi smo bili u vezi 2 godine, a onda je on prekinuo i onda smo se opet počeli viđati i mislila sam da ćemo s vremenom opet to definirati kao vezu i viđati se češće, čim on sredi neke stvari. I onda smo se sreli u jednom mjestu daleko od našeg grada par dana nakon što se prestao javljati. Ja nisam znala da će on biti tamo, ni on nije znao da ću ja biti tamo. Bio je s drugom ženom na ljetovanju. U biti, to nije tema ovog posta, samo sam htjela prikazati da i kad sam mislila da sam našla ljubav svog života, to se završilo jako ružno. (nisam napravila scenu, odglumila sam da sam cool)
E sad... tema ovog posta je da stvarno više ne vjerujem da ću imati svog životnog partnera. To sam jučer skužila i ta moja spoznaja me uplašila. A još više spoznaja da u biti nisam nikad vjerovala da sam dovoljno vrijedna da netko bude sa mnom. Tome je možda uzrok i to što kad sam bila mala bila sam malo neugledna (mršava). I u jednom društvu sam to svaki dan osjećala jer su mi dali neki glupi nadimak zbog moje mršavosti. S vremenom sam se proljepšala, i iz ružnog pačeta izrasla u labuda. Ali nisam nikad doživjela onaj trenutak kad se pače vidi u jezeru i shvati da je predivan labud. I do sada sam uvijek puštala da me muškarci iskoriste. Kad im je bio loš period u životu, tu sam bila ja. Kad bi im krenulo na bolje (dobiju posao, dobiju bolji posao) onda im više nisam bila interesantna. I ja sad to polako počinjem shvaćati i cijeniti sebe više. Samo šta sad već imam 40 god. Voljela bih da sam prije to shvatila i našla nekoga tko bi bio bolji prema meni. Ljudi mojih godina su ili oženjeni, ili rastavljeni ili imaju taj neki stil života zbog kojeg se nikad nisu vezali za nekoga. A ja nikog ni ne upoznajem jer je to u ovim godinama teško. Nisam nikad imala prijatelje koji bi me uveli u neko društvo gdje postoji mogućnost upoznati nekoga.
Mislim da ću skužiti šta dalje, važno je da sam osvijestila neke stvari.

U tim godinama vise ni nema one prave ljubavi, sad je vise do toga da ne ostanes sama.

[Flat]

BlueGrass kaže:

U tim godinama vise ni nema one prave ljubavi, sad je vise do toga da ne ostanes sama.

Ovo je teska glupost.

[Skitaljka]

Flat kaže:

Ovo je teska glupost.

Potpisujem. I dodajem da se pocnes ponasati u skladu sa svojim potpis ili stavi neki crnjak

[BlueGrass]

Flat kaže:

Ovo je teska glupost.

nije nazalost

[Flat]

BlueGrass kaže:

nije nazalost

Za tebe je, za mene nije iako jos imam 4 godine do 40 pa se mozda nesto i promijeni u to vrijeme

[FlyingAlpha]

Flat kaže:

Za tebe je, za mene nije iako jos imam 4 godine do 40 pa se mozda nesto i promijeni u to vrijeme

Zapravo imas 36 a govoris si da imas 40??

Ja kad sam imala 36 am govorila da sam u 30-tima I taman sam tad zakljucila da usporim, i spustim iz 6-e u 4-tu (doduse tu u HR mogu funkcionirati i u 3-oj )

Enivej, kaj sam htela rec.. Malo si zabrijala. Sve je to OK. Svi mi imamo bad days.
Da se lakse trgnes, ja u losim danima ili gledam "feel good" filmove pa me podignu i dobijem sto miliona ideja sto jos zelim napraviti ili si napravi popis "zanima me" i "volim"... pa s tim popisom googlaj gdje uprazniti energiju usredotocenu na ono sto volis.. Tamo upoznas brdo ekipe sa kojima dijelis interese i mozda bas tamo upoznas nekog, kao sto netko rece ranije, kome si ti super i tko je tebi super

[Kapo O'makine]

BlueGrass kaže:

nije nazalost

itekako je.

[sanosy]

Edit.
Ali samo radnim danom od 7:00-16:30...

[Lord Byron]

BlueGrass kaže:

U tim godinama vise ni nema one prave ljubavi, sad je vise do toga da ne ostanes sama.

Možemo li znati dob autora ove kolosalne rečenice?

[nyssaa]

BlueGrass kaže:

U tim godinama vise ni nema one prave ljubavi, sad je vise do toga da ne ostanes sama.

Poradi na samopouzdanju. Kad zavolis sebe onda ce te i drugi voljeti.
Rad na sebi nije proces koji se obavlja preko noci. Trebat ce ti vremena, ali to je jedno lijepo putovanje.
Godine uopce nisu bitne. Netko shvati s 20 a netko s 40. Netko nikad. Ti si shvatila i od te tocke sad kreni

[flyene]

nyssaa kaže:

Poradi na samopouzdanju. Kad zavolis sebe onda ce te i drugi voljeti.
Rad na sebi nije proces koji se obavlja preko noci. Trebat ce ti vremena, ali to je jedno lijepo putovanje.
Godine uopce nisu bitne. Netko shvati s 20 a netko s 40. Netko nikad. Ti si shvatila i od te tocke sad kreni

Pečat!

[Tomgold]

BlueGrass kaže:

U tim godinama vise ni nema one prave ljubavi, sad je vise do toga da ne ostanes sama.

Malo tragično zvuči,ali mislim da je istina.

Njezine najbolje godine,kada je bio najbolji izbor su prošle (nebi rekao sa su krivi izgled i sl),bilo je lijepo...ali sada dolaze godine kada ljudi polako ulaze u period kada se boje ostati sami,kada njezine prijateljice koje su kasnije ulazile u brak/veze više nemaju toliko vremena za njegovati prijateljstva,tulumariti,putovati zajedno...i onda osoba osjeća strah da će ostati sama.I mnogi ljudi nađu ljude doslovno da im budu prijatelji s povlasticama s kojima žive/provode vremena zajedno.

[anđeo tame]

flyene kaže:

Ljudi mojih godina su ili oženjeni, ili rastavljeni ili imaju taj neki stil života zbog kojeg se nikad nisu vezali za nekoga.

U čemu je problem s rastavljenima?

[flyene]

anđeo tame kaže:

U čemu je problem s rastavljenima?

Ma ne upoznajem ni rastavljene. Ne znam zašto sam to napisala. Neke moje prijateljice su u vezi s rastavljenima i ok im je.

[Flat]

flyene kaže:

Jučer sam skužila dok sam bila okružena zgodnim dečkima da nemam uopće osjećaj da ću nekoga upoznati. Mjesto na kojem sam bila jučer nije bilo za upoznavanje, ali sam skužila da sam izgubila nadu da ću ikad ikoga upoznati bilogdje. I onda sam još malo radila introspekciju i skužila da u biti nisam nikad ni vjerovala da ću naći tog nekoga. U skoro vrijeme me je povrijedio dečko kojeg sam jako voljela. Nismo se redovito viđali jer je on sav u poslu i zdravstvenim problemima. Na moje pitanje da li se možemo viđati češće odgovorio je da se ne može unaprijed dogovarati zbog posla. To mi je bilo čudno, ali sam opet nekako to bila opravdala. Mi smo bili u vezi 2 godine, a onda je on prekinuo i onda smo se opet počeli viđati i mislila sam da ćemo s vremenom opet to definirati kao vezu i viđati se češće, čim on sredi neke stvari. I onda smo se sreli u jednom mjestu daleko od našeg grada par dana nakon što se prestao javljati. Ja nisam znala da će on biti tamo, ni on nije znao da ću ja biti tamo. Bio je s drugom ženom na ljetovanju. U biti, to nije tema ovog posta, samo sam htjela prikazati da i kad sam mislila da sam našla ljubav svog života, to se završilo jako ružno. (nisam napravila scenu, odglumila sam da sam cool)
E sad... tema ovog posta je da stvarno više ne vjerujem da ću imati svog životnog partnera. To sam jučer skužila i ta moja spoznaja me uplašila. A još više spoznaja da u biti nisam nikad vjerovala da sam dovoljno vrijedna da netko bude sa mnom. Tome je možda uzrok i to što kad sam bila mala bila sam malo neugledna (mršava). I u jednom društvu sam to svaki dan osjećala jer su mi dali neki glupi nadimak zbog moje mršavosti. S vremenom sam se proljepšala, i iz ružnog pačeta izrasla u labuda. Ali nisam nikad doživjela onaj trenutak kad se pače vidi u jezeru i shvati da je predivan labud. I do sada sam uvijek puštala da me muškarci iskoriste. Kad im je bio loš period u životu, tu sam bila ja. Kad bi im krenulo na bolje (dobiju posao, dobiju bolji posao) onda im više nisam bila interesantna. I ja sad to polako počinjem shvaćati i cijeniti sebe više. Samo šta sad već imam 40 god. Voljela bih da sam prije to shvatila i našla nekoga tko bi bio bolji prema meni. Ljudi mojih godina su ili oženjeni, ili rastavljeni ili imaju taj neki stil života zbog kojeg se nikad nisu vezali za nekoga. A ja nikog ni ne upoznajem jer je to u ovim godinama teško. Nisam nikad imala prijatelje koji bi me uveli u neko društvo gdje postoji mogućnost upoznati nekoga.
Mislim da ću skužiti šta dalje, važno je da sam osvijestila neke stvari.

A kaj se dogadjalo svih godina ranije na ljubavnom planu, zadnjih 20 godina npr?

[kocelot]

nabavi mačku, bit će ti lakše.

[flyene]

kocelot kaže:

nabavi mačku, bit će ti lakše.

Neće. Čuvala sam mačku od prijateljice. Mačka me ne može zagrliti i pričati sa mnom. (Nemojte sad o tome da i životinje komuniciraju s ljudima.)

[Flat]

flyene kaže:

Neće. Čuvala sam mačku od prijateljice. Mačka me ne može zagrliti i pričati sa mnom. (Nemojte sad o tome da i životinje komuniciraju s ljudima.)

Ma zajebi to.

Sve se nalazi u tebi. Sve ostalo je samo bonus.

Zvuci kliseasto, ali je tak.
Ja to dobro znam.

[SubSV]

kocelot kaže:

nabavi mačku, bit će ti lakše.

Ili psa. Mačka i solo žena su cliche.

Dve godine je puno previše za takve povuci potegni odnose. Još ajde da si se dobro zabavljala te dve godine pa na kraju niš od toga, jbg događa se ali bi barem mogla reći da je iza tebe jedna lijepa veza, ali je tebi tu cijelo vrijeme nešto falilo. Ono posvećuješ nekome sve svoje misli i vrijeme a tom nekom si povremena zabava.

Neke stvari su iste i sa dvadeset i sa cetrdeset, kad je drugoj osobi stalo to se vidi, kad nije to se isto vidi. Tj osjeti. Sukladno tome se i ponašaš, ne kažem da moraš odmah nekoga otpisati ali ne bi se trebala ni mentalno zatvoriti za sve ostale ljude i akcije. A ne da misliš da je sad to nešto ekstra to što se netko povremeno javi, kad ima vremena...kad ga zasvrbi...kad mu je dosadno.
Takav covjek ti ne treba biti prioritet. Tj takav covjek ti može biti prioritet samo kad misliš da bolje od toga ni ne možeš.

Sad to zvuči ko nekakvo veliko pametovanje ali se sve svodi na to da treba znati kad reći - dosta meni ovo ne odgovara bez moljakanja tipa možemo li se češće viđati, možeš li prespavati koji put i sl. Ako osoba uvaži tvoje sugestije tj ozbiljno te shvati dobila si puno, ako se ogluši nisi ništa ekstra izgubila - dečka i odnos koji ti tak i tak nisu valjali.