Quote:
skeptik kaže:
u Klaicevom rjecniku pise:
Egzistencijalizam je dekadentna struja u francuskoj literaturi poslije II svjetskog rata (osnivac J.P. Sartre); odise najdubljim pesimizmom, nevjerovanjem u zivotne snage covjeka i pomanjkanjem perspektive.
PBE, mozes li ovo demantirati? Ili potvrditi? Ili nadopuniti?
Naravno, i ostali se mogu ukljuciti.
|
KAj to fakat pise?
Koje je to jebeno pristrano definiranje pojmova u jednom rjecniku? No kao sto je to BV objasnio mozda to treba pripisivati “tadasnjem vremenu”… Ne znam da li se Klajicev rjecnik I dalje kod nas smatra adekvatnim…. No sa takvim definicijama se niposto ne bi trebao…
Kao prvo egzistencijalizam je postojao prije Sartrea...kao u filozofiji tako I u literaturi (Dostojevski, Rilke…)….poceci su mu u 19 st…iako se tragovi egzistencijalizma mogu pronaci I u nekim Pascalovim djelima… kao I kasniji egzistencijalisti I on je uocavao paradoksalnost u covjekovom zivotu… E. se pojavio kao “iracionalni” revolt protiv tradicionalne flozofije….(npr, Kierkegaardov subjektivizam vs Hegelov apstraktni racionalizam) Ocem egzistencijalizma se smatra Kierkegaard no upecatljiv je i kod Nietzschea(on vise dodje kao predecessor egzistencijalizma).... Husserl I Hegel iako nisu bili egzistenicjalisti su imali povelik utjecaj na egzistencijalizam…ovaj potonji vise reakcijski… No kao samosvjesni pokret pripada primarno 20 stoljecu…I moglo bi se reci da je evolucija egzistencijalisticke misli dostigla svoj vrhunac sa Sartreom….
Egzistencijalizam se prije svega bavi interpretacijom covjekove egzistencije u besmislenom univerzumu… svaki covjek determinira vlastitu buducnost svojim izborom I djelima… covjek je slobodan I time odgovoran za vlastita djela!
Nekima doduse ta sloboda dodje kao preveliki teret pa se zarobe drustvenim konvencionalizmom i religijskim vrijednostima...
Egzistencijalizam nije misaona skola reducirana na setirane principe…pa je kao takav vrlo otvoren... niti medju jednim filozofskim pravcem ne postoji tolika raznolikost kao medju egzistencijalistima… Pascal I Marcel su bili katolici, Kierkegaard protestant… Sartre ateist…. No sto im je zajednicko je averzija prema konformizmu (yeah
) , subjektivnost... egzistencijalisti vjeruju da ne postoji objektivna I racionalna baza za moralne odluke... Svaki covjek treba izgraditi vlastiti sustav osobnog morala… iako taj okvir ne radi sugestije oko biranja istog…on niposto ne implicira da nema “pravog” I “krivog” nacina biranja… npr…djelovati u
losoj vjeri ( bad faith) ili s iskrenoscu (sincerity) (Sartre). Djelovati in bad faith bi bilo
bezupitno slijediti
stado ili bezupitno vjerovat da institucijske/religijske/drustvene vrijednosti reduciraju covjekov izbor…
Prema “kratkom” gornjem opisu egzistencijalizma ja nigdje ne uocavam dekadendnost istog…. E. nikako ne moze biti dekadentan za covjeka…. Mozda za odredjene drustvene zajednice i svakako za institucionaliziranu religiju… no za pojedinca koji ga kao takvog pojma moze djelovati jedino oslobadjajuce…